Konzervacija plastike

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Kućanski predmeti izrađeni iz plastike

Konzervacija plastike jedna je od specijalnosti unutar konzervacije restauracije predmeta kulturne baštine.Posvećena je kako preventivnoj konzervaciji tako i interventivnoj konzervaciji predmeta od plastike.Od izrazitog značaja za proces konzervacije plastičnih predmeta je i temeljito, minimalno barem teoretsko, a poželjno i praktično poznavanje uzroka i značajki propadanja istih, te najvažnijih tehnika izrade izrađevina od plastike.Neophodno je i barem elementarno poznavanje povijesnog razvoja plastike. Veliku važnost ima i poznavanje suvremene konzervatorske prakse i teorije, ali i etike, te poznavanje znanstveno zasnovanih metoda istraživanja.

Povijest uporabe plastike u likovnoj umjetnosti

Prvi pravi pokušaj uporabe plastike u umjetnosti možemo naći u radovima ruskog kipara Nauma Gaboa ( 1890. - 1977. )[1]

Metode obrade

  • lijevanje
  • toplo prešanje (tiještenje)

Osnovne vrste , te počeci primjene pojedinih vrsta plastike

  • vulkanizirana guma - 1838.
  • celuloid - 1870.
  • kazeinska smola - galalit - 1897.
  • fenolne smole - bakelit - 1907.
  • polistirol- 1930.
  • polietilen - 1933.
  • poliester - 1933.
  • melaminske smole - 1938.
  • polimetimetakrilat - pleksiglas - 1933.
  • polivinil klorid - pvc - 1935.
  • poliamid - najlon - 1938.
  • politetrafluoretilen - teflon - 1938.
  • silikonske smole - 1940.
  • poliuretan - 1941.
  • polietilentereftalat - 1941.
  • epoksidne smole - 1946.
  • stiropor - 1949.
  • polipropilen - 1954.
  • polikarbonat - 1958.
  • akrilnitril-butadien-stirol - abs - 1945.
  • 1959 Poliformaldehid - (Acetal smole,Delrin)
  • 1965 Polisulfoni
  • 1966 Poli(fenilen oksid)
  • 1970 Poli(butilen tereftalat)
  • 1970.Kevlar
  • 1982 Poli (eterimid)
  • 1983 Poli (eterketon)
  • 1985 Tekući kristalni polimeri
  • 1986 Polikarbonat/ABS mješavine
  • 1987-1991 Poli(anilin)
  • 1990 Buckminsterfulleren
  • 1991 Polipirol
  • 2000 Biorazgradiva plastika

Metode identifikacije

Precizno određenje vrste plastike od koje je objekt sačinjen izrazito je važno kako kod određenja mjera preventivne zaštite tako i kod izvođenje zahvata na istom.

Destruktivne

  • Spot testovi
  • Test sa užarenom iglom

Nedestruktivne

  • Raman spektroskopija
  • FTIR

Uzroci propadanja

Od izuzetno velikog broja sintetskih polimera kao izrazito problematične i sklone propadanju možemo izdvojiti sljedeće :acetilceluloza,nitroceluloza,poliuretan,te polivinil klorid.

Tabelarni prikaz uzroka propadanja plastike

Tabela: Efekti ultraljubičastih zraka, vidljivog svijetla, vlage i zagađivača ( uključujući otapala) na plastiku[2]
Plastika UV Radijacija i prejako svijetlo

fotoliza, fotooksidacija

Vlaga (visoka relativna vlaga i stalne promjene iste,hidroliza,bubrenje,skupljanje) Zagađenje Opasan za susjedne predmete

mrlje,korozija, ljepljivost, plinovi

akrilik otporan otporan otopa se,nabubri,stres,pucanje
Kazein formaldehid, derivati proteina formaldehid plin, pucanje uslijed bubrenja/stezanja, pljesnjivi,postaje lomljiv bubrenje uslijed kontakta s vodom,otporan na otapala formaldehid, hidrogen sulfid,drugi plinovi koji sadrže sunpor
celulozni acetat požuti,postaje lomljiv hidrolizom nastaje octena kis. . Bijeli prah kao ostatak[3] otopljeno ili nabubreno plin octene kis., uljasti plastifikator te produkti razgradnje na površini
Celulozni nitrat požuti,postaje krt hidrolizom nastaju octena kis. i oksidirajući plinovi dušičnog oksida otopa se,bubri kiseli i oksidirajući plinovi dušičnog oksida,plastifikatori i produkti razgradnje izbijaju na površinu
najlon (poliamid) požuti ,postaje krt potencijalna hidroliza u ekstremnim uvjetima omekšava,bubri
fenoli

(fenol formaldehid

diskoloracija ili mat površina diskoloracija i još više mat površina punilo nabubri , još više mat površina fenol i formaldehid,teška degradacija
poliolefin

(polietilen. polipropilen)

požuti ,postaje lomljiv otporan nabubri u nekim organskim otapalima
polistiren požuti,postaje lomljiv otporan otapa se, nabubreni,ispuca
poliuretan požuti,postaje krt,ljepljiv,mrvi se požuti,postaje krt,ljepljiv,mrvi se nabubri,puca nitrogeni organski plinovi i tekućine
poli(vinil klorid) požuti,postaje lomljiv otporan otapa se,bubri,postaje krt uslijed gubitka plastifikatora uljaste tekućine plastifikatora, možda plin klorovodične kis.,kod ekstremne vlage i svijetla
guma, ebonit, vulkanit postaje lomljiva,diskolorirana, gubi sjaj tj površina postaje mat hidrogen sulfid i drugi plinovi, sulfatna kis. na površini površina zamagljena otapalima hidrogen sulfid drugi plinovi koji sadrže sumpor, sulfatna kis. na površini
sve plastike

(i organski materijali)

skloni oštećenju uv zrakama,požute i postaju lomljivi kondenzacijske plastike poput estera, amida, i uretana ,sklone su hidrolizi i postupnom slabljenju termoplastike se mogu otopiti,termoutvrđujuće mogu nabubriti,popucati štetni plinovi se izlučuju,klor,sumpor

Preventivna konzervacija

Plastične predmete treba čuvati na tamnom,hladnom i suhom mjestu.Temperatura u prostoru za čuvanje ne bi trebala prelaziti 20 C,uz relativnu vlažnost zraka od 30 - 50 %.Posebno paziti na potpuno reduciranje ultraljubičastog zračenja.Kod izlaganja razina vidljivog svijetla od 50 - 150 luksa.Kod čuvanja najbolje držati na tamnom mjestu.Kod rukovanja uvijek koristiti lateks ili nitrilne rukavice.

Kod pojava propadanja - znači promjene boje,gubitka uobičajene konzistencije,izbijanja plastifikatora na površinu ,mrvljivosti i lomljivosti,neuobočajenog mirisa - predmete izdvojiti iz ostatka zbirke,za predmete od acetil i nitroceluloze temperaturu smanjiti na 2-5 C.Isto važi i za predmete od polivinil klorida dok kod onih od poliuretana temperaturu držati na oko 20 C.

Posebno paziti na korištenje primjerenih materijala kod izlaganja ili pohrane.

Propadanje u nekim slučajevima možemo kontrolirati odnosno usporiti uporabom sredstava koja upijaju zagađivače( zeolit,silika gel,art sorb, aktivni ugljen) ili kisik( postoje posebne vrećice sa sredstvom koje apsorbira kisik).

Što češće kontrolirati stanje pohranjenih predmeta!

Interventna konzervacija

Dokumentiranje zatečenog stanja

Stanje predmeta prije ,tijekom i nakon zahvata mora biti primjereno dokumentirano.Sastavni dio dokumentacije mora biti i detaljno navodenje svih postupaka i materijala korištenih pri zahvatu.Dokumentirati moramo i sva eventualna znanstvena ispitivanja provedena na predmetu,posebice ona usmjerena na egzaktno određenje materijala od koje predmet jest,a u dokumentaciju mora biti uključena i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.

Donošenje odluka o potrebi,opsegu,te posljedicama zahvata

Idealno bi bilo da kod donošenja odluka učešće uzme što veći broj stručnjaka,kao minimum možemo uzeti stručnjaka za propadanje plastike,povijesničara umjetnosti,te konzervatora restauratora.

Čišćenje

Za čišćenje nikako ne koristiti otapala,uz izuzetak destilirane vode.Predmete ne uronjavati u vodu već ih čistiti minimalno natopljenim tamponima vate.Mogu se koristiti i krpe od mikrovlakana.

Predmete od acetil i nitroceluloze,te kazeinsko formaldehidnih smola nipošto ne čistiti vodom!

Obrada oštećenih predmeta

Kod popravka oštećenih predmeta uglavnom se koristimo lijepljenjem,no treba naglasiti da je najbolje koristiti isključivo ljepila koja ne otapaju osnovni materijal,uz primijenu ojačanja od Reemay(R) ili slične tkanine, te moždanica.Eventualno je moguće i korištenje 3 d ispisa.

Izrada nedostajućih dijelova

Idealno bi dijelove bilo izraditi od plastike od koje je i sam predmet.Novoizrađeni bi dijelovi morali biti lako i jasno uočljivi te primjereno označeni.U slučaju potrebe moraju biti lako uklonjivi sa tretiranog predmeta.Također eventualno je moguće i korištenje 3 d ispisa.

Školovanje konzervatora plastike u Hrvatskoj

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Školovanje konzervatora restauratora

U Hrvatskoj trenutačno ne postoji mogućnost školovanja za konzervatora restauratora plastike.Plastika se kod nas susreće prije svega kod tehničkih predmeta, u zbirkama industrijskog dizajna , tekstila i namještaja,te suvremene umjetnosti.

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora restauratora

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj,pa i restauratora plastike danas prije svega određuju sljedeći propisi:

  • Zakon o muzejima /21.10.2015./
  • Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci/22.07.2010./
  • Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i načinu njihova stjecanja /11.05.2009./,
  • Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara /24.04.2003./.

slobodni software uporabiv u konzerviranju restauriranju plastike

Dodatna literatura

  • Shashoua,J.Conservation of Plastics,London 2008.
  • Keneghan,B.;Egan,L.(Eds.)Plastics: Looking at the Future and Learning from the Past,London 2008.
  • Quye,A.;Williamson,C.(Eds.)Plastics: Collecting and Conserving,Edinburgh 1999.
  • Shashoua, Y & Ward, C. (1995) "Plastics: Modern Resins with Ageing Problems" SSCR Resins: Ancient and Modern, pp. 33-37.
  • Shashoua, Y (1996) "A Passive Approach to the Conservation of Polyvinyl Chloride" in ICOM-Modern Materials Working Group: 961-966.
  • Winsor, P. (1999) "Conservation of Plastics Collections", MGC Fact Sheets: September 1999. Museums and Galleries Commission: London
  • Young, L. & Young, A (2001) "The Preservation, Storage and Display of Spacesuits", Collections Care Report Number 5, Smithsonian National Air and Space Museum: Washington, DC.
  • Blank, S (1990) "An Introduction to Plastics and Rubbers in Collections", Studies in Conservation 35 (1990): 53-63.

Vanjske poveznice

Pulpito di prato, restauro.jpg     Molimo pročitajte Opće odricanje od odgovornosti.
Sve navedene informacije namjenjene su profesionalnim konzervatorima, restauratorima, muzejskim djelatnicima, te onima koje ova problematika zanima i to isključivo u obrazovne svrhe.
Njihova svrha nikako nije nadomjestiti konzultiranje s profesionalnim konzervatorom.
  1. Martuscelli,E. THE CHEMISTRY OF DEGRADATION AND CONSERVATION OF PLASTIC ARTEFACTS,Firenze 2010,,str. 10
  2. Williams, Scott (2002). "Care of Plastics: Malignant Plastics". WAAC Newsletter 24
  3. Care of plastics | Museum of Design in Plastics, MoDiP (engleski) pristupljeno 7. travnja 2018.
  4. http://conservationdatasystems.com/default.htm
  5. http://www.vips.ecs.soton.ac.uk/index.php?title=VIPS