Konzerviranje restauriranje predmeta od laka

Izvor: Wikipedija

Konzerviranje restauriranje predmeta od laka specijalnost je unutar konzervacije restauracije posvećena predmetima od laka.

Proizvodnja i povijest[uredi | uredi kôd]

Lak je vrsta prevlake odnosno površinskog premaza.Razrijeđuje se u otapalima, te se nanosi u nekoliko slojeva na predmet koji želimo obraditi. Kemijskom reakcijom lak očvrsne te tako učvršćuje i štiti predmet na koji je nanešen. Lak može biti bezbojan, toniran ili pomiješan s pigmentima.[1] Postoje 2 ključne vrste lakova, Azijski lak zvan i Urushi te Europski lak.

Azijski lak[uredi | uredi kôd]

Tradicionalna izrada lakiranih predmeta, Okinawa, Japan

Tradicionalni se azijski lak proizvodi stoljećima. Sama lak smola dobiva se od Urushi stabla (Toxicodendron vernicifluum), vrste koja raste u Japanu, Kini i Koreji[2][3]

Europski lak[uredi | uredi kôd]

Prvi su europski lakovi nastali u 17 stoljeću, i to pod utjecajem iz Japana i Kine uvezenih predmeta. Za razliku od azijskih lakova koji su na bazi urushi smole, europski su lakovi većinom na bazi šelaka, te raznih prirodnih smola. Tipično za neke europske lakove je i korištenje povišenih temperatura kako bi se ubrzalo sušenje premaza (za ovaj se postupak koristi i engleski naziv japaninng).

Uzroci propadanja[uredi | uredi kôd]

Starost[uredi | uredi kôd]

Tek izrađeni predmeti od laka vrlo su otporni, i na vodu te druga otapala. Starenjem lak se postupno razgrađuje i propada.[1]

Primjer azijskog laka, 20.stoljeće, Kina.

Svijetlo[uredi | uredi kôd]

Predmeti od laka vrlo su osjetljivi na svijetlo, te s vremenom blijede i gube boju.[4][5][1]

Voda[uredi | uredi kôd]

Fotodegradirani lak je iznimno osjetljiv na vlagu i vodu i druga polarna otapala.[5]

Temperatura[uredi | uredi kôd]

Zbog visoke temperature i vlage može doći do termokromatske degradacije laka.[6]

Oštećenje nosioca[uredi | uredi kôd]

Zbog nepovoljnih okolišnih uvjeta može doći do iskrivljenja, pucanja i otpadanja lakiranog sloja.[3]

Prijašnje restauracije i popravci[uredi | uredi kôd]

S vremenom prethodni zahvati mogu oštetiti originalnu površinu lakiranog predmeta.[7]

Konzervacija objekata od laka[uredi | uredi kôd]

Preventivna konzervacija[uredi | uredi kôd]

Razina rasvijete najviše 50 luxa. Relativna vlažnost najbolje oko 50 %.Temperatura mora biti što stabilnija i ne iznad 22 °C. Kod rukovanja obavezno koristiti pamučne rukavice.

Konzervacija predmeta[uredi | uredi kôd]

Postupci variraju zavisno o stanju pojedinog objekta. Kako su azijski i europski lakovi različitog sastava, pri konzervaciji istih se koriste drugačije tehnike i materijali.[1] Prije zahvata treba znanstveno analizirati predmet, te dokumentirati osobenosti djela, kako bi se osmislio što primjereniji zahvat, te materijali koji će se koristiti.[8] Profesionalni konzervatori se pri radu drže određenih od struke prihvaćenih etičkih normi.[9]

Europske i azijske tehnike[uredi | uredi kôd]

U Aziji se predmeti od orijentalnog laka kod popravaka tretiraju tradicionalnim tehnikama, te se kod nadoknada i novih ispuna koristi Urushi lak.[3] Azijski je lak otrovna supstanca te zahtijeva posebnu obuku da bi ga mogli sigurno koristiti. Također nije reverzibilan niti ga je lako naći na tržištu. Nadalje urushi kod većine ljudi izaziva alergijske reakcije. Na zapadu stoga ove u Aziji uobičajene metode radije ne koriste, već se rabe materijali koji se nakon zahvata po potrebi mogu lako i ukloniti.[10]

Suho čišćenje[uredi | uredi kôd]

U biti se svodi na čisto mehaničke postupke - koriste se kistovi, krpe od mikro vlakana, vata, posebne spužve. [10]

Mokro čišćenje[uredi | uredi kôd]

Koriste se razna polarna ili nepolarna otapala, uz obavezne prethodne probe, uključujući vodu. Treba naglasiti da je mogućnost oštećenja fotodegradiranih površina manja kod nepolarnih otapala.

Konsolidacija[uredi | uredi kôd]

Konsolidacija je proces u kojem stabiliziramo ispucale i površine u početnom stadiju odvajanja od podloge, a sve u svrhu minimalizacije daljnjeg propadanja.[10] Kao konsolidancije se koriste ili orijentalni lak ili drugi organski ili sintetski spojevi, poput primjerice tutkala ili otopine Paraloida B 72.[10] Adhezivi mogu biti razrijeđeni kako bi lakše prodrli u fina napuknuća ili odignute dijelove laka.

Ispune[uredi | uredi kôd]

Razne se vrste kitova tj. materijala za ispunjavanje nedostajućih dijelova koriste za rad na europskom ili azijskom laku. Mjesta gdje lak nedostaje zbog oštećenja potrebno je ispuniti bilo zbog strukturalnih bilo zbog estetskih razloga. . Kitanje se koristi samo tamo gdje nema mogućnosti da spomenuto dodatno ošteti objekt na kojem se radi. Azijski restauratori koriste Urushi kako bi zapunili oštećena mjesta, dok europski restauratori radije koriste materijale poput voska, te poliesternih i epoksidnih smola. Obrađene se ispune zatim retuširaju kako bi ih se estetski reintegriralo s okolnom površinom objekta.[6]

Online dostupni tekstovi o konzervaciji laka[uredi | uredi kôd]

Online izvori informacija[uredi | uredi kôd]

Institucija Naziv rada Link
Asian Art Museum of San Francisco Conservation of Asian Lacquer http://www.asianart.org/collections/conservation-of-asian-lacquer
American Institute for Conservation Art Conservation Wiki - Lacquer http://www.conservation-wiki.com/wiki/Lacquer
The Getty Institute Characterization of Asian and European Lacquers http://www.getty.edu/conservation/our_projects/science/lacquers/

Pojedini slučajevi[uredi | uredi kôd]

Institucija Konzervatorski postupak Link
Victoria and Albert Museum Conservation of the Mazarin Chest http://www.vam.ac.uk/page/c/conservation-of-the-mazarin-chest/
Historic New England Conservation of a Lacquer Sewing Table http://www.historicnewengland.org/about-us/whats-new/inside-the-conservation-lab-asian-lacquer-treatment

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

  • Webb, M. Lacquer:Technology and Conservation, Oxford 2000.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

  1. "Conservation of Japanese lacquer in Western collections – conserving". www.academia.edu. Retrieved2016-04-24.
  2. Weintraub, S., Tsujimoto, K., & Sadae Y. Walters. (1979). Urushi and Conservation: The Use of Japanese Lacquer in the Restoration of Japanese Art. Ars Orientalis, 11, 39–62. Retrieved from http://www.jstor.org/stable/4629296
  3. Consolidation of Stressed and Lifting Decorative Coatings on Wood
  4. Williams ,J.L. The Conservation of Asian Lacquer - Case Studies at the Asian Art Museum of San Francisco,2008.Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. kolovoza 2016. (Wayback Machine)
  5. Conserving Tangible and Intangible Cultural Heritage:Cleaning Degraded East Asian Lacquer

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d Lacquer - Wiki. www.conservation-wiki.com. Pristupljeno 18. travnja 2016.
  2. Bishop Museum Art Conservation Handout: Lacquer (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 8. travnja 2016.
  3. a b c Asian Art Museum | Conservation of Asian Lacquer. www.asianart.org. Pristupljeno 19. travnja 2016.
  4. The Conservation of Oriental Lacquer. www.vam.ac.uk. Victoria and Albert Museum. Pristupljeno 20. travnja 2016.
  5. a b COUEIGNOUX, CATHERINE. 1. siječnja 2009. AQUEOUS CLEANING OF PHOTODEGRADED EAST ASIAN LACQUER: A CASE STUDY. Journal of the American Institute for Conservation. 48 (1): 51–67
  6. a b Webb, Marianne. 1. siječnja 1998. Methods and Materials for Filling Losses on Lacquer Objects. Journal of the American Institute for Conservation. 37 (1): 117–133. doi:10.2307/3179915
  7. A Collaborative Approach. www.vam.ac.uk. Victoria and Albert Museum. Pristupljeno 23. travnja 2016.
  8. Characterization of European and Asian Lacquers. www.getty.edu. Pristupljeno 19. travnja 2016.
  9. Code of Ethics and Guidelines for Practice. www.conservation-us.org. Pristupljeno 24. travnja 2016.
  10. a b c d Williams, Jane. 2008. Conservation of Asian Lacquer Case Studies at the Asian Art Museum of San Francisco (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. kolovoza 2016. Pristupljeno 24. svibnja 2016.