Norveški red slobodnih zidara
| Norveški red slobodnih zidara
Den Norske Frimurerorden
| |
|---|---|
 | |
| Skraćenica | DNFo |
| Utemeljena | 24. lipnja 1891. |
| Osnivač | Švedski red slobodnih zidara |
| Tip | regularna velika loža |
| Sjedište | Oslo |
| Lokacija | Norveška Španjolska |
| Broj članova | 3.500 |
| Službena stranica | frimurer |
Norveški red slobodnih zidara (norv. Den Norske Frimurerorden) je regularna velika loža u Norveška.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Slobodno zidarstvo u Norveškoj je usko povezano s njegovim razvojem u Danskoj, Engleskoj i Švedskoj. Početak slobodnog zidarstva u Norveškoj identično je onome što se dogodilo u Danskom redu. Norveška i Danska bile su zajednica zemalja, a administracija dvaju entiteta bila je smještena u Kopenhagenu. Tek nekoliko ljudi bilo inicirano u slobodno zidarstvo. Tih nekoliko bili su ili vojnici ili trgovci. Vojnici su imali veze s Njemačkom, a trgovci s Engleskom. Ova šačica ljudi bila je inicirana u engleskim ložama u Hamburgu ili Londonu. Međutim, organizirano slobodno zidarstvo došlo je u Kopenhagen 1743. godine s osnivanjem Lože "Sv. Martin", dok je u Christianiju (danas Oslo) 1749. godine osnovana Loža "Sv. Olaf". Obje su lože utemeljene pomoću pravila koji je Christian Conrad Danneskiold-Laurvig dobio u Londonu. Tijekom prvih godina Loža "Sv. Olaf" je radila po engleskim obredu. Loža je stekla određenu popularnost i inicirala je više od 25 članova, a do 1772. godine imali su članstvo od više od 25 majstora masona.[1]
Povezanost s Engleskom kasnije je istaknuta kada je grupa norveških mecena i trgovaca inicirana u Kapitel Svetog kraljevskog luka u Londonu 1784. godine te donijela u Oslo patent za osnivanje Kapitela Dovre.[1]
Nakon prekida u svom radu Loža "Sv. Olaf" je ponovno počela s radom, prakticirajući Obred strožeg opsluživanja nekoliko godina sve dok Ispravljeni obred nije uveden pod nadzorom princa Princ Karla Hessenskog koji je bio guverner u Norveškoj u ime danskog kralja.[1]
Godine 1814. Norveška je izašla iz zajednice s Danskom kao posljedica Napoleonskih ratova, te prešla u personalnu uniju sa Švedskim Carstvom. Godine 1818. je Švedski obred uveden u Norveškoj, a vođene norveške masonerije također je prenesena s danskog velikog majstora princa Karla do švedskog velikog majstora kralja Karla XIV. Ivana.
Godine 1891. Velika loža Norveške je uspostavljena i u to je vrijeme imala 4 masonske lože koje su radile u Oslu, Bergenu, Trondheimu i Drammenu.[1]
Dio nemira u borbi za neovisnost između Norveške i Švedske masoni u Norveškoj željeli su stvoriti masonsko tijelo koje bi imalo vladavinu neovisnu o Velikoj loži Švedske, uspostavljena je komunikacija s Velikom ložom u Bayreuthu u Njemačkoj. Patent za posvećenje Lože "Sv. Olaf" odobren je na dan svetog Ivana 1882. godine. Kasnije je još 5 loža posvećeno ovim patentom. Ritual je nazvan Obred polarne zvijezde.[1]
Švedski kralj Oskar II. u velikoj je mjeri podržavao norveško masonstvo sve dok Norveška nije stekla neovisnost od Švedske 1905. godine kada je izabran neovisni norveški veliki majstor Johan Gottfried Conradi.[1]
Lože koje rade na švedskom obredu i lože koje rade na obredu Polarna zvijezda udružile su snage 1947. godine i od tada dijele upravljanje i vladavinu istog velikog majstora.[1]
Organizacija[uredi | uredi kôd]
Sjedište Norveškog reda slobodnih zidara je u Oslu, pored Norveškog parlamenta.
Lože[uredi | uredi kôd]
Struktura Danskog reda uključuje sljedeće masonske lože:
- 64 loža koje rade na stupnjevima sv. Ivana, tj. plave lože;[2]
- jedna istraživačka loža;
- četiri deputacijske lože;
- 19 loža koje rade na stupnjevima sv. Andrije;[3]
- sedam kapitela;
- tri pokrajinske velike lože;
Popis velikih majstora[uredi | uredi kôd]
Dosadašnji veliki majstori Norveškog reda slobodnih zidara su:
- švedski kralj Oskar II. (1891. – 1905.)
- Johan Gottfried Conradi (1905. – 1917.)
- August Christian Mohr (1917. – 1918.)
- Wilhelm Færden (1918. – 1923.)
- Carl Fredrik Johannes Bødtker (1923. – 1928.)
- Hans Johndal Rønneberg (1928. – 1941.)
- Ivar Aavatsmark (1941. – 1946.)
- Jacob Hvinden Haug (1946. – 1957.)
- Carl Kaas (1957. – 1962.)
- Anton Cathinco Stub Holmboe (1962. – 1969.)
- Bernhard Paus (1969. – 1990.)
- Ola Knutrud (1990. – 1996.)
- Syver Hagen (1996. – 2001.)
- Magne Frode Nygaard (2001. – 2005.)
- Ivar Anstein Skar (2005. – 2012.)
- Tore Evensen (2012. – 2018.)
- Ragnar Tollefsen (od 2018.)
Međunarodna suradnja[uredi | uredi kôd]
Norveški red sudjeluje u radu Svjetske konferencije regularnih masonskih velikih loža. Također, potpisao je povelje o prijateljstvu i međusobnom priznavanju s preko 100 regularnih velikih loža.
Obredi[uredi | uredi kôd]
Povijesni masonski obred Islandskog reda je Švedski obred i to je izvorni obred svih loža.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g The Swedish Rite. frimurarareglan.is (engleski). Pristupljeno 13. rujna 2023.
- ↑ St. Johannesloger. frimurer.no (norveški). Pristupljeno 13. rujna 2023.
- ↑ St. Andreasloger. frimurer.no (norveški). Pristupljeno 13. rujna 2023.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]