Konzervacija papira

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stare knjige, Merton College, Sveučilište u Oxfordu, Engleska.
Uređaj za suho zamzsvsnje papirnate građe, Koeln, arhiv

Konzervacija papira djelatnost je posvećena očuvanju predmeta od papira, znači prije svega knjiga, te umjetnina na papirnatom nosiocu, poput grafika, crteža, kolaža, gvaševa i akvarela. Temeljni principi konzervacije ovog materijala jednaki su kao i kod drugih predmeta kulturne baštine, znači prije svega usmjerenost ka poštovanju i što boljem očuvanju izvornosti samog predmeta na kojem se radi. Reverzibilnost te uočljivost rekonstruiranih dijelova kao i mogućnost ponavljanja zahvata također su vrlo važne. Konzervator restaurator papira mora poznavati osnove tehnologije izrade papira, povijest ovog umijeća, temeljne uzroke propadanja papirnatih predmeta kulturne baštine, te barem osnove povijesti umijetnosti .Vrlo je važno i poznavanje suvremene teorije i prakse konzerviranja restauriranja papirnate građe, konzervatorske etike, te osnova znastvenog ispitivanja predmeta.

Povijest papira i njegov razvoj[uredi VE | uredi]

Papir kao podloga za pisanje, u današnjem obliku, pojavio se u Kini oko 105. godine. Do tada, u Kini se pisalo na svili.

Papir se izradivao ručno od bambusove trske, rižine slame, lika, konoplje, starih ribarskih mreža, uopće, od sirovina koje u osnovi imaju vlaknastu strukturu. Spomenuti materijali usitnjavali su se tucanjem u kamenim posudama ili mljeli s ciljem da se dobiju udrobljena sitna vlakna. Udrobljena vlakna stavljala su se u posudu, prelila vapnenom vodom i kuhala. Kuhanjem dobijena kašasta masa nalijevala se na sito, ciju su mrežicu cinila vlakna od svilenih niti ili tankih štapica izrezanih od stabljika bambusa. Potresanjem sita dolazilo je do isprepletanja vlakanaca a suvišna voda cijedila se kroz sito u podmetnutu posudu sa kašastom masom. Ovim postupkom dobio se vlažan list "papira" vrlo slican današnjoj mokroj bugačici. Vlažan list formiran na situ pažljivo se odvojio od sita i stavljao na sušenje. Odvajanje vode iz lista obavljalo se polaganjem mokrog lista na ravnu površinu (daska, kamen, glinena ploca) i isparavanjem vode na suncu.

Osušeni list papira uranjao se zatim u ljepljivu masu dobivenu kuhanjem riže (škrob) i ponovno se sušio. Osušeni listovi poslije faze lijepljenja i sušenja slagali su se u kupove, prešali u drvenim prešama a zatim su se pojedinacni listovi peglali na mramornoj ploci pomocu slonove kosti ili glatkog kamena. Na ovako izrađen papir moglo se sasvim dobro pisati tušem ili tintom biljnog, odnosno mineralnog porijekla. Kinezi su papir rezali u odredeni format. Gotovo identicno i danas se rucno proizvodi papir koji se upotrebljava za specijalne tiskanice i reprodukciju umjetničkih djela.

Dugo godina je proizvodnja papira u Kini bila strogo čuvana tajna. Tek 500 godina kasnije papir se poceo proizvoditi u Koreji, i nešto kasnije, u Japanu. Oko 750. godine Arapi su poceli proizvodnju papira iz krpa koje su mljeli u kamenim mlinovima i tako dobijali potrebna vlakanca. Daljnji postupak bio je isti kao u Kini. No, Arapi su upotrebljavali sita sa mrežicom ispletenom iz metalnih niti, a kao ljepilo koristili su škrob dobiven iz prosijanog pšeničnog brašna. Arapi su prvi poceli bojiti i izrezivati papir u više odredenih formata. U Europi papir se počeo proizvoditi znatno kasnije, tek oko 1100 - tih godina. Najme, u to vrijeme javile su se prve radionice za ručnu izradu papira, i to na Siciliji i u Valenciji, Španjolska. U Francuskoj u 14-om stoljeću Talijani osnivaju prve radionice. U Njemačkoj poznata je radionica iz 1390. godine.

Izumom tiskarskog stroja započinje era modernog tiskarstva koja uzrokuje znatno povečanje potrošnje papira. Počinje se polako razvijati manufaktura|manufakturna proizvodnja papira, a kao sirovine koriste se pamuk, lan, konoplja i stare krpe. No, osjeća se stalni nedostatak papira zbog sve vece potrošnje i manjka osnovnih sirovina, krpa... Francuz Luis Rober 1799. godine uvodi u proizvodnju prvi parni stroj pomoću kojeg se mogla proizvoditi beskonačna papirna traka uz primjenu beskonačnog sita iz krpa kao osnovne sirovine, a nje je bilo nedovoljno da se zadovolje sve veće potrebe za papirom. Nijemac Keller brušenjem drveta dobio je drvena vlakna koja su, pomiješana s krpama, davala sasvim dobru osnovnu sirovinu za izradu papira.

Na ovaj način se zapravo dobila drvenjaća kao osnovna sirovina za izradu papira koja se i danas koristi za izradu novine|novinskih papira.

Godine 1870. pojavljuju se nove sirovine za izradu papira: bijeljena celuloza iz slame i natronska celuloza iz drva četinjača. Godine 1884. počinje proizvodnja sulfitne celuloze iz četinjača. No, pravi tehnološki napredak za masovnu industrijsku proizvodnju papira, i upotreba drveta kao baze za osnovnu sirovinu, počeo je tek u prvoj polovici dvadesetog stoljeća.

Osnove tehnologije[uredi VE | uredi]

Uzroci propadanja[uredi VE | uredi]

  • fizički
  • kemijski
  • biološki

Osnovni postupci aktivne konzervacije papirnate građe[uredi VE | uredi]

Uklanjanje nečistoća[uredi VE | uredi]

Ispiranje[uredi VE | uredi]

Spajanje razderotina[uredi VE | uredi]

Konsolidacija[uredi VE | uredi]

Uklanjanje plijesni[uredi VE | uredi]

Nadokade[uredi VE | uredi]

Konzervacija papira u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

U Hrvatskoj vodeću ulogu u konzervaciji papirnatih predmeta ima laboratorij za konzervaciju papira pri hrvatskoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, te 1954. godine utemeljen laboratorij Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. U sklopu Hrvatskog restauratorskog zavoda, od 1998. djeluju dva specijalizirana odsjeka za restauriranje umjetnina na papiru, pergameni i koži, u Zagrebu - Odsjek za papir i kožu te u Dubrovniku - Odsjek za papir.

Preventivna zaštita predmeta od papira[uredi VE | uredi]

Predmete čuvati na temperaturi od oko 15 - 20 C,45 - 55 % relativne vlažnosti zraka, te do 50 lx razine rasvjete. Ultraljubičasto zračenje svesti na minimum. Obavezno kontrolirati stanje zraka u čuvaonicama(kemijsko i mikrobiološko zagađenje)!Obavezno što češće kontrolirati eventualnu prisutnost štetnika!Direktan dodir sa objektima svesti na minimum!Posebno vrijedne predmete čuvati u prostorima ili ambalaži sa modificiranom atmosferom! Ambalaža mora obavezno biti od bezkiselinskog ili puferiranog materijala!U čuvaonici izbjegavati police od drveta ili šperploče te iverice!Sve spomenute mjere primjenjivati i kod izlaganja predmeta!

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora restauratora[uredi VE | uredi]

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj danas prije svega određuju sljedeći propisi:

  • Zakon o muzejima /21.10.2015./
  • Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci/22.07.2010./
  • Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i načinu njihova stjecanja /11.05.2009./,
  • Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara /24.04.2003./.

Školovanje konzervatora papira i knjiga[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Školovanje konzervatora restauratora

Kod nas je školovanje za konzervatora restauratora papira moguće samo na studiju konzervacije restauracije Sveučilišta u Dubrovniku. Nastavu vode talijanski stručnjaci, uz obaveznu praksu u Italiji.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • New Approaches to Book and Paper Conservation‑Restoration, ed. by Patricia Engel, Joseph Schirò, René Larsen, Elissaveta Moussakova and Istvan Kecskeméti, Wien 2011.
  • Poulsson, T. G. Retouching of Art on Paper, London 2008.
  • «Реставрация произведений графики. Методические рекомендации»,Moskva 1995.(online)
  • Waechter, W. Bücher erhalten, pflegen und restaurieren, Stuttgart 1997.
  • Ред. Е. Перова. «Консервация и реставрация музейных ценностей. Объекты на бумаге и пергаменте»,Moskva 2002.
  • Cremonesi, P. Nuove metodologie nel restauro del materiale cartaceo, Firenze 2003.
  • Daniels, V.;Donnithorne, A.;Smith, P. Works of art on paper, books, documents and photographs: techniques and conservation, London 2002.
  • Hain Teper, J.;Alstrom, E.(Ed.) Planning and Constructing Book and Paper Conservation Laboratories-A Guidebook, Chicago 2012.
  • Laszlo, Ž.;Dragojević, A. Priručnik preventivne zaštite umjetnina na papiru, Zagreb 2010.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Konzervacija papira u Hrvatskoj
Konzervacija papira u svijetu
Video zapisi


Sestrinski projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Konzervacija papira
Pulpito di prato, restauro.jpg    Molimo pročitajte Opće odricanje od odgovornosti.
Sve navedene informacije namjenjene su profesionalnim konzervatorima, restauratorima, muzejskim djelatnicima, te onima koje ova problematika zanima i to isključivo u obrazovne svrhe.
Njihova svrha nikako nije nadomjestiti konzultiranje s profesionalnim konzervatorom.