Franjo Ferdinand

Za druga značenja, pogledajte Franz Ferdinand (razdvojba).

Nadvojvoda Franjo Ferdinand Austrijsko-Estenski

Nadvojvoda Franjo Ferdinand Austrijsko-Estenski (Graz, 18. prosinca 1863. - Sarajevo, 28. lipnja 1914.), austrijski nadvojvoda i prijestolonasljednik, danas najpoznatiji po svojoj smrti u sarajevskom atentatu.

Životopis

Franjo Ferdinand je bio najstariji sin nadvojvode Karla Ludwiga, mlađeg brata cara i kralja Franje Josipa I., i princeze Marije Anuncijate Bourbon-Sicilske. Tijekom njegove mladosti, mogućnost postanka nasljednikom prijestolja nije se činila izglednom, te mu je bila namijenjena vojna karijera. Međutim, nakon samoubojstva prijestolonasljednika Rudolfa 1889. godine u Mayerlingu, Franjo Ferdinand dolazi na drugo mjesto na listi nasljeđivanja prijestolja, iza svoga oca. Po očevoj smrti, 1896. postaje austro-ugarski prijestolonasljednik.

Politički stavovi

Nadvojvoda Franjo Ferdinand je svojim političkim stavovima i privatnim životom ubrzo na sebe navukao bijes i mržnju dvorskih krugova i političara. Smatrao je da se monarhija mora reorganizirati kako bi opstala, a prvi korak u tome bio bi stvaranje treće federalne jedinice koja bi obuhvaćala Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Sloveniju i Vojvodinu. Ta je ideja protiv njega okrenula mađarske političare, koji su svim snagama branili svoju politiku Velike Ugarske i mađarizacije slavenskih naroda. Političari iz austrijskog dijela monarhije zamjerali su mu žestok prokatolički stav i pokroviteljstvo nad raznim vjerskim organizacijama.

Veliku političku i ustavnu krizu uzrokovalo je nadvojvodino vjenčanje s češkom groficom Sofijom Chotek 1900. godine. Javnost, uključujući samog cara Franju Josipa i carsku obitelj, smatrala je da "obična" grofica nije dostojan izbor za ženu budućeg vladara. U takvom razmišljanju vjerojatno je određenu ulogu igralo i njeno slavensko podrijetlo. Stoga je odlučeno da, iako Franjo Ferdinand ostaje prijestolonasljednik, njegova žena i djeca neće imati nikakvo pravo nasljeđivanja i neće se smatrati dijelom obitelji Habsburg. Određeno je da Ferdinanda kao vladar treba naslijediti njegov nećak Karlo.

Svi ti planovi o nasljeđivanju pokazali su se potpuno nepotrebni. Franjo Ferdinand je tijekom godina počeo sve samovoljnije istupati i ponašati se kao da je već vladar.

Atentat i smrt

Između 1902. i 1914. godine policija je bila u pripravnosti najmanje desetak puta zbog vijesti o atentatorima koji se spremaju pokušati atentat na nadvojvodu. Do prvog pokušaja atentata na Franju Ferdinanda došlo je 1902. godine, a do drugog pokušaja 1906. godine te trećeg 1910. godine na vojnoj vježbi u okolici češkog grada Moravske Ostrave.

"O pokušaju atentata u okolici Moravske Ostrave (danas u Čehoslovačkoj) 14. kolovoza god. 1910. objavio je neobično zanimljiv tekst Vuk Jelovac u listu Republika. Tu ima slijedeće: »Pored mnogih divizija, na pomenutim manevrima bili su prisutni i vojnici iz Bosne i Hercegovine (većinom Srbi) i to po dva bataljona: Prve Sarajevske i Četvrte Mostarske regimente, čije je stalno sedište u to doba bilo u poznatoj Ajzen (Železnoj) kasarni u Beču, koja se nalazila u IX becirku. Pošto se pravovremeno saznalo da će na ovim manevrima sigurno prisustvovati i prestolonaslednik Franc Ferdinand to su članovi tajnih, srpskih revolucionarnih organizacija iz Bosne i Hercegovine i Srbije, čiji su idejni kao i organizacioni vođi bili Vladimir Gaćinović i Voja Tankosić, radili ubrzano, svim silama, na tome da se bezuslovno iskoristi ova prilika. Treba od strane Srba – austro-ugarskih vojnika iz Prve Sarajevske i Četvrte Mostarske regimente, koji su garnizonirali u Beču organizovati atentat na prestolonaslednika Ferdinanda, za koga se pouzdano znalo da je bio nepomirljivi ogorčeni protivnik i dušmanin svih Slovena... Najzad je uspelo da se među Srbima (vojnicima rezervistima) organizuje tajna trojka od članova Narodne odbrane, u kojoj su bili: narednik N. Stančić, N. Nogo i kaplar Pero Golić, iz okoline Travnika, na koga je pala kocka da on, u danom momentu – za vreme puškaranja na predstojećim manevrima – izvrši ubistvo prestolonaslednika Ferdinanda.« Golić je pucao pravim, a ne manevarskim mecima, ali nije pogodio Ferdinanda nego je ranio u lijevu nogu jednog generala, koji se nalazio u neposrednoj blizini nadvojvode."

Nadvojvoda Ferdinand je 1914. godine potpuno zanemario upozorenja o opasnosti i otišao u nadzor vojske u Bosnu, želeći pokazati da se ne boji prijetnji srpskih tajnih organizacija.

Osiguranje Franje Ferdinanda u Sarajevu bilo je minimalno i nije bilo ni 120 policijskih službenika zaduženih za njegovu sigurnost¹⁾. Dana 28. lipnja 1914. godine prilikom obilaska Sarajeva dogodio se prvi atentat na nadvojvodu kada je Nedeljko Čabrinović na njega izveo neuspješan atentat bombom. Prijestolonasljednik je nakon toga odlučio nastaviti vožnju u otvorenom automobilu po gradu, da bi ga samo 20 minuta kasnije iz pištolja ubio atentator Gavrilo Princip, član tajne organizacije Mlada Bosna. Tom prilikom je ubijena i Ferdinandova supruga Sofija, a namjesnik za Bosnu i Hercegovinu General Potiorek je ranjen.

Posljedice atentata

Bio je to neposredni povod za početak Prvoga svjetskog rata. Uslijedio je ultimatum Austro-Ugarske vladi Srbije, koju je ova smatrala neposredno odgovornom za atentat, a potom i objava rata. Danas je sigurno da je iza ubojstva stajalo tajno udruženje unutar srpske vojske - Crna ruka, dok uloga srpske vlade u tome nije do kraja rasvijetljena.

Unatoč ultimatumu i zatim objavi rata Srbiji, malo je političara u Austro-Ugarskoj iskreno žalilo za Franjom Ferdinandom, koji je svojim zamislima mogao ugroziti njihove pozicije. On ih je uspio razbjesniti i nakon smrti: plan da se nadvojvoda pokopa u carskoj grobnici, a njegova neprihvaćena supruga ne, propao je zbog njegove oporuke kojom je odredio da oboje budu sahranjeni u obiteljskom dvorcu Artstetten.

Bilješka

¹⁾ Za usporedbu:

"Kada je Franjo Josip god. 1909. putovao u Bosnu, mjere sigurnosti bile su vrlo stroge (bilo je više od 1.000 uniformiranih policajaca i više od 2.000 agenata u civilu)."

Vanjske poveznice

• (češ.) Nadvojvoda Franjo Ferdinand d´Este