Kraljevski red Škotske
Kraljevski red Škotske (engl. Royal Order of Scotland) je dodatni red u slobodnom zidarstvu. Članstvo je počast koja se slobodnim zidarima kršćanima ukazuje na poziv. Velika loža Kraljevskog reda Škotske (Grand Lodge of the Royal Order of Scotland) ima sjedište u Edinburghu, Škotska, s preko 95 podređenih pokrajinskih velikih loža; od toga je najveća koncentracija (više od trećine) na Britanskom otočju, dok se ostatak nalazi u zemljama diljem svijeta.[1]
Prema tradiciji, red potječe još iz vladavine kralja Davida I. Škotskog (1083. – 1124.), a škotski kraljevi su navodno nasljedni veliki meštri reda. U početku je, prema toj predaji, postojao samo jedan stupanj, dok je kralj Robert Bruce (1274. – 1329.) nakon bitke kod Bannockburna 1314. godine dodao drugi stupanj – Red Ružinog križa. Ova legenda povezuje se s drugim slobodnozidarskim predajama koje tvrde da je Bruce osnovao red, poznat i kao Red čička (Order of the Thistle), kako bi zahvalio templarima koji su mu pomogli u bitci.[2][3][4]
Povijesni izvori sugeriraju da je Kraljevski red Škotske nastao u Londonu između 1721. i 1741. godine, s ciljem obnove kršćanskog nasljeđa koje je, prema mišljenju tadašnjih slobodnih zidara, napustila Velika loža Londona. Red se spominje u arhivima Velike lože Londona iz 1741. godine. Moguće je da je ovaj red povezan s malo poznatim oblikom slobodnog zidarstva – Harodim slobodno zidarstvo (Harodim Freemasonry), koje je imalo izrazito kršćanski i jakobitski karakter. Harodim slobodno zidarstvo, koje se razlikovalo i od prve Velike lože i od Drevne velike lože, bilo je vjerojatno prva forma slobodnog zidarstva koja se proširila u Francusku oko 1725. godine, gdje su prve lože bile pod snažnim utjecajem jakobita.[5][3]
Godine 1750. izdana je povelja Williamu Mitchellu za osnivanje lože reda u Hagu, Nizozemska. Mitchell je 1752./1753. otputovao u Škotsku, gdje je osnovao pokrajinsku veliku ložu reda, čiji se prvi zapisi pojavljuju 1766. godine. Godine 1767. ta je struktura postala Velika loža Kraljevskog reda Škotske, koja i danas ima međunarodnu nadležnost.[3][6]
Simbolično, osnivanje 1767. godine može se povezati sa smrću Jamesa Francisa Stuarta "Starog pretendenta" prethodne godine. Postavlja se pitanje nije li Red, sa svojom idejom nasljednog velikog meštarstva škotskih kraljeva, nastao kao posveta Stuartovskoj dinastiji i pokušaj da se ponovno probudi jakobitski duh nakon poraza Charlesa Edwarda Stuarta "Mladog pretendenta" kod Cullodena 1746. godine.[3][6]
Red se u Nizozemskoj spominje već 1750. godine, a u Francuskoj je bio aktivan od 1786. do 1873., nakon čega je gotovo nestao do 1819. godine, što se pripisuje slabljenju jakobitskog pokreta. Ponovno ga je 1839. godine oživio Houston Rigg Brown zajedno s botaničarom Georgeom Arnotom Walkerom Arnotom (1799. – 1868.), koji su od 1843. godine osnovali nove pokrajinske velike lože u Škotskoj i Engleskoj.[3][6]
Kraljevski red Škotske ima dva stupnja:[3]
- Nasljedstvo Kilwinning (engl. Heredom of Kilwinning)
- Vitez ružinog križa (Knight of the Rosy Cross)
Ritual se obično uči i uvježbava bez scenarija, a uključuju znatnu količinu rimovanih stihova. Elementi mnogih drugih slobodnozidarskih stupnjeva i redova uključeni su u ceremonije Kraljevskog reda Škotske ili se spominju unutar njih.
Prvi stupanj, nazvan Nasljedstvo Kilwinning, izvodi se kroz opsežnu i složenu ceremoniju koja uključuje brojne pouke u obliku pitanja i odgovora. Ovaj stupanj tvori svojevrsnu veliku simboličku fresku koja obuhvaća simbolizam plavog slobodnog zidarstva, građenje Salomonovog hrama te, šire gledano, povijest spasenja iz biblijske perspektive. U ritualu se pojavljuje niz biblijskih likova – Noa, Mojsije, Salomon, Besalel, Kir, Zorobabel, Henok i drugi – koji su poznati i iz drugih viših stupnjeva. Međutim, u ovom su kontekstu prikazani u izrazito religioznoj i kršćanskoj atmosferi, a vrhunac stupnja čini spominjanje Kristove žrtve.[3]
Drugi stupanj, vitez ružinog križa, znatno je kraći i jednostavniji. Većina doktrinarnih i simboličkih sadržaja Reda sadržana je u prvom stupnju, dok drugi ima uglavnom počasni karakter. Ceremonija uključuje potvrdu da je kandidat već član Reda, polaganje prisege, čitanje pouke te predaju tajni stupnja. Lozinka ovog stupnja jest Kristov monogram, isti onaj koji se koristi u stupnju viteza ružinog križa u drugim obredima, poput Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, Tradicionalnog francuskog obreda ili Obreda Memfisa-Mizraima, što upućuje na povijesno srodstvo s francuskim stupnjem ružinog križa koji se pojavio oko 1760. godine. Ipak, ta je povezanost više simbolička nego stvarna, budući da između dviju ritualnih struktura postoje znatne razlike u sadržaju i formi.[3]
Univerzalni uvijeti za kandidate u članstvo su da je majstor s pet godina staža kao i da je pripadnik kršćanske religije koji vjeruje u kršćansku doktrinu Presvetog Trojstva, a ove uvjete ne može mijenjati nijedna pokrajinska velika loža. Članstvo je samo po pozivu.[7]
Osim ovih temeljnih uvjeta, pokrajine su slobodne postaviti dodatne uvjete, i mnoge to čine, a najčešći je uvjet za članstvom u Svetom kraljevskom luku. Daljnje kvalifikacije za članstvo razlikuju se ovisno o pokrajinskoj nadležnosti, ali mogu uključivati uvjet za članstvom 18. stupnja Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda ili nekog od drugih kršćanskih slobodnozidarskih redova (kao što je Crveni križ cara Konstatina ili Vitezovi templari). Za članove Švedskog reda slobodnih zidara to je 8. stupanj Švedskog obreda.
Ovaj red je i globalna organizacija. Pokrajinske velike lože se mogu naći u Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Europi.
Kraljevski redovi Škotske djeluju na područjima nadležnosti sljedećih regularnih velikih loža temeljem potpisanih konkordata:
Velika loža Škotske → Velika loža Kraljevskog reda Škotske[8]
Veliki orijent Nizozemske → Pokrajinska velika loža za Nizozemsku (1974.)[9]
Švedski red slobodnih zidara → tri pokrajinske velike lože: Švedske (2000.), Skåne (2002.) i Ostrogotije (2016.)[10]
Ujedinjena velika loža Engleske → pokrajinske velike lože: jugoistočnih grofovija Engleske,[11] Warwickshirea,[12] Kenta,[13] Staffordshira i Shropshira,[14] Middlesexa,[15] Northumberlanda,[16] Northamptonshirea i Huntingdonshirea,[17] Cotswoldsa,[18]
Regularna velika loža Belgije → Pokrajinska velika loža "Belgija" (1995.)
Velika loža Perua → Pokrajinska velika loža Perua[19]
Regularne velike lože u SAD-u → Pokrajinska velika loža za Sjedinjene Američke Države (1878.)[20]
Ujedinjena velika loža Viktorije → Pokrajinska velika loža Viktorije (1945.)[21]
Velika loža Novog Zelanda → četiri pokrajinske velike lože: južnog Novog Zelanda, središnjeg Novog Zelanda, Canterburyja i južnog Novog Zelanda.[22]
Velika loža Obale Bjelokosti → Pokrajinska velika loža Obale Bjelokosti (2024.)
- ↑ The Global Presence of the Royal Order of Scotland. royalorderscotland.org (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2024.
- ↑ Royal Order of Scotland: Who are we?. royalorderscotland.org (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2023. Pristupljeno 9. studenoga 2023.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 The Royal Order of Scotland. nos-colonnes.com (engleski). 16. rujna 2024. Pristupljeno 15. listopada 2025.
- ↑ Some background notes for the greater appreciation of the Order: The Royal Order of Scotland. roskent.org (engleski). Pristupljeno 9. studenoga 2023.
- ↑ Péter, Róbert; Snoek, Jan A. M., ur. 2016. British Freemasonry, 1717–1813 – Volume 3: Rituals II – Harodim Material and Higher Degrees (engleski). Routledge, Taylor & Francis Group. London i New York. ISBN 9781138100190
- 1 2 3 Bernheim, Alain. 1999. Notes on the Order of Kilwinning or Scotch Heredom, the present Royal Order of Scotland. freemasons-freemasonry.com (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2024.
- ↑ How do I join the Royal Order of Scotland?. royalorderscotland.org (engleski). Pristupljeno 15. listopada 2025.
- ↑ Welcome to the Royal Order of Scotland’s Website. royalorderscotland.org. Pristupljeno 21. rujna 2023.
- ↑ Provinciale Grootloge Nederland. royalorderofscotland.nl (nizozemski i engleski). Pristupljeno 10. srpnja 2024.
- ↑ Provincial Grand Lodge of Ostrogothia. ros-pgl-ostrogothia.se (engleski i švedski). Pristupljeno 12. kolovoza 2024.
- ↑ Provincial Grand Lodge of the South Eastern Counties of England. rossec.org.uk (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2024. Pristupljeno 13. kolovoza 2024.
Provincial Grand Lodge of the Royal Order of Scotland in the South Eastern Counties. surreycompanionorders.com (engleski). Pristupljeno 15. listopada 2025. - ↑ Provincial Grand Lodge of Warwickshire. masonicwebsite.org (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2024.
- ↑ Province of Kent ROS. roskent.org (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2024.
- ↑ Royal Order of Scotland, Staffordshire & Shropshire. weebly.com (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2024.
- ↑ The Royal Order of Scotland. middlesexfreemasons.org.uk (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2024.
- ↑ Province of Northumberland. northumberlandmasons.org.uk. Pristupljeno 13. kolovoza 2024.
- ↑ Provincial Grand Lodge of Northamptonshire & Huntingdonshire. northants-huntsmasons.org.uk (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2024.
- ↑ Provincial Grand Lodge of the Cotswolds. oxfordshirefreemasons.co.uk. str. en. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2024. Pristupljeno 13. kolovoza 2024.
- ↑ apítulos y Grandes Capítulos de los Altares Filosóficos del Rito de York. masonesdelperu.org (španjolski). Pristupljeno 24. kolovoza 2024.
- ↑ The Provincial Grand Lodge, USA. roosusa.org (engleski). Pristupljeno 12. kolovoza 2024.
- ↑ The Royal Order of Scotland (ROSC). beyondthecraft.net.au. Pristupljeno 12. kolovoza 2024.
- ↑ Orders and Organisations active in New Zealand. freemasonsnz.org (engleski). Pristupljeno 31. ožujka 2026.