Prijeđi na sadržaj

Nacionalna velika loža Francuske

Izvor: Wikipedija
Nacionalna velika loža Francuske
Grande Loge nationale française
Skraćenica GLNF
Utemeljena 5. studenoga 1913.
Tip regularna velika loža
Sjedište Pariz
Lokacija Francuska
Broj članova 33.000
Službena stranica glnf.fr

Nacionalna velika loža Francuske (fra. Grande Loge nationale française), skraćeno GLNF,[1] je regularna slobodnozidarska velika loža u Francuskoj.

Osnovana je 1913. godine pod izvornim nazivom Nezavisna i regularna velika loža za Francusku i njezine kolonije (Grande Loge nationale indépendante et régulière pour la France et ses colonies). Iste je godine priznata od strane Ujedinjene velike lože Engleske kao dio regularnog slobodgno zidarstva, čija su načela regularnosti formalno proglasila 1929. godine.

Kao i sve druge francuske obedijencije, Nacionalna velika loža Francuske je bila zabranjena tijekom Drugoga svjetskog rata, a nakon njegova završetka, 1948. godine, preuzima svoj današnji naziv. U razdoblju 1960-ih godina doživljava značajan razvoj, prateći opći rast slobodnog zidarstva u Francuskoj. Od 1985. godine Nacionalna velika loža Francuske ulazi u fazu naglog rasta i širenja, ali s time dolaze i poteškoće u upravljanju i funkcioniranju, što će kulminirati teškom institucionalnom krizom 2011. godine. Kriza je dovela do odcjepljenja dijela članstva i privremene suspenzije priznanja od strane Ujedinjene velike lože Engleske, što je predstavljalo najdublji potres u povijesti velike lože.

Danas je Nacionalna velika loža Francuske prepoznata kao jedina regularna velika loža u Francuskoj priznata od Ujedinjene velike lože Engleske, te predstavlja glavnog nositelja tradicionalnog i teističkog slobodnog zidarstva u francuskom kontekstu.

Članovi koji su napustili ovu veliku ložu osnivali su Veliku tradicionalnu i simboličku ložu "Opera" (1958.) i Veliku ložu francuskog masonskog saveza (2012.).

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Pozadina osnivanja

[uredi | uredi kôd]

Osnutak Nacionalne velike lože Francuske proizlazi iz odluke donesene 1877. godine unutar Velikog orijenta Francuske, tada najvažnije velike lože u Francuskoj, u kontekstu spora oko pojma Velikog arhitekta Svemira.

U razdoblju uspostave Treće Republike, Katolička Crkva se, bojeći se gubitka statusa državne religije, snažno uključila u politička pitanja, istodobno osuđujući i Republiku i slobodno zidarstvo. Taj je sukob preoblikovao ideološku strukturu francuskih loža: prakticirajući katolici i rojalisti postupno su se povukli iz slobodnog zidarstva, dok su preostale lože postale pretežno republikanske i antiklerikalne.[2]

U tom je ozračju konvent Velikog orijenta Francuske 1877. godine odlučio iz svojih konstitucija izbrisati obvezu vjerovanja u Boga i ukloniti sve reference na Velikog arhitekta Svemira iz rituala, uključujući i njihovo spominjanje pri otvaranju rada lože. Svaka je loža od tada imala slobodu odlučiti hoće li ili neće uključivati tu formulaciju u svoj rad.[3]

Ova je odluka, kao i javno povezivanje Velikog orijenta s republikanskim režimom, izazvala negodovanje brojnih loža u Francuskoj, ali i oštru reakciju Ujedinjene velike lože Engleske (UGLE) te većine drugih velikih loža u svijetu, osobito u zemljama Britanskog Carstva. Unatoč tome, političko zbližavanje Francuske i Velike Britanije u desetljećima koja su prethodila Prvome svjetskom ratu, osobito kroz politiku Entente cordiale, omogućilo je privremeno održavanje prijateljskih odnosa, što se očitovalo i u osnivanjem londonskih loža "La France" i "L'Entente Cordiale" pod okriljem Ujedinjene velike lože Engleske.[4]

Unutar samog Velikog orijenta Francuske, dio članova, među kojima Édouard de Ribaucourt, počeo je izražavati neslaganje s antiklerikalnim smjerom velike lože, dok su se drugi protivili njezinoj centraliziranoj i autoritarnoj strukturi. Godine 1911. Ribaucourt je u Parizu ponovno aktivirao Ložu "Središte prijatelja" (Loge Le Centre des Amis), za koju je od Velikog orijenta dobio povelju kojom je dopušteno raditi prema Ispravljenom škotskom obredu i zadržati prizivanje Velikog arhitekta Svemira tijekom rituala. Međutim, 1913. godine Veliki orijent mu je naložio uporabu nove inačice rituala u kojoj su sve poveznice na Velikog arhitekta bile uklonjene. Nakon dugotrajnih i bezuspješnih pregovora, odluka o razdruživanju bila je neizbježna — što će dovesti do nastanka Nacionalne velike lože Francuske kao velike lože vjerne regularnom, teističkom slobodnom zidarstvu.[4]

Počeci

[uredi | uredi kôd]
Édouard de Ribaucourt (1865. – 1936.), akademik, filozof, liječnik, nositelj nekoliko doktorata i profesor na Sorbonni, bio je prvi veliki majstor današnje Nacionalne velike lože Francuske, od 1913. i 1919.

Dana 5. listopada 1913. Loža "Središte prijatelja" proglasila se Neovisnom i regularnom velikom ložom za Francusku i njezine kolonije (Grande Loge nationale indépendante et régulière pour la France et ses colonies). Time je formalno utemeljena velika loža koja će kasnije postati poznata kao Nacionalna velika loža Francuske. Ubrzo nakon toga, 29. listopada 1913.,[4] Loža "Engleskinja 204" (Loge L’Anglaise 204) iz Bordeauxa izrazila je želju za pridruživanjem novoj velikoj loži. Samo nekoliko tjedana kasnije, 3. prosinca 1913., tijekom redovite sjednice Ujedinjene velike lože Engleske u Londonu, objavljena je službena odluka o priznanju nove francuske velike lože. Dan poslije, 4. prosinca 1913., "Engleskinja 204" i formalno se pridružila Velikoj nezavisnoj i regularnoj loži za Francusku i njezine kolonije, čime je potvrđen međunarodni legitimitet i kontinuitet regularnog francuskog slobodnog zidarstva.

Godine 1948., velika loža je promijenila naziv u današnji – Nacionalna velika loža Francuske (Grande Loge Nationale Française). Unatoč toj promjeni, Nacionalna velika loža Francuske je sve do 1960-ih godina ostala relativno mala i marginalna organizacija, sastavljena ponajprije od anglofonih slobodnih zidara koji su živjeli u Francuskoj, ali će se kasnije razviti u najveću i jedinu regularno priznatu slobodnozidarsku veliku ložu u Francuskoj.

Razdoblje rasta i afirmacije: 1964. – 1985.

[uredi | uredi kôd]

Pravi uspon Nacionalne velike lože Francuske započinje 1965. godine, nakon značajnih previranja unutar Velike lože Francuske. Naime, 1964. godine unutar Velike lože Francuske dolazi do velike podjele uzrokovane sporazumom o savezništvu s Velikim orijentom Francuske, što je izazvalo nezadovoljstvo dijela članstva koji je želio zadržati tradicionalni karakter slobodnog zidarstva. Tijekom te krize, nekoliko stotina slobodnih zidara, među kojima i dvadesetak članova Lože "Engleskinja 204", koja je prethodno bila prešla u Veliku ložu Francuske, odlučilo je napustiti Veliku ložu Francuske i pridružiti se Nacionalnoj velikoj loži Francuske. Taj je prijelaz omogućio značajan rast nove velike lože, koja je premašila 4.000 članova, uvela rad po Drevnom i prihvaćenom škotskom obredu te osnovala brojne lože s pretežno frankofonim članstvom.[5]

Istodobno, povijest francuskog slobodnog zidarstva pokazuje i obrnut proces – pojavu manjih skupina slobodnih zidara koje, u želji za većom autonomijom ili drugačijim duhovnim i ritualnim pristupom, napuštaju postojeće velike lože kako bi osnovale nove. Primjeri takvih odvajanja uključuju osnivanje Velike tradicionalne i simboličke lože "Opera" 1958. godine,[6] obnovu Treće pokrajine Striktne templarske opservancije 1995. godine, osnivanje Velikog priorata Galije 2000. godine, te stvaranje Velike lože redovitih slobodnih i prihvaćenih slobodnih zidara (Grande Loge des Maçons réguliers francs et acceptés) 2005. godine.[7]

Razdoblje snažnog rasta: 1985. – 2008.

[uredi | uredi kôd]

Do kraja 1960-ih godina, Nacionalna velika loža Francuske bila je u Francuskoj malobrojna i diskretna velika loža, s manje od 4.000 članova, iako je zastupala regularni ustroj koji čini većinu svjetskog slobodnog zidarstva. Od 1970-ih nadalje, Nacionalna velika loža Francuske je doživjela iznimno snažan razvoj, postupno postavši drugom najvećom velikom ložom u Francuskoj, odmah iza Velikog orijenta Francuske. Broj njezinih članova porastao je s približno 6.000 početkom 1970-ih, na 35.000 oko 2000. godine, te na 44.000 članova okupljenih u više od 1.400 loža do 2011. godine. Tadašnji veliki majstor isticao je ambiciozan cilj dosezanja 50.000 članova do 2012. godine.

Tako nagla ekspanzija potaknula je brojne rasprave i sumnje, kako unutar same velike lože, tako i među njezinim kritičarima. Pokazalo se da je rast dijelom posljedica vrlo aktivne politike regrutiranja, osobito u pokrajinama na jugu Francuske.[8] Pojedini su novinari i istražitelji optuživali Nacionalnu veliku ložu Francuske za prekomjerni pragmatizam i poslovne interese, tvrdeći da su u nekim slučajevima gospodarski i društveni motivi prevladali nad inicijacijskim i duhovnim načelima slobodnog zidarstva.[9]

Krajem 1990-ih godina izbilo je nekoliko afera i skandala u pojedinim pokrajinama, što je narušilo ugled organizacije. Vodstvo Nacionalne velike lože Francuske tada je poduzelo unutarnje reforme, tvrdeći da je provelo temeljito "čišćenje" i vratilo fokus na duhovni i etički aspekt slobodnog zidarstva, uz striktno poštivanje tradicionalne zabrane rasprava o politici i religiji u loži.[10]

Razdoblje krize: 2008. – 2012.

[uredi | uredi kôd]
François Stifani (r. 1947.), odvjetnik, bio je veliki majstor Nacionalne velike lože Francuske u doba najveće krize, između 2007. i 2012.

Godine 2008. u Nacionalnoj velikoj loži Francuske izbila je duboka institucionalna kriza, usmjerena ponajprije na način upravljanja i tumačenje velikog majstorstva od strane tadašnjeg velikog majstora Françoisa Stifanija. Kriza je obuhvatila i način odnosa s političkim krugovima, što je izazvalo zabrinutost zbog narušavanja tradicionalne neovisnosti slobodnog zidarstva.[11]

U prosincu 2009., više pokrajinskih dužnosnika Nacionalne velike lože Francuske javno je izrazilo nezadovoljstvo zbog nekoliko spornih odluka: produljenja mandata velikog majstora s tri na pet godina bez konzultacija, kupnje brojnih nekretnina i pokretne imovine te neprimjerene vanjske komunikacije. Umjesto dijaloga, vodstvo je reagiralo disciplinarnim mjerama protiv kritičara, čime je postalo očito autoritarno upravljanje i nedostatak demokratskih mehanizama, budući da je veliki majstor sam imenovao članove "Suverenog velikog odbora", tijela koje ga je formalno biralo ili potvrđivalo.[9][12] Sve je to dovelo do dubokog nezadovoljstva u brojnim ložama i rastućeg nepovjerenja u vrh velike lože. Situacija se dodatno zakomplicirala kada je François Stifani podnio ostavku na funkciju predsjednika udruge, ali zadržao položaj velikog majstor, što je izazvalo pravnu blokadu u funkcioniranju organizacije. Spor je završio na sudu, a sudske odluke naložile su imenovanje privremenog upravitelja u siječnju 2011. godine, zaduženog za vođenje tekućih poslova i pripremu nove skupštine članova.[13]

Medijska eksponiranost krize brzo je uzdrmala međunarodni ugled Nacionalne velike lože Francuske.[14][15] U svibnju 2011. pet europskih regularnih velikih loža (Ujedinjene velike lože Njemačke, Velika loža Austrije, Regularna velika loža Belgije, Velika loža Luksemburga i Velika loža "Alpina" Švicarske) suspendirale su odnose s Nacionalnom velikom ložom Francuske.[16] U srpnju 2011., i Ujedinjena velika loža Engleske, dotad njezina najvažnija saveznica i pokroviteljica, objavila je suspenciju odnosa, a 12. rujna 2012. i službeno povukla priznanje Nacionalnoj velikoj loži Francuske. Naposljetku, 10. lipnja 2012., pet gore spomenutih europskih velikih loža potpisalo je zajedničku izjavu u Baselu, kojom su trajnom važnošću povukle svoje priznanje Nacionalnoj velikoj loži Francuske, proglasivši je "definitivno lišenom svake slobodnozidarske ili institucionalne legitimnosti".[17] Od tada su svoje prijateljske odnose usmjerile prema drugim francuskim velikim ložama, ponajprije Velikoj loži Francuske i novonastaloj Velikoj loži francuskog masonskog saveza.[18]

Kriza je imala teške posljedice: broj članova Nacionalne velike lože Francuske pao je s 43.500 u 1635 loža u 2010.[19] na samo 26.200 u ožujku 2013.,[20] a dio članstva nezadovoljnog upravljanjem i smjerom organizacije osnovao je novu veliku ložu – Veliku ložu francuskog masonskog saveza.[21]

Razdoblje obnove i konsolidacije: od 2012.

[uredi | uredi kôd]

Nakon duboke institucionalne krize, 1. prosinca 2012. godine za velikog majstora Nacionalne velike lože Francuske izabran je Jean-Pierre Servel, čime je započelo razdoblje rekonstrukcije i stabilizacije velike lože. Servel je pokrenuo opsežan proces unutarnje obnove, usmjeren na povratak duhovnim temeljima slobodnog zidarstva, obnovu transparentnosti i ponovno uspostavljanje povjerenja unutar loža i u međunarodnim odnosima.[22] Njegov rad urodio je konkretnim rezultatima: 11. lipnja 2014. Ujedinjena velika loža Engleske (UGLE) službeno je vratila priznanje francuskoj velikoj loži,[23] čime je okončano trogodišnje razdoblje izolacije i obnovljen status jedine regularne francuske velike lože priznate u svijetu.[24]

Već 6. lipnja 2015., i pet europskih velikih loža koje su 2012. potpisale "Baselsku deklaraciju", velike lože Njemačke, Austrije, Belgije, Luksemburga i Švicarske, obnovile su svoje prijateljske odnose s Nacionalnom velikom ložom Francuske, čime je potpuno vraćeno međunarodno priznanje i položaj francuske velike lože u zajednici regularnog svjetskog slobodnog zidarstva.

U 2018. godini, veliki majstor Jean-Pierre Servel objavio je da Nacionalna velika loža Francuske ponovno okuplja više od 29.000 članova, čime je organizacija potvrdila svoj oporavak i stabilan rast nakon jednog od najtežih razdoblja u svojoj povijesti.[25]

Formiranje drugih velikih loža

[uredi | uredi kôd]

Nacionalna velika loža Francuske je posebice bila aktivna na planu uspostave slobodnog zidarstva u drugim zemljama. Tako su osnovane Velika loža Gabona (1980.), Velika loža Španjolske (1982.), Velika loža Obale Bjelokosti (1989.), Legalna/Regularna velika loža Portugala (1991.) Velika loža Rusije (1995.), Velika loža Benina (1995.), Velika loža Burkine Faso (1997.), Nacionalna velika loža Malija (1999.), Velika loža Andore (2000.), Velika loža Konga (2000.), Velika loža Kameruna (2001.), Velika loža Mauricijusa (2005.), Velika loža Ukrajine (2005. u suradnji s Velikom ložom Austrije) i te Nacionalna regularna velika loža Kneževine Monako (2010. u suradnji s Ujedinjenom velikom ložom Engleske i Ujedinjenim velikim ložama Njemačke).

Ustroj

[uredi | uredi kôd]

Sjedište Nacionalne velike lože Francuske je u Parizu.

Lože

[uredi | uredi kôd]

U studenom 2023. godine Nacionalna velika loža Francuske ima 1437 loža[26] raspoređenih u 37 administrativnih pokrajina koje povezuju francuske departmane ili se otprilike preklapaju s francuskim regijama a po kojima su razvrstane lože.[27] Administrativne pokrajine su raspoređene kako u kontinentalnoj Francuskoj tako i u prekomorskim departmanima i regijama i prekomorskim zajednicama, te drugim državama.

Administrativne pokrajine u kontinentalnoj Francuskoj su:

  • Pokrajina Alpe-Mediteran (Province Alpes-Méditerranée) – nadležna za departman Alpes-Maritimes.
  • Pokrajina Elzas (Province d'Alsace) – nadležna za područje Elzasa, odnosno departmane Bas-Rhin, Haut-Rhin i Territoire de Belfort.
  • Pokrajinska velika loža Akvitanija (Grande loge provinciale d'Aquitaine) – nadležna za dio pokrajine Nova Akvitanija, bez departmana Gironde, Landes, Lot-et-Garonne i Atlantski Pireneji.
  • Pokrajina Austrazija (Province d'Austrasie) – nadležna za područje Austrazije.
  • Pokrajina Auvergne (Province d'Auvergne) – nadležna za područje Auvergne i departman Loire.
  • Pokrajina Beauce i obala Sene (Province de Beauce – Rives de Seine) – nadležna za departmae Yvelines, Essonne i Eure-et-Loir
  • Pokrajina Burgundija-Franche-Comté (Province de Bourgogne Franche-Comté ) – nadležna za pokrajinu Burgundija-Franche-Comté bez departmana Territoire-de-Belfort.
  • Pokrajinska velika loža Bretanje (Grande loge provinciale de Bretagne) – nadležna za pokrajinu Bretanja na istoimenom poluotoku.
  • Pokrajina Champagne-Ardenne (Province de Champagne-Ardenne) – nadležna za područje Champagne-Ardenne.
  • Pokrajina Korzika (Province de Corse) – nadležna za otok i pokrajinu Korzika.
  • Pokrajina Dauphiné Savoja (Province du Dauphiné Savoie) – nadležna za djelove departmana Ain i Isère te departmane Savoie i Haute Savoie (dijelove povijesne pokrajine Savoja).
  • Pokrajina Flandrija (Province de Flandres) – nadležna za područje Nord-Pas de Calais; nosi naziv po Flandriji.
  • Pokrajina Guyenne i Gaskonja (Province de Guyenne et Gascogne) – nadležna za dio pokrajine Nova Akvitanija, odnosno departmane Gironde, Landes, Lot-et-Garonne i Atlantski Pireneji; nosi naziv po povijesnim pokrajinama Guyenne i Gaskonja.
  • Pokrajina Istočne marke (Province de Les Marchés de l'Est)
  • Pokrajina Tri doline (Province de Les Trois Vallées)
  • Pokrajina Lutecija (Province de Lutèce) – nadležna za pokrajinu Île-de-France bez departmana Pariz i Val-d'Oise; nosi naziv po starorimskom gradu Lutecija.
  • Pokrajina Maine Atlantik (Province de Maine-Atlantique) – nadležna za područje Zemlje Loire; pokrajina nosi naziv po Grofoviji Maine i Atlantsom oceanu.
  • Pokrajina Massalia (Province de Massilia) – nadležna za departman Bouches-du-Rhône; novi naziv po feničanskom naselju Massalia na mjestu današnjeg grada Marseillea.
  • Pokrajina Neuilly Bineau (Province de Neuilly Bineau)
  • Pokrajina Neustrija (Province de Neustrie ) – nadležna za područja Donje Normandije i Gornje Normandije, odnosno pokrajinu Normandija; nosi naziv po kraljevstvu Neustrija.
  • Pokrajinska velika loža Okcitanije (Grande loge provinciale d'Occitanie) – nadležna za dijelove područja Pireneji-Jug, odnosno departmane Ariège, Haute Garonne, Gers i Hautes Pyrénées; nosi naziv po teritoriju Okcitanija.
  • Pokrajina Pariz (Province de Paris) – nadležna za departman Pariz.
  • Pokrajina Pariz-Plaine Monceau (Province de Paris – Plaine Monceau) – nadležna za Plaine Monceau, gradsku četvrt u Parizu.
  • Pokrajina Pikardija i francuska ravnica (Province de Picardie – Plaine de France) – nadležna za područje Pikardije i departman Val-d'Oise.
  • Pokrajina Provansa (Province de Provence) – nadležna za područje Provanse.
  • Pokrajina Rouvray (Région de Rouvray)
  • Pokrajina Septimanija (Province de Septimanie) – nadležna za područje Languedoc-Roussillon; novi naziv po teritoriju Septimanija.
  • Pokrajina Zemlje hramova (Province Terres du Temple) – nadležna za dijelove područja Pireneji-Jug, odnosno departmane Aveyron, Lot, Tarn i Tarn-et-Garonne.
  • Pokrajinska velika loža Dolina Loire (Grande Loge Provinciale du Val de Loire)
  • Pokrajina doline Rone (Province de Vallée du Rhône)

Prekomorske administrativne pokrajine su:

  • Velika loža međunarodnih pokrajina (Grande Loge de District International) – nadležna za azijske države Tajland, Singapur, Kambodža i Libanon.
  • Pokrajina Gvadalupa i Sjevernih otoka (Province de Guadeloupe-Îles du Nord ) – nadležna za prekomorsku pokrajinu Gvadalupa.
  • Pokrajina Gijana (Province de Guyane) – nadležna za prekomorsku pokrajinu Francuska Gijana.
  • Pokrajina Réunion i Mayotte (Province de La Réunion-Mayotte ) – nadležna za prekomorske pokrajine Réunion i Mayotte.
  • Pokrajina Martinik (Province de la Martinique) – nadležna za prekomorsku pokrajinu Martinik.
  • Pokrajina Nova Kaledonija (Province de Nouvelle-Calédonie) – nadležna za sui generis prekomorsku zajednicu Nova Kaledonija.
  • Pokrajina Tahiti (Province de Tahiti Nui) – nadležna za otok Tahiti u prekomorskoj zajednici Francuska Polinezija.

Među ložama koje rade pod zaštitom Nacionalne velike lože Francuske su i:

  • Loža "Villard de Honnecourt" (Loge Villard de Honnecourt) br. 13 – istraživačka loža nosi naziv po Villard de Honnecourt, graditelju iz 13. stoljeća.
  • Loža "Lanac Europske unije" (Loge Chaine d'Union Européenne) br. 183, Longwy – dio je lanca istoimenih loža koje rade pod okriljem regularnih velikih loža u Europi.[28]
  • Loža "Europljani" (Loge Les Européens) br. 1051, Pariz, Pokrajina Pariz – dio je lanca istoimenih loža koje rade pod okriljem regularnih velikih loža u Europi.[28]
  • Loža "Europa Provansa Mediteran" br. 1960, Toulon, Pokrajina Provansa – dio je lanca istoimenih loža koje rade pod okriljem regularnih velikih loža u Europi.[28]

Uprava

[uredi | uredi kôd]

Nacionalnom velikom ložom Francuske upravlja veliki majstor (fra. Grand Maitre) koji se bira na trogodišnje razdoblje. Dosadašnji veliki majstori su:[29]

  1. Édouard de Ribaucourt (1913. – 1919.)
  2. Charles Barrois (1919. – 1929.)
  3. Henri de Mondehare (1929. – 1933.)
  4. Louis-Gabriel Jollois (1933. – 1938.)
  5. Marcel Vivrel (1938. – 1947.)
  6. Pierre Chéret (1947. – 1958.)
  7. Ernest Van Hecke (1958. – 1971.)
  8. Auguste-Louis Derosière (1971. – 1980.)
  9. Jean Mons (1980. – 1989.)
  10. André Roux (1989. – 1992.)
  11. Claude Charbonniaud (1992. – 2001.)
  12. Jean-Charles Foellner (2001. – 2007.)
  13. François Stifani (2007. – 2012.)
  14. Jean-Pierre Servel (2012. – 2018.)
  15. Jean-Pierre Rollet (2018. – 2024.)[30]
  16. Yves Pennes (od 2024.)[31]

Međunarodna suradnja

[uredi | uredi kôd]

Velika loža sudjeluje u radu Svjetske konferencije regularnih masonskih velikih loža, kao i Međuameričke masonske konfederacije. Također, potpisala je povelje o prijateljstvu i međusobnom priznavanju s 212 regularnih velikih loža.[32]

Obredi

[uredi | uredi kôd]

Nacionalna velika loža Francuske upravlja simboličkim stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) i delegira upravljanje visokim stupnjevima na dodatna tijela i redove. Obredi koji se rade u plavoj loži su:[33]

Pridružena tijela i redovi

[uredi | uredi kôd]

Upravljanje visokim stupnjevima Nacionalna velika loža Francuske provodi u pridruženim tijelima i redovima, od kojih svaki predstavlja po jedan obred i na temelju potpisanih konkordata. Ova tijela i redovi su:

  • Vrhovno nacionalno vijeće Francuske (Suprême Conseil national de France) – nadležno za rad škotskog obreda.[34][35]
  • Vrhovni ujedinjeni veliki kapitel masona Kraljevskog luka za Francusku (Suprême Grand Chapitre Uni des Maçons de l'Arche Royale de France) – nadležan za rad kraljevskog luka.
  • Francuski veliki kapitul – Vrhovno vijeće Modernog obreda za Francusku (Grand Chapitre Français – Suprême Conseil du Rite Moderne pour la France) – nadležan za rad moderni (francuski) obred.
  • Veliki priorat Ujedinjenih, masonskih, vjerskih i vojnih redova Hrama i Svetog Ivana Jeruzalemskog, Palestine, Rodosa i Malte za Francusku (Grand Prieuré des Ordres Unis, Maçonniques, Religieuses et Militaires de Temple et de Saint-Jean de Jerusalem, Palestine, Rhodos et Malte pour la France) – nadležan za rad vitezova templara.[36]
  • Velika loža mastora masona znaka Francuske (Grande Loge des Maîtres Maçons de Marque de France) – nadležna za rad majstora znaka.[37][38]
  • Velika loža Drevnog i časnog bratstva mornara kraljevske arke za Francusku (Grande Loge de l'Ancienne et Honorable Fraternité des Nautoniers de l'Arche Royale pour la France) – nadležna za rad mornara kraljevske arke.[39]
  • Velika konklava Reda tajnog nadzornika ili Bratstvo Davida i Jonathana za Francusku (Grand conclave de l'Ordre du Moniteur Secret ou Fraternite de David et Jonathan pour la France) – nadležno za rad tajnih nadzornika.[40]
  • Veliko koncil kraljevskih i odabranih majstora u Francuskoj (Grand Conseil des Maîtres Royaux et Choisis en France) – nadležno za rad kraljevskih i odabranih majstora.[41]
  • Velika imperijalna konklava za Francusku Slobodnozidarskog i vojnog reda crvenog križa cara Konstatina i redova svetog Groba i svetog Ivana Evanđelista (Grand Conclave Impérial pour la France de l'Ordre Maçonnique et Militaire de la Croix Rouge de Constantin et des Ordres du Saint-Sépulcre et de Saint Jean l'Evangéliste) – nadležna za rad crvenog križa cara Konstatina.[42]
  • Ispravljeni veliki priorat Francuske (Grand Prieuré Rectifié de France) – nadležan za rad ispravljenog škotskog obreda.[43][44]
  • Veliki kolegij Francuske Svećenika vitezova templara Svetog kraljevskog luka i Reda svete mudrosti (Ordre des Chevaliers du Temple-prêtres de la Sainte Arche Royale) – nadležno za rad svećenika vitezova templara svetog kraljevskog luka kao i reda svete mudrosti.
  • Pridružena tijela i redovi koji imaju svoje jedinice u Francuskoj:
    • Rozenkrojcersko društvo Engleske (eng. Rosicrucian Society of England; lat. Societas Rosicruciana in Anglia) – nadležno za rad rozenkrojcerskog društva.[45]
    • Generalni konvent Vitezova yorčkog kiža časti Amerike (Couvent général des Chevaliers de la Croix d'Honneur de York d'Amérique; engl. Convent General of Knights of the York Cross of Honour of America) – nadležan za rad Vitezova yorčkog kiža časti.[46]
    • Pokrajinski veliki sud masonskog reda Ethelstana za Francusku (Ordre d'Athelstan pour la France) – nadležno za rad reda Ethelstana.
    • Francuska pokrajina Cijenjenog društva slobodnih zidara, grubih zidara, zidograditelja, krovopokrivača, popločavača, žbukera i opečara – nadležno za rad operativnog zidarstva.
    • Inspektorat Drevnog i masonskog reda grimizne vrpce za Francusku – nadležno za rad grimizne vrpce.

Pod zaštitom ove velike lože djeluje i Red DeMolay za dječake i mlade muškarce u dobi od 12 do 21 godine.[47]

Vrhovno nacionalno vijeće je član Europske konfederacije vrhovnih vijeća (engl. European Confederation of Supreme Councils).[48]

Vrhovni veliki kapitel masona Kraljevskog luka za Francusku je osnovan 2012. godine. Član je Međunarodnog općeg velikog kapitela slobodnih zidara kraljevskog luka (engl. General Grand Chapter Royal Arch Mason International).[49]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Grande Loge Nationale Française, glnf.fr
  2. ↑ Bauer i Mollier 2012, str. 55.
  3. ↑ Bauer i Mollier 2012, str. 53.
  4. 1 2 3 Brodsky, Michel. 2008. Grande Loge nationale française. Saunier, Éric (ur.). Encyclopédie de la franc-maçonnerie (francuski). Le Livre de poche. ISBN 978-2-253-13032-1
  5. ↑ Mattei, Raoul L. 2015. Mémoires d'un maçon franc : le "marégaut" obédientiel français (francuski). Dervy. Pariz. str. 260. ISBN 979-10-242-0101-6
  6. ↑ La GLTSO. gltso.org (francuski). Pristupljeno 18. prosinca 2024.
  7. ↑ Grande Loge des Maçons Réguliers Francs et Acceptés. rgle.org.uk (francuski). Pristupljeno 21. listopada 2025.
  8. ↑ Roger-Louis, Bianchini. 22. veljače 2001. Francs-maçons: Les frères (ennemis) de la Côte. lexpress.fr (francuski). Pristupljeno 21. listopada 2025.
  9. 1 2 Courage, Sylvain. Siječanj 2011. Crise de nerfs à la GLNF: Les combines des grands maîtres. Le Nouvel Observateur (francuski). 2412
  10. ↑ Koch, François. 15. kolovoza 2005. Les maîtres des affaires. lexpress.fr (francuski). Pristupljeno 21. listopada 2025.
  11. ↑ Koch, François. 26. siječnja 2015. François Stifani-GLNF : fin de partie judiciaire. lexpress.fr (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 28. lipnja 2017. Pristupljeno 21. listopada 2025.
  12. ↑ Pragman, Jiri. 20. prosinca 2009. GLNF. Les mutins s’organisent. hiram.be (francuski). Pristupljeno 21. listopada 2025.
  13. ↑ Tréguier, Eric. 27. siječnja 2011. Une femme à la tête de la GLNF!. challenges.fr (francuski). Pristupljeno 21. listopada 2025.
  14. ↑ Koch, François. 17. ožujka 2010. Guerre ouverte chez les francs-maçons. lexpress.fr (francuski). Pristupljeno 21. listopada 2025.
  15. ↑ U.S. mainstream Grand Lodges suspend recognition to GLNF. freemasons-freemasonry.com (engleski). 3. travnja 2012. Pristupljeno 21. listopada 2025.
  16. ↑ Hodapp, Christopher. 20. svibnja 2011. Recognition of GLNF Suspended Across Europe. freemasonsfordummies.blogspot.com (engleski). Pristupljeno 21. listopada 2025.
  17. ↑ Basel Declaration: withdrawal of GLNF's recognition is official and effective. freemasons-freemasonry.com (engleski). 10. lipnja 2012. Pristupljeno 21. listopada 2025.
  18. ↑ Une nouvelle obédience maçonnique. lefigaro.fr (francuski). 2. svibnja 2012. Pristupljeno 15. kolovoza 2024.
  19. ↑ Les 43 500 frères de la GLNF. glnf.fr (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2010. Pristupljeno 27. lipnja 2025.
  20. ↑ Koch, François. 4. srpnja 2013. Crise de la GLNF : 7 millions d’euros !. blogs.lexpress.fr. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2014. Pristupljeno 21. listopada 2025.
  21. ↑ Le Bars, Stéphanie. 2. svibnja 2012. Une nouvelle obédience maçonnique est née. lemonde.fr (francuski). Pristupljeno 21. listopada 2025.
  22. ↑ Koch, François. 13. siječnja 2013. GLNF : « Revenez, brebis égarées ! ». blogs.lexpress.fr (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2015. Pristupljeno 21. listopada 2025.
  23. ↑ Joint Statement on Grande Loge nationale française GLNF. freemasonrytoday.com (engleski). 12. lipnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. lipnja 2014. Pristupljeno 21. listopada 2025.
  24. ↑ Koch, François. 11. lipnja 2014. Roger Dachez : « La GLUA a remis la GLNF au centre du jeu ». blogs.lexpress.fr (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 21. listopada 2025.
  25. ↑ Interview de Jean-Pierre Servel, Grand Maître de la GLNF – Cercle Des Libéraux. gadlu.info (francuski). 5. siječnja 2018. Pristupljeno 21. listopada 2025.
  26. ↑ Huret, Laurence. 6. studenoga 2023. Rencontre avec Jean-Pierre Rollet, Grand Maître de la Grande Loge Nationale Française. lepetitjournal.com (francuski). Pristupljeno 18. srpnja 2024.
  27. ↑ Régions. glnf.fr. Pristupljeno 6. rujna 2023.
  28. 1 2 3 International Europe Lodges Symposium. isel-europe.org (engleski). Pristupljeno 29. listopada 2023.
  29. ↑ Organisation de la GLNF - Anciens Grands Maîtres de la GLNF. glnf.fr (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2010. Pristupljeno 27. lipnja 2025.
  30. ↑ La Nouvelle Carte de la GLNF par e Nouveau Grand Maitre Jean-Pierre Rollet (francuski). Pristupljeno 18. srpnja 2024.
  31. ↑ Yves Pennes officiellement Investi Grand Maître de la Grande Loge Nationale Française. 450.fm (francuski). 17. prosinca 2024. Pristupljeno 31. svibnja 2025.
  32. ↑ Cher visiteur, bienvenue. glnf.fr (francuski). Pristupljeno 6. rujna 2023.
  33. ↑ Richesse et diversité des Rites. glnf.fr (francuski). Pristupljeno 6. rujna 2023.
  34. ↑ Suprême Conseil National De France. scndf.fr (francuski). Pristupljeno 23. rujna 2023.
  35. ↑ Rite Ecossais Ancien et Accepté. glnf.fr (francuski). Pristupljeno 23. rujna 2023.
  36. ↑ Grand Prieure des Ordres unis maconniques religieux militaires du Temple. data.gouv.fr (francuski). Pristupljeno 12. kolovoza 2024.
  37. ↑ Grande Loge De Marque De France Réunie. glmdfr.com (francuski). Pristupljeno 12. kolovoza 2024.
  38. ↑ Grande Loge des Maîtres Maçons de Marque de France. glmmmf.org (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2021. Pristupljeno 12. kolovoza 2024.
  39. ↑ Ancienne et Honorable Fraternité des Nautoniers de l’Arche Royale. glmdfr.com (francuski). Pristupljeno 12. kolovoza 2024.
  40. ↑ Grand conclave de l'Ordre du Moniteur Secret ou Fraternite de David et Jonathan pour la France. glmdfr.com (francuski). Pristupljeno 13. kolovoza 2024.
  41. ↑ Ordre des Maitres Royaux et Choisis. glmdfr.com. Pristupljeno 12. kolovoza 2024.
  42. ↑ Grand conclave impérial pour la France. crcfrance.org (francuski). Pristupljeno 11. studenoga 2023.
  43. ↑ Grand Prieuré Rectifié de France. gprf-asso.org (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2024. Pristupljeno 26. kolovoza 2024.
  44. ↑ Rite Ecossais Rectifié. glnf.fr (francuski). Pristupljeno 26. kolovoza 2024.
  45. ↑ Societas Rosicruciana in Anglia. sria.uk.com (engleski). Pristupljeno 10. srpnja 2024.
  46. ↑ Priories - Convent General Knights of the York Cross of Honour. kych.org (engleski). Pristupljeno 18. srpnja 2024.
  47. ↑ DeMolay France. demolay-france.org (francuski). Pristupljeno 18. srpnja 2024.
  48. ↑ Supreme Councils members of CSCE. thecsce.org (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2018. Pristupljeno 24. kolovoza 2024.
  49. ↑ GGCRAMI International Jurisdictions. ggcrami.org (engleski). Pristupljeno 16. travnja 2024.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nacionalna_velika_loža_Francuske&oldid=7417213"