Komiža

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Komiža
Komiža (grb).gif
Komiza01.jpg
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska
Površina
 - ukupna 48 km2
Stanovništvo (2011.)
 - ukupno 1526[1] stan.
Gradonačelnik Tonka Ivčević
Dan grada 6. prosinca
Zaštitnik Sveti Nikola biskup
Poštanski broj 21485 Komiža
Pozivni broj +385 0(21)
Autooznaka ST
Službena stranica komiza.hr
Zemljovid
Komiža na karti Hrvatska
Komiža
Komiža
Komiža na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 43°02′N 16°05′E / 43.04°N 16.09°E / 43.04; 16.09
Komiža na Visu, grad s brojnim plažama i vinogradima.

Komiža (tal. Comisa) je grad na otoku Visu u Hrvatskoj. Administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Komiža se nalazi na zapadnoj strani otoka Visa u dubokom Komiškom zaljevu. Od ostatka otoka je razdvaja brdski masiv Hum (najviši vrh 587 m) koji se strmo spušta do obala zaljeva. Takav smještaj, a s njim povezan i nedostatak poljoprivrednih površina, odredio je orijentaciju Komiže prema moru i ribarstvu. Preko prijevoja Sveti Mihovil novom cestom je povezana s gradom Visom, udaljenim 10 km. Udaljenost starom cestom Vis - Komiža koja prolazi južnim dijelom otoka iznosi 20 km.

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Gradska naselja (i otoci) su[2]: Biševo, Borovik, Duboka, Komiža, Oključna, Palagruža, Podhumlje, Podšpilje, Sveti Andrija i Žena Glava

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Hrvati su autohtono i većinsko stanovništvo grada Komiže (97% prema popisu iz 2001.). Komižani govore cokavskim narječjem (podvrsta čakavskog narječja) hrvatskog jezika.

Na čitavom području Grada živi 1.677 stanovnika, od čega u samoj Komiži njih 1.526,[1] što je najmanji broj u posljednjih 150 godina otkad se provode popisi stanovništva.

Za vrijeme Austro-Ugarske, komiška općina je imala preko 5.000 stanovnika, trostruko više nego danas. Prema popisu 1931. samo mjesto Komiža je imalo 3.254 stanovnika. Brojni su uzroci takvog demografskog nazadovanja; prvo bolest vinove loze i Prvi svjetski rat, koji su brojne Komižane natjerali na iseljavanje u Ameriku, a još više Drugi svjetski rat i njegove posljedice. Poratna vojna izolacija otoka Visa, a s tim povezano gospodarsko zaostajanje, doveli su do velikog odljeva mladog stanovništva koje je odlazilo u potrazi za poslom. Nakon odlaska vojske s otoka (1992) počinje jači razvoj turizma, a time i do prestanka iseljavanja. Nažalost, taj proces je prestao i prirodnim putem, jer je u mjestu ionako ostala uglavnom starija populacija.

U ostalim područjima koja pripadaju Gradu, situacija je još gora; selo Oključna je sa 282 stanovnika (1931) spalo na njih 5, područje Podšpilja sa 710 na 129, a otok Biševo sa 192 na 19. Tu se može govoriti o potpunom nestanku, a ne smanjenju broja stanovnika.

Popis 2011.[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, grad Komiža imala je 1.526 stanovnika. Većina stanovništva su Hrvati s 96,26%,[3] a po vjerskom opredjeljenu većinu od 88,07% čine pripadnici katoličke vjere.[4]

Uprava[uredi VE | uredi]

U sastav Grada Komiže osim samog mjesta ulazi područje Podšpilja (s naseljima Borovik, Duboka, Podhumlje, Podšpilje i Žena Glava), selo Oključna na sjevernom dijelu otoka, te manji otoci Biševo, Brusnik, Jabuka, Palagruža i Svetac.

Povijest[uredi VE | uredi]

Komiža je naselje mlađeg postanka od susjednog gradića Visa. Jedna od teorija o nastanku njenog imena govori da je nastalo od riječi Com Issa, što doslovno znači mjesto pokraj Isse, antičkog naselja na mjestu današnjeg Visa. Pretpostavlja se da su Grci i Rimljani naselili i komišku uvalu, ali dosad nisu pronađeni materijalni dokazi. Komiža se prvi put spominje 1145. godine kao Val Comeza u darovnici zadarskog kneza Petra, koji je vladao srednjodalmatinskim otocima.

Smatra se da je benediktinska opatija u mjestu postojala i ranije.

Pod mletačkom vladavinom, Komiža zajedno s Visom pripada hvarskoj općini, te se ubrzano razvija kao središte ribarstva na ovom dijelu Jadrana. Mletačke vlasti su u 16. stoljeću zabilježile da su samo u jednom danu komiški ribari ulovili tri milijuna tona srdela. Bila je to gospodarska grana koja je omogućila izgradnju crkvi, utvrda i velikih kuća u Komiži, a donosila je bogatstvo i Hvaru te samoj Veneciji. Pod austrijskom upravom (1815-1918) Komiža dobiva samostalnu općinu, te prerasta u gradić sa svim potrebnim sadržajima. Početkom 20. stoljeća je najveće naselje na otoku Visu s gotovo 4.000 stanovnika. Tada je izgrađen veliki lukobran i uređena luka, a u mjestu postoji sedam tvornica za preradu ribe (najveća Fratelli Mardešić).

S propašću Austro - Ugarske 1918. započinje dugo razdoblje stagnacije Komiže. Iako je otok Vis postao dio Kraljevine SHS, osnova komiškog gospodarstva, bogata ribolovna područja oko Palagruže, pripala su Italiji i ostala u njenom sastavu sve do 1947. godine. Sve više stanovnika se iseljava u Kaliforniju, gdje se nastavljaju baviti ribarstvom. Nakon Drugog svjetskog rata, nastavlja se propadanje otoka, a s njim i Komiže. Ne samo što je Vis pretvoren u vojnu zonu, što je spriječilo razvoj turizma, već je Komiži ukinuta općina i izravna trajektna veza sa Splitom.

Nakon osamostaljenja Hrvatske i odlaska vojske s otoka, zaustavlja se iseljavanje i počinje turistički razvoj. 1993. godine obnovljena je komiška općina, koja 1997. dobiva status Grada.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Luka u Komiži.

Komiža je poznata po svojoj ribarskoj tradiciji, koju su iseljeni Komižani prenijeli i u Sjevernu Ameriku. Prije Drugog svjetskog rata u mjestu je postojalo sedam tvornica za preradu ribe, koje su kasnije udružene u tvornicu Neptun. To je donedavno bio najveći i najvažniji gospodarski subjekt u Komiži, ali je potpuno nestao u pretvorbi.

Značajne osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

  • crkva Gospe Gusarice; zapravo posvećena Svetoj Mariji, ali je poznatiji narodni naziv koji je dobila prema legendi o gusarskoj krađi gospine slike.
  • mletački kaštel na rivi (Komuna)
  • Modra špilja na otoku Biševu
  • spomen - dom u Komiži; građen prema projektu Stjepana Planića.
  • Titova špilja iznad Podšpilja
  • Zonkotova kuća na trgu Škor; zanimljiv spoj lokalne i barokne arhitekture
  • župna crkva svetog Nikole (Muster) s ostacima benediktinskog samostana

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Falkuša
  • U gradu San Pedro u Kaliforniji (danas dio Los Angelesa) živi deset puta više Komižana nego u samom mjestu. Neke procjene govore i o 20-25 tisuća Komižana i njihovih potomaka u Americi.
  • Komiža je prvo hrvatsko mjesto koje je posjetio Papa: 1177. godine papu Aleksandra III. su ribari s Palagruže, gdje se sklonio od nevremena na putu za Veneciju, prevezli do Komiže. Tom je prilikom posvetio crkvu Svetog Nikole, a zatim nastavio put prema Zadru.
  • Komiški ribarski brod (gajeta) Falkuša predstavljao je Hrvatsku na Svjetskoj izložbi (EXPO) 1998. godine u Portugalu.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

  • Osnovna škola Komiža

Kultura[uredi VE | uredi]

  • 13. studenog 2009. igrani film "Vjerujem u anđele" redatelja i scenarista Nikše Sviličića koji je u potpunosti sniman u gradu Komiži
  • Galerija slika Borisa Mardešića
  • Galerija slika Đure Tiljka
  • Gradska knjižnica i čitaonica
  • Ribarski muzej
  • Ženska klapa Gusarica
  • Muška klapa Komiža

Šport[uredi VE | uredi]

  • U mjestu se nalazi Športska dvorana sa zatvorenim boćalištem.
  • U Komiži djeluje i boćarski klub Komiža.
  • Paragliding klub "Kaleb"

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Komiža