Kraljevski red Škotske

Izvor: Wikipedija

Kraljevski red Škotske (engl. Royal Order of Scotland) je dodatni red u slobodnom zidarstvu. Članstvo je počast koja se slobodnim zidarima kršćanima ukazuje na poziv.

Velika loža Kraljevskog reda Škotske (Grand Lodge of the Royal Order of Scotland) ima sjedište u Edinburghu, Škotska, s oko 95 podređenih pokrajinskih velikih loža; od toga je najveća koncentracija (više od trećine) na Britanskom otočju, dok se ostatak nalazi u zemljama diljem svijeta.[1]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Odora Kraljevskog reda Škotske koju nosi kapelan reda.

Kraljevski red Škotske postoji najranije od 1741. godine što se može zaključiti iz zapisa u arhivi Velike lože koji pokazuju aktivnost u Londonu, nadalje s poveljom koja je dodijeljena 1750. godine za rad stupnja u Hagu. Nositelj tog garanta, William Mitchell, preselio se u Edinburgh 1752. ili 1753. godine gdje je osnovao pokrajinsku veliku ložu koristeći se tom poveljom. Godine 1767. godine ovo je tijelo postalo Velika loža Kraljevskog reda Škotske. Vremenom se aktivnost postepeno smanjivala što je rezultiralo potencijalnim prestankom aktivnosti Reda početkom 19. stoljeća, ali se ponovno oživljava osnivanjem novih pokrajinskih velikih loža do 1843. godine.[1][2]

Legende o Redu postavljaju njegov začetak u vrijeme vladavine kralja Davida I. u 12. stoljeću u prvom stupnju, dok se u drugom stupnju isto stavlja u 1314. godinu nakon bitke kod Bannockburna.[3]

Struktura stupnjeva[uredi | uredi kôd]

Kraljevski red Škotske ima dva stupnja:

  1. Nasljedstvo Kilwinning (engl. Heredom of Kilwinning)
  2. Vitez Ružičastog križa (Knight of the Rosy Cross)

Ritual se obično uči i uvježbava bez scenarija, a uključuju znatnu količinu rimovanih stihova. Elementi mnogih drugih masonskih stupnjeva i redova uključeni su u ceremonije Kraljevskog reda Škotske ili se spominju unutar njih.

Članstvo[uredi | uredi kôd]

Univerzalni uvijeti za kandidate u članstvo su da je majstor zidar s pet godina staža kao i da je pripadnik kršćanske religije koji vjeruje u kršćansku doktrinu Presvetog Trojstva, a ove uvjete ne može mijenjati nijedna pokrajinska velika loža. Članstvo je samo po pozivu.

Osim ovih temeljnih uvjeta, provincije su slobodne postaviti dodatne uvjete, i mnoge to čine, a najčešći je uvjet za članstvom u Svetom kraljevskom luku. Daljnje kvalifikacije za članstvo razlikuju se ovisno o pokrajinskoj nadležnosti, ali mogu uključivati uvjet za aktivnim članstvom 18. stupnja Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda ili nekog od drugih kršćanskih masonskih redova (kao što je Crveni križ cara Konstatina ili Vitezovi templari).

Međunarodni opseg Reda[uredi | uredi kôd]

Položaj Kraljevskog reda Škotske među dodatnim tijelima u Engleskoj i Walesu.

Ovaj red je i globalna organizacija. Pokrajinske velike lože se mogu naći u Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Europi.

Uprava za londonsku pokrajinu ovog reda se nalazi u Mark Masons' Hallu.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b The Grand Lodge of the Royal Order of Scotland. royalorderscotland.org (engleski). Pristupljeno 9. studenoga 2023.
  2. Some background notes for the greater appreciation of the Order: The Royal Order of Scotland. roskent.org (engleski). Pristupljeno 9. studenoga 2023.
  3. Eoyal Order of Scotland: Who are we?. royalorderscotland.org (engleski). Pristupljeno 9. studenoga 2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]