Kontinentalno slobodno zidarstvo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Kontinentalno slobodno zidarstvo (također i liberalno slobodno zidarstvo,[1] latinsko slobodno zidarstvo te adogmatsko slobodno zidarstvo[2]) je jedan od dva glavna slobodnozidarska ustroja. Ono je uklonilo neka, ili sva, ograničenja na kojima inzistira regularno slobodno zidarstvo, a uključuje velike lože, uglavnom (ali ne isključivo) na europskom kontinentu, koje priznaju Veliki orijent Francuske (GOdF) ili pripadaju CLIPSAS-u.

Većina slobodnih zidara koji pripadaju ložama koje priznaju Ujedinjenu veliku ložu Engleske (UGLE) ne priznaje kontinentalno slobodno zidarstvo smatrajući ga "neregularnim".[3][4]

Upravljačko tijelo ovog ustroja se uglavnom naziva veliki orijent.

Kontinentalni ustoj i njegovo podrijetlo[uredi | uredi kôd]

Danas se za slobodno zidarstvo često govori da se sastoji od dva glavna ustroja "koja međusobno nisu u regularnom prijateljskom odnosu".[5] To su anglo-američki regularni ustroj kojeg obilježava Ujedinjena velika loža Engleske te europski kontinentalni ustroj kojeg obilježava Veliki orijent Francuske.

U većini latinskih zemalja dominira kontinentalno slobodno zidarstvo, iako u većini ovih zemalja postoje i velike lože i veliki orijenti koji su u "regularnom prijateljskom odnosu" s Ujedinjenom velikom ložom Engleske i svjetskom zajednicom velikih loža regularnog slobodnog zidarstva.

Povijest raskola[uredi | uredi kôd]

Ujedinjena velika loža Engleske je 1813. godine stvorila nove konstitucije, utemeljene na Andersonovim Konstitucijama od Modernih i na Ahiman Rezon od Drevnih, u koji su zahtijevali prihvaćanje Velikog arhitekta Svemira.

U početku je Veliki orijent Francuske prihvatio ove nove konstitucije. Međutim na prijedlog protestantskog svećenika Frédérica Desmonsa, na konvenciji 1877. godine, uklonili su poveznice na Velikog arhitekta Svemira iz svojih konstitucija.[5] Nazočni na toj konvenciji svoju su odluku vidjeli kao način vraćanja izvornom konstitucijama Jamesa Andersona iz 1723. godine.

Ova odluka dovela je do raskola između Velikog orijenta Franuske i Ujedinjene velike lože Engleske.[6] Posije ovog velika raskola 1877. godine slobodno zidarstvo se podijelilo na dva ustroja; kontinentalno slobodno zidarstvo i regularno slobodno zidarstvo. Ova dva ustroja uzajamno se ne priznaju jer većina regularnih loža kontinentalne lože smatraju neregularnim. Veliki orijent Francuske i Ujedinjena velika loža Engleske osnovni su modeli za ustroje slobodnog zidarstva.

Izvori[uredi | uredi kôd]