Konzervacija metala

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvatski Apoksiomen primjer konzervatorsko restauracijskog rada na arheološkom metalnom objektu.
Zdenac života, djelo Ivana Meštrovića, za razliku od susjednog spomenika sv. Jurja zasada izbjegao "stručne" restauratorske radove
Derveni krater, bronca, oko 350 prije Krista, visina 90,5 cm, Arheološki muzej u Ateni, stanje nakon čišćenja i konzervacije

Konzervacija, ili preciznije rečeno konzervacija-restauracija metala označava djelatnost usmjerenu na zaštitu i očuvanje povijesnih (sakralnih, svjetovnih, tehničkih i etnografskih) te arheoloških predmeta izrađenih djelomice ili u cijelosti od metala. U nju su uključena sva djelovanja usmjerena na sprječavanje odnosno usporavanje propadanja predmeta, kao i na poboljšanje dostupnosti i čitljivosti istih predmeta kulturne baštine. Usprkos tomu što metale u pravilu smatramo razmjerno trajnim i stabilnim materijalima, oni u dodiru s okolišem postupno propadaju, neki brže, a neki znatno sporije. Ova činjenica je posebno bitna za arheološke nalaze, kod njih su rečeni procesi trajali i po nekoliko tisuća godina. Od izrazitog značaja za proces konzervacije predmeta je i temeljito, barem minimalno teoretsko, a poželjno i praktično poznavanje uzroka i značajki korozije, te najvažnijih osobina i tehnika obrade metala i njihovih slitina. Nadalje je neophodno i poznavanje osnova povijesnog razvoja umjetničke obrade metala, arheologije, teetnologije i tehnologije. Veliku važnost ima i poznavanje suvremene konzervatorske prakse i teorije, ali i etike, te poznavanje znanstveno zasnovanih metoda istraživanja i komuniciranja te organizacije.[1]

Sadržaj

Metali i slitine metala od kojih su najčešće izrađeni predmeti kulturne baštine[uredi VE | uredi]

Metali i slitine metala koje rjeđe srećemo u muzejskim ili privatnim zbirkama[uredi VE | uredi]

Osnovne tehnike umjetničke obrade metala[uredi VE | uredi]

Temeljne tehnike obrade metala - kronologija hladno vruće ručno strojno najraniji primjeri uporabe posebne napomene
Lijevanje X X X više od 5700 godina star postupak[2]
Kovanje X X X X više od 7000 godina star postupak[3]
rezanje X X X antički radovi pa sve do 1500. dlijeto, nož ili škare!
turpijanje X X X 1200-1000 prije Krista prve brončane turpije
Piljenje X X X zlatarska lučna pilica nije poznata u antici, prvi primjeri oko 1500.
bušenje X X najstariji prikaz bušilice na luk u jednoj egipatskoj grobnici, oko 2500. prije Krista [nedostaje izvor]
valjanje lima X X X X prvi ručni ili vodom pokretani strojevi za valjanje u kasnom 16. i 17. stoljeću
izvlačenje žice X X X X u antici metoda spiralno uvijene trake, ploče za izvlačenje tek sredinom 12. stoljeća.[4]


Temeljne tehnike[uredi VE | uredi]

  • lijevanje

rastopljeni metal ulijevamo u različite kalupe, najčešće od kamena, gline, posebnog gipsa ili pijeska te metala[5]

  • kovanje

razlikujemo 2 osnovne tehnike: kovanje užarenog metala koje se primjenjuje praktično isključivo na željezo, te kovanje na hladno. Prva tehnika zahtijeva poseban alat, dok druga može koristiti i alat za podizanje visoke forme[6]

  • izrada lima

do 1496. kada Leonardo da Vinci skicira ručno pokretani stroj za valjanje lima - tzv. valcu, lim se izrađivao isključivo ručnim raskivanjem komada dobivenih lijevanjem (no uporaba se proširila tek u 17. stoljeću!)

  • izvlačenje žice

najranije spominjanje ploče za izvlačenje žice polovinom 12. stoljeća (Teophilus).[7] Komad žice provlači se kroz niz sve manjih otvora u kaljenoj čeličnoj ploči. Prije tog razdoblja tanka žica dobivala se iz spiralno uvinutih metalnih traka, deblja se mogla dobiti kovanjem čekićem.[8]

  • piljenje

izvodi se ručnom ili električnom pilom[9]Dok su grube pile bile poznate u starom vijeku, fina zlatarska pila nije bila u to doba poznata, nego tek oko 1500. godine...[10]

  • rezanje

izvodi se škarama (nožicama) za lim[11]Do uvođenja zlatarske lučne pile fini je lim oblikovan ili rezanjem škarama ili prosijecanjem dlijetom.[12]

  • sječenje

izvodi se oštrim dlijetom koje udaramo čekićem[13]

  • savijanje

izvodi se različitim kliještima (kod debljeg materijala čekićem na odgovarajućoj podlozi)[14]

  • bušenje

izvodi se različitim svrdlima[15]

  • turpijanje

izvodi se turpijama različitih finoća i oblika te rotacionim alatima[16]

  • brušenje

izvodi se brusnim papirima ili brusnim kamenjem različitih finoća, ručno ili strojno[17]

  • poliranje

izvodi se strojno ili ručno – pomoću komada krpe, kože ili filca te odgovarajućeg abrazivnog sredstva[18]

Tehnike spajanja[uredi VE | uredi]

tehnika spajanja pomoću metalne slitine koja ima niže talište od metala koji spajamo – na mjestu spajanja lem se rastopi te po hlađenju čvrsto veže lemljene dijelove.[19] Najčešće se radi o slitini olova i kositra, s time da se danas slitine s olovom sve više nadomještaju slitinama kositar srebro koje su razvili Kelti oko 1900. godine prije Krista.[20]

tehnika identična gore navedenoj, s tim da se radi na temperaturi višoj od 400°C. Razlikujemo tvrde lemove za srebro, bakar i njegove slitine, zlato, platinu, aluminij te čelik[21].Postupak se koristi oko 5000-6000 godina.

  • reaktivno lemljenje

koristi se isključivo u tehnici granulacije; radi se o mješavini bakrenih soli i organskih veziva. Pri zagrijavanju se na površini lemljenih dijelova stvara slitina nešto nižeg tališta od metala koje spajamo (srebro, zlato, platina).[22] Najraniji primjeri primjene oko 1800. prije Krista.

za razliku od lemljenja, kod zavarivanja spoj nastaje rastapanjem samog metala koji spajamo. Razlikujemo elektrolučno zavarivanje, zavarivanje plinskim plamenikom te zavarivanje pomoću laserske zrake.[23] Kovačko zavarivanje željeza počinje se koristiti u srednjem vijeku. Plamenik na acetilen i kisik od 1887., iste godine počinje i korištenje elektrolučnog zavarivanja.[24]

koriste se različita ljepila, danas najčešće epoksidna ili cijanoakrilatna.[25]

koriste se vijci, zakovice i klinovi, te rubljenje[26]

Dodatne tehnike obrade[uredi VE | uredi]

izvodi se posebno oblikovanim dlijetima (tzv. punce) koja udaramo čekićem te tako na metalu koji obrađujemo dobijemo reljefne ili udubljene ukrase. Kod cizeliranja koristimo dlijeta identična onim za iskucavanje, tehnika se koristi ili kao samostalna ili za doradu iskucanih te lijevanih predmeta.

tehnika se koristi za izradu zdjela, vrčeva, čaša i vaza. Na posebno oblikovanim nakovnjima radimo uz pomoć odgovarajuće oblikovanih čekića.[27] Može se izvoditi i strojno, tada govorimo o tzv. "drukanju",[28] metalni lim pričvršćen na rotirajuću osovinu pritišćemo pomoću posebno oblikovanih poluga na drveni ili metalni pozitivni kalup (koji također rotira u istoj osi).

Tehnike ukrašavanja površine[uredi VE | uredi]

posebno oblikovanim dlijetima urezujemo željeni ukras u metal[29]

željeni ukras ne dobivamo urezivanjem kao kod graviranja, već nagrizanjem pomoću kisele ili lužnate otopine[30] ili elektrolitskim putem. Suvremenija inačica procesa je fotonagrizanje.

metalni predmeti mogu se pozlatiti ili posrebriti na tri osnovna načina: 1. metalnim listićima (ili prahom) koje posebnim ljepljivim lakom (mikstion) vežemo za podlogu; ovaj način koristi se prije svega za skulpture većeg formata; 2. pozlatom u vatri, tzv. živina pozlata ili posrebrenje, radi se pomoću slitine žive i zlata (amalgam) koju nanesemo na metal koji potom zagrijemo, pri čemu živa ispari, a sloj zlata ostane vezan za podlogu. Ovaj sloj uglačamo do visokog sjaja te je postupak time gotov. Zbog visoke otrovnosti žive ovaj se postupak danas izvodi vrlo rijetko; 3. Elektrolitska pozlata ili posrebrenje. Ovaj postupak potpuno je istisnuo prethodni (od 1840.). Osim pozlate i posrebrenja elektrolitskim putem možemo predmete i pobakriti, pocinčati, poniklati, pokositriti i kromirati (nabrojani su samo postupci koje se može češće sresti)[31]

ova tehnika kao izražajno sredstvo koristi isključivo žicu i metalna zrnca. U pravilu se radi u srebru ili zlatu[32]

tehnika u kojoj metalnu površinu prevlačimo staklenom taljevinom. Kao osnovne tehnike možemo navesti ćelijasti emajl, emajl udubljenih polja, te slikani emajl. Izvodi se na zlatu, srebru, bakru i njegovim slitinama te željezu i čeliku[33]

tehnika slična emajliranju; metal prevlačimo smjesom metalnih sulfida crne boje. Izvodi se većinom na zlatu i srebru.

tehnika koja kao izražajno sredstvo koristi sitna metalna zrna, koja se spajaju na podlogu posebnom tehnikom tvrdog lemljenja. Izvodi se u zlatu ili srebru[34].

Jedna od najvažnijih tehnika korištenih u izradi nakita i ukrasnih i eklezijastičkih predmeta. Najjednostavnije varijante su uglavljivanje pomoću metalne trake i uglavljivanje u tzv. krunu.

tehnika koja koristi umetke od metala različitih boja, najčešće se primjenjuje na oružju, no česta je i na ukrasnim posudama[35].

tehnika u kojoj se pletenjem spaja više šipki od željeza i čelika, dobiveni svežanj se zatim kovanjem oblikuje u trake na kojima se potom iskucavanjem ili punciranjem stvaraju određeni uzorci. Tako obrađeni materijal zatim se oblikuje u mačeve, noževe ili puščane cijevi, patinira otopinom koja oboji željezo, a čelik ne, te tako stvoreni uzorak postaje vidljiv.[36] Pod damasciranim čelikom podrazumijeva se i jedna vrsta u loncima taljenog čelika (indijski Wootz, ruski Bulat). Vrlo je slična i japanska tehnika mokume gane , u kojoj se umjesto šipki koriste limovi od različito obojenih metala (bakar, srebro, mjed, zlato,shibuichi, shakudo).[37] U Toledu pod damasciranjem se podrazumijeva crno patiniran čelik pozlaćen zlatnim listićima.

određenim kemikalijama mijenjamo boju površine metala.[38] Najčešće se primjenjuje na bakru i njegovim slitinama, željezu, te srebru, nešto rjeđe na cinku i kositru.

  • elektrokemijsko bojenje

u principu jednako kemijskom, ali je proces ubrzan korištenjem električne struje.

  • termičko bojenje

u ovom slučaju boje nastaju zagrijavanjem predmeta na određenu temperaturu; najčešće se primjenjuje na bakar i njegove slitine, željezo i čelik te titanij.[39]

  • kombiniranje metala s drugim materijalima

metale prije svega kombiniramo s dragim i poludragim kamenjem, drvom, bjelokosti, jantarom, sedefom, kornjačevinom, koraljima, biserjem, kožom, te tkaninama, papirom, keramikom, porculanom, staklom i plastičnim masama.[40]

Neke novije tehnike[uredi VE | uredi]

postupak koji se koristi od 1838. godine.[41] Elektrolitskim putem kalup od nekog nevodiča posebnim postupkom učinimo vodljivim (pomoću grafita, metalnog praha, kemijskim postupcima), te ga prevučemo debelim slojem metala (najčešće bakra). U 19. st. korištena je za izradu kopija metalnih predmeta, u drugoj polovini 20. st. počinje se koristiti za izradu umjetničkog nakita.

postupak se u izradi nakita koristi negdje od kraja 60-ih godina prošlog stoljeća.[42]

tehnika se koristi od druge polovine 19. stoljeća. Koristi se za stvaranje reljefnih, apstraktno strukturiranih površina. Izvodi se isključivo u zlatu ili srebru.[43]

prije svega se primjenjuje na aluminij, titanij, tantal i niobij. Kod aluminija se dobiveni sloj može i obojiti organskim bojilima ili anorganskim bojama. U slučaju titanija, tantala i niobija boje nastaju za vrijeme oksidacije (interferencijske boje). U većem se opsegu u izradi umjetničkog nakita, te posuda koristi od otprilike 1970. godine.[44]

Uzroci propadanja metala[uredi VE | uredi]

Temeljni uzrok propadanja metalnih predmeta je korozija odnosno propadanje predmeta uslijed međudjelovanja s okolišem. Najutjecajniji čimbenici propadanja povijesnih predmeta su relativna vlažnost i zagađenost zraka dok kod arheoloških objekata najvažniju ulogu ima sastav, dubina, provlaženost i prozračenost tla. Kod predmeta izvađenih iz morske ili slatke vode najznačajniji su čimbenici propadanja količina i sastav topivih soli, dubina vode, količina otopljenih plinova, smjer vodenih struja te uloga mikroskopskih i makroskopskih živih organizama.[45]

Propadanje metalu pridruženih materijala[uredi VE | uredi]

Pridruženi materijali propadaju zavisno o porijeklu, odnosno zavisno radi li se o organskim ili anorganskim materijalima. Organski materijali najčešće propadaju u razmjerno kratkom vremenu, prije svega uslijed biološke razgradnje, kod anorganskih materijala ovi su procesi znatno duži i složeniji. I ovdje znatnu ulogu ima prozračenost i provlaženost, te sastav i dubina tla, odnosno količina u vodi otopljenih soli i plinova, kao i dubina i smjer strujanja vode u kojoj su se predmeti nalazili.

Osnovni s metalom kombinirani materijali organskog porijekla[uredi VE | uredi]

Osnovni s metalom kombinirani anorganski materijali[uredi VE | uredi]

Preventivna konzervacija[uredi VE | uredi]

Brojni su predmeti kulturne baštine, uključujući i one od metala, osjetljivi na okoliš u kojem se čuvaju, poput temperature, relativne vlažnosti i zagađenosti zraka, te razinu osvjetljenja i ultraljubičastog zračenja. Predmeti moraju biti zaštićeni i čuvani u primjerenim uvjetima. Kao primjer možemo uzeti zaštitu arheoloških predmeta od bakra, te njegovih slitina ili željeza, bez primjerene zaštite od prevelike vlažnosti, odnosno zagađenosti zraka u spremištu u kojemse nalaze propali bi vrlo brzo.

Preventivna konzervacija važan je dio muzejske zaštite i brige za zbirke. Jedna od važnih odgovornosti članova muzejske struke je stvoriti i održavati okoliš povoljan po opstojnost zbirki, bilo u spremištu, bilo tijekom izložbi ili tijekom prijevoza. Muzej je dužan pažljivo i kontinuirano nadzirati stanje zbirki, kako bi se primjereno i na vrijeme moglo odlučiti treba li pojedini predmet podvrgnuti konzervatorsko-restauratorskom zahvatu.

Planiranje konzervatorsko-restauratorskog zahvata[uredi VE | uredi]

Temeljne postavke[uredi VE | uredi]

Kao i kod konzervatorsko restauratorskih zahvata na drugim materijalima i ovdje su temeljne postavke zahvata zasnovane na što kvalitetnijem i što opsežnijem očuvanju kulturno-povijesno-tehnološkog identiteta predmeta, znači na minimalnoj intervenciji, te poželjnoj reverzibilnosti i ponovljivosti zahvata, kao i obaveznoj mogućnosti identifikacije obnovljenih dijelova. U posljednje vrijeme na važnosti dobiva i netoksična priroda primijenjenih materijala i postupaka, i to kako u odnosu na predmete tako i u odnosu na restauratora kao izvođača, ali i na okoliš u kojem se radovi odvijaju.

Istraživanja[uredi VE | uredi]

Danas su istraživanja integralni dio konzervatorskog tretmana metalnih predmeta kulturne baštine, barem u visoko razvijenim zemljama, kod nas su ona većinom još uvijek izuzetak, a ne pravilo, posebice se ovo odnosi na naše muzeje od kojih niti jedan koji sakupljaja umjetničke, te tehničke, arheološke i etnografske predmete ne posjeduje istraživačku opremu, a ni potrebno osoblje.

Identifikacija metala i slitina[uredi VE | uredi]

  • Jednostavne metode - promatranje, spot testovi, specifična težina
  • Znanstvene metode - XRF, XRD, PIXE, LIBS, SEM, elektrokemijske tehnike, metalografija

Identifikacija korozionih procesa i produkata[uredi VE | uredi]

  • Jednostavne metode - promatranje, spot testovi, Oddy proba
  • Znanstvene metode - XRD, SEM, metalografija, elektrokemijske tehnike

Identifikacija metalu pridruženih materijala[uredi VE | uredi]

  • Jednostavne metode - promatranje, spot testovi, specifična težina
  • Znanstvene metode - XRF, kromatografija, raman spektroskopija

Identifikacija tehnologije korištene za izradu predmeta[uredi VE | uredi]

  • Jednostavne metode - promatranje
  • Znanstvene metode - metalografija, gamagrafija, tomografija

Donošenje odluka i promišljanje o kratkoročnim i dugoročnim posljedicama zahvata[uredi VE | uredi]

Kod izrade strategije zahvata najvažnija je uloga interdisciplinarnog pristupa istom, što podrazumijeva učešće što većeg broja stručnjaka: kustosa, arheologa, povijesničara, povijesničara umjetnosti, znanstvenika koji se bavi problemom korozije metalnih predmeta kulturne baštine i samog konzervatora restauratora.

Dokumentacija[uredi VE | uredi]

Sustavno i kvalitetno vođena dokumentacija se danas podrazumijeva kao bitan preduvjet kvalitetno provedenog konzervatorsko restauratorskog tretmana, a uključuje dokumentiranje stanja predmeta prije, tijekom i nakon zahvata, i obavezno navođenje svih materijala i postupaka korištenih pri radu, kao i rezultate eventualnih znanstvenih ispitivanja provedenih na predmetu. Sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.

Etika i etički problemi vezani uz konzervaciju metala[uredi VE | uredi]

Etički koncept konzervacije metalnih predmeta u principu je jednak onima u drugim poljima djelovanja konzervatora restauratora kulturne baštine poput etičkiog kodeksa Europske konfederacije konzervatorsko restauratorskih udruga ECCO.[46]

Postoji i nekoliko posebnih problema koji se susreću samo u konzervaciji metala, to su problem zabrane termičkog tretiranja arheoloških predmeta, te problem radikalne obnove povijesnih, najčešće tehničkih, ili uz arhitekturu vezanih predmeta.

Dok je u prvom slučaju problem prije svega u uništenju vrijednih znanstvenih podataka, kod tehničkih, uz arhitekturu vezanih, te nešto rjeđe i povijesnih predmeta bit problema je što radikalno obnovljeni predmeti samo oponašaju izvorni izgled objekta, te su u neku ruku krivotvorine, ili uspješne patvorine koje tek površno žele nadoknaditi davno izgubljen ili nikada postojeći izgled samog predmeta. Uvijek kada je to moguće kod tehničkih predmeta ima prednost očuvanje stvarne povijesne tvari, pretpostavljeno temeljito dokumentiranom i tehnički stručno provedenom obnavljanju, koje dovodi do svježe obojenog surogata autentičnog povijesnog predmeta.[47]

Etički problem konzervacije sakralnih predmeta je i konzervator koji nije vjernik vjere u čijem se bogoslužju predmeti koriste ili su bili korišteni. Dok neke religije ovo ne smatraju problemom, u nekima se spomenuti etički sukob tumači svetogrđem ili u najmanju ruku nepoželjnim.[48]

Osnovne vrste zahvata[uredi VE | uredi]

Čišćenje[uredi VE | uredi]

Najjednostavniji i najčešći zahvati na predmetima su mehaničko, kemijsko, elektrokemijsko, ultrazvučno[49], plazma čišćenje, te lasersko čišćenje. Sva usmjerena na uklanjanje nečistoće i korozijskih slojeva. Kod arheoloških nalaza čisti se isključivo mehanički, sloj patine nastao po napuštanju predmeta, do tzv. izvorne površine.[50]

Čišćenje predmeta od zlata[uredi VE | uredi]

Za tanki korozijski sloj na povijesnim predmetima koristi se 10 % otopina korijena biljke sapunike (Saponaria Officinalis) ili kašica od taložene krede i vode. Od čisto kemijskih otopina koristiti se kisela otopina tiouree 8-10 % (kancerogena tvar!!!) i 30 % otopina natrijeva tiosulfata, ili 15 % otopina amonijeva tiosulfata. Moguće je i elektrolitsko i ultrazvučno čišćenje. Arheološki materijal čisti se isključivo mehanički.[51]

Čišćenje predmeta od srebra[uredi VE | uredi]

Sapunika - Saponaria officinalis, vodena iscrpina korijena ove biljke koristiti se za čišćenje srebra, zlata i aluminija

Na povijesnim predmetima koristi se prije svega mehaničko i kemijsko čišćenje, no može se koristiti i elektrolitsko, ultrazvučno, plazma i lasersko čišćenje. Arheološki materijal čisti se isključivo mehanički. Najčešća sredstava su kisela 8-10 % otopina tiouree (kancerogena tvar), kisela 12 % otopina kalijeva jodida (+3% H2SO4 ili 4% limunske kiseline, ostalo voda)[52] 30 % otopina natrijeva tiosulfata, 15 % otopina amonijeva tiosulfata, te kašica od taložene krede i vode. Vrlo tanki korozijski slojevi na povijesnim predmetima uklanjaju se i svježe pripremljenom 10 % otopinom biljke sapunike.[53] Otopina tiosulfata i otopina tiouree (kancerogena tvar) se koristite i za ultrazvučno čišćenje.

Čišćenje predmeta od bakra i njegovih slitina[uredi VE | uredi]

Kineska brončana posuda prije i poslije zahvata

Kod povijesnih predmeta koriste se uglavnom mehaničko i kemijsko čišćenje, a može se koristiti i ultrazvučno (10 g vodenog stakla, 4 g kalcinirane sode, 6 g trinatrij fosfata, 1 l vode, 40 do 60 C, do 120 sekunda),[54], elektrolitsko, plazma, te čišćenje laserom. Otopina amonijevog citrata (pH 9/5 %) i EDTA otopina koriste se i pri ultrazvučnom čišćenju. Patinirani predmeti čiste se samo vodom ili mješavinom jestivog ulja i alkohola ili benzina (3 dijela ulja + 1 dio alkohola ili benzina), odnosno 10 % otopinom korijena biljke sapunike.[55]

Čišćenje predmeta od željeza i čelika[uredi VE | uredi]

Kod povijesnih predmeta najčešće se koristi otopina fosforne kiseline (5-15 %), amonijev citrat (pH 3,5/5 %), te gel polimetakrilne kiseline. Kod bruniranih ili plavljenih predmeta ne koriste se kemijska sredstva nego petrolej i mješavina petroleja i parafina (1 l petroleja + 20 g parafina.[56]) Moguće je i čišćenje ultrazvukom, elektrolizom, plazmom ili laserom. Arheološke predmeti se čiste isključivo mehanički.[57]

Čišćenje predmeta od kositra[uredi VE | uredi]

Preslica - Equisetum arvense, svježa se biljka koristi za čišćenje kositrenih predmeta

Povijesne predmete čistimo ili kemijski ili mehanički pomoću kaše od taložene krede te vode,a vrlo tanke korozione slojeve možemo čistiti i pomoću svježe biljke preslice(Eqisetum Arvense).Od kemijskih otopina najčešće se može koristiti 5 % otopina solne kiseline(uz dodatak korozionog inhibitora),te 15% otopina trinatrij fosfata[58].Elektrolitsko je čišćenje također jedna od mogućnosti.Arheološke predmete čistimo isključivo mehanički[59].

Čišćenje predmeta od olova[uredi VE | uredi]

Od kemijskih otopina koristimo 5% otopinu solne kiseline,u kombinaciji s otopinom amonijeva acetata(10%).4 % otopina EDTA također se koristi(ph 5,5).Kako se radi o vrlo mekom metalu mehaničko čišćenje se ne preporuča.Također se rado koriste i elektrolitičke metode,kako za čišćenje tako i za tkz učvršćujuću redukciju[60].

Čišćenje predmeta od cinka[uredi VE | uredi]

Od kemijskih otopina koristimo 5% otopinu sumporne kiseline,te 5% otopinu EDTA(pH7).5-30 % otopina amonijevog tartarata i 10% vruća otopina amonijevog klorida[61]su također neke od opcija.Kako je cink vrlo osjetljiv na koroziju po čišćenju kiselim otopinama obavezno neutralizirati u 5% otopini sode bikarbone[62].

Čišćenje predmeta od aluminija[uredi VE | uredi]

Čisto mehaničko čišćenje izbjegavamo.Možemo koristiti 10% otopinu biljke sapunike.Koristi bi se mogla i 5 % otopina amonijeva citrata (pH 7). Također se mogu koristiti i elektrolitske metode,kao i ultrazvuk (10gr vodenog stakla,10 gr kalcinirane sode,1 lit vode,40 do 60 C, do 120 sec.)[63]. ,te lasersko čišćenje.Kod predmeta od aluminija je vrlo važno znati da li je predmet anodički ili kemijski oksidiran ili fosfatiran,te o ovome zavisi tijek i način čišćenja[64].

Čišćenje predmeta od titanija[uredi VE | uredi]

Može se koristiti otopina od 100 - 250 gr limunske kiseline u litri vrele vode (90 C)[65].

Čišćenje predmeta od magnezija[uredi VE | uredi]

Možemo koristiti otopinu od 30 gr natrijeva karbonata,30 gr trinatrijeva fosfata,1 gr sintetskog sapuna i jedne litre destilirane vode,pH 11,80-95 C,trajanje 3- 20 minuta [66].

Čišćenje kromiranih predmeta[uredi VE | uredi]

Možemo koristiti 2-10 % otopinu od 47,5 gr natrijeva glukonata,47,5 gr limunske kiseline i 4,9 gr vinske kiseline te 0,1 gr neionskog detergenta[67].

Čišćenje poniklanih predmeta[uredi VE | uredi]

Možemo koristiti 2-10 % otopinu od 47,5 gr natrijeva glukonata,47,5 gr limunske kiseline i 4,9 gr vinske kiseline,te 0,1 gr neionskog deteregenta[68].

Strukturalna konsolidacija[uredi VE | uredi]

Ovaj je zahvat usmjeren ka jačanju fizičke strukture predmeta,te ispravljanju oblika samog predmeta, bilo da je isti izmijenjen samo mehaničkim ili i drugim uzrocima.Bilo kakova termička obrada arheološkog materijala je apsolutno isključena[69]!

Metode spajanja[uredi VE | uredi]

  • mehaničko spajanje (zakovice,vijci,preklapanje,klinovi)
  • meko lemljenje
  • tvrdo lemljenje
  • zavarivanje(elektrolučno,WIG,točkasto,lasersko,plazma)
  • ljepljenje ( sa ili bez ojačanja)

Metode korekcije oblika[uredi VE | uredi]

  • ravnanje ulubljenja i sličnih oštećenja
  • ispravljanje savijenih dijelova

Rekonstrukcije[uredi VE | uredi]

  • Rekonstrukcije od materijala istovjetnog izvorniku
  • Rekonstrukcije od neizvornog materijala
  • Trodimenzionalni ispis

Obnova nedostajućih dijelova, odnosno površinske dekoracije[uredi VE | uredi]

U određenim slučajevima konzervator metala mora nanovo izraditi izgubljene dijelove predmeta odnosno obnoviti izvorno postojeću površinsku dekoraciju. Ovome se pristupa isključivo u precizno određenim slučajevima, samo i jedino ako posjedujemo egzaktnu dokumentaciju odnosno fotografije predmeta u cjelovitom, trenutačno nepostojećem stanju koje želimo vratiti.

Novoizrađeni dijelovi moraju biti jasno i vidljivo označeni, te ih se mora barem minimalno razlikovati u odnosu na povijesno izvornu materiju objekta.

Kod obnove prevlaka prevlaku obnoviti samo na istrošenim mjestima,nikako uz primjenu potpunog uklanjanja stare istrošene prevlake.

U slučaju potrebe spomenuti moraju biti lako i u potpunosti uklonjivi s predmeta, i to isključivo metodama koje ni u najmanjoj mjeri neće naštetiti samom predmetu[70].

Obnova pozlate[uredi VE | uredi]

Pozlaćene se površine u konzervaciji restauraciji mogu obnoviti postupcima utrljavanja,uranjanja,te klasičnim elektrolitskim putem.Prednost pri ovom radu imaju isključivo necijanidni ,dakle neotrovni postupci (npr.ferocijanidni,fosfatni,tiosulfatni).Obnova amalgamske pozlate se nikako ne preporuča,pošto je ista tehnika izrazito štetna po zdravlje i okoliš.Kao opcija u obzir dolaze i zlatni listići,te prah[71].

Obnova posrebrenja[uredi VE | uredi]

Posrebrene se površine u konzervaciji restauraciji mogu obnoviti postupcima utrljavanja,uranjanja,te klasičnim elektrolitskim putem.Prednost pri ovom radu imaju isključivo necijanidni ,dakle neotrovni postupci (npr.ferocijanidni,pirofosfatni,tiosulfatni).Obnova amalgamskog posrebrenja se nikako ne preporuča,pošto je ista tehnika izrazito štetna po zdravlje i okoliš.Kao opcija u obzir dolaze i srebrni listići,te prah[72].

Obnova pokositrenih površina[uredi VE | uredi]

Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem,uranjanjem,ili elektrolitskim putem,s time da prednost imaju oni necijanidni,dakle neotrovni[73].

Obnova pocinčanih površina[uredi VE | uredi]

Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem,uranjanjem,ili elektrolitskim putem,s time da prednost imaju oni necijanidni,dakle neotrovni[74].

Obnova poniklanih površina[uredi VE | uredi]

Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem,uranjanjem,ili elektrolitskim putem.Eventualno bi se mogle koristiti i boje za imitiranje kromne prevlake,uz primjenu toniranog laka u drugoj fazi postupka[75].

Obnova kromiranih površina[uredi VE | uredi]

Kako je standardni postupak kromiranja baziran na spojevima štetnim po ljudsko zdravlje i okoliš,obnova kromiranih površina se stoga ne može preporučiti.Dodatni razlog protiv primjene istog je i to što nove prevlake ne prianjaju dobro na stare,te bi za kvalitetnu prevlaku trebalo potpuno ukloniti staru ,izvornu prevlaku.Danas se mogu nabaviti i posebne boje koje relativno dobro imitiranju kromiranje te bi njihova primjena bila jedna od realnih opcija obnove ovih površina[76].

Stabilizacija[uredi VE | uredi]

Usmjerena je na što kvalitetnije usporavanje propadanja predmeta, kod arheoloških predmeta najčešće se radi o što temeljitijem uklanjanju klorida, te blokiranju djelovanja istih, kod povijesnih predmeta usmjerena je na korištenje korozionih inhibitora i konverzionih prevlaka[77].

Uklanjanje klorida na bakru i njegovim slitinama[uredi VE | uredi]

Za uklanjanje klorida sa predmeta od bakra i njegovih slitina,odnosno spriječavanje tkz. bolesti bronce može se spomenuti ispiranje natrijevim seskvikarbonatom i elektrolitička metoda[78].

Uklanjanje klorida na željezu[uredi VE | uredi]

Najraširenija je metoda obrade u alkalnoj otopini natrijeva sulfita[79],te korištenje alkalne otopine u kombinaciji s tretmanom dietilaminom.Također se koristi elektrolitička metoda[80].

Uklanjanje klorida na aluminiju[uredi VE | uredi]

Može se koristiti otopina amonijaka/amonijevog sulfata[81],te elektrolitičko uklanjanje klorida

Stabilizacija bakra i njegovih slitina[uredi VE | uredi]

Danas se najviše koristi stabilizacija benzotriazolom(sumnja se da je kancerogen,u zemljama EU deklarira se kao štetan po zdravlje!)[82],ruska literatura spominje i mogućnost korištenja amonijevog sulfida[83],te alkalne taninske otopine[84].U novije vrijeme ispitan je i 4 metil imidazol,te ga se može koristiti kao manje toksičnu zamjenu za benzotriazol.Radi se i na istraživanjima inhibitora baziranih na biljnim ekstraktima (inhibitor na bazi ekstrakta duhana patentiran je još 1994.,ispitivan je i ekstrakt sjemena opuncije,te ekstrakt kadulje)[85]. Ruska literatura spominje i mogućnost korištenja N2N-heksametilenbenzamida,te aminoalkilsilikona.[86]

Stabilizacija željeza[uredi VE | uredi]

Tanin,vodena otopina se može koristiti i za zaštitu željeznih,bakrenih i aluminijskih predmeta

Najčešće se koristi otopina tanina[87],te fosfatiranje[88].Tanin se koristi i na arheološkom materijalu,fosfatiranje samo na povijesnim predmetima.Mogu se koristiti i mješavine tanina i fosforne kiseline,i to također samo na povijesnim predmetima[89].Ispitivane su i otopine na bazi karboksilata,prije svega za korištenje na povijesnim predmetima[90].

Stabilizacija cinka[uredi VE | uredi]

Može se koristiti 3 % otopina benzotriazola(sumnja se da je kancerogen!),te fosfatiranje i modificirana taninska otopina[91].

Stabilizacija aluminija[uredi VE | uredi]

Moguće je korištenje tanina[92],te fosfatiranje[93].

Stabilizacija srebra[uredi VE | uredi]

Može se koristiti benzotriazol,no uz oprez ,isti se sumnjiči za kancerogenost[94].Kao manje toksična zamjena danas se preporuča 2 merkaptobenzotiazol[95] Ruska literatura spominje i mogućnost korištenja N2N-heksametilenbenzamida,te aminoalkilsilikona.[96] Relativno jednostavan i neotrovan inhibitor korozije srebra je i klorofil,te se i njegovo korištenje može preporučiti[97][98][99].

Stabilizacija olova[uredi VE | uredi]

U fazi ispitivanja je metoda bazirana na korištenju karboksilata[100].

Zaštita[uredi VE | uredi]

Još uvijek najčeći je vid zaštite lakiranje predmeta, nešto se rijeđe koriste voštani i uljni premazi, ovi posljednji prije svega na oružju i tehničkim predmetima, u pravilu podupire i dopunjava postupke stabilizacije.

Lakovi[uredi VE | uredi]

Paraloid B-72 ,otopljen u toluolu koristi se kao zaštitni lak za metale
  • Paraloid B-72 - jedna od u konzervaciji slika, ali i metala do danas najčešće korištenih akrilnih smola, po sastavu etil metakrilat metil akrilat kopolimer. Ugušćena otopina može se koristiti kao ljepilo za arheološku keramiku i staklo.Vrlo trajan i ne žuti, izvrsne reverzibilnosti[101]. Otapa se u acetonu, toluenu, ksilenu, Shell Cyclo Sol® 100/Shell Cyclo Sol® 53, Arcosolv® PM/1-Methoxy-2-propanolu, metil etil ketonu, etanolu, ugljičnom tetrakloridu.
  • Paraloid B 67 - akrilna smola, po sastavu polimer izobutil metakrilata[102]. Češće se koristi na slikama. Blago žuti starenjem.Također se može koristiti i kao ljepilo za arheološko staklo i keramiku. Topiv u acetonu, toluenu, ksilenu, etil acetatu, metil etil ketonu, metilen kloridu, Shell Cyclo Sol® 100/Shell Cyclo Sol® 53, Arcosolv® PM/1-Methoxy-2-propanolu.
  • Paraloid B 44 - akrilna smola, po sastavu etil akrilat i metil metakrilat kopolimer[103]. Topiv u acetonu, toluenu i ksilenu. Sastavni dio Incralac laka za bakar i slitine.
  • Paraloid B 48 N - akrilna smola, po sastavu butil akrilat i metil metakrilat kopolimer[104]. Topiv u acetonu, toluenu i ksilenu, te metil etil ketonu. Posebno dobar na metalima, no manje reverzibilnosti.
  • Incralac - je poseban patentirani lak za bakar i slitine[105]. Po sastavu Paraloid B 44 otopljen u toluenu, uz dodatak plastifikatora, te benzotriazola - korozionog inhibitora za bakar. Dugo se koristi za zaštitu brončanih skulptura, sam ili u kombinaciji sa slojem voska. Trajnost prevlake u vanjskim uvijetima do 2 godine (5 po proizvođaču). Danas je u prodaji i vodom razrijediva verzija.
  • Nitro lak - ova vrsta lakova se u zaštiti metalnih predmeta koristi od kraja 19. stoljeća[106]. U konzervaciji metalnih predmeta danas se još uvijek koriste samo na srebru, i to isključivo vrste proizvedene posebno za tu svrhu (engleski Frigilene, američki Agateen #27, austrijski Perlitol Re 1260 ).
  • ORMOCER - najnovija vrsta lakova koji se koriste u konzervaciji metala, na osnovi heteropolisiloksana, razvijen od strane njemačkog Fraunhoferovog instituta za istraživanje silikata. Još uvijek u fazi ispitivanja[107].

Zanimljivo je da je ruska literatura preporučala korištenje lakova na bazi silikona i silana,kao i njihovih mješavina sa akrilnim ili polivinil butiral lakovima još oko 1990.

Voskovi[uredi VE | uredi]

Renaissance Wax ,pakiranje od 200 ml
  • Renaissance Wax - još uvijek dosta korišten patentirani vosak, na osnovi mikrovoska Cosmolloid 80 H i polietilen voska otopljenih u white spiritu. Koristi se i na metalima, preporuča se i korištenje u kombinaciji s osnovnim slojem laka[108].
  • Cosmolloid 80 H - rafinirani bijeli mikrovosak, sastavni dio Renaissance Wax-a, no može se koristiti i samostalno, te za pripravu vlastitih mješavina. Koristi se i na povijesnim i na arheološkim metalnim predmetima. Topiv u eteričnim uljima, terpentinu, benzolu, white spirit-u.
  • Dinitrol 4010 - patentirani proizvod, po deklaraciji štiti metale, izdrži temperaturu do 200 C[109]. Po nekim novijim istraživanjima znatno bolji od prethodnih, te Paraloida B 72. [110]


  • Poligen ES 91009,patentirana voštana emulzija(BASF),nije toksičan,suši za 24 sata,po novijim istraživanjima bolji od Paraloda B 72.Nije podoban za bakar i slitine.[111]

Ulja[uredi VE | uredi]

  • Ballistol[112]
  • WD 40[113]
  • Mješavina 20 dijelova ribljeg ulja i 80 dijelova white spirita[114]

Kombinacije[uredi VE | uredi]

osnovni sloj Paraloid B 72 + drugi sloj Renaissance Wax itd.

Konzervacija metalu pridruženih materijala[uredi VE | uredi]

Drago i poludrago kamenje[uredi VE | uredi]

Ogrlica,Bizant oko 500. godine,zlato,safiri,ametist,biseri,feldspar,Cleveland museum of art

U principu za čišćenje ne koristiti nikakva otapala,već isključivo destiliranu vodu,te eventualno 10% otopinu biljke sapunike(Saponaria Officinalis).Posebno paziti kod rada na poroznom dragom i poludragom kamenju,poput malahita,opala,kalcedona,krizoprasa,ahata,karneola,lapisa,žada i tirkiza.Posebnu pozornost zahtijeva i drago kamenje podloženo obojenim metalnim folijama,u tom slučaju tekućine nikako ne smiju doći u dodir s folijom[115]. Nipošto ne koristiti ultrazvučno čišćenje !

Emajl[uredi VE | uredi]

Emajlirana kutija za posvećeno ulje,Louvre

U principu dobro očuvane povijesne predmete možemo čistiti tamponima minimalno natopljenim destiliranom vodom.Kod arheoloških predmeta isključivo pažljivo mehaničko čišćenje.Kao jednostavan konsolidant može se koristiti ugušćena otopina Paraloida B 72[116][117].Nedostajuće dijelove upotpunimo pomoću Paraloida B 72 pomiješanog s pigmentime,ili u slučaju transparentnog emajla bojiteljima[118].

Nielo[uredi VE | uredi]

Merovinški nijelirani broš,British Museum

Nijelirane (tulirane) predmete nipošto ne čistiti kemijski,već isključivo mehanički.Nedostajuće dijelove upotpuniti crno pigmentiranim Paraloidom B 72[119]. Otprsle dijelove podljepimo sa ugušćenom otopinom Paraloida B 72 ili B 67 (topiv u white spiritu!).

Orijentalni lak - urushi[uredi VE | uredi]

kutija od crvenog orijentalnog laka, Qing Dinastija, 1736-1795, Kineski nacionalni muzej,Peking

Zahtijeva potpuno drugačiji pristup od na zapadu uobičajenih lakova.Može ga se naći na japanskom oružju i ratničkoj opremi.Nabolje prepustiti ekspertu za ovaj materijal[120][121][122].Kitati sa mješavinom 6-8% polivnil alkohola i krede (može se koristiti i Rhoplex WS 24 akrilna disperzija).[123]Japanski konzervatori pak koriste isključivo tradicionalne tehnike,no kako je sam urushi otrovan materijal,te izaziva alergijske reakcije,ove se metode na zapadu nisu rado koristile. Čistiti minimalno vodom natopljenim tamponima.Boja starih predmeta može se oživiti tako da ih istrljamo lanenim uljem natopljenom tkaninom.Objekte čuvati u prostorima sa što manjim oscilacijama RV zraka,najbolje oko 50% RV,te ih štititi od UV zračenja.

Jantar[uredi VE | uredi]

Jantarna ogrlica,Hallstatt kultura,Magdalenenberg

Nikako ne čistiti pomoću otapala,nikako ne čistiti ultrazvukom,isključivo koristimo destiliranu vodu, eventualno mješavinu vode i etanola(dodamo i do 0,5% umreživača)[124].Za ljepljenje se mogu koristiti razne voštano smolne mješavine,zavisno o boji samog jantara.Jedna od mogućnosti je i korištenje 10% otopine kanada balzama u toluolu[125]Arheološki materijal čistimo isključivo mehanički. Moguća je i primjena natapanja tekućim parafinom,u svrhu učvršćenja i poboljšanja boje arheološkog jantara[126]. Po jednom korejskom istraživanju za konsolidaciju se može koristiti i Paraloid B 67 otopljen u ksilenu(navodno pokazao se stabilnijim od white spirita,u kojem je B 67 inače topiv)[127] Čuvati od svijetla i visoke temperature,te niske vlažnosti ili jakih oscilacija u vlažnosti zraka,kod predmeta od metala i jantara ne koristiti korozione inhibitore ![128][129]

Gagat[uredi VE | uredi]

Hallstatt kultura,narukvice od gagata i bronce , nađene u Magdalenenbergu

Čistiti pomoću minimalno destiliranom vodom natopljenih tampona,eventualno otopinom biljke sapunike(Saponaria officinalis,100 gr suhog korijena /1 lit vode).Arheološki materijal čistiti isključivo mehanički..Za ljepljenje arheološkog materijala koristiti voštano smolne mješavine ili ugušćenu otopinu Paraloida B 72[130] ili B 67 (topiv u white spiritu!).

Koralji[uredi VE | uredi]

Ogrlica od koralja

Čistiti tamponima natopljenim destiliranom vodom,ili mješavinom destilirane vode i etanola[131]. Nipošto ne čistiti ultrazvukom,nikako ne dovoditi u dodir s kiselinama!

Biseri[uredi VE | uredi]

Dijadema,biseri,dijamanti,zlato,srebro,Louvre

Za čišćenje povijesnih objekata koristimo mješavinu od 70% etanola i 30 % slabe amonijačne vode(1%).Za uklanjanje površinskog sloja koji je izgubio sjaj može se koristiti 3-5% EDTA,po ovoj obradi isprati destiliranom vodom ,pa prvo 80% ,a zatim 90%,pa čistim etanolom[132]. Nipošto ne čistiti ultrazvukom! Kod arheoloških nalaza predmete tretirati što prije,najbolje već kod iskapanja,čistiti isključivo mehanički,konsolidirati sa 2% Paraloidom B 72,u slučaju suhih nalaza (prvo natopiti otapalom u kojem je otopljen i sam Paraloid) ,kod vlažnih ili mokrih nalaza koristiti Rhoplex WS 24(akrilna disperzija).[133] Nešto novija ruska literatura kao zaštitnu prevlaku preporuča korištenje bijeljenog pčelinjeg voska otopljenog u white spiritu ili medicinskom benzinu.Za ljepljenje preporučuju riblje tutkalo u mješavini vode i alkohola(7/3),uz dodatak 1% katamina AB kao biocida.Za čišćenje koristiti neionogeni detergent 2-3%,u mješavini vode i alkohola.[134]Nipošto ne izlagati dužem kontaktu s vodom,čuvati od naglih promjena temperature te visoke temperature,zagađenog zraka i jakog svijetla!Ne dovoditi u kontakt sa kiselim ili alkalnim otopinama(uključujući sapunicu)!Sve navedeno važi i za sedef!

Vosak[uredi VE | uredi]

Ovaj se materijal rijetko koristi zajedno sa metalom,eventualno kod voštanih imitacija cvijeća,te devocionalija.Vrlo osjetljiv na lomljenje ,svijetlo,te povišenu temperaturu i prašinu.Za lijepljenje predmeta od pčelinjeg voska koristiti riblje tutkalo.Kod tvrđih voskova ili mješavina istih možemo zavisno o predmetu,koristiti Mowilith 30 ili Lascaux 498 HV.[135][136] Ruska literatura preporuča i otopine polimera topivih u etanolu(polivinilbutiral,polivinilacetat).[137]Za čišćenje preporučuju otopine polimera u mješavini etanola i vode(9/1,7/3),prije svega 5 % polivinilbutiral ili poliamid 3 %,otopinu nanesemo na predmet,po isparenju otapala zaostaje elastična prevlaka koju potom uklonimo i koja na sebe veže i sve nečistoće.[138]

Sedef[uredi VE | uredi]

Kao kod bisera!

Kornjačevina[uredi VE | uredi]

Vidi Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine

Drvo[uredi VE | uredi]

Vidi Konzervacija predmeta od drva

Tekstil[uredi VE | uredi]

Vidi Konzervacija tekstila

Papir[uredi VE | uredi]

Vidi Konzervacija papira

Keramika i porculan[uredi VE | uredi]

Vidi Konzervacija keramike i porculana

Staklo[uredi VE | uredi]

Vidi Konzervacija stakla

Kamen[uredi VE | uredi]

Vidi Konzervacija kamena

Kost,bjelokost,rožina[uredi VE | uredi]

Vidi Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine

Koža[uredi VE | uredi]

Vidi Konzervacija kože

Plastika[uredi VE | uredi]

Vidi Konzervacija plastike

Gips[uredi VE | uredi]

Rijetko ga se sreće u kombinaciji sa metalom.Osjetljiv na mehanička oštećenja te previsoku vlažnost zraka i vodu.Čistiti isključivo mehanički,pomoću kista i usisavača.Sa predmetima rukovati u bijelim pamučnim rukavicama.[139]Ljepiti kao i poroznu keramiku.

Izrada kopija[uredi VE | uredi]

Preventivna zaštita metalnih predmeta[uredi VE | uredi]

Predmete treba čuvati u prostorima koji su zaštićeni od zagađenog zraka, prašine, ultraljubičastog zračenja, te prevelike relativne vlažnosti zraka - znači kao idealne vrijednosti mogli bi uzeti temperaturu od 16-20 °C ( za kositar ne manje od 13,2 C!), te do 40 % relativne vlažnosti zraka (35 - 55 % u skladu s najnovijim preporukama Canadian Conservation Institute-a), uz napomenu da ako se radi o predmetima kod kojih je metal kombiniran s organskim materijalima relativna vlažnost zraka ne bi trebala biti ispod 45 %. Najosjetljiviji su na djelovanje nepovoljnih uvjeta arheološki predmeti, njih moramo čuvati u prostorima( ili posudama) s vrlo niskom relativnom vlagom, a u slučaju posebno vrijednih predmeta u komorama s dušikom - tu se možemo pridržavati prije spomenute vrijednosti temperature, te kod predmeta s aktivnom korozijom na bakru ili slitinama do 35 % rH, odnosno kod željeza do 12 % rH. Police u čuvaonici najbolje da su od nehrđajućeg čelika ili plastike, s time da moramo izbjegavati plastične mase koje sadrže klor ili acetate. Drvo, te materijale od modificirane drvne mase najbolje je izbjegavati. Također ne koristiti gumu, niti filc i vunu od tekstilnih materijala. Razina rasvjete do 300 lux-a u slučaju isključivo metalnih predmeta, kod predmeta od lakiranog ili obojenog metala do 150 lux-a, u slučaju predmeta kod kojih je metal kombiniran sa svijetloosjetljivim materijalom do 50 lux-a. Kod rukovanja sa predmetima obavezno koristiti čiste bijele pamučne rukavice[141]

Specijalnosti unutar profesije[uredi VE | uredi]

  • konzerviranje restauriranje predmeta od plemenitih metala
  • konzerviranje restauriranje predmeta umjetničkog obrta
  • konzerviranje restauriranje metalne skulpture
  • konzerviranje restauriranje tehničkih predmeta
  • konzerviranje restauriranje arheološkog metala
  • konzerviranje restauriranje etnografskih predmeta
  • konzerviranje restauriranje metala vezanog za arhitekturu
  • konzerviranje restauriranje hladnog i vatrenog oružja,te oklopa

Povijest konzervacije metala u svijetu[uredi VE | uredi]

Značajne ličnosti[uredi VE | uredi]

  • Gustav Rosenberg( 1878.-1941. ),bio je konzervator danskog nacionalnog muzeja u Kopenhagenu,značajan je i njegov doprinos konzervaciji metala.Jedan je od onih koji su prakticirali uvelike osporavanu termičku obradu željeznih arheoloških predmeta( ovu metodu nisu koristili samo u Danskoj već i u Njemačkoj/Schmidt,Blell/ i Rusiji/Kononov/), koristio je i elektrolitsku redukciju.Jedan od prvih koji govori o tkz originalnoj površini arheoloških metalnih predmeta.Bavio se i konzervacijom arheoških predmeta od drveta i tekstila.Značajno je njegovo djelo Antiquités en fer et en bronze : leur transformation dans la terre contenant de l'acide carbonique et des chlorures et leur conservation ,objavljeno 1917.u Kopenhagenu.
  • William Matthew Flinders Petrie(1853.-1942. ),bio je ugledan egiptolog ,osnivač prve egiptološke katedre u Engleskoj, te jedan od prvih arheologa koji su se sustavno bavili i problemom konzervacije predmeta[142].Bio je svjestan da su za propadanje predmeta najznačajnji kloridi.
  • Friedrich Rathgen (1862.-1942. ),bio je prvi kemičar zaposlen u jednom muzeju(1888. Kraljevski muzeji u Berlinu).Danas ga se smatra utemeljiteljem suvremenog znanstveno utemeljenog pristupa konzervaciji muzejskih i arheoloških predmeta.Godine 1898.izdao svoju knjigu Die Konservierung von Altertumsfunden,prvu knjigu u cijelosti posvećenu području konzervacije umjetnina.Knjiga je 1905.prevedena i na engleski jezik[143].Već u ono vrijeme znao za pogubni utjecaj klorida na koroziju željeznih i brončanih arheoloških nalaza,zalagao se i za korištenje mehaničkog čišćenja kao najsigurnijeg postupka,u drugom izdanju svog priručnika 1924. ogradio se od radikalnog uklanjanja korozionih produkata sa arheoloških predmeta,originalnu površinu zvao je plemenitom patinom.
  • Alexander Scott(1853.-1947. ),osnivač odjela za konzervatorska istraživanja Britanskog muzeja u Londonu 1920.Značajan po svoja 3 izvještaja o onovremenoj praksi konzerviranja i restauriranja umjetnina The Cleaning and Restoration of Museum Exhibits(1921.,1923.,1926.).Prvi koristio natrijev seskvikarbonat za ispiranje arheoloških metalnih predmeta.
  • Harold Plenderleith(1898.-1997. )škotski kemičar,od 1924 zaposlenik odjela za konzervatorska istraživanja Britanskog muzeja u Londonu.Najpoznatiji po svojoj utjecajnoj knjizi The Conservation of Antiquities and Works of Art objavljenoj 1956.[144].Bio je jedan od suosnivača prestižnog IIC-a,te prvi ravnatelj ICCROM-a.
  • Mstislav Vladimirovič Farmakovskij(1873. -1946.),ruski arheolog,slikar,likovni kritičar te stručnjak za konzervaciju i restauraciju umjetnina.Godine 1947. posthumno je u Moskvi objavljena njegova knjiga Konservacija i restavracija muzeinih kollekcij .Značajan i za našu sredinu jer je spomenuta knjiga već 1949. prevedena na hrvatski jezik ,te je sve do pojave od Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu 1974. godine izdanog priručnika Konzervacija i restauracija muzejskih predmeta ovo bilo jedino kod nas objavljeno djelo posvećeno ovoj problematici.Za konzervaciju metala značajan i po svom redaktorskom radu na knjizi Očerki po metodike tehnologičeskog issledovanija restavracii i konservacii drevnih metaličeskih izdelij ,objavljenoj 1935. u Moskvi,u biti prvoj knjizi u svijetu koja je u cjelosti bila posvećena konzervaciji metala.Knjiga spominje mogućnost korištenja pjeskarenja za čišćenje željeznih predmeta,zalaže se za zamjenu nitro i acetil celuloznih lakova smolnim lakovima,preporuča korištenje rendgenskih snimaka.
  • Albert France-Lanord (1915.-1993. ),član utemeljitelj Laboratorie d archeologie des metaux,u Nancy-u.Značajan po doprinosu definiranja originalne površine kod arheoloških metalnih predmeta..Autor većeg broja djela posvećenih konzervaciji metala,važniji su mu slijedeći naslovi: La conservation des antiquites metalliques(1962), La restauration et la conservation de grands objets de bronze(1963),Problemes particuliers poses par la corrosion des metaux archeologiques(1974),Intervention des scientifiques dans l'etude et la conservation des objets metalliques anciens (1979).
  • Hanna Jedrzejewska(1906.-2002.),poljska kemičarka,1957.osnovala je kemijski laboratorij pri nacionalnom muzeju u Varšavi.Bila je jedna od prvih osoba koje su kritizirale neselektivnu primjenu elektrokemijskog i kemijskog čišćenja metalnih predmeta.Također jedna od prvih koja se sustavnije bavila problemom etike u konzervaciji[145].
  • Robert M. Organ (1915.-2011.),fizičar po struci,od 1951. radio u British Museumu.Od 1965.radi u Royal Ontario Museumu.Značajno je njegovo djelo “Design for the Scientific Conservation of Antiquities”, publicirano 1968.godine.Predavao i na ICCROM- ovim tečajevima posvećenim znanstveno utemeljenoj konzervaciji predmeta.Posebno je značajan njegov rad na kaležu iz Ardagha,liri iz Ura,te visećoj zdjeli Sv.Niniana.
  • Joachim Szvetnik (1927.- 1988.)Mađarski restaurator metala,praktično nepoznat izvan Mađarske .Od 1957.- 1987. radio kao restaurator Muzeja primijenjene umjetnosti u Budimpešti.Vrlo je značajan njegov rad na predmetima iz zbirke Esterhazy.Jedan od pokretača školovanja konzervatora metala u Mađarskoj, još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća.[146]
  • Eduarto Formigli ,najznačajniji njegov rad je konzervacija bronci iz Riace-a.
  • Hermann Born ,važan zbog svoje knjige posvećene konzervaciji antičkog brončanog oružja.Radi kao vodeći restaurator Berlinskih muzeja.

Povijest konzervacije metala u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Podaci o povijesti konzervacije metalnih predmeta kod nas su posve neistraženi i shodno tome to je nepoznato područje. Studije posvećene ovoj problematici nema a i povijest konzervacije umjetnina općenito je slabo znana, posebice ona prije Drugog svjetskog rata. Vjerojatni početci leže negdje na samom kraju 19. stoljeća, ili u prvim godinama 20. stoljeća, barem što se tiče arheološkog materijala (Josip Brunšmid /1858-1929./[147], Viktor Hoffiller/1877.-1954./ [148][149]). Znamo da je stanoviti Jakov Pavelić krajem pedesetih godina prošlog stoljeća radio na metalnim arheološkim predmetima u arheološkom muzeju u Zagrebu[150], a za predpostaviti je da je početak rada na povijesnim predmetima vezan za restauratorsku radionicu muzeja za umjetnost i obrt koja je djelovala od 1942. do kraja 1946. (no zna se da je na predmetima rađeno i prije - čak se i jedan od ravnatelja ovog muzeja, Vladimir Tkalčić /1883.-1971./, bavio i konzervacijom umjetnina )[151], tu treba naglasiti da je i sam Zavod za restauriranje umjetnina ondašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti nastao iz spomenute radionice. Zna se i da je u radionici istog muzeja nakon 2. svjetskog rata radio i Marijan Gionichetti, koji je radio i na predmetima od metala. Svakako treba spomenuti i Božidara Vilhara (1921. -1999.) koji je djelovao u Zadru,kao njegov najznačajniji rad na spomenicima od metala možemo istaknuti konzervaciju restauraciju srebrne škrinje Sv.Šimuna..

Zasigurno je da bi danas metode i rezultati rada tih prvih poznatih osoba koje su radile na konzervaciji metalnih predmeta bili prilično dvojbeni no moramo biti svijesni vremena i sredine u kojoj su djelovali.

Prekretnicu ka suvremeno zasnovanom radu na predmetima svakako predstavlja zapošljavanje Maje Velicogna Novoselac u Muzeju za umjetnost i obrt 1979. godine, ona je dugi niz godina bila jedini školovani restaurator metala u Hrvatskoj.[nedostaje izvor]

Drugi izrazito važan trenutak u povijesti konzervacije restauracije metalnih predmeta u Hrvatskoj je osnivanje studija konzerviranja-restauriranja u Splitu 1997. godine, no ovdje treba istaknuti da je konzervacija metala do 2011. bila samo predmet koji se predavao na prvoj i drugoj godini studija, a tek tada je pokrenut i petogodišnji studij[152].

Godine 1998. izdano je u Splitu prvo i zasada jedino domaće djelo posvećeno isključivo konzervaciji metala: Uvod u konzervaciju kovina, autora Miroslava Klarića.

Preddiplomski i diplomski studij sveučilišta u Dubrovniku utemeljen je 2005. godine kao drugi studij konzervacije metala u nas. Nastava se ostvaruje u suradnji s talijanskim stručnjacima, uz obaveznu praktičnu nastavu u Italiji.

Iste godine počinje djelovati i hrvatski ogranak radne grupe za konzervaciju metala komiteta za konzervaciju međunarodnog muzejskog savjeta (ICOM-CC) [153].Obzirom da je radna grupa za konzervaciju metala ICOM-CC orijentirana isključivo na istraživački pristup konzervaciji metala, odnosno na način rada koji kod nas ne postoji grupa je zasada bila orijentirana na organizaciju nekoliko predavanja vezanih za znanstveno zasnovanu konzervaciju metalnih predmeta.

Godine 2006. završena je višegodišnja restauracija tkz. Hrvatskog Apoksiomena - do danas najznačajnijeg i najpoznatijeg restauratorskog zahvata na metalnim predmetima kod nas,zahvat je izveden i osmišljen od strane Giuliana Tordi-ja,talijanskog stručnjaka,te Antonija Šerbetića,voditelja restauratorske radionce za metal Hrvatskog restauratorskog zavoda[154].

Prije spomenuta radna grupa je 2009. pokušala organizirati i manji međunarodni skup posvećen konzervaciji metala, no kako je potpora institucija kojima se obratila za pomoć ( Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a,Sveučilište u Dubrovniku,Hrvatski restauratorski zavod )izostala skup je propao.

Nekoliko je članova radne grupe 2010. godine pristupilo projektu ECHEM, posvećenom primjeni elektrokemijskih tehnika u konzervaciji metala, te ako projekt bude odobren biti će to prvi put da hrvatski konzervatori restauratori metala sudjeluju u jednom međunarodnom istraživačkom projektu (nažalost projekt nije prihvaćen od strane EU birokracije).

Iste su godine i po prvi puta restauratori konzervatori metala iz Hrvatske sudjelovali na međunarodnoj konferenciji posvećenoj konzervaciji metala u Charlestonu,SAD[155],nažalost samo sa poster prezentacijom.Nadajmo se da će sudjelovati i u radu slijedeće konferencije ,u Edinburghu,u Škotskoj,godine 2013.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Knjige[uredi VE | uredi]

  • Farmakovskij,M.V. Konzerviranje i restauriranje muzejskih zbirki,poglavlje posvećeno konzervaciji metala,Zagreb 1949.
  • Konzerviranje i restauriranje muzejskih predmeta,Muzejski dokumentacijski centar,poglavlje posvećeno konzervaciji metala,Zagreb 1974.
  • Klarić,M. Uvod u konzervaciju kovina,Split 1998.

Članci u stručnim časopisima[uredi VE | uredi]

  • Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od srebra. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 2/3 (2001.)
  • Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od bakra i njegovih slitina. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 4 (2001.)
  • Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od željeza i njegovih slitina. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 1 (2002.)
  • Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od kositra i njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.2-4 /2002
  • Budija, Goran.Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od cinka. // Vijesti muzealaca i konzervatora.1-2/2003.
  • Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od zlata i njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.3-4/2003.
  • Budija, Goran. Čišćenje,zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od olova.// Vijesti muzealaca i konzervatora.1-4/2004.
  • Budija, Goran.Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od aluminija i njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.1-2/2005.
  • Donelli,Ivo, Konzervacija i restauracija željeznog topa izvađenog iz mora u luci Starog grada na Hvaru,Portal 2/2011.,Zagreb 2011.
  • Donelli, Ivo, Rekonzervacija i konzervacija karolinškog mača iz Zadvarja, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 94/2001, Split 2002.
  • Donelli, Ivo i Mihanović, Frane Metode snimanja i konzervacija metalnih arheoloških predmeta, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 90-91 / 1997-1998, Split 1999.
  • Doračić,Damir. Konzervatorsko restauratorski zahvati na arheološkim predmetima s lokaliteta Torčec-Crikvišće,uključujući nedestruktivna ispitivanja na pojedinim predmetima, Podravina 2/4/2003.,Koprivnica 2003.
  • Doračić,Damir .Restauratorsko-istraživački postupci na kasnolatenskoj kacigi iz Nove Gradiške, VAMZ, 3.s., XL 147–166 (2007),Zagreb 2007.
  • Maletić,Antonija Konzervatorsko restauratorski zahvat na fibuli od bakrene slitine i željeznom nožu s lokaliteta Jokine i Duševića Glavice u Krnezi, Portal 1/2010.,Zagreb 2010.(online)
  • Vilhar,Božidar "Reduction thermique des objets confectionnés en fer entierement corrodés ou presque" ,5. trijenalna konferencija ICOM CC-Zagreb 1978.,Paris 1978.
  • Vješnica, Borko Rekonstrukcija brončane posude s lokaliteta Plećaševe štale / Gornje njive, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 98, Split 2005.(online)

Tekstovi na internetu[uredi VE | uredi]

Budija Goran :Čišćenje,zaštita i održavanje poniklanih predmeta,prva verzija postavljena na web 2008.[156],stranica www.hrmud.hr,druga verzija teksta integrirana u tekst Čišćenje,zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od metala ,verzija prosinac 2010.,stranica www.e-insitu.com/

Budija Goran :Čišćenje,zaštita i održavanje kromiranih predmeta,prva verzija postavljena na web 2008.[157],stranica www.hrmud.hr,druga verzija teksta integrirana u tekst Čišćenje,zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od metala ,verzija prosinac 2010.,stranica www.e-insitu.com/

Budija Goran: Čišćenje,zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od metala,prva verzija postavljena na web 2005. ,stranica www.antikviteti.net,danas je na istoj stranici verzija teksta iz rujna.2012.[158],verzija prosinac 2010. na web stranici www.e-insitu.com/[159]

Budija Goran: Konzervacija metala,tekst na hrvatskoj wikipediji,od 28.08.2010.,prema autorovim tekstovima na web stranici www.e-insitu.com i www.antikviteti.net[160],ali i autorovom radu na stranici METALconsn-info,stranici koju je postavila ,te je održava radna grupa za konzervaciju metala pri komitetu za konzervaciju međunarodnog muzejskog savjeta ICOM-CC[161].

Budija Goran: Metals Conservation,tekst na web stranici www.preservapedia.org,u principu prijevod autorovog članka na hrvatskoj vikipediji,prva verzija 25.12.2010.[162]

Budija Goran: Metals Conservation,tekst na web stranici engleske wikipedije,od 8.03.2011.,također prema autorovom tekstu za hrvatsku wikipediju[163]

Budija Goran : Conservacion y restauracion de metales,tekst na web stranici španjolske wikipedija,prijevod teksta na engleskoj wikipediji,od 2.05. 2013.[164]

Budija Goran: Konzervacija restauracija predmeta od srebra,na hrvatskoj wikipediji,prijevod i adaptacija članka na engleskoj wikipediji,od 16.05.2012.[165]

Budija Goran: Konzervacija restauracija predmeta od bakra i njegovih slitina,članak na hrvatskoj wikipediji,te prijevod istog članka na engleskoj wikipediji,od 17.05.2012.[166]

Budija Goran: Konzervacija restauracija predmeta od željeza i čelika,članak na hrvatskoj wikipediji,te prijevod istog članka na engleskoj wikipediji,od 17.05.2012.[167]

Ljubić Valentina: Konzerviranje i restauriranje golubice Duha Svetoga s kužnog pila u Osijeku,od 2.10.2011.,stranica www.e-insitu.com/[168]

Maletić Antonija:Konzervatorsko-restauratorski zahvati na prečki antičkog sidra,stranica http://icua.hr[169]

Mustaček Mladen:Restauratorski radovi na brončanim topovima iz šesnaestog stoljeća s nalazišta "Pličina sv. Pavao",stranica http://icua.hr[170]

Mustaček Mladen:Bakreni kotao s lokaliteta Sv.Pavao pokraj Mljeta stranica http://www.h-r-z.hr/index.php/djelatnosti/konzerviranje-restauriranje/podvodna-arheologija/340-bakreni-kotao-s-lokaliteta-sv-pavao-pokraj-mljeta

Školovanje konzervatora - restauratora metala u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Školovanje konzervatora restauratora

  • Umjetnička Akademija u Splitu,konzerviranje restauriranje metala predaje se na prvoj i drugoj godini od 1997.godine, a od 2011. pokrenut je i petogodišnji studij konzervacije restauracije metala.[171].Treba naglasiti da su konzervaciju restauraciju metala niz godina tamo predavale osobe( i trenutačno opet predaju) koje to nikako ne bi mogle u nekoj visoko razvijenoj europskoj zemlji,uz izuzetak razdoblja od nepune 3 godine koliko je na studiju predavala Mr.Art Valentina Ljubić,restauratorica školovana na bečkoj akademiji primijenjene umjetnosti ,inače voditeljica restauratorske radionice Tehničkog muzeja u Beču.[172][173]
  • Sveučilište u Dubrovniku, preddiplomski i diplomski studij konzervacije-restauracije metala (od 2005.).Nastavu vode talijanski stručnjaci,uz obaveznu praksu u Italiji.Treba naglasiti da se nastava odvija u suradnji sa Instituto per l arte e il restauro Palazzo Spinelli iz Firence,komercijalno orijentiranom institucijom,koja u svojoj matičnoj zemlji tek od 2014. ima pravo izvođenja petogodišnjeg studija , a studija konzervacije restauracije tek od 2015.[174]Konzervaciju metala predaje Giancarlo Marini,kao suradnik u nastavi radi i osoba sa srednjom stručnom spremom(!).[175][176][177]

Mogućnosti stručnog usavršavanja[uredi VE | uredi]

Trenutačno u Hrvatskoj ne postoji nikakav program sustavnog stručnog usavršavnja u području konzervacije restauracije metala,niti za osobe zaposlene u muzejima niti za one koji rade u HRZ ili privatno.Osobe koje odlaze na stručno usavršavanje ili stručne skupove izvan Hrvatske nemaju obavezu podjele stečenih iskustava putem javno objavljenih izviješća ili predavanja.

Obrazovna struktura osoba koje rade na konzervaciji metala u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Glede osoba koje rade na konzervaciji restauraciji metala u muzejima,Hrvatskom restauratorskom zavodu ili samostalno velik je problem što većina spomenutih nema nikakovo službeno priznato konzervatorsko restauratorsko obrazovanje vezano uz konzervaciju metala( osim već spomenute Mr.Art.Maje Velicogna Novoselac ),te ih dobar dio ima samo srednju stručnu spremu .

Ukupan broj Muzeji HRZ Samostalno Rade isključivo na metalu Školovani restaurator metala VSS SSS
34 19 5 10 11 1 20 13 (za 2 osobe nema podataka!)
  • stanje kolovoz 2012.,izvor podataka web stranica MDC-a,web stranica HRZ-a,za samostalne web stranice Ministarstva kulture[180].Danas je situacija ipak nešto bolja - barem što se tiče broja obrazovanih restauratora,pitanje kvalitete ovih kadrova druga je priča(mogu li se isti uspoređivati sa kadrovima školovanim u visokorazvijenim Europskim zemljama),najmanje je 5 osoba diplomiralo konzervaciju metala u Splitu,najmanje jedna u Zagrebu,a određen broj ljudi završio je studij u Dubrovniku( no nijedna od ovih osoba nije uposlena niti u muzejima ,niti u HRZ,dok 1 osoba nudi svoje usluge putem interneta).[181][182]

Najgora je situacija u slučaju onih koji samostalno obavljaju konzervatorsko restauratorsku djelatnost,tu nebriga i nezainteresiranost nadležnih institucija u potpunosti dolazi do izražaja ,te se licence za rad dodjeljuju raznim obrtnicima (zlatarima,kovinopojasarima,ljevačima umjetnina,samozvanim restauratorima motornih vozila),redom bez ikakovog konzervatorsko restauratorskog obrazovanja u području konzervacije metala,ovdje pak nije naodmet spomenuti da u primjerice Njemačkoj obrtnik koji želi raditi na kulturnoj baštini mora imati zvanje majstora ,te mora proći višemjesečno doškolovanje o svom trošku(zavisno o obrtu,u slučaju zlatarstva oko 6 mjeseci[183],u slučaju kovačkog obrta oko 2 mjeseca[184]),a svoje usluge smije nuditi samo unutar stečene kompetencije[185].

Kod nas pak licenca za rad našim "stručnjacima" omogućava rad na svim oblicima kulturne baštine od metala,bilo da se radi o povijesnim,arheološkim ili tehničkim ,te etnografskim predmetima.

Problem predstavlja i činjenica da primjerice restauratori školovani za rad na slikama ili polikromiranoj drvenoj skulpturi vrlo često i bez problema nude svoje usluge i u područjima za koja nisu kompetentni,poput konzervacije metala,stakla,keramike,namještaja i sl.

Sukladno Europskom kvalifikacijskom okviru ,te preporukama Europske konfederacije konzervatorsko restauratorskih organizacija ECCO,i ICOM- ovoj definiciji struke iz 1984.,osobe sa srednjom stručnom spremom niti ne mogu samostalno izvoditi konzervatorsko restauratorske zahvate,niti je isto predviđeno,za samostalan rad zahtijeva se razina školovanja u rangu magistra umjetnosti(znači petogodišnje školovanje u području konzerviranja restauriranja metala). [186][187]

Školovanje konzervatora restauratora metala u svijetu[uredi VE | uredi]

Sjedinjene Američke Države[uredi VE | uredi]

  • Buffalo State College, Art Conservation Department, objects specialization
  • UCLA/Getty Masters Program - Conservation of Archaeological and Ethnographic Materials
  • Winterthur/University of Delaware Program in Art Conservation, objects specialization

Kanada[uredi VE | uredi]

  • Queens University, Art Conservation, objects specialization
  • Fleming College, Collections Conservation and Management

Meksiko[uredi VE | uredi]

  • Escuela nacional de conservacion,restauracion y museografia,Ciudad de Mexico, Diplomado de Especialización en Patrimonio Metálico

Južna Amerika[uredi VE | uredi]

  • Čile

Centro Nacional de Conservacion y Restauracion, Santiago de Chile, konzervacija arheoloških,etnografskih i povijesnih predmeta

Afrika[uredi VE | uredi]

  • Egipat

Conservation Department, Faculty of Archaeology, Cairo University

  • Južnoafrička Republika

The South African Institute for Objects Conservation, Joubertina, Eastern Cape, metals conservation

Australija[uredi VE | uredi]

The University of Melbourne, Centre for Cultural Materials Conservation

Europa[uredi VE | uredi]

  • Austrija

Universitaet fuer Angewandte Kunst, Beč, Konzervacija restauracija objekata

  • Belgija

Koninklijke Academie voor schone kunsten, Antwerpen, konzervacija metala

  • Češka Republika

Konzervování-restaurování uměleckořemeslných děl z kovů, Turnov

  • Francuska

Institut National du Patrimoine, Paris

  • Finska

Metropolia University of Applied Sciences, Helsinki, konzervacija objekata

  • Njemačka
  1. Roemisch Germanisches Zentralmuseum, Mainz, konzervacija arheoloških predmeta
  2. Hochschule fuer Technik und Wirtschaft, Berlin, arheološka i povijesna kulturna dobra
  3. Staatlische Akademie der Bildende Kuenste, Stuttgart, restauriranje objekata
  4. Fachhochschule Potsdam,konzervacija metala
  • Mađarska

Akademija lijepih umjetnosti, Budimpešta, konzervacija metala i zlatarskih radova

  • Italija

Instituto Centrale per il Restauro, Rim

  • Nizozemska

Universiteit van Amsterdam, Amsterdam, MA konzervacije metala

  • Poljska

Nicolaus Copernicus Universitet u Torunu, Institut za umjetnost, odjel konzervacije i restauracije povijesnih i umjetničkih djela,konzervacija metala

  • Portugal

Faculdade de Ciências e Tecnologia da Universidade Nova, Lisboa

  • Ujedinjeno Kraljevstvo
  1. West Dean College, konzervacija metala
  2. University of Sussex, konzervacija metala
  • Španjoska
  1. Universidad de Granada, Grado en conservación y restauración de bienes culturales
  2. Escuela Superior de Conservación y Restauración de Bienes Culturales, Madrid, Especialidad de bienes arqueológicos
  3. Escuela Superior de Conservación y Restauración de Bienes Culturales, Barcelona, Especialidad de bienes arqueológicos
  4. Escuela Superior de Conservación y Restauración de Bienes Culturales, Pontevedra, Especialidad de bienes arqueológicos
  • Švicarska

La Chaux de Fonds, Haute Ecole de Conservation-restauration Arc, konzervacija objekata

Ruska Federacija[uredi VE | uredi]

  • Akademija Imeni S.G. Stroganova, Moskva - katedra konzervacije metala

Iran[uredi VE | uredi]

1.Umjetnički univerzitet u Isfahanu,Fakultet konzervacije,odjel konzervacije umjetničkih predmeta

2.Tabriz Islamic Art University,odjel konzervacije

Katar[uredi VE | uredi]

University College London,u suradnji sa Qatar Foundation i Qatar Museums Authority, Doha ,konzervacija objekata

Turska[uredi VE | uredi]

Gazi University,Faculty of Fine Arts,Ankara,odjel konzervacije

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora metala u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe, pa i konzervatora restauratora metala u Hrvatskoj danas prije svega određuju slijedeći propisi:

  • Zakon o muzejima /16. listopada 1998./,
  • Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci /22. srpnja 2010./
  • Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i načinu njihova stjecanja /11. svibnja 2009./,
  • Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara /24. travnja 2003./.

Svi su ovi propisi,pa i oni najnoviji izrazito birokratski i neusklađeni sa propisima koji važe u drugim,prije svega onim visoko razvijenim zemljama Europske unije.Primjena istih također je krajnje netransparentna i podložna birokratskim manipulacijama( odbijanje izjednačavanja prava restauratora zaposlenih u muzejima sa pravima restauratora zaposlenih u HRZ ili privatno,stjecanje viših zvanja po posebnim uvijetima za pojedince,dodjela zvanja višeg restauratora osobi sa srednjom stručnom spremom ,itd.)dok je situacija u Hrvatskom restauratorskom zavodu ipak nešto povoljnija.[188]

Nadležna državna tijela uporno podržavaju umjetnu i apsurdnu podjelu na muzejske restauratore i restauratore koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu ili privatno, i to uprkos tome što ovakova praksa u visoko razvijenim zemljama Europske unije ne postoji.

Što se tiče zaštite prava konzervatora restauratora,kako u ovom trenutku još ne postoji krovna udruga koja bi se bavila i ovim pitanjima,ista praktično ne postoji.Četiri trenutačno aktivne udruge koje okupljaju konzervatore restauratore u Hrvatskoj ovim se problemima praktično ne bave,te se stječe dojam da su isti za njih posve nebitni.

Slobodni software primijenjiv u konzervaciji/restauraciji metala[uredi VE | uredi]

  • The Use of Expert Systems in Conservation[189]
  • The Modular Cleaning Program[190]
  • Besplatni američki program za vodenje restauratorske dokumentacije[191]
  • Besplatni operativni sustavi: sve Linux distribucije (npr. Debian, Ubuntu, Fedora ,Puppy Linux...)
  • Besplatne alternative Microsoft Word(R)-u: OpenOffice.org,LibreOffice, AbiWord
  • Uređivanje fotografija:GIMP, VIPS[192], ImageJ
  • Slobodni preglednici slika:GQview,Xnview,IrfanView
  • Stolno izdavaštvo, izrada plakatnih prezentacija: Scribus
  • Freecorp-simple corrosion prediction software[193]
  • Online Cellular Automata based corrosion simulation [194]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Minimum Common Standards Definition – Model Curricula Metals -EQF Level 7 - ECPL ,http://ecpl-project.heritagemalta.org/publications/CURR_Metal_L7.pdf
  2. Moorey, P. R. S., (1988). Early Metallurgy in Mesopotamia, in The Beginning of the Use of Metals and Alloys. Papers from the Second International Conference on the Beginning of the Use of Metals and Alloys, Zhengzhou, China, 21–26 October 1986., ed. R. Maddin Cambridge, Massachusetts & London, England: The MIT Press.
  3. http://www.spiegel.de/wissenschaft/mensch/balkan-archaeologen-raetseln-ueber-7000-jahre-alte-kupferfunde-a-734391.html Pristup stranici 22.02.3014.
  4. Hawthorne, John G. & Smith, Cyril Stanley. Theophilus: On Divers Arts - The Foremost Medieval Treatis on Painting, Glassmaking, and Metalwork. Dover Publications, Inc.: New York 1979. ISBN 0-486-23784-2 str. 87-89
  5. http://www.archive.org/details/apracticaltreat00spregoog
  6. http://www.archive.org/details/cu31924003588534
  7. Hawthorne, John G. & Smith, Cyril Stanley. Theophilus: On Divers Arts - The Foremost Medieval Treatis on Painting, Glassmaking, and Metalwork. Dover Publications, Inc.: New York 1979. ISBN 0-486-23784-2 str. 87-89
  8. Craddock, P. Scientific Investigation of Copies, Fakes and Forgeries, Oxford 2009.,str.376.
  9. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York 1968.
  10. Craddock,P. Scientific Investigation of Copies, Fakes and Forgeries, Oxford 2009., str.375.
  11. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York 1968.
  12. Craddock,P. Scientific Investigation of Copies, Fakes and Forgeries, Oxford 2009.,str.375.
  13. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York 1968.
  14. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York 1968.
  15. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York 1968.
  16. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York 1968.
  17. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York 1968.
  18. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York 1968.
  19. http://www.archive.org/details/softsolderingha00hobagoog
  20. Shlesinger, M.,Paunovic, M.(Eds.) Modern Electroplating, New Yersey 2010.,str. 139.
  21. http://www.archive.org/details/softsolderingha00hobagoog
  22. Untracht, Oppi Metal Techniques for Crafsmen, New York 1968.
  23. http://www.archive.org/details/weldingapractic00cravgoog
  24. http://www.weldinghistory.org/whfolder/folder/bhpre1900.html Pristup stranici 18.02.2014.
  25. Brepohl, E. Theory and Practice of Goldsmithing, Brunswick 2001.
  26. Untracht, Oppi Jewelry Concepts and Technology, New York 1982.
  27. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York 1968.
  28. http://www.archive.org/details/metalspinning00crawiala
  29. http://www.archive.org/details/engravingitsori00walkgoog
  30. http://www.archive.org/details/etchingapractica017599mbp
  31. http://www.archive.org/details/metalcolouringa01hiorgoog
  32. http://www.archive.org/details/jewelrymakingan00cirigoog
  33. http://www.archive.org/details/artofenamellingu00fishuoft
  34. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York, 1968.
  35. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York, 1968.
  36. Sachse, M. Damascus Steel, Duesseldorf, 1993.
  37. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsman, New York, 1968.
  38. http://www.archive.org/details/metalcolouringa01hiorgoog
  39. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York, 1968.
  40. Untracht, Oppi Jewelry Concepts and Technology, New York, 1982.
  41. http://www.archive.org/details/diegalvanoplast00jacogoog
  42. http://www.archive.org/details/diegalvanoplast00jacogoog
  43. Untracht, Oppi Metal Techniques for Craftsmen, New York, 1968.
  44. Untracht, Oppi Jewelry Concepts and Technology, New York, 1982.
  45. Selwyn,L.:Metals and Corrosion -A Handbook for Conservation Professional,Ottawa 2004.
  46. http://www.hrmud.hr/vijest/ecco-v_eticki_kodeks_konzervatora-restauratora/85
  47. http://www.museeninbayern.de/landesstelle/pdf/download/Kuehn.pdf
  48. Thompson,J.C. :On restoring sacred objects http://cool.conservation-us.org/byauth/thompson/sacred/
  49. Organ,R.M. Treatment using ultra sonic vibrations, Studies in Conservation, 4/1/1959.
  50. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  51. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  52. USPT 4 640 713
  53. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  54. Averjanov, E. E. Spravočnik po anodirovanio, Moskva, 1988.,str. 50
  55. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  56. Henleys Twentieth Century Book of Recipes,Formulas and processes,New York 1907,,str.201
  57. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  58. Baboian,R.(Ed.)Corrosion Tests and Standards,Baltimore 2005.
  59. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  60. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  61. Baboian,R.(Ed.)Corrosion Tests and Standards,Baltimore 2005.
  62. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  63. Averjanov,E.E. Spravočnik po anodirovanio,Moskva 1988.,str.50
  64. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  65. "Surface treatment of titanium," The Titanium Information Group, Rotherham 1998.
  66. Kunze,E. Korrosion und Korosionsschutz ,Berlin 2001.
  67. USPT4,264,418
  68. USPT 4,264,418
  69. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  70. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  71. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  72. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  73. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  74. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  75. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  76. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  77. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  78. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  79. Gilberg,M.;Seeley,N. The Alkaline Sodium Sulphite Reduction Process for Archaeological Iron:A Closer Look,Studies in Conservation ,London 1982.
  80. Stambolov,T.;Bleck,R.D.;Eichelmann,N. Korrosion und Konservierung von Kunst und Kulturgut aus Metall,Weimar I/1987.,II/1988.
  81. MacLeod,I.D.Stabilization of corroded aluminum:the Bertram Seapleane Float http://www.museum.wa.gov.au/maritime-archaeology-web/sites/default/files/mcleod.doc,pristup stranici 12.03.2012.
  82. http://www.sha.org/research_resources/conservation_faqs/treatment.cfm#B5
  83. Белкин А.П., Нацкий М.В. Метод-обработки очагов "бронзовой болезни" медных сплавов сульфидами аммония // Реставрация памятников истории и культуры / ГБЛ, Информкультура / Экспресс-ингформация. - М., 1987. Вып. 3. - С. 6-8.
  84. http://art-con.ru/node/1761 pristup stranici 16.01.2012.
  85. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  86. Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,str.186
  87. http://www.sha.org/research_resources/conservation_faqs/treatment.cfm#B5
  88. Stambolov,T.;Bleck,R.D.;Eichelmann,N. Korrosion und Konservierung von Kunst und Kulturgut aus Metall,Weimar I/1987.,II/1988.
  89. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  90. Scott,D.A. Iron and steel in art,London 2009.
  91. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  92. USPT 4,054,466
  93. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  94. Stambolov,T.;Bleck,R.D.;Eichelmann,N. Korrosion und Konservierung von Kunst und Kulturgut aus Metall,Weimar I/1987.,II/1988.
  95. http://www.medal-project.eu/11-Copper_conservation.swf,Pristup stranici 19.01.2012.
  96. Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,str.186
  97. MOUREY W., La Conservation des Antiquities Metalliques – de la Fouille au Musee, L.C.R.R.A., Draguignan, 1981, str. 133.
  98. STAMBOLOV, T., the Corrosion and Conservation of Metallic Antiquities and Works of Art, Central Research Laboratory for Objects of Art and Science, Amsterdam, 1985
  99. Cardoso,M.O. Study of a 9th century Silver Earrings Set from Mikulčice: Corrosion, Conservation and Maintenance,Lisabon 2010.,MA teza
  100. http://www.elsevierdirect.com/brochures/shreir/PDF/Shreirs_PreservationOfMetallicCulturalHeritage.pdf pristup stranici 16.01.2012.
  101. MFA Boston Cameo Database http://cameo.mfa.org/materials/record.asp?key=2170&subkey=6848&Search=Search&MaterialName=paraloid+b72&submit.x=0&submit.y=0
  102. MFA Boston Cameo Database http://cameo.mfa.org/browse/record.asp?key=2171&subkey=6846&materialname=p&browse=1&search_start=81&page=5
  103. MFA Boston Cameo Database http://cameo.mfa.org/materials/record.asp?key=2170&subkey=6843&MaterialName=paraloid+b44&Description=&Composition=&CAS=&MohsHardness=&MeltingPoint=&MolecularWeight=&Density=&RefrIndex=&BoilingPoint=&OtherProperties=&Safety=&Authority=&Reference=&ImageName=&ImageCaption=&Search=Search
  104. MFA Boston Cameo Database http://cameo.mfa.org/materials/record.asp?key=2170&subkey=6844&MaterialName=paraloid+b+48+n&Description=&Composition=&CAS=&MohsHardness=&MeltingPoint=&MolecularWeight=&Density=&RefrIndex=&BoilingPoint=&OtherProperties=&Safety=&Authority=&Reference=&ImageName=&ImageCaption=&Search=Search
  105. MFA Boston Cameo Database http://cameo.mfa.org/materials/record.asp?key=2170&subkey=4786&MaterialName=incralac&Description=&Composition=&CAS=&MohsHardness=&MeltingPoint=&MolecularWeight=&Density=&RefrIndex=&BoilingPoint=&OtherProperties=&Safety=&Authority=&Reference=&ImageName=&ImageCaption=&Search=Search
  106. Rathgen,F. The Preservation of Antiques,Cambridge 1905.,str. 71,može se besplatno preuzeti s web stranice http://www.archive.org/details/preservationofan00rathrich
  107. Mottner.P;Pilz,M.: Ormocer(R)e - Eine Neue Verbindungsklasse zur Konservierung von Bronzeoberflaechen an Denkmaelern,članak u knjizi Bronze und Galvanoplastik -Geschichte - Materialanalyse - Restaurierung,Dresden 2001.
  108. Renaissance Wax http://www.picreator.co.uk/articles/3_renaissance_wax.htm
  109. Dinitrol 4010 Data Sheet http://www.dinitrol.co.uk/Portals/0/docs/W4010TDS.pdf
  110. Otien Alego, V.; Heath, G.; Hallam, D.; Creagh, D. Electrochemical evaluation of the anti-corrosion performance of waxy coatings for outdoor bronze conservation, METAL 98: proceedings of the international conference on metals conservation, Draugignan 1998.
  111. Watkinskon,D. Preservation of Metallic Cultural Heritage,Cardiff 2010.
  112. http://www.ballistol.de/index.php?article_id=1&clang=1
  113. http://www.wd40.com/
  114. Budija Goran :Čišćenje ,zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od metala,verzija prosinac 2010., http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  115. Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,str.267
  116. http://www.vam.ac.uk/content/journals/conservation-journal/autumn-2009-issue-58/deteriorated-enamelled-objects-past-and-present-treatments/ Pristup stranici 10.09.2012.
  117. http://e-conservationline.com/content/view/1000 Pristup starnici 10.09.2012.
  118. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  119. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  120. http://www.getty.edu/conservation/publications_resources/pdf_publications/urushi.html Pristup stranici 2.10.2012.
  121. http://cool.conservation-us.org/jaic/articles/jaic37-01-009_indx.html Pristup stranici 2.10.2012.
  122. http://art-con.ru/node/651. Pristup stranici 4.12.2012.
  123. http://cool.conservation-us.org/jaic/articles/jaic37-01-009_2.html Pristup stranici 18.11.2012.
  124. Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990. str.268
  125. Hucke,J;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.
  126. http://www.ingolstadt.de/stadtmuseum/scheuerer/ausstell/bernst04.htm Pristup stranici 23.03.2012.
  127. Ham,C.H.;Shin,B. Amber Artifact Consolidation Case Study :Impact of organic Solvents on Amber Artifacts,Abstracts from the 37th annual conference of The Canadian Association for Conservation of Cultural Property,Winnipeg 2011.
  128. http://www.cr.nps.gov/museum/publications/conserveogram/11-17.pdf Pristup stranici 8.09.2012.
  129. http://restauratoren.de/fileadmin/red/FG_Kunsthandwerk/Seele_BernsteinkastenVDR.pdf Aus Bruchstücken rekonstruiert: Ein Bernsteinkästchen der Gothaer Kunstkammer
  130. Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,str.269
  131. Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P.Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,str.272.
  132. Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P.Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,str.271
  133. http://www.mnhs.org/preserve/conservation/reports/shell_objects.pdf Pristup stranici 17.10.2012.
  134. http://art-con.ru/node/4473 Pristup stranici 29.11.2012.
  135. http://www.cci-icc.gc.ca/symposium/2011/Paper%208%20-%20Lang%20-%20English.pdf Pristup stranici 31.10.2012.
  136. http://publicus.culture.hu-berlin.de/umac/pdf/Recommendations_wax%20moulages_2010_ENGL.pdf Recommendations for the preservation of wax moulages at universities and hospitals and in museums and other collections pristup stranici 31.10.2012.
  137. Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,str.73
  138. Nikitin,m.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,str.72
  139. http://www.cci-icc.gc.ca/publications/notes/12-2-eng.aspx Pristup stranici 18.11.2012.
  140. http://www.uva.nl/en/about-the-uva/organisation/faculties/content/faculteit-der-geesteswetenschappen/shared-content/events/workshops/2013/10/masterclass-3d.html Pristupljeno 13.12.2013.
  141. Budija Goran:Čišćenje,zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od metala,verzija prosinac 2010.,http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  142. Oddy,A. Milestones in the history of metals conservation in Europe,članak u knjizi Metallkonservierung-Metallrestaurierung,Geschichte,Methode und Praxis,Wien 2009.
  143. Oddy,A. Milestones in the history of metals conservation in Europe,članak u knjizi Meatllkonservierung-Metallrestaurierung,Geschichte,Methode und Praxis,Wien 2009.
  144. Oddy,A. Milestones in the history of metals conservation in Europe,članak u knjizi Metallkonservierung-Metallrestaurierung,Geschichte,Methode und Praxis,Wien 2009.
  145. Oddy,A. Milestones in the history of metals conservation in Europe,članak u knjizi Metllkoservierung-Metallrestaurierung,Geschichte,Methode und Praxis,Wien 2009.
  146. http://www.bcin.ca/Interface/openbcin.cgi?submit=submit&Chinkey=161913
  147. Mirnik,Ivan (1973.) Prof.Dr.Josip Brunšmid-U povodu godišnjice rođenja hrvatskog numizmatičara, Vijesti Muzealaca i konzervatora Hrvatske,6/1973.,Zagreb
  148. Mirnik,Ivan (1977.). Uz jednu stogodišnjicu - Viktor Hoffiller, 1877.-1977., Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 2/1977, Zagreb
  149. Usmeni navod,izvor Dr.Ivan Mirnik,po njemu ovo dvoje hrvatskih arheologa bili su prvi koji su znali konzervirati metalne nalaze
  150. Wyroubal,Zvonimir (1958.) Konzerviranje i restauriranje plastike u Hrvatskoj, Poseban otisak iz Tkalčićevog zbornika, Zagreb
  151. Denis Vokić, (2004./2005.), Ferdo Goglia i Zvonimir Wyroubal-začetnici sustavne restauratorske dokumentacije u Hrvatskoj , Muzeologija 41./42., Zagreb
  152. Katalog umjetnina restauriranih na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju 1997.-2007.,Split 2008.
  153. Navod autora - grupu je 2005.osnovao Budija Goran, na prijedlog Christiana Degrigny-ja,tadašnjeg voditelja radne grupe za konzervaciju metala ICOM-CC
  154. http://www.h-r-z.hr/index.asp?news=289
  155. METAL 2010.Proceedings of International Confrence on Metal Conservation,Charleston 2011.,str.483
  156. http://www.hrmud.hr/admin/fckeditor/File/Sekcija%20restauratora/Nikl.pdf
  157. http://www.hrmud.hr/admin/fckeditor/File/Sekcija%20restauratora/Krom.pdf
  158. http://www.antikviteti.net/antikviteti-net/?p=3750 Pristup stranici 29.11.2012.
  159. http://www.e-insitu.com/images/fbfiles/files/BUDIJA_Ciscenje2.pdf
  160. http://hr.wikipedia.org/wiki/Konzervacija_metala
  161. http://metalsconservationinfomation.wetpaint.com/page/Metals+Conservation+Catalog
  162. http://preservapedia.org/Metals_conservation
  163. http://en.wikipedia.org/wiki/Metals_conservation
  164. http://es.wikipedia.org/wiki/Conservaci%C3%B3n_y_restauraci%C3%B3n_de_metales
  165. http://hr.wikipedia.org/wiki/Konzervacija_restauracija_predmeta_od_srebra
  166. http://hr.wikipedia.org/wiki/Konzervacija_restauracija_predmeta_od_bakra_i_njegovih_slitina
  167. http://hr.wikipedia.org/wiki/Konzervacija_i_restauracija_predmeta_od_%C5%BEeljeza_i_%C4%8Delika
  168. http://www.e-insitu.com/hr/iz-struke/iz-struke/konzerviranje-i-restauriranje-golubice-duha-svetoga-s-kuznog-pila-u-osijeku-2.html
  169. http://icua.hr/hr/restauratorskiprojekti/96-konzervatorsko-restauratorski-zahvati-na-preki-antikog-sidra
  170. http://icua.hr/hr/restauratorskiprojekti/51-restauratorski-radovi-na-bronanim-topovima-iz-esnaestog-stoljea-s-nalazita-pliina-sv-pavao
  171. http://www.umas.hr/odjeli/likovna-umjetnost/konzervacija-restauracija/ pristup stranici 14.12.2013.
  172. http://www.e-insitu.com/hr/odsjek/odjel-za-restauraciju-i-konzervaciju-metala/specijalisticko-usmjerenje-konzervacija-restauracija-metala.html Pristup stranici 13.03.2014.
  173. http://www.technischesmuseum.at/person/mag-valentina-ljubic-tobisch Pristup stranici 13.04.2014.
  174. http://www.palazzospinelli.org/ita/corsi.asp Pristup stranici 12.03.2014,
  175. http://www.mariniarteviva.it/biografia-dello-scultore-giancarlo-marini/ Pristup stranici 23.03.2014.
  176. http://www.unidu.hr/datoteke/133izb/Izvedbeni_program_-_I._godina_-_Preddiplomski.pdf Pristup stranici 31.03.2014.
  177. http://www.unidu.hr/datoteke/133izb/Restauracija3-kolegiji-preddiplomski_2012-2013.pdf Pristup stranici 31.03.2014.
  178. http://www.konferencija-restauracija.com/posteri/176-horvat-et-al.html ,pristup stranici 24.07.2012.
  179. http://www.culturenet.hr/default2.aspx?id=50943 Pristup stranici 13.03.2014.
  180. http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/Bastina/POPIS%20RESTAURATORA%20PO%20DJELATNOSTIMA%2016.07.2012.pdf Pristup stranici 22.03.2014.
  181. Katalog umjetnina restauriranih na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju,Split 2008.,str.121-123.,133-135.
  182. http://www.skillpages.com/mag-art-restauration-and-conservation-metal/novi-vinodolski-croatia/kazimir.janjic Pristup stranici 14.04.2014.
  183. http://zentralverband-goldschmiede.de/wp-content/uploads/Flyer-Goldschmied-2013-Restaurator1.pdf Pristup stranici 21.03.2014.
  184. http://www.weiterbildung-metallhandwerk.de/navigator/pdf/aufstiegsfortbildung/weitere/restaurator_metallbauerhandwerk.pdf Pristup stranici 21.03.2014.
  185. http://www.restaurator-im-handwerk.de/berufsbild-restaurator-handwerk.htm pristup stranici 20.03.2014.
  186. http://icom.museum/fileadmin/user_upload/pdf/professions/Theconservator-restorer.pdf Pristupljeno 2.04.2014.
  187. http://www.ecco-eu.org/documents/ecco-documentation/index.php?mosmsg=The+document+is+being+edited%2Fupdated+by+a+User+and+is+unavailable+at+this+moment. Pristup stranici 2.04.2014.
  188. http://www.hrmud.hr/admin/fckeditor/File/Sekcija%20restauratora/Popis%20restauratora%20i%20preparatora%20koji%20rade%20u%20hrvatskim%20muzejima.pdf Pristup stranici 15.04.2014.
  189. http://radio-weblogs.com/0101842/stories/2003/06/01/theUseOfExpertSystemsInConservation.html
  190. http://cool.conservation-us.org/byauth/stavroudis/mcp/
  191. http://conservationdatasystems.com/default.htm
  192. http://www.vips.ecs.soton.ac.uk/index.php?title=VIPS
  193. http://www.corrosioncenter.ohiou.edu/software/freecorp/
  194. http://www.cs.iupui.edu/~msdnsf/cgm/sim.html

Literatura[uredi VE | uredi]

Temeljna literatura
  • Corrosion and metal artifacts : a dialogue between conservators and archaeologists and corrosion scientists, Washington 1977.
  • Conservation & restoration of metals : proceedings of the symposium held in Edinburgh, 30-31 March, 1979., Edinburgh 1979.
  • Stambolov, T. The corrosion and conservation of metallic antiquities and works of art - a preliminary survey, Amsterdam 1985.
  • Corrosion inhibitors in conservation:The Proceedings of the conference held by UKIC in association with the Museum of London, London 1985.
  • Conservation of metal statuary and architectural decoration in open-air exposure: symposium, Paris, 6. - 8. X. 1986 = Conservation des oeuvres d'art et décorations en métal exposées en plein air, Rim 1987.
  • Pearson, C. Conservation of Marine Archaeological Objects, London 1987.
  • Townsend, J. H.; Child, R. E. Modern metals in museums, Cardiff 1988.
  • Metals Conservation: 7th International Restorer Seminar, Veszprem, Veszprem 1989.
  • METAL 95, Proceedings of International Conference on Metal Conservation, London 1997.
  • METAL 98, Proceedings of Inernational Conference on Metal Conservation, London 1999.
  • METAL 01, Proceedings of International Conference on Metal Conservation, Perth 2002.
  • METAL 04, Proceedings of International Conference on Metal Conservation, Canberra 2005.
  • METAL 07, Proceedings of International Conference on Metal Conservation, Amsterdam 2007.
  • METAL 2010., Proceedings of International Conference on Metal Conservation, Charleston 2011.
  • Scott, D. A. Metallography and Microstructure of Ancient and Historic Metals, Santa Monica 1991.
  • Scott, D. A. Ancient and Historic Metals-Conservation and Scientific Research, Santa Monica 1994.
  • Scott, D. A. Copper and Bronze in Art-Corrosion,Colorants,Conservation, Los Angeles 2002.
  • Scott, D. A. Iron and Steel in Art-Corrosion,Colorants,Conservation, London 2009.
  • Selwyn, L. Metals and Corrosion-A Handbook for Conservation Professional, Ottawa 2004.
  • Draymann-Weiser, T. Gilded Metals-History,Technology,Conservation, London 2000.
  • Draymann-Weiser, T. Dialogue/89 - The conservation of bronze sculpture in the outdoor environment : a dialogue among conservators, curators, environmental scientists, and corrosion engineers, Houston 1992.
  • Dillman, P.; Beranger, G.; Piccardo, P.; Matthiesen, H. Corrosion of metallic heritage artefacts-Investigation,Conservation and Prediction of long term behaviour, Cambridge 2007.
  • Cronyn, J. M. The Elements of Archaeological Conservation, London 1990.
  • Rodgers, B. The Archaeologist Manual for Conservation-A Guide to Non-toxic, Minimal Intervention Artifact Stabilization, New York 2004.
  • Stuart, B. Analytical Techniques in Materials Conservation, Chichester 2007.
  • May, E.; Jones, M. Conservation Science-Heritage Materials, Cambridge 2006.
  • Untracht, O. Metal Techniques for Craftsmen, New York 1968.
  • La Niece, S.; Craddock, P. Metal Plating and Patination: Cultural, Technical and Historical Develpoments, Boston 1993.
  • Anheuser, K.; Werner, C.(Eds.) Medieval Reliquary Shrines and Precious Metalwork / Châsses-reliquaires et Orfèvrerie Médiévales, London 2006.
  • Horie, C. V. Materials for Conservation, Oxford 2010.
  • Smith, R. D. Make all sure : the conservation and restoration of arms and armour, Leeds 2006.
  • Appelbaum, B. Conservation Treatment Methodology, New York 2007.
  • Practical Building Conservation!Metals and Glass, Farnham 2012.
  • Ed.P. Dillmann, D. Watkinson, E. Angelini, A. Adriaens,Corrosion and conservation of cultural heritage metallic artefacts,Cambridge 2013.
Važniji naslovi na drugim jezicima (osim engleskog)
  • Heinrich, P. (Hrsg.) Metallrestaurierung, Muenchen 1994.
  • Stambolov, T.; Bleck, R. D.; Eichelmann, N. Korrosion und Konservierung von Kunst und Kulturgut aus Metall, Weimar I/1987.(online), II/1988.(online)
  • Mourey, W. La conservation des antiquités métalliques, du chantier de fouilles au musée, Draguignan 1987.
  • Leoni, M. Elementi di metallurgia applicata al restauro delle opera d'arte. Corrosione e conservazione dei manufatti metallici, Firenca 1984.
  • Volfovsky, C.; Philippon, J. La Conservation des metaux, Paris 2001.
  • Marabelli, M. Conservazione e restauro dei metalli d`arte, Rim 1995.
  • Schemahanskaya, M. S. Restavraciya metalla, Moskva 1989. (online)
  • Никитин, М. К., Мельникова, Е. П. ХИМИЯ В РЕСТАВРАЦИИ. СПРАВОЧНОЕ ПОСОБИЕ.; Lenjingrad 1990. (chapter on metals conservation)(online)
  • Minzhulin, O. I. Restavraciya tvoriv z metalu, Kijev 1998.
  • Catello, D. Il restauro delle opere in argento.Restoration of silver artifacts, Napulj 2008.
  • Meissner, B.; Doktor, A.; Mach, M. Bronze und Galvanoplastik-Geschichte-Materialanalyse-Restaurierung,Dresden 2000.(online)
  • Mach, M. Metallrestaurierung/Metal Restoration, Muenchen 1997.
  • Krist, G. Metallrestaurierung-Metallkonservierung:Geschichte,Methode und Praxis, Beč 2009.
  • Schmidt-Ott, K. Das Plasma in der Metallkonservierung-Moeglichkeiten und Grenzen, Zurich 2010.
  • Anheuser, K. Im Feuer Vergoldet,AdR-Schriftenreihe zur Restaurierung und Grabungstechnik, Band 4 / 1998.
  • Diaz Martinez, S.; Garcia Alonso, E. Tecnicas metodologicas aplicadas a conservacion-restauracion del patrimonio metalico, Madrid 2011. (online)
  • Barrio Martin, J.; Chamon Frenandez, J. Proyecto Dorados: tecnología, conservación y restauración de los metales dorados medievales, Madrid 2011.
  • La técnica radiográafica en los metales históricos(English translation included), Madrid 2011. (online)
  • Salvi, A. Meteo e metalli.Conservazione e restauro delle sculture al aperto. Dal Perseo all arte contemporanea, Firenca 2007.
  • Bruecke, D. Die Konservierung pigmentierter Altbeschichtungen auf Stahlbauten, Saarbrücken 2011.
  • Fischer, A. Reste von organischen Materialien an Bodenfunden aus Metall – Identifizierung und Erhaltung für die archäologische Forschung, Muenchen 1997.
  • Schlaepfer, B. R. Metais: Restauracao e conservacao, Rio de Janeiro 2009.
  • Gaomez Moral, F. Conservacion De Metales De Interes Cultural, Quito 2004.
  • Krause, J. Sarkofagi cynowe: problematyka technologiczna warsztatowa i konserwatorska, Torun 1995.
  • Mach, M.; Moetnner, P. Zinkguß, die Konservierung von Denkmälern aus Zink, Muenchen 1999.
  • Barrandon, J. N.; Meyer-Roudet, H. A la recherche du métal perdu : nouvelles technologies dans la restauration des métaux archéologiques, Paris 1999.
  • Ronald Gobiet (Ed.), Die Salzburger Mariensäule - Zur Konservierung monumentaler Bleiplastiken / Sulla conservazione dei monumenti in piombo, Salzburg 2006.
  • Letardi, P.; Trentin, I.; Cutugno, G. Monumenti in bronzo all'aperto. Esperienze di conservazione e confronto., Genova 2004.
  • Melucca Vaccaro, A.; De Palma, G. I Bronzi di Riace : restauro come conoscenza : 1: archeologia, restauro, conservazione, vol. 1, Rim 2003.
  • Born, H. Restaurierung Antike Bronzewaffen, Mainz 1993.
  • Brueggerhoff, S.; Koenigfeld, P. Farbige Eisengitter der Barockzeit: Beiträge zu Geschichte und Funktion, Korrosion und Konservierung, Bochum 2002.
  • Knaut, M.; Jeberien, A. (Hrsg.): Adel verpflichtet - Forschungen und Ergebnisse zur Konservierung und Restaurierung der barockzeitlichen Särge vom Schlossplatz Berlin-Mitte, Berlin 2012.
  • Barrio, J.; Cano, E. (Editores). MetalEspaña ’08. Congreso de Conservación y Restauración del Patrimonio Metálico. UAM-CSIC, Madrid 2009.
  • Konzervování a restaurování kovů. Ochrana předmětů kulturního dědictví z kovů a jejich slitin, Brno 2011.
  • Safarzynski, S.; Weker, W. Wprowadzenie do sztuki konserwacji metalu, Varšava 2010.
  • Dolcini, L. Il restauro delle oreficerie:aggiornamenti, Milano 1996.
  • Catello, C. Argenti antichi: tecnologia restauro conservazione: rifacimenti e falsificazioni, Napulj 1994.
  • Schmutzler,B. Rettung vor dem Rost ,Rahden 2012.
  • Landesamt f. Denkmalpfl. u. Archäologie Sachsen-Anhalt (Hrsg.):Die Merseburger Fürstengruft Geschichte, Zeremoniell, Restaurierung,Halle 2013.
  • Kuhn,H.;Emerling,E. Werke aus Kupfer, Bronze und Messing,Muenchen 2014.
Važne starije knjige
  • Rathgen, F. Die Konservierung von Altertumsfunden, Berlin 1898. (englesko izdanje online)
  • Flinders Petrie, W. M. Method and Aims in Archaeology, London 1904. (online)
  • Rosenberg, G. Antiquités en fer et en bronze : leur transformation dans la terre contenant de l'acide carbonique et des chlorures et leur conservation, Copenhagen 1917.
  • Scott, A. The cleaning and restoration of museum exhibits (report upon investigation conducted at the British Museum, Department of Scientific and Industrial Research), London 1921.
  • Scott, A. The cleaning and restoration of museum exhibits, 2d report. British Museum, Department of Scientific and Industrial Research. London 1923.
  • Fink, C. G.; Eldridge, C. H. The restoration of ancient bronzes and other alloys, New York 1925.
  • Galnbek, I. A. Očistka i sohranenie metaličeskih predmetov drevnosti, Lenjingrad 1927.
  • Scott, A. The cleaning and restoration of museum exhibits, 3d report. British Museum, Department of Scientific and Industrial Research. London 1926.(Rusko izdanje online)
  • Nichols, H. W. Restoration of ancient bronzes and cure of malignant patina. Chicago 1930.(online)
  • Lucas, A. Antiques: Their restoration and preservation, London 1932. (online)
  • Plenderleith, H. J. The preservation of Antiquities, London 1934.
  • Očerki po metodike tehnologičeskog issledovanija restavracii i konservacii drevnih metaličeskih izdelij, Moskva 1935. (online)
  • Farmakovskiy, M. V. Konservacija i restavracija muzeinih kollekcij, Moskva 1946. (online)
  • Plenderleith, H. J. The Conservation of Antiquities and Works of Art, London 1956.
  • France-Lanord, A. La conservation des antiquites metalliques, Paris 1962.

Periodika posvećena konzervaciji metala[uredi VE | uredi]

Blogovi posvećeni konzervaciji metala[uredi VE | uredi]

1.Armas protohistóricas con magnetita ,autor Jesús Alonso López

2.Conservation of metals ,autor Catia Viegas Wesolowska

3.CINZELAGEM.CONSERVAÇÃO.E.RESTAURO METAIS ,autor Batriz Leitao

Vanjske poveznice vezane za konzervaciju metala[uredi VE | uredi]

Konzervacija metala u svijetu
Konzervacija metala u Hrvatskoj
Video zapisi
Pulpito di prato, restauro.jpg     Molimo pročitajte Opće odricanje od odgovornosti.
Sve navedene informacije namjenjene su profesionalnim konzervatorima, restauratorima, muzejskim djelatnicima, te onima koje ova problematika zanima i to isključivo u obrazovne svrhe.
Njihova svrha nikako nije nadomjestiti konzultiranje s profesionalnim konzervatorom.