Hiram Abif

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Hiram Abif (također i Hiram Abiff ili Udovičin sin) središnji je lik alegorije predstavljene svim kandidatima tijekom trećeg stupnja u slobodnom zidarstvu.

Hiram je predstavljen kao glavni arhitekt Hrama kralja Salomona. U ovom hramu ga ubijaju tri razbojnika, nakon što od njega nisu uspjeli dobiti tajne lozinke majstora masona. Teme alegorije su važnost vjernosti i sigurnost smrti.

Masonska legenda o Hiramu Abifu[uredi | uredi kôd]

Arhitekt Hiram, Crkva Ivana Krstitelja u Chesteru, Sjeverozapadna Engleska (1900.)
Brončani kip, izradio Nickolaus-Otto Kruch, Berlin (2013.)

Priča o Hiramu Abiffu, kako se prenosi u masonskim ložama, podupire treći stupanj. Počinje njegovim dolaskom u Jeruzalem i imenovanjem od strane Salomona za glavnog arhitekta i majstora radova na izgradnji njegovog hrama. Kako se hram bliži završetku, tri pomoćnika majstora zidara iz radne skuptine hrvataju ga iz zasjede dok napušta zgradu, tražeći tajne majstora. Hirama svaki od njih redom izazva te ga, pri svakom odbijanju otkrivanja informacija, udariju zidarskim alatom (postoji razlika među jurisdikcijama). Prva dva napadača mu nanose ozljede, a posljednji ga ubija.[1]

Ubojice skrivaju Hiramovo tijelo pod hrpom ruševina te se vraćaju po noći kako bi tijelo prenijeli izvan grada, gdje ga zakopavaju u plitki grob obilježen grančicom akacije. Budući da je majstor nestao sljedećeg dana, Solomon šalje grupu kolega pomoćnika da ga potraže. Raspršena akacija se slučajno otkriva, a tijelo se ekshumira kako bi se pristojno pokopalo. Otkriveno je i skrovište "tri razbojnika", koji su privedeni pravdi. Solomon obavještava svoje radnike da je tajna riječ majstora zidara izgubljena. Mijenja je zamjenskom riječju. Ovu riječ masoni smatraju tajnom, premda su se stoljećima događala mnoga "razotrkivanja" ove riječi, koja se obično međusobno razlikuju. Jedno takvo "razotrkivanje" je "Mach-benak" ili "očigledno raspadanje" koje je utemeljeno na danim gestama i izgovorenim riječima po otkriću Hiramovog tijela.[2] Ovakva legenda je vezana za anglo-američke jurisdikcije.

U kontinentalnom slobodnom zidarstvu priča je malo drugačija: veliki broj majstora zidara (ne samo Hiram) radi na Hramu, a trojica grubijana traže lozinke i znakove koji će im omogućiti veću plaću. Rezultat je isti, ali ovaj put tijelo pronalaze majstori zidari. Tajne nisu izgubljene, ali Salomon naređuje da ih se pokopana ispod Hrama tako što će biti ispisana na Hiramovom grobu. Također, ista je zamjena napravljena kao znak poštovanja. Tajne "izgubljene" u drugoj tradiciji u ovom slučaju daju se novim majstorima zidarima kao dio njihovog rituala. U ovoj inačici Hiram se često preimenuje u Adoniram.[3]

Hirami u Bibliji[uredi | uredi kôd]

U hebrejskoj Bibliji ili Starom zavjetu postoje tri odvojena primjera ljudi po imenu Hiram koji su bili uključeni u izgradnju Salomonova hrama:

  • Hiram, kralj kraljevstva Tira (danas, u modernoj državi Libanon), spominje se u Drugoj knjizi o Samuelu 5,11 i Prvoj knjizi o Kraljevima 5,1-10 da je poslao građevinski materijal i ljude za prvu izgradnju Hrama u Jeruzalemu. U masonskoj drami "Hiram, kralj Tira" jasno se razlikuje od "Hirama Abiffa". Prvi je očito kralj, a drugi očito majstor. Mogže doću do zabune u drugim kontekstima.[4][5]
  • U Prvoj knjizi o Kraljevima 7,13–14 Hiram je opisan kao sin udovice iz Naftalijevskog plemena i tirskog ljevača bronce kojeg je Salomon pozvao da izlije brončani namještaj i okićene ukrase za novi hram. Temeljem ovog izvora slobodni zidari često nazivaju Hirama (s dodatkom Abif) kao "udovičin sin". Hiram je ove bronce izlio u glineno tlo u ravnici Jordana između Sukota i Zaretana.[6]
  • Druga knjiga Ljetopisa 12,13–14 odnosi se na službeni zahtjev jeruzalemskog kralja Salomona kralju Hiramu I. od Tira za radnicima i materijalom za izgradnju novog hrama. Kralj Hiram (naveden kao Huram u Ljetopisu) odgovara: "Stoga ti šaljem čovjeka mudra, vješta i razumna, Hurama Abija (sin žene od Danovih kćeri, a otac mu je bio čovjek iz Tira) koji je vješt obrađivati zlato, srebro, broncu, željezo, kamen, drvo, grimiz, ljubičasti baršun, bez i karmezin, vješt je rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri. On će raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida, tvoga oca."[7] Izraz ispisan kurzivom preveden je u novoj inačici Biblije kralja Jakova kao "Huram moj majstor zidar". Većina prijevoda ovog redka uzima "'ab-" u "'abi" kao konstruktivno stanje 'abba, ovdje prevedeno kao majstor. Stariji prijevodi radije su prevodili "'ab-" kao otac. U svojim Konstitucijama iz 1723. godine James Anderson je najavio da će mnogi problemi s ovim tekstom biti riješeni čitanjem "'abi" kao drugog dijela vlastitog imena, koje je preveo kao "Hiram Abif", što se podudara i s prijevodom Martina Luthera.

Ostali navodi o biblijskom Hiramu[uredi | uredi kôd]

Josip Flavije u Židovskim starinama (poglavlje 8,76) naziva Hirama zanatlijom, obrtnikom. „Sada je Salomon poslao zanatliju iz Tira, koji se zvao Hiram; bio je po rođenju iz plemena Naftalijeva, s majčine strane (jer je ona bila iz tog plemena); ali mu je otac bio Ur, iz roda Izraelskoga."[8]

Targum Sheni, aramejski komentar na Knjigu o Esteri, napisan negdje između pada Rima i križarskih ratova, pripisuje Hiramu izgradnju čudesnog prijestolja za Salomona, koje su u Esterino vrijeme koristili potomci Kira Velikog.[9]

Najrazrađenija inačica legende javlja se u navodima Gérarda de Nervala iz 1851. godine, Putovanje na Orijent,[10] gdje on donosi priču, ubacujući sve masonske lozinke, kao dio priče o Balkisi, kraljici jutra i Solimanu, princu od Genija. Ovo je razrada druge inačice navedene ranije, gdje se majstor zove Adoniram. Prije svoje smrti on prolazi kroz mistične pustolovine dok je njegova priča isprepletena s onom o Salomonu i Balkisi, kraljici od Sabe. Razbojnici koji ga ubiju primili su upute su samog Salomona. De Nerval prenosi priču ispričana u istočnjačkoj kavani tijekom dva tjedna.[11] Sličan navod je dat u djelu Charlesa Williama Heckethorna Tajna društva svih doba i zemalja, gdje Salomon planira uništiti Hirama zbog međusobne ljubavi između Hirama i kraljice od Sabe.[12] U međuvremenu, 1862. godine je cijela avantura Adoniramove ljubavi prema Balkisi i njegova ubojstva od strane trojice radnika koje je platio Salomon bila je uglazbina u operi Charlesa Gounoda, Kraljica od Sabe.[13]

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Pietre Stones Kent Henderson, The Legend of Hiram Abif, pristupljeno 7. travnja 2022.
  2. William Morgan, Illustrations of Freemasonry, 1827 Drugi dio predavanja majstora masona, pristupljeno 7. travnja 2022.
  3. Rituels Zbirka rituala na francuskom jeziku, pristupljeno 7. travnja 2022.
  4. Druga knjiga o Samuelu, Poglavlje 5, pristupljeno 7. travnja 2022.
  5. Prva knjiga o Kraljevima, Poglalje 5, pristupljeno 7. travnja 2022.
  6. Prva knjiga o Kraljevima, Poglvlje 7, pristupljeno 7. travnja 2022.
  7. Druga knjiga Ljetopisa, Poglavlje 2
  8. Antiquities of the Jews - Book VIII, pristupljeno 7. travnja 2022.
  9. Paulus Cassel (tr. A. Bernstein), An Explanatory Commentary on Esther, Edinburgh, 1888., str. 267-275
  10. Nerval, Gérard de
  11. The Women Of Cairo, Scenes Of Life In The Orient, Volume Two engleski prijevod Gerard de Nerval, Putovanje na Orijent (1851), Harcourt, Brace & Co, New York, 1930, str. 244-380
  12. Charles William Heckethorn, The Secret Societies of all Ages and Countries, London, 1897., Vol II., str. 3-7
  13. Charles Gounod.com La Reine de Saba, pristupljeno 7. travnja 2022.