Konzervacija filma

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Limena ambalaža sa rolama filmova.

Kozervacija filma ili preciznije rečeno konzervacija restauracija filmskih zapisa jedna je od specijalnosti konzervacije restauracije kulturne baštine.Potreba očuvanja starih filmskih zapisa,odnosno restauriranja filmova,danas predstavlja cijeli jedan pokret u kom sudjeluju povijesničari filma,arhivisti,muzeji,kinoteke,te neprofitne organizacije,svi usmjereni ka spašavanju filmske baštine od propadanja.U širem smislu uključuje u sebi sva djelovanja usmjerena na produljenje opstojnosti filmskog zapisa,uz najveće moguće poštovanje izvornika.Primjerice u SAD se 90 % nijemih filmovam te 50 % američkih zvučnih filmova nastalih prije 1950. smatra izgubljenima.

Godinama je pod pojmom očuvanja i restauracije podrazumijevana samo izrada duplikata odnosno dodatne kopije.Cilj je bio izraditi kopiju koja će biti što trajnija,i to uz minimalne gubitke na kvaliteti.Danas očuvanje filma uključuje koncepte poput primjerenog rukovanja,dupliciranja,pohrane i dostupnosti.Za arhiviste cilj je zaštita,te javna dostupnost sadržaja.

Očuvanje treba razlučiti od filmskog revizionizma,gdje pak dovršena djela dobivaju primjerice novu glazbenu pozadinu ili zvučne efekte, koloriranje crno bijelih filmova ,te drugih kozmetičkih promjena,neovisno o uzrocima istih.

Propadanje filmske građe[uredi VE | uredi]

Većina se filmova iz razdoblja nijemog filma smatra zauvijek izgubljenim.Filmovi i z prve polovine 20. stoljeća snimljeni su na nestabilnom i zapaljivom celuloznom nitratu,koji pak zahtijeva pažljivu pohranu,kako bi se usporili procesi razgradnje.

Većina filmova na ovoj bazi se s vremenom razgradi u prašinu.Nadalje dio je njih recikliran zbog sadržaja srebra,ili su uništeni u požarima.No najviše ih je propalo zbog namjernog uništavanja. Kako kaže Robert A. Harris,

većina ih nije sačuvana zbog propadanja filmskih studija koji su ih snimili,te su tada bačeni kao smeće.Nije se ni razmišljalo o njihovu očuvanju,jednostavno zbog nedostatka prostora ili zbog skupoće pohrane.[1]

Nijemi su filmovi nakon 1930. bili male i čak nikakove vrijednosti,te ih se jednostavno niti nije čuvalo.Povijesničari filma danas spašavanje baštine nijemog filma smatraju prioritetnim.

Zbog osjetljivosti ove građe,ispravna zaštita uključuje pohranu originalnih negativa (ako su očuvani) i pozitiva u prostorima sa kontroliranom klimom.Kako velika većina filmova nije čuvana na takav način,isti su mahom propali.

Propadanje pak nije ograničeno samo na filmove na bazi celuloznog nitrata.Filmovi u boji rađeni jeftinom tehnologijom također su ugroženi.Brojni su filmovi i očuvani samo kao kinematografske kopije.Filmovi na bazi celuloznog atetata,koji za razliku od nitro celeloznih nisu zapaljivi,propadaju uslijed tzv octenog sindroma.Da stvar bude gora niske temperature koje pogoduju očuvanju boja loše utječu na octeni sindrom ,dok pak više temperature pogoduju izbljijeđivanju boja.

Prevencija propadanja[uredi VE | uredi]

Zaštita filmske građe obično je usmjerena na čuvanje u prostorijama sa kontroliranom mikroklimom, a ponekad se odnosi na popravak ili kopiranje filmskog zapisa.Za razliku od zaštite restauracija je čin povratka filmskog zapisa u stanje najbliže izvorniku,te često pretpostavlja i kombiniranje filmskih fragmenata. U većini ovih slučajeva se iz starog negativa načine novi pozitivi, ili kompozitni retauracijski negativ,koje je često pak kombinacija elemenata, te je namijenjen prije svega gledanju.


Povijest[uredi VE | uredi]

Metode[uredi VE | uredi]

Popis obrađenih filmova[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Robert A. Harris, public hearing statement to the National Film Preservation Board of the Library of Congress, Washington, D.C., February 1993.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 A Digital Restoration Retrospective. American Cinematheque at the Egyptian Theatre. pristupljeno January 19, 2010

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Konzervacija filma u Hrvatskoj
Konzervacija filma u svijetu
Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Konzervacija filma
Pulpito di prato, restauro.jpg     Molimo pročitajte Opće odricanje od odgovornosti.
Sve navedene informacije namjenjene su profesionalnim konzervatorima, restauratorima, muzejskim djelatnicima, te onima koje ova problematika zanima i to isključivo u obrazovne svrhe.
Njihova svrha nikako nije nadomjestiti konzultiranje s profesionalnim konzervatorom.