Konzervacija stakla

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Portland-Vaza ,jedan od najglasovitijih rimskih staklenih predmeta
Rimski stakleni predmet,prije ,u toku,i nakon konzervacije restauracije

Konzervacija stakla djelatnost je posvećena očuvanju kako povijesnih tako i arheoloških predmeta od stakla.Temeljni principi konzervacije stakla jednaki su kao i kod drugih predmeta kulturne baštine,znači prije svega usmjerenost ka poštovanju i što boljem očuvanju izvornosti samog predmeta na kojem se radi.Reverzibilnost te uočljivost rekonstruiranih dijelova kao i mogućnost ponavljanja zahvata također su vrlo važne. Konzervator restaurator stakla mora poznavati osnove tehnologije stakla,povijest staklarskog umijeća,temeljne uzroke propadanja staklenih predmeta te barem osnove arheologije i povijesti umijetnosti .Vrlo je važno i poznavanje suvremene teorije i prakse konzerviranja restauriranja stakla,konzervatorske etike,te osnova znastvenog ispitivanja predmeta.

Povijest stakla[uredi VE | uredi]

Povijest proizvodnje stakla počinje prije oko 3500 godina prije Krista na području Mezopotamije - o tome svijedoče prve recepture za izradu stakla.Sam termin,bolje rečeno njegova inačica glass ,koja je korištena u germanskim jezicima nastala je u kasnorimskom carstvu,u rimskom staklarskom proizvodnom centru u Trieru,današnja Njemačka.Porijeklo riječi bilo bi od njemačkog izraza glesum,koji je označavao prozirnu i sjajnu tvar.Hrvatska pak riječ potiče od praslavenskog izraza steklo.

Osnovne tehnike obrade[uredi VE | uredi]

  • oblikovanje na jezgri - zajedno sa lijevanjem u kalup i brušenjem jedna od prvih tehnika obrade
  • puhano staklo - otkriveno od strane feničana oko 50 godine prije Krista
  • lijevanje u kalup i brušenje - jedna od najstarijih tehnika
  • prešano staklo - otkriveno oko 1820. u Americi
  • strojno puhano staklo - razvijeno za potrebe industrije žarulja,početkom 20.st,prvi strojevi proizvodili su 10 žarulja u minuti(ručno je 4 radnika moglo izraditi oko 1200 žarulja dnevno),današnji oko 2000!
  • pečena staklena pasta (pate de verre)

omiljena tehnika u doba secesije

Osnovne vrste stakla[uredi VE | uredi]

Natrij kalcijevo staklo je najčešći i najjeftiniji oblik stakla. Obično sadrži 60-75% silicija, 12-18% sode, 5-12% vapna.

Olovno staklo ima visok postotak olovnog oksida (najmanje 20% ).Relativno meko,no sa visokim indeksom loma svijetlosti,pogodno za brušenje. Industrijski ga je počeo proizvoditi George Ravenscroft u Engleskoj,u 17. stoljeću.No treba istaknuti da je stakala sa olovnim oksidom bilo već od početaka staklarstva.

Borosilikatno staklo je vrsta silikatnog stakla ,ima najmanje 5% bor oksida u svom sastavu. Najčešće korišteno za žarulje te laboratorijski i kuhinjski pribor.Otporno na kemikalije,te termičke šokove.Izumio ga je Nijemac Otto Schott 1893.Američko Pyrex staklo također je do 1940 .bilo na bazi borosilikatnog stakla,kasnije su se pojavili i proizvodi od kaljenog natrij kalcijevog stakla.

Aluminosilikatno staklo u sastavu ima aluminij oksid .Još otpornije od borosilikatnog stakla.

96 postotno silicijevo staklo vrsta je borosilikatnog stakla, rastopljena i formirana konvencionalnim sredstvima, a zatim obrađena uklanjanjem gotovo svih ne-silikatnih elemenata . Otporno na temperature do 900 C.

Staklo od rastopljenog silicija najteže je za proizvodnju,te vrlo skupo.Izdrži temperature do 1200 C.

Osnovne tehnike ukrašavanja[uredi VE | uredi]

  • brušenje
  • graviranje
  • jetkanje
  • pozlata i posrebrenje
  • emajliranje

Propadanje staklenih predmeta[uredi VE | uredi]

Osim čisto fizičkih uzroka staklo je podložno i koroziji odnosno propadanju uslijed reakcije sa okolišem u kojem se nalazi.U principu što je staklo siromašnije silicijem to lakše propada.

Konzervacija staklenih predmeta[uredi VE | uredi]

Povijesni predmeti[uredi VE | uredi]

Dokumentiranje zatečenog stanja[uredi VE | uredi]

Ovdje se podrazumijeva prije svega pisana i fotografska dokumentacija stanja predmeta prije zahvata,no također je potrebno temeljito dokumentirati i sve zahvate i materijale korištene tijekom rada na predmetu.Sastavni dio dokumentacije moraju biti i izviješća o eventualnim znanstvenim ispitivanjima provedenim na predmetu ,kao i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.

Donošenje odluka o potrebi,opsegu,te posljedicama zahvata[uredi VE | uredi]

Ovo promišljanje moralo bi biti interdisciplinarno,te bi trebalo uključivati barem povijesničara umjetnosti ili arheologa,znanstvenika koji se bavi propadanjem stakla,te samog konzervatora restauratora.

Čišćenje[uredi VE | uredi]

U principu bi za čišćenje trebalo koristiti samo destiliranu vodu,bez ikakovih dodataka,eventualno se može koristiti i mješavina vode i etanola(1/1),te otopina od 90 dijelova destilirane vode,9 dijelova etilnog alkohola i 1 dijela amonijaka(25%).

Uklanjanje starih restauracija[uredi VE | uredi]

Kod najlakših slučajeva dovoljno je predmete uroniti u vruću vodu.U težim slučajevima moramo koristiti razna otapala zavisno o korištenom ljepilu.Najteže se uklanjaju ljepila na bazi epoksida i poliestera,za njih koristimo 15% otopinu benzolsulfokiseline u dimetilformamidu.Kako se radi o prilično toksičnoj mješavini postupak izvoditi u digestoru.

Lijepljenje dijelova[uredi VE | uredi]

Za lijepljenje se danas najviše koriste dvokomponentna epoksidna i cijanoakrilatna ljepila koja vežu pod utjecajem UV svijetla.Dijelovi koje lijepimo moraju biti potpuno i temeljito očišćeni od bilo kakove nečistoće i masnoća.Kao najpoznatije proizvode koji se koriste u ovu svrhu navedimo dvokomponentno ljepilo Araldit 2020 te pod UV zračenjem vežuće ljepilo Conloc.Poznati su proizvodi i Hxtal NYL-1,Fynebond ,te EPO-TEK 301-2.Kod problematičnih predmeta mogu se koristiti i ojačanja od stakla ili prozirne plastike.

Izrada rekonstrukcija[uredi VE | uredi]

Araldit 2020 može se koristiti i za lijevanje nedostajućih dijelova.Za lijev koristimo gipsane ,voštane ili silikonske kalupe. Po najnovijim izvorima ploče izlivene od Paraloida B 72 također se mogu koristi kod izrade rekonstrukcija[1].

Arheološki predmeti[uredi VE | uredi]

Dokumentiranje zatečenog stanja[uredi VE | uredi]

U principu jednako onom navedenom kod povijesnih predmeta,no u ovom slučaju dokumentacija bi morala sadržavati i podatke o vrsti tla u kojem je predmet nađen,te eventualne primjedbe vezane uz iskapanje predmeta.Kod nalaza iz slatke ili slane vode podaci o dubini vode gdje je predmet nađen,odnosno prozračenost iste te smjer i jakost vodenih struja kao i eventualna prisutnost makro i mikroskopskih organizama poželjni su dio dokumentacije.

Donošenje odluka o potrebi,opsegu,te posljedicama zahvata[uredi VE | uredi]

U pricipu isto kao kod povijesnih predmeta,no poželjno je i učešće arheologa upoznatog sa osnovama konzervacije arheoloških predmeta od stakla.

Odsoljavanje[uredi VE | uredi]

Predmete možemo odsoljavati bilo u stajaćoj vodi, bilo u vodi koju povremeno miješamo te u kontinuirano tekućoj vodi.Pri ovome postupku obavezno koristimo konduktometar.Eventualno se može koristiti i srebro nitratni test na kloride.

Uklanjanje vapnenastih naslaga[uredi VE | uredi]

Vapnenaste naslage najjednostavnije i najčešće uklanjamo 10 % solnom kiselinom.Možemo koristiti i znatno blaže i manje štetne kiseline poput octa i limunske kiseline.

Uklanjanje starih restauracija[uredi VE | uredi]

Jednako kao i kod povijesnih predmeta,no uranjanje u vrelu vodu nikako ne koristimo.

Čišćenje[uredi VE | uredi]

Koristimo pažljivo mehaničko čišćenje,te čišćenje destiliranom vodom .Kemijsko čišćenje dolazi u obzira samo nakon dobrog promišljanja o kratkoročnim i dugoročnim posljedicama istog.

Konsolidacija[uredi VE | uredi]

Kod površinski i dubinski prokoridaranih staklenih predmeta iste je potrebno površinski učvrstiti ,te ih slojem laka izolirati od vanjskih utjecaja.Najjednostavnije sredstvo za konsolidaciju jest otopina Paraloida B 72 u acetonu.

Lijepljenje[uredi VE | uredi]

Iako bi kod arheološkog stakla trebalo prednost dati reverzibilnim materijalima ljepila navedena pod povijesnim predmetima i ovdje dominiraju.Kao primjer reverzibilnog materijala navedimo ugušćenu otopinu Paraloida B 72( ili B 67 - topiv u white spiritu).

Izrada rekonstrukcija[uredi VE | uredi]

Kao i kod povijesnih predmeta - možemo koristiti Araldit 2020. Po najnovijim izvorima svjetski poznat i priznat restaurator Stephen Koob iz Corning muzeja stakla počeo je za rekonstrukcije koristiti ploče lijevane od Paraloida B72[2].

Čuvanje staklenih predmeta[uredi VE | uredi]

Noviji stakleni predmeti u principu nisu osjetljivi na prevelike oscilacije vlažnosti zraka,no kod onih arheološkog podrijetla previsoka bi vlažnost zraka(više od 40%) uvelike doprinosila daljnjem propadanju predmeta.Predmete treba čuvati od zagađenog zraka i prašine te UV zračenja.Sa predmetima rukovati u lateks ili polietilenskim rukavicama!Što češće kontrolirati stanje predmeta,posebice arheoloških!

Školovanje konzervatora restauratora stakla u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Školovanje konzervatora restauratora

Kod nas školovanje za konzervatora restauratora stakla trenutačno ne postoji.

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora restauratora[uredi VE | uredi]

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj ,pa i restauratora staklenih predmeta danas prije svega određuju slijedeći propisi:

  • Zakon o muzejima/16.10.1998./,
  • Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci/22.07.2010./
  • Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i načinu njihova stjecanja /11.05.2009./,
  • Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara /24.04.2003./.

Svi su ovi propisi,pa i oni najnoviji izrazito birokratski i neusklađeni sa propisima koji važe u drugim,prije svega onim visoko razvijenim zemljama Europske unije.Primjena istih također je krajnje netransparentna i podložna birokratskim manipulacijama,posebice u muzejima,dok je situacija u Hrvatskom restauratorskom zavodu ipak nešto povoljnija.

Nadležna državna tijela uporno podržavaju umjetnu i apsurdnu podjelu na muzejske restauratore i restauratore koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu ili privatno, i to uprkos tome što ovakova praksa u visoko razvijenim zemljama Europske unije ne postoji.

Što se tiče zaštite prava konzervatora restauratora,kako u ovom trenutku još ne postoji krovna udruga koja bi se bavila i ovim pitanjima,ista praktično ne postoji.Četiri trenutačno aktivne udruge koje okupljaju konzervatore restauratore u Hrvatskoj ovim se problemima praktično ne bave,te se stječe dojam da su isti za njih posve nebitni.

Izvori[uredi VE | uredi]

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Davison,S. Conservation and Restoration of Glass,London 2003.
  • Koob,S.P. Conservation and Care of Glass Objects,London 2006.
  • Wright,M.M. Etnographic Beadwork:Manufacture,Use and Conservation,London 2001.
  • Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.
  • Roemich,H.(ed.)Glass and Ceramics Conservation 2010,Interim Meeting of the ICOM-CC Working Group October 3-6, 2010 Corning, New York 2011.
  • Pilosi,L.(ed.)Glass and Ceramics Conservation 2007,Interim Meeting of the ICOM-CC Working Group, August 27-30, 2007, Nova Gorica,Nova Gorica 2007.
  • Rota,S.;Wittstadt,K. GLASSAC11 Glass Science in Art and Conservation - conference proceedings,Stuttgart 2011.
  • Beveridge,P,Pascual,E. Vidrio:Conservar y restaurar,Barcelona 2005.

Vanjske poveznice vezane za konzervaciju stakla u svijetu[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice o konzervaciji stakla u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Video zapisi vezani uz konzervaciju stakla[uredi VE | uredi]


Pulpito di prato, restauro.jpg     Molimo pročitajte Opće odricanje od odgovornosti.
Sve navedene informacije namjenjene su profesionalnim konzervatorima, restauratorima, muzejskim djelatnicima, te onima koje ova problematika zanima i to isključivo u obrazovne svrhe.
Njihova svrha nikako nije nadomjestiti konzultiranje s profesionalnim konzervatorom.