CLIPSAS

Izvor: Wikipedija
CLIPSAS
Utemeljena 22. siječnja 1961.
Mjesto osnivanja Strasbourg, Francuska
Tip međunarodna masonska organizacija
Ključni ljudi Ivan Herrera Michel, predsjednik
Broj članova 91
Službena stranica clipsas.org

Centar za zajedničko djelovanje i informiranje masonskih vlasti potpisnika deklaracije u Strasbourgu (fra. Centre de Liaison et d'Information des Puissances maçonniques Signataires de l'Appel de Strasbourg, engl. Centre of Liaison and Information of Masonic Powers Signatories of Strasbourg Appeal), skraćeno CLIPSAS, je međunarodna masonska i nevladina organizacija koja okuplja slobodnozidarske velike orijente i velike lože koje se pridržavaju kontinentalnog ustroja.

CLIPSAS ima posebni savjetodavni status pri Ekonomskom i socijalnom vijeću (ECOSOC) Ujedinjenih naroda.

Povijest[uredi | uredi kôd]

CLIPSAS je utemeljen 22. siječnja 1961. godine u Strasbourgu, na inicijativu Velikog orijenta Francuske i još 11 drugih masonskih obedijencija. Pored Velikiog orijenta Francuske, osnivači CLIPSAS-a su i Veliki orijent Belgije, Velika loža Italije, Veliki orijent Švicarske, Veliki orijent Luksemburga, Veliki orijent Austrije kao i Velika loža španjolskog jezika "Serenisima" iz Sjedinjenih Američkih Država. Inicijativa za osnivanjem proizašla je kao odgovor na nepopustljivost anglosaksonskih obedijencija koje sebe smatraju jedinim regularnim i koje predstavlja Ujedinjena velika loža Engleske.[1]

Veliki orijent Francuske i Veliki orijent Belgije izlaze iz organizacije 1996. godine, da bi se vratili 2010., odnosno 2008. godine.

CLIPSAS je 2011. godine dobio posebni savjetodavni status pri Ekonomskom i socijalnom vijeću (ECOSOC) Ujedinjenih naroda.[2] U kolovozu 2019. godine Veliki orijent Francuske traži isključenje iz ove organizacije, što je bilo i usvojeno.

Organizacija danas okuplja preko 100 masonskih obedijencija iz Europe, Afrike, Azije i Amerike, kako muških, ženskih i miješanih koje su prihvatile Strasburšku Deklaraciju, potpisanu prigodom utemeljenja, potpisanu prigodom utemeljenja.[3]

Članstvo[uredi | uredi kôd]

U 2023. godini ova organizacija okuplja 91 veliku ložu/orijent:[4]

Europa[uredi | uredi kôd]

Amerika[uredi | uredi kôd]

  • Velika ženska loža Argentine
  • Veliki federalni orijent Republike Argentina
  • Velika loža Cochabamba
  • Ujedinjena velika loža Paraná
  • Veliki nacionalni orijent "Slava Zapada" Brazila
  • Velika ženska loža Brazila
  • Ujedinjena velika loža Santa Catarine
  • Panamerički masonski veliki orijent
  • Velika mješovita loža Čilea
  • Veliki orijent Čilea
  • Veliki orijent Latinske Amerike
  • Ženska velika loža Čilea
  • Ekvadorski veliki istok Nove ere
  • Haićanska velika loža sv. Ivana u prekomorskom orijentu
  • Velika loža Haitija 1961
  • Nacionalna velika loža Kanade
  • Velika loža ANI Kanade
  • Kolumbijska federacija masonskih loža
  • Velika loža sjeverne Kolumbije
  • Velika loža središnje Kolumbije
  • Veliki meksički nacionalni orijent
  • Velika ustavna loža Perua
  • Unija Georgea Washingtona
  • Univerzalna velika loža španjolskog govornog područja u Sjedinjenim Američkim Državama
  • Velika loža "Omega" države New York
  • Velika loža drevnih i prihvaćenih slobodnih zidara Južne Karoline
  • Velika loža New Yorka
  • Velika loža španjolskog jezika "Serenisima"
  • Suverena velika loža slobodnih i prihvaćenih masona Venezuele
  • Veliki orijent slobodnog zidarstva u Urugvaju

Afrika i Bliski Istok[uredi | uredi kôd]

  • Tradicionalna i simbolična velika loža Afrike
  • Ujedinjena velika loža Libanona
  • Velika loža cedara
  • Velika loža središnjeg Libanona
  • Velika loža Beit El
  • Velika mješovita loža Libanona
  • Veliki orijent Kanaana
  • Veliki madagaskarski ženski obred
  • Velika loža Maroka
  • Velika ženska loža Maroka
  • Velika ženska loža Kameruna
  • Veliki orijent i loža suradnika iz Konga
  • Veliki orijent Konga Brazzaville
  • Veliki eburnija Obale Bjelokosti
  • Simbolična velika loža Bjelokosti
  • Zapadnoafrička federacija "Le Droit Humain"

Bivše članice[uredi | uredi kôd]

Europa[uredi | uredi kôd]

Popis predsjednika[uredi | uredi kôd]

Dosadašnji predsjednici CLIPSAS-a su:[5]

  1. Georges Beernaerts (1961. – 1962.)
  2. Charles Castel (1962. – 1964.)
  3. Walter Heinz (1964. – 1966.)
  4. Paul Van Hercke (1966.)
  5. Robert Dille (1966. – 1970.)
  6. Victor Martiny (1970. – 1973.)
  7. Pierre Burton (1973. – 1976.)
  8. Jaak Nutkewitz (1976. – 1979.)
  9. André Mechelynck (1979. – 1982.)
  10. Nicolas Bontyes (1982. – 1985.)
  11. Silvain Loccufier (1985. – 1987.)
  12. Guy Vlaeminck (1987. – 1990.)
  13. Jean-Robert Ragache (1990. – 1993.)
  14. Marc-Antoine Cauchie (1993. – 1996.)
  15. Marie-France Coquard (1996. – 1998.)
  16. Javier Otaola Bajeneta (1998. – 2000.)
  17. Marc-Antoine Cauchie (2000. – 2004.)
  18. Gabriel Nzambila (2004. – 2007.)
  19. Jefferson Isaac João Scheer (2007.)
  20. Marc-Antoine Cauchie (2008. – 2011.)
  21. António Reis (2011. – 2014.)
  22. Louis Daly (2014. – 2017.)
  23. François Padovani (2017. – 2021.)
  24. Ivan Herrera Michel (od 2021.)

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ de Keghel, Alain, ur. 2017. L'amérique latine et la Caraïbes des Lumières: Une franc-maçonnerie d'influence. Dervy. str. 381–382. ISBN 979-10-242-0218-1
  2. ↑ CLIPSAS na NGO Branch. un.org (engleski). Pristupljeno 30. studenoga 2023.
  3. ↑ VNLH - Povelje prijateljstva. vnlh.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2020. Pristupljeno 30. studenoga 2023.
  4. ↑ Membres of CLIPSAS. clipsas.org (engleski). Pristupljeno 17. kolovoza 2023.
  5. ↑ Histoire. clipsas.org (francuski). Pristupljeno 30. studenoga 2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=CLIPSAS&oldid=6910423"