Umljanović

Umljanovići
Država	Hrvatska
Županija	Šibensko-kninska
Općina/grad	Ružić
Najbliži veći grad	Drniš
Površina	15,7 km2
Visina	303 mnm
Koordinate	43°48′N 16°18′E
Stanovništvo (2021.)
Ukupno	100
– gustoća	6 st./km2
Poštanski broj	22322 Ružić
Pozivni broj	(+385) (0)22
Autooznaka	ŠI
Umljanovići Umljanovići na zemljovidu Hrvatske

Umljanovići su naselje u općini Ružić, u Šibensko-kninskoj županiji.

Zemljopis

Pogled na unutarnji dio Umljanovića i Gabelino jezero sa brda Greda.

Selo Umljanovići se smjestilo u podnožju planine Moseć u Zagori, u jugoistočnom djelu Petrova polja. U Umljanovićima se nalazi jezerce koje se zove Gabelino jezero, iznad kojeg je brdo Greda. Kroz sjeverni dio sela teče rijeka Čikola. Sastoji se od 20 zaseoka: Grizelji, Lovrinovići, Trive, Žeravice, Bačići, Lele, Slančići, Delaši, Devići, Ikačići, Šimundžići, Božidarovi, Đereci, Ivaniševići, Gabele, Relote, Ćulave, Pućo, Kaići i Mešini. Najveći vrh u Umljanovićima je Žeravičin Ošljar visok 586 metara. Udaljenost od Drniša je 15.9 km.

Povijest

Stari vijek

Na prostoru Baline glavice, na krajnjem jugoistočnom rubu Petrova polja, u razdoblju rimske vladavine nalazio se centar municipija Magnum. Na istom prostoru se nalazilo predrimsko naselje autohtonih Delmata, u povijesnim izvorima poznato pod imenom Sinotij (Sinotion). U građanskom ratu između Cezara i Pompeja Delmati su bili na strani Pompeja. Cezar je u Ilirik uputio svog vojskovođu Aula Gabinija koji je doživio težak poraz od Delmata 48./47. g. pr. Kr. kod Sinotiona. Kasnije, u Oktavijanovu pohodu na Delmate Sinotion je u potpunosti spaljen (34. g. pr. Kr.).

Strabon, grčki geograf i povjesničar (63. pr. Kr. ili 64. pr. Kr. - 24. po. Kr.), u svome djelu "Geografija" koja se sastoji od 17. knjiga među kojima od 3. do 10. knjige opisuje Europu, a u 7. knjizi u 5. poglavlju opisuje Iliriju i Panoniju. Strabon je prvi poznati geograf koji je prihvatio i naznačio prisutnost Delmata na istočnojadranskoj obali. Među nabrojenim gradovima spominje se i Sinotion (Sinotij). Još jedan povjesničar koji spominje Sinotion je i Apijan iz Aleksandrije, grčki povjesničar, (95. g. - 165. g.) napisao je djelo "Rimska povijest" u 24 knjige. Svaka knjiga obrađuje ili jedno povijesno razdoblje ili jednu od rimskih zemalja. U devetoj knjizi govori o Ilirima, u njoj je sačuvan dio koji govori o ovim krajevima. Tu spominje niz gradova koji su bili izravno ili neizravno upleteni u zbivanja koja opisuje, gdje među ostalima gradovima spominje i Sinotion (Sinotij).

Među stanovnicima Umljanovića još se uvijek zadržao naziv "Šenedija" koji upotrebljavaju za Balinu glavicu, koji etimološki ukazuje na korijen od riječi Sinotija.

Magnum je rimsko naselje koje se razvilo na mjestu delmatskog Sinotija, na pravcu magistralne prometnice Akvileja - Dirahij, segment koje je opisan u Tabuli Peutingeriani na trasi Salona XVI – Andetrio XIV – Magno VIII – Promona XVI – Burno. Duž ceste Akvileja - Dirahij nalazio se sustav rimskih vojnih logora poznat pod nazivom Delmatski limes kojeg su činili legijski logori Burnum i Tilurij s pripadajućim pomoćnim logorima te logori pomoćnih postrojbi u Kadinoj Glavici, Andetrij u Muću Gornjem i Bigeste u Humcu kod Ljubuškog. Magnum se smjestio na istoj cesti između logora u Kadinoj Glavici i Andetriju. Municipij u Magnumu nije baštinio predrimsko epihorsko ime naselja što govori o žestini ratnih operacija na tom prostoru i načina na koji su Rimljani provodili politiku romanizacije. Na teritoriju municipija, koji je najvjerojatnije zauzimao cijelo današnje Petrovo polje, podaci o stanovništvu nisu dovoljno poznati, a najčešći gentilicij jest Aurelii što se povezuje s širokim davanjem rimskog civiteta epihorskom stanovništvu za vrijeme cara Karakale (Constitutio Antoniniana) početkom 3. stoljeća.

Magnum postiže municipalni status najkasnije u prvoj polovini 2. stoljeća. Natpisi kojima je potvrđen municipalitet Magnuma poznati su kao CIL III 6565=9798=14316, CIL III 14957 i CIL XIII 6538. Na prostoru Baline glavice nikad nisu provođena sustavna arheološka istraživanja tako da je topografija rimskog Magnuma nepoznata. Zbog minski osjetljivog područja nemoguće je rekognoscirati teren desne obale rijeke Čikole oko Velike i Male Baljačke glavice gdje bi trebala biti pozicija jedne nekropole Magnuma. Poznato je da je u Magnumu tijekom 2. stoljeća postavljena beneficijarska stanica sa svetištem od kojeg je ostao niz beneficijarskih zavjetnih žrtvenika posvećenih Jupiteru i Eponi.

Stanica konzularnih beneficijara je arhitektonski kompleks koji se obično nalazio neposredno uz gradske zidine ili zidine rimskih vojnih logora kako je to bilo uobičajeno na germanskom limesu. U Magnumu je postojao i mitrej što se temelji na mitraičkoj kultnoj slici s reljefom tauroktonije pronađenoj u Umljanovićima. Magnum se najvjerojatnije napajao vodom s obližnjeg izvora rijeke Čikole u Mirlović polju, a još krajem 19. stoljeća su se navodno vidjeli ostatci akvedukta. Magnum se posljednji put spominje na drugom salonitanskom crkvenom saboru 533. godine kada je dodijeljen novoosnovanoj biskupiji u Ludrumu. Promona, poznata iz sukoba Rimljana s Delmatima, u doba rimske dominacije i pacifikacije Ilirika, postala je dio municipalnog teritorija Magnuma (pagus). Rimska Promona ubicira se na prostoru današnjeg sela Tepljuh na sjevernom rubu Petrovog polja.

Oko 10 kilometara sjeverozapadno od Magnuma na prostoru današnje Kadine Glavice rimska vojska je početkom 1. stoljeća sagradila logor za smještaj pomoćnih postrojbi (castellum). Zapovjedno mjesto rimskih vojnika smještenih u logoru u Kadinoj Glavici bio je legijski logor (castrum) Burnum. U logoru u Kadinoj Glavici bili su smješteni pripadnici ale Claudia Nova te kohorti I. Lucensium, III. Alpinorum i I. milliaria Delmatarum. Neke od spomenika pripadnika tih postrojbi danas je moguće vidjeti uzidane u česmu na izvoru Banovači u Otavicama i česmu u Kadinoj Glavici.

Srednji vijek

Krajem 13. stoljeća uslijed slabljenja moći Arpadovića, raste moć hrvatskih velikaša, posebno Bribirskih knezova Šubića koji su se uzdigli do banske titule i postali gospodari Knina i kninske krajine u koje je tada spadalo i Petrovo polje. Da bi raspravio njihove međusobne nesuglasice, kralj Karlo Robert dolazi u Knin u rujnu 1322. godine. Na saboru u Kninu svrgava Mladena II. Šubića s mjesta bana, baca ga u tamnicu, a zatim pod oružanom pratnjom odvodi u Zagreb te odatle u Mađarsku.

Poslije kraljeva odlaska iz Knina udruženi hrvatski velikaši, Mladenova braća Juraj, Pavao i Grgur Šubić i vojvoda Nelipac II. Nelipčić su se okrenuli protiv kralja i bana Ivana Babonića te uspjeli zauzeti Knin. No, taj je savez kratko potrajao. Već sljedeće 1323. godine Nelipac II. Nelipčić je izigrao savez te je na kraju došlo do sukoba između njega i Jurja II. Šubića. U tom sukobu na stranu Jurja II. stali su bosanski ban Stjepan II. Kotromanić i grad Zadar, a na stranu Nelipića stali su livanjski Mihovilovići, krbavski Kurjakovići te gradovi Šibenik i Trogir. Juraj II. je uz pomoć bosanske vojske bana Stjepana II. sredinom godine 1324. počeo opsjedati Knin. Do odlučne bitke došlo je 7. lipnja 1324. kod izvora Krke u Topolju kada je Nelipac II. Nelipčić porazio Šubićevu vojsku. U nastojanju da skrši otpor hrvatskog plemstva, kralj je poslao vojsku pod vodstvom bana Mikca koju je vojvoda Nelipac II. Nelipčić porazio 1326. godine.

Poslije Nelipčeve smrti 1344. godine novi kralj Ludovik I. Anžuvinac poslao je vojsku na Knin kojeg je obranila Nelipčeva udovica Vladislava od roda Gusića. Svjesna da ipak neće moći trajno odoljevati napadima kraljevskih snaga, kneginja je povela pregovore s kraljem kako bi spasila baštinu svome sinu Ivanu. Nato je kralj Ludovik I. oduzeo Nelipčićima 1345. godine Knin, Počitelj, Srb, Ostrog i Unac, a ostavio im je utvrdu Sinj sa cetinskom županijom, Brečevo s poljem i djedovski grad Kamičak na Krki, Ključicu na Čikoli i utvrdu Nečven. Time je bila slomljena moć Nelipčića koji su otada bili vjerni kraljevi vazali.

Iskoristivši oslabljen utjecaj Mađarskog kraljevstva u Dalmaciji, bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić sa svojim saveznicima osvaja većinu Dalmacije 1388. godine uključujući i kninsku krajinu. Tvrtko se 1390. godine proziva "Kraljem Hrvatske i Dalmacije". Sve do njegove smrti 1391. godine svaki pokušaj ugarskog kralja da preotme izgubljene teritorije nije uspio. Međutim 1393. godine Tvrtkov nasljednik Stjepan Dabiša je potpisao mir s Žigmundom kojim se mađarskoj vlasti vraća sav teritorij koji je osvojen do 1385. godine.

15.-18. stoljeće

Dio mape mletačkog prikaza Dalmacije iz 1789. godine na kojemu se vide Umljanovići (Umliane).

Turci su ovim krajem zavladali početkom 1522. godine kad su zauzeli tadašnji hrvatski glavni grad Knin opsadom koju je vodio Gazi Husrev-beg, a dan nakon i Drniš sa okolnim krajem. Iako je pred njima pobjeglo gotovo svo starosjedilačko stanovništvo, s vremenom je ipak uspostavljena određena administrativna vlast i veliki broj ljudi se vratio naravno plaćajući Turcima harač i ostale propisane namete. Područje Petrovog polja kao i Petrova gora (današnji Moseć) bilo je nahija, a pripadalo je Kliškom sandžaku i bosanskom pašaluku. Unatoč islamskoj vladavini i prisilnoj islamizaciji u ovom je kraju ostao određeni broj franjevaca koji su djelovali s Visovca pa su starosjedioci ipak zadržali svoju vjeru i običaje. Mehmed II. čak je izdao i dokument (Ahdnama) kojom je starosjediocima zajamčio slobodu vjere, kako bi zadržao stanovnike opustjelih područja i vratio one stanovnike koji su prebjegli u druge krajeve.

Ovo razdoblje obilježava i masovno doseljavanje Morlaka (Vlasa) iz područja Hercegovine kao pokušaj da se nadomjesti populacija koja je pobjegla sa tih područja. Prema popisu stanovništva kliškog sandžakata iz 1550. godine u kojem se popisivalo samo vlaško stanovništvo, među navedenim selima se ne spominje Umljanović.

Godine 1645. Turci započinju Kandijski rat u svrhu protjerivanja Mlečana s Krete i iz Dalmacije. Nakon nekoliko neuspješnih turskih ofenziva na Šibenik, Mlečani se odluče zauzeti Drniš, glavno tursko uporište za napad na Šibenik. U veljači 1648. godine to i uspijevaju uz pomoć drniških i petropoljskih krajišnika predvođenih harambašom Vukom Mandušićem koji su podigli ustanak protiv Turaka. Nakon turskog zauzimanja Kandije (Krete) Mlečani potpisuju mir 6. rujna 1669. godine Turcima se ovim mirom pod kontrolu vratio Drniš s okolnom krajinom.

Umljanovići prema Austro-ugarskim kartama (1869.-1887.)

Ovakvo stanje nije dugo potrajalo jer već 1683. godine Turci gube Drniš, ovaj put zauvijek, od strane udruženih šibenskih, kotarskih i zagorskih ustanaka. Posljednji put ga pokušavaju ponovno zauzeti za vrijeme Sinjskog rata (1714.-1718.) no bezuspješno. Mir će u ovim krajevima trajati sve do pada Venecije 1797. godine.

19. stoljeće

Nakon disolucije Mletačke Republike, vlast nad Dalmacijom spada Austrijskom carstvu. Međutim ta vlast traje samo do 1805. godine kad je Austrija prepušta Napoleonu mirom u Pressburgu 1805. godine koji je inkorporira u svoje Kraljevstvo Italije koje je bilo u personalnoj uniji s Francuskom. Mirom u Schönbrunnu 14. listopada 1809. godine Austrija prepušta Napoleonu slovenske zemlje i hrvatske zemlje južno od Save koje skupa s Dalmacijom čine novu Ilirsku provinciju direktno pod francuskom vlašću. Za vrijeme francuskog upravljanja donose se bitni propisi: priznavanje zemlje seljacima, propis o upravljanju koritom Krke i Čikole radi sprječavanja poplava, poticanje agrikulture, ali i gradnja cesta i mostova, javnih cisterni itd.

Nakon poraza Napoleona 1814. godine, kongresom u Beču iduće godine Austrija stvara Kraljevinu Dalmaciju koja je odvojena od ostatka Hrvatske. Austro-ugarskom nagodbom 1867. godine kraljevine Hrvatska i Slavonija se ujedinjuju i pripajaju Mađarskoj dok Kraljevina Dalmacija ostaje de facto pod vlašću Austrijske krune sve do njenog razrješenja krajem Prvog svjetskog rata 1918. godine, iako se hrvatsko-ugarskom nagodbom Dalmacija priznala kao sastavni dio Trojedne Kraljevine, što je krunidbenom zavjernicom jamčio i kralj.

Moderno doba

Za vrijeme Domovinskog rata Umljanovići su bili pod hrvatskom kontrolom, u graničnoj zoni s Republikom Srpskom Krajinom. Tijekom rata nije bio okupiran. Na ovom području su djelovale 114. splitska i 142. drniška brigada, a nekoliko mjeseci su u selu bili stacionirani i pripadnici IX. bojne "Rafael vitez Boban".

Vjera

Datoteka:Crkva svetog Ilije u Kljacima.jpg

Crkva svetog Ilije u Kljacima

Stanovništvo je 100% rimokatoličko. Umljanovići pripadaju šibenskoj biskupiji, župi sv. Ilije proroka. Zaštitnik župe je sv.Ilija prorok, a slavi se 20. srpnja. Župa ima jednu crkvu koja se nalazi u Kljacima. Crkva se zove sv. Ilija, a u današnji je oblik izgrađena 1871. godine. Okolo župne crkve se nalazi groblje, a 2009. godine je dovršena i mrtvačnica. Župa je postala samostalna 1832. godine. Uz Umljanoviće, u župu spadaju i Kljaci, Mirlović Polje i Čavoglave. Trenutačni župnik je fra Tomislav Brekalo. U groblju je kod župne crkve bila starohrvatska crkva iz IX. do X. stoljeća. Od nje su pronađeni ulomci oltarne pregrade s plutejima, bogato ukrašeni pleterom, križevima i palmetama. Kamen je domaći te je siguran dokaz da je kameni namještaj za crkvu nastao na tom tlu. Ulomci su bili smješteni u samostanskoj zbirci u Sinju, ali su ustupljeni Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Stanovništvo

Stanovništvo je 100% hrvatsko.

Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2011.

broj stanovnika	404	361	345	365	400	405	405	475	624	591	583	590	430	307	156	148
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.

Uprava

Umljanovići su pod upravom općine Ružić, a središte joj je u naselju Gradac. Dan općine se slavi na Malu Gospu (8. rujna). Matični broj općine je 3778. U općinu još spadaju i Kljaci, Baljci, Gradac, Mirlović polje, Čavoglave, Ružić, Otavice i Moseć. Umljanovići su za vrijeme SFRJ pripadao općini Drniš. Matični broj Umljanovića je 66796.

Gospodarstvo

Stanovništvo se bavi govedarstvom, peradarstvom, stočarstvom, te poljoprivredom i voćarstvom.

Poznate osobe

• Ana Đerek, hrvatska gimnastičarka i olimpijka,
• Igor Mešin, hrvatski voditelj i glumac,
• Ivan Šimundža, bivši hrvatski boksač i sadašnji trener boksa,
• Petar Vrbatović, bivši hrvatski bojnik,
• Severina Vučković, hrvatska pjevačica.

Spomenici i znamenitosti

U podnožju Baline glavice na nekim mjestima još su vidljive ruševine rimskog naselja Municipium Magnum, na čijem mjestu je bio i delmatski grad-utvrda Sinotijum.

Obrazovanje

U Umljanovićima ne postoji osnovna ni srednja škola. U planu je bila izgradnja osnovne škole, ali njena izgradnja nije dovršena.

Kultura

Na području općine Ružić djeluje Etno udruga Petrovo polje, osnovana u ljeto 2009. godine i od samog početka postala je pokretač društvenog života kroz niz društveno afirmativnih projekata. Udruga je osnovana s ciljem svekolikog razvoja i unaprjeđenja općine Ružić, posebice potičući svoje članove da rade na obnovi i oživljavanju narodnih običaja i tradicije petropoljskih naselja. U studenome 2009. godine osnovana je i folklorna sekcija Etno udruge kao začetak budućeg kulturno-umjetničkog društva. Folklorna sekcija je u samo nekoliko mjeseci djelovanja izrasla u respektabilnu folklornu skupinu sa vrlo zapaženim nastupima na brojnim domaćim i međunarodnim manifestacijama.

U župi Svetog Ilije također djeluje i KUD Sveti Ilija Kljaci koje je osnovano u siječnju 2011. godine s ciljem očuvanja mnogobrojnih tradicijskih vrijednosti svoga kraja, te je kao takvo najmlađe na području Šibensko-kninske županije. Kulturno-umjetničko društvo Sveti Ilija Kljaci želi njegovati kulturnu i tradicionalnu baštinu ovog dijela dalmatinskog zaleđa, posebice područja općine Ružić i susjednih, srodnih sela. Cilj im je očuvanje ugrožene nematerijalne baštine i prenošenje na mlađe naraštaje bogatstvo pjesama, plesova i običaja petropoljskog kraja. Društvo je jedan od pokretača i organizatora Međužupanijske smotre folklora "Ilindanska večer", koja se od 2011. godine svake godine održava u mjesecu srpnju u Kljacima.

Šport

U ožujku se igra malonogometna liga "Čikola" u kojoj sudjeluju svi predstavnici petropoljskih sela. MNL Čikola je registrirana kao niža malonogometna liga. Predstavnik Umljanovića je MNK Čikola Umljanovići. Za ekipe pojedinih sela mogu igrati mladići koji žive tamo ili im roditelji potječu iz tog sela.

Nekada je postojao nogometni klub koji se u početku zvao Šenedija, a poslije se preimenovao u Rašeljka Umljanovići. Boja dresova im je bila svijetlo-žuta, a igralište im se zvalo Velike livade.

Promet

Kroz Umljanović prolazi državna cesta D56.

Literatura

• J. Alačević, Il municipio Magnum ed altri luoghi lungo la via Romana da Salona a Burnum, Bulletino di archeologia e storia dalmata,1/1878, Split, 1878., 90 – 92.
• G. Alföldy, Magnum, Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft, Supplement Band XI, Stuttgart, 1968, col. 931-932.
• M. Zaninović, Od Ninije do Promone, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 15, Zagreb, 1992, 33-40.
• Goranka Lipovac Vrkljan, Mitraička kultna slika iz Umljanovića, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 13/14, Zagreb, 1999.
• I. Glavaš, Municipij Magnum, raskršće rimskih cestovnih pravaca i beneficijarska postaja, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 52, Zadar, 2010., 45-59.
• I. Glavaš - Ž. Miletić - J. Zaninović, Augzilijarni kaštel kod Kadine Glavice, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, 3, Zagreb, 2010., 71-74.
• I. Glavaš, O municipalitetu Magna, Opvscvla archæologica, 36, Zagreb, 2012., 93-103.

Vanjske poveznice

• - Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.

• Umljanovići

Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.