Poljska: razlika između inačica

Uredi poveznice
Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
+povijest
Redak 45: Redak 45:


== Ime ==
== Ime ==
⚫
Ime ''Polska'', koje se pojavljuje sredinom [[11. stoljeće|11. stoljeća]], dolazi od drevnog [[Slaveni|slavenskog]] plemena ''Polanie'' ("''Oni koji žive na polju''", doslovno Poljaci), koje se naselilo u nizinama između [[Odra|Odre]] i [[Visla|Visle]] nakon pada [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], u [[5. stoljeće|5. stoljeću]]. Pretpostavlja se da je glavno zanimanje tog plemena bila zemljoradnja, dok je kod ostalih plemena, npr. [[Vislani|Vislana]] i [[Mazovljani|Mazovljana]] bilo drugačije jer su naseljavali šumske terene.
{{U izradi}}
Ime ''Poljska'' potiče od plemena [[Poljani (pleme)|Poljana]], koji su naseljavali teritoriju današnje [[Velikopoljska|Velikopoljske]]. Riječ Poljani ([[Poljski jezik|polj.]] ''Polanie'') može da se protumači kao „oni koji žive na poljima“. Pretpostavlja se da je glavno zanimanje tog plemena bila zemljoradnja, dok je kod ostalih plemena, npr. [[Vislani|Vislana]] i [[Mazovljani|Mazovljana]] bilo drugačije jer su naseljavali šumske terene.


U prošlosti su korišteni [[latinski jezik|latinski]] termini ''terra Poloniae'' — poljska zemlja ili ''Regnum Poloniae'' — poljsko carstvo. Ime Poljska ([[Poljski jezik|polj.]] ''Polska'') počinje da se koristi u [[11. stoljeće|11. stoljeću]]. Zemlja Poljana je u [[14. stoljeće|14. stoljeću]] nazivana Staropoljska ([[Poljski jezik|polj.]] ''Staropolska''), a kasnije [[Velikopoljska]] ([[Poljski jezik|polj.]] ''Wielkopolska''). Južne zemlje su zbog kontrasta nazivane [[Malopoljska]] ([[Poljski jezik|polj.]] ''Małopolska'').
U prošlosti su korišteni [[latinski jezik|latinski]] termini ''terra Poloniae'' — poljska zemlja ili ''Regnum Poloniae'' — poljsko carstvo. Ime Poljska ([[Poljski jezik|polj.]] ''Polska'') počinje da se koristi u [[11. stoljeće|11. stoljeću]]. Zemlja Poljana je u [[14. stoljeće|14. stoljeću]] nazivana Staropoljska ([[Poljski jezik|polj.]] ''Staropolska''), a kasnije [[Velikopoljska]] ([[Poljski jezik|polj.]] ''Wielkopolska''). Južne zemlje su zbog kontrasta nazivane [[Malopoljska]] ([[Poljski jezik|polj.]] ''Małopolska'').
Redak 54: Redak 53:
Riječ ''Rzeczpospolita'' označava [[republika|republiku]].
Riječ ''Rzeczpospolita'' označava [[republika|republiku]].


==Povijest==
== Povijest ==
{{U izradi}}

{{glavni|Povijest Poljske}}
{{glavni|Povijest Poljske}}


=== Prapovijest ===
[[Datoteka:Rzeczpospolita.png|mini|lijevo|250px|Poljska u [[16. stoljeće|16.]] i [[17. stoljeće|17. stoljeću]]]]

=== Za vrijeme Pjastovića (966. – 1385.) ===
[[Datoteka:Poland960.png|thumb|desno|Poljska [[960.]] godine]]
[[Datoteka:Poland1020.png|thumb|desno|Poljska [[1020.]] godine]]
Poljska je dobila naziv po plemenu Poljana koji su u [[10. stoljeće|10. stoljeću]] pokorili poljska plemena Pomerana na sjeveru, Šležana u [[Šleska|Šleskoj]], Mazovljana u središnjoj Poljskoj, Poljan, Lenđana i Višljana na jugu oko [[Krakov|Krakova]] na području između rijeka [[Visla|Visle]] i [[Odra|Odre]] pod vlašću kneza [[Mješko I.|Mješka I.]] u [[10. stoljeće|10. stoljeću]] oko 960. godine s centrom u [[Gniezno|Gnieznu]].<ref name=":0" /><ref name=":1">Michał Timowski, Najkrotsza historia Polski (hrvatsko izdanje -Kratka povijest Poljske, prijevod: Magdalena Najbar-Agičić, Matica Hrvatska, Zagreb, 1999., <nowiki>ISBN 953-150-534-9</nowiki>), Wydawnictwo Trio, Warszawa, 1995.</ref> On je bio prvi poznati vladar iz dinastije [[Pjastovići|Pjastovića]]. Za njegova vladanja, [[966.|godine 966]]., [[Poljaci]] su primili [[kršćanstvo]], a poljska država priznala vlast [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. [[Mješko I.|Mieszko I.]] osnovao je i prvu poljsku biskupiju u [[Poznan]]u [[968.|968. godine]] na čelu s biskupom Jordanom. <ref name=":0" /> Državu je stavio u zaštitu prepustivši je [[Sveta Stolica|Svetoj Stolici]] [[990.|990. godine]] u dokumentu [[Dagome Iudex]], a umro je [[992.|992. godine]] prepustivši državu svom nasljedniku [[Boleslav I. Hrabri|Boleslavu I. Hrabrom]].<ref name=":0" />

Za vladanja [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] ([[992]]. – [[1027]].) Poljska se proširila na oblast [[Lužica|Lužice]], [[Češka (povijesna pokrajina)|Bohemije]], [[Moravska|Moravske]] i [[Slovačka|Slovačke]]. Htio je povećati samostalnost Poljske i ta težnja se vidi u slanju misionarskih ekspedicija [[997.]] godine, pod vodstvom praškog biskupa [[Adalbert Praški|Sv. Vojtjeha]], u misiju pokrštavanja poganskih Prusa.<ref name=":0" /> Ondje [[Adalbert Praški|Sv. Vojtjeh]] pogiba i [[999.]] godine je proglašen svetim, a tijelo mu je prebačeno u katedralu u [[Gniezno|Gnieznu]].<ref name=":0" /><ref name=":1" /> Za vrijeme vladavine [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] postignut je veliki napredak u diplomatskim odnosima sa [[Sveto Rimsko Carstvo|SRC-om]] kada je [[Oton III., car Svetog Rimskog Carstva|Oton III.]] proglasio [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] patricijem carstva u [[Gniezno|Gnieznu]] iznad groba [[Adalbert Praški|Sv. Vojtjeha]] te u istoimenom gradu osnovao nadbiskupiju. Osnovao je biskupije u [[Krakov|Krakovu]], [[Wrocław|Wrocławu]] i [[Kołobrzeg]]u.<ref name=":1" /> Nakon [[Oton III., car Svetog Rimskog Carstva|Otona III.]] carstvo na čelu sa [[Henrik II. Sveti|Henrikom II. Svetim]] mijenja svoju politiku i pokreće 3 poljsko - njemačka rata, u kojima [[Boleslav I. Hrabri]] izlazi kao pobjednik.<ref name=":1" /> Svoju poziciju učvršćuje pohodom na [[Kijev]] [[1018.|1018. godine]] gdje, prema legendi, krunidbenim mačem [[Szczerbiec]]om udario u Kijevska vrata. [[1025.|1025. godine]] biva okrunjen i tim činom [[kneževina Poljska]] postaje kraljevina. Iste godine i umire, a nasljeđuje ga [[Mješko II.]] koji šest godina kasnije nakon poraza od [[Nijemci|Nijemaca]],[[Rusini|Rusina]] i [[Česi|Čeha]] biva lišen krune. Umire [[1034.]] godine. <ref name=":1" />

Nakon smrti [[Mješko II.|Mješka II.]], zemlja tone pod poganskom pobunom i ustankom velikaša. U toku pobune uništena je crkvena organizacija, a prijestolonasljednik [[Kazimir I. Obnovitelj]] je bio primoran otići iz zemlje te gubi krunu.<ref name=":1" /> Pritom [[Česi]] zauzimaju [[Šleska|Šlesku]] te uništavaju [[Gniezno]] i [[Poznanj]]. Zahvaljujući njemačkoj pomoći vraća se u zemlju, ali samo kao knez. Premješta prijestolnicu u [[Krakov]], a pod kneževinu vraća [[Mazovjecko vojvodstvo|Mazoviju]], [[Šleska|Šlesku]] i [[Pomorje]].<ref name=":0" /><ref name=":1" /> Najveća zamjerka njegove vladavine je u tome što nije uspio osamostaliti kneževinu. Umire [[1058.]] godine. <ref name=":1" /> Nasljeđuje ga [[Boleslav II. Smjeli]].

Boleslav II. Smjeli se nakon uspješnih ratova uspio Poljskoj povratiti status kraljevine, okrunivši se za kralja [[1076.]] godine.

Od vremena vladanja [[Boleslav III. Krivousti|Boleslava III. Krivoustog]] ([[1102.]] – [[1138.]]) Poljaci su počeli voditi dugotrajne ratove protiv pripadnika [[Teutonski viteški red|Teutonskog viteškog read]] koji u [[12. stoljeće|12. stoljeću]] otimaju Poljskoj područja [[Pomorje|Pomorja]] od ušća Visle do [[Gdanjsk|Gdanjska]]. Tim je osvajanjima Poljskoj zapriječen put do [[Baltičko more|Baltičkog mora]]. Nakon njegove smrti Poljska je u stalnim sukobima s [[Brandenburg]]om i [[teutonci]]ma, a u tim je sukobima izgubila zapadno [[Pomorje]], [[Velikopoljska|Veliku Poljsku]], Gdanjsko primorje i jug države.

=== Unija s Litvom ===
{{glavni|Poljsko-Litavska Unija}}
{{glavni|Lublinska unija}}

[[Datoteka:Rzeczpospolita_1600.png|thumb|desno|Karta [[Poljsko-Litavska Unija|Poljsko-Litavske Unije]], [[1600.]] godine.]]
Godine [[1569.]]<ref name=brit-podjele>{{cite web
|url = https://www.britannica.com/event/Partitions-of-Poland
|title = ''Partitions of Poland''
|publisher = Encyclopædia Britannica
|language = engleski
|accessdate = 2. siječnja 2019.}}</ref>, [[Kraljevina Poljska]] ulazi u [[Lublinska unija|lublinsku uniju]] s [[Velika Kneževina Litva|Velikom Kneževinom Litvom]].

Postojala je do [[1795.]] godine, a u [[16. stoljeće|16.]] i [[17. stoljeće|17. stoljeću]] predstavljala je najveću državu [[Europa|Europe]]. Država je u svoje vrijeme bila vrlo napredna u kulturno-političkom smislu, a razlog tomu je izrazita [[Multikulturalnost|multikulturalnost]] i prisutnost visokog broja obrazovanih ljudi.

Država se prema veličini površine većim dijelom prostirala na prostoru današnje [[Ukrajina|Ukrajine]], [[Bjelorusija|Bjelorusije]], Poljske, [[Rusija|Rusije]], [[Litva|Litve]], [[Latvija|Latvije]] i [[Estonija|Estonije]]. Ukupna površina 1618. godine iznosila je 1.153.465 četvornih kilometara. Na vrhuncu moći u njoj je živjelo oko 14 milijuna ljudi, a većinu stanovnika činili su redom [[Poljaci]], [[Ukrajinci]], [[Bjelorusi]], [[Litavci]], [[Nijemci]], [[Židovi]] i ostale narodnosti. Glavna središta države bili su poljski gradovi [[Krakov]] i [[Varšava]], a politička moć se centrirala prema zapadnim krajevima države u današnjoj Poljskoj i [[Litva|Litvi]].

Nestala je sa povijesne pozornice u 18. stoljeću kad su je [[Tri podjele Poljske|raskomadale susjedne zemlje]].

=== Podjele Poljske ===
{{glavni|Tri podjele Poljske}}

Poljska je kroz povijest triput podijeljena ([[1772.]], [[1793.]], [[1795.]]), čime je prestala postojati kao suverena država.<ref name=brit-podjele/>

==== Prva podjela 1772. ====
U [[18. stoljeće|18. stoljeću]] [[Poljsko-Litavska Unija]] podijeljena je 3 puta između 3 države. Prva podjela dogodila se [[1772.|1772. godine]] sporazumom između [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]], [[Pruska|Pruske države]] i [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]]. [[Pruska]] je zauzela Istočnu [[Pomorje|Pomeraniju]] (bez [[Gdanjsk|Gdanjska]]), [[:en:Warmia|Warmije]] i dio [[Kujavsko-pomeransko vojvodstvo|Kujavije]], [[Habsburška Monarhija]] [[Malopoljska|Malopoljsku]] južno od [[Visla|Visle]], [[:en:Podolia|Podolije]] i dio [[Volinj|Volinja]], a [[Rusko Carstvo]] sjeveroistočni teritorij [[Poljsko-Litavska Unija|Unije]] s gradovima Mstislav, Vitebsk i Polock te poljski dio [[:pl:Inflanty|Inflantije]] (područje današnjih baltičkih država i Kalingradske oblasti).<ref name=":1" />

==== Druga podjela 1793. ====
Druga podjela odvila se [[1793.|1793. godine]], dvije godine nakon donošenja [[:pl:Konstytucja_3_maja|Ustava 3. Svibnja]], između [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] i [[Pruska|Pruske]] te je okupirano područje od oko 200.000 km2 s oko 4 milijuna stanovnika. Većinski dio postaje ruski protektorat te ustav postaje ništavan. <ref name=":1" />


==== Treća podjela 1795. ====
⚫
Ime ''Polska'', koje se pojavljuje sredinom [[11. stoljeće|11. stoljeća]], dolazi od drevnog [[Slaveni|slavenskog]] plemena ''Polanie'' ("''Oni koji žive na polju''", doslovno Poljaci), koje se naselilo u nizinama između [[Odra|Odre]] i [[Visla|Visle]] nakon pada [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], u [[5. stoljeće|5. stoljeću]].
{{glavni|Kościuszkov ustanak}}
Treća podjela odvila se [[1795.|1795. godine]] ponovno između tri države koje su sudjelovale i u prvoj podjeli. [[Pruska]] je zauzela [[Mazovjecko vojvodstvo|Mazoviju]] s [[Varšava|Varšavom]] i područje do rijeke [[Njemen]], [[Habsburška Monarhija]] područje između rijeka [[:pl:Pilica|Pilice]], [[Visla|Visle]] i [[Južni Bug|Južnog Buga]], a [[Rusko Carstvo]] istočno od rijeka [[Zapadni Bug|Zapadnog Buga]] i [[Njemen]].<ref name=":1" /> Time prestaje višestoljetna politička i kulturna neovisnost Poljske države i započinje "Dugo [[19. stoljeće]]"<ref name=":0">Kolegij Poljska kultura i civilizacija na katedri za Poljski jezik i književnost na odsjeku za Zapadnoslavenskih jezike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, akademske godine 2015./2016.</ref> koje će trajati sve do kraja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Nakon zadnje podjele [[Poljsko-Litavska Unija|Poljsko-Litavske Unije]] posljednji kralj [[Stanisław August Poniatowski]] morao je abdicirati i prebačen je u [[Petrograd]] gdje je preminuo [[1798.]] godine.


=== Prvi svjetski rat ===
Poljsko zlatno doba je [[16. stoljeće]], kada se Poljska ujedinila s [[Litva|Litvom]] i bila jedna od glavnih [[Europa|europskih]] sila pod dinastijom [[Jagelovići|Jagelovića]]. Dinastija je propala [[1572.]], a Poljska je ušla u dugo razdoblje ratova i opadanja moći. Zemlja je raskomadana [[1772.]], [[1793.]] i [[1795.]] godine, kad je podijeljena između [[Rusija|Rusije]], [[Prusija|Prusije]] i [[Austrija|Austrije]].


=== Drugi svjetski rat ===
Poljska je opet uspostavljena kao neovisna država nakon [[Prvi svjetski rat|1. svjetskog rata]]. Godine [[1939.]] podijeljena je nadvoje između [[Njemačka|Njemačke]] i [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]]. Nakon [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]], Poljska je dobila nova područja na zapadu, ali je izgubila dvostruko veća područja na istoku.


=== Hladni rat ===
Zemlja je bila dio [[komunizam|komunističkog]] [[Istočni blok|Istočnog bloka]] pod kontrolom Sovjetskog Saveza do [[1980-ih]] godina, kada je krenuo pokret "[[Solidarnost (sindikat)|Solidarnost]]", koji je pobijedio na parlamentarnim izborima [[1989.]] godine, te je uvedena demokracija.
{{glavni|Narodna Republika Poljska}}


=== Povijest od 1989. ===
Poljska je [[1999.]] godine ušla u savez [[NATO]], a [[1. svibnja]] [[2004.]] pridružila se [[Europska unija|Europskoj Uniji]].


==Politika==
==Politika==
Redak 410: Redak 452:
'''Južno od Chicaga''' postoji nekoliko okruga u kojima žive gotovo isključivo Poljaci; College of Illinois svoje web stranice održava jednako kako na engleskom tako i na poljskom.
'''Južno od Chicaga''' postoji nekoliko okruga u kojima žive gotovo isključivo Poljaci; College of Illinois svoje web stranice održava jednako kako na engleskom tako i na poljskom.


== Izvori i literatura==
== Bilješke ==
=== Izvori ===
{{izvori}}
{{izvori}}

=== Literatura ===
* Damir Agičić: "Podijeljena Poljska 1772.-1918.", Srednja Europa, Zagreb, 2004., ISBN 953-6979-22-5, http://srednja-europa.hr/ebooks/podijeljena-poljska-Web.pdf
* Damir Agičić: "Podijeljena Poljska 1772.-1918.", Srednja Europa, Zagreb, 2004., ISBN 953-6979-22-5, http://srednja-europa.hr/ebooks/podijeljena-poljska-Web.pdf
* Andrzej Packowski: "Pola stoljeća povijesti Poljske 1939.-1989. godine", Profil international, Zagreb, 2001.
* Andrzej Packowski: "Pola stoljeća povijesti Poljske 1939.-1989. godine", Profil international, Zagreb, 2001.
* Michał Tymowski: "Kratka povijest Poljske", Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
* Michał Tymowski: "Kratka povijest Poljske", Matica hrvatska, Zagreb, 1999.


==Vanjske poveznice==
== Vanjske poveznice ==

* [http://www.poland.gov.pl Službeni portal Poljske]
* [http://www.poland.gov.pl Službeni portal Poljske]
* [http://www.poland-tourism.pl Turistički portal]
* [http://www.poland-tourism.pl Turistički portal]

Inačica od 2. siječnja 2019. u 17:06

Republika Poljska
Rzeczpospolita Polska
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Mazurek Dąbrowskiego
Položaj Poljske
Glavni grad Varšava
Službeni jezik poljski
Državni vrh
 - Predsjednik Andrzej Duda
 - Predsjednik Vlade Mateusz Morawiecki
Neovisnost Od Njemačke i Austro-Ugarske 11. studenog 1918.
Površina 68. po veličini
 - ukupno 312.679 km2
 - % vode 2,6 %
Stanovništvo 32. po veličini
 - ukupno (2014) 38.483.957
 - gustoća 123/km2
BDP (PKM) procjena 2018
 - ukupno 1193 milijardi USD[1] (21.)
 - po stanovniku 31 430 USD[2] (43.)
Valuta poljski zlot (100 groša)
Pozivni broj +48
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .pl

Poljska (polj. Polska), službeno Republika Poljska (polj. Rzeczpospolita Polska), je država u srednjoj Europi. Geopolitički pripada istočnoj Europi.[3] Graniči s Njemačkom na zapadu, Češkom na jugozapadu, Slovačkom na jugu, Ukrajinom na jugoistoku, Bjelorusijom na istoku, Litvom na sjeveroistoku, te Rusijom (tj. ruskim teritorijem Kalinjingradska oblast) i Baltičkim morem na sjeveru.

Poljska je članica Europske unije i NATO saveza. Ukupna površina Poljske je 312.679 km², što je čini 69. na spisku najvećih država svijeta i 9. najvećom u Europi. U Poljskoj živi više od 38 milijuna ljudi, po čemu je 34. u svijetu i 8. u Europi.

Za godinu osnivanja Poljske se uzima 966. godina kada je njen vladar knez Mješko I. prihvatio kršćanstvo. Kraljevina Poljska je 1569. sklapanjem Lublinske unije ušla je u dugotrajni savez sa Velikom kneževinom Litvom, čime je osnovana moćna i prostrana Poljsko-Litavska Unija. Unija je nestala 1795., a teritorij Poljske su podijelile Kraljevina Pruska, Rusko Carstvo i Habsburška Austrija. Poljska je svoju samostalnost obnovila 1918. nakon Prvog svjetskog rata, a ponovo je izgubila početkom Drugog svjetskog rata. Poljska je u ratu izgubila oko 6 milijuna građana, a iz rata je izašla u značajno promijenjenim granicama. Poslijeratna Narodna Republika Poljska bila je u okviru Istočnog bloka, pod jakim sovjetskim utjecajem. Za vrijeme revolucija 1989. komunistička vlast je ukinuta.

Poljska je unitarna država, koju čini 16 vojvodstva.

Ime

Ime Polska, koje se pojavljuje sredinom 11. stoljeća, dolazi od drevnog slavenskog plemena Polanie ("Oni koji žive na polju", doslovno Poljaci), koje se naselilo u nizinama između Odre i Visle nakon pada Rimskog Carstva, u 5. stoljeću. Pretpostavlja se da je glavno zanimanje tog plemena bila zemljoradnja, dok je kod ostalih plemena, npr. Vislana i Mazovljana bilo drugačije jer su naseljavali šumske terene.

U prošlosti su korišteni latinski termini terra Poloniae — poljska zemlja ili Regnum Poloniae — poljsko carstvo. Ime Poljska (polj. Polska) počinje da se koristi u 11. stoljeću. Zemlja Poljana je u 14. stoljeću nazivana Staropoljska (polj. Staropolska), a kasnije Velikopoljska (polj. Wielkopolska). Južne zemlje su zbog kontrasta nazivane Malopoljska (polj. Małopolska).

Ostala imena Poljske: (polj. Lechia, per. Lachistan, lit. Lenkija) i Poljaka (rus. Lяh, mađ. Lengyel) potiču od imena plemena Leđana, za koje se smatra da su živjeli u sadašnjem jugozapadnom dijelu Poljske.

Riječ Rzeczpospolita označava republiku.

Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest Poljske

Prapovijest

Za vrijeme Pjastovića (966. – 1385.)

Poljska 960. godine
Poljska 1020. godine

Poljska je dobila naziv po plemenu Poljana koji su u 10. stoljeću pokorili poljska plemena Pomerana na sjeveru, Šležana u Šleskoj, Mazovljana u središnjoj Poljskoj, Poljan, Lenđana i Višljana na jugu oko Krakova na području između rijeka Visle i Odre pod vlašću kneza Mješka I. u 10. stoljeću oko 960. godine s centrom u Gnieznu.[4][5] On je bio prvi poznati vladar iz dinastije Pjastovića. Za njegova vladanja, godine 966., Poljaci su primili kršćanstvo, a poljska država priznala vlast Svetog Rimskog Carstva. Mieszko I. osnovao je i prvu poljsku biskupiju u Poznanu 968. godine na čelu s biskupom Jordanom. [4] Državu je stavio u zaštitu prepustivši je Svetoj Stolici 990. godine u dokumentu Dagome Iudex, a umro je 992. godine prepustivši državu svom nasljedniku Boleslavu I. Hrabrom.[4]

Za vladanja Boleslava I. Hrabrog (992. – 1027.) Poljska se proširila na oblast Lužice, Bohemije, Moravske i Slovačke. Htio je povećati samostalnost Poljske i ta težnja se vidi u slanju misionarskih ekspedicija 997. godine, pod vodstvom praškog biskupa Sv. Vojtjeha, u misiju pokrštavanja poganskih Prusa.[4] Ondje Sv. Vojtjeh pogiba i 999. godine je proglašen svetim, a tijelo mu je prebačeno u katedralu u Gnieznu.[4][5] Za vrijeme vladavine Boleslava I. Hrabrog postignut je veliki napredak u diplomatskim odnosima sa SRC-om kada je Oton III. proglasio Boleslava I. Hrabrog patricijem carstva u Gnieznu iznad groba Sv. Vojtjeha te u istoimenom gradu osnovao nadbiskupiju. Osnovao je biskupije u Krakovu, Wrocławu i Kołobrzegu.[5] Nakon Otona III. carstvo na čelu sa Henrikom II. Svetim mijenja svoju politiku i pokreće 3 poljsko - njemačka rata, u kojima Boleslav I. Hrabri izlazi kao pobjednik.[5] Svoju poziciju učvršćuje pohodom na Kijev 1018. godine gdje, prema legendi, krunidbenim mačem Szczerbiecom udario u Kijevska vrata. 1025. godine biva okrunjen i tim činom kneževina Poljska postaje kraljevina. Iste godine i umire, a nasljeđuje ga Mješko II. koji šest godina kasnije nakon poraza od Nijemaca,Rusina i Čeha biva lišen krune. Umire 1034. godine. [5]

Nakon smrti Mješka II., zemlja tone pod poganskom pobunom i ustankom velikaša. U toku pobune uništena je crkvena organizacija, a prijestolonasljednik Kazimir I. Obnovitelj je bio primoran otići iz zemlje te gubi krunu.[5] Pritom Česi zauzimaju Šlesku te uništavaju Gniezno i Poznanj. Zahvaljujući njemačkoj pomoći vraća se u zemlju, ali samo kao knez. Premješta prijestolnicu u Krakov, a pod kneževinu vraća Mazoviju, Šlesku i Pomorje.[4][5] Najveća zamjerka njegove vladavine je u tome što nije uspio osamostaliti kneževinu. Umire 1058. godine. [5] Nasljeđuje ga Boleslav II. Smjeli.

Boleslav II. Smjeli se nakon uspješnih ratova uspio Poljskoj povratiti status kraljevine, okrunivši se za kralja 1076. godine.

Od vremena vladanja Boleslava III. Krivoustog (1102. – 1138.) Poljaci su počeli voditi dugotrajne ratove protiv pripadnika Teutonskog viteškog read koji u 12. stoljeću otimaju Poljskoj područja Pomorja od ušća Visle do Gdanjska. Tim je osvajanjima Poljskoj zapriječen put do Baltičkog mora. Nakon njegove smrti Poljska je u stalnim sukobima s Brandenburgom i teutoncima, a u tim je sukobima izgubila zapadno Pomorje, Veliku Poljsku, Gdanjsko primorje i jug države.

Unija s Litvom

Podrobniji članak o temi: Poljsko-Litavska Unija
Podrobniji članak o temi: Lublinska unija
Karta Poljsko-Litavske Unije, 1600. godine.

Godine 1569.[6], Kraljevina Poljska ulazi u lublinsku uniju s Velikom Kneževinom Litvom.

Postojala je do 1795. godine, a u 16. i 17. stoljeću predstavljala je najveću državu Europe. Država je u svoje vrijeme bila vrlo napredna u kulturno-političkom smislu, a razlog tomu je izrazita multikulturalnost i prisutnost visokog broja obrazovanih ljudi.

Država se prema veličini površine većim dijelom prostirala na prostoru današnje Ukrajine, Bjelorusije, Poljske, Rusije, Litve, Latvije i Estonije. Ukupna površina 1618. godine iznosila je 1.153.465 četvornih kilometara. Na vrhuncu moći u njoj je živjelo oko 14 milijuna ljudi, a većinu stanovnika činili su redom Poljaci, Ukrajinci, Bjelorusi, Litavci, Nijemci, Židovi i ostale narodnosti. Glavna središta države bili su poljski gradovi Krakov i Varšava, a politička moć se centrirala prema zapadnim krajevima države u današnjoj Poljskoj i Litvi.

Nestala je sa povijesne pozornice u 18. stoljeću kad su je raskomadale susjedne zemlje.

Podjele Poljske

Podrobniji članak o temi: Tri podjele Poljske

Poljska je kroz povijest triput podijeljena (1772., 1793., 1795.), čime je prestala postojati kao suverena država.[6]

Prva podjela 1772.

U 18. stoljeću Poljsko-Litavska Unija podijeljena je 3 puta između 3 države. Prva podjela dogodila se 1772. godine sporazumom između Ruskog Carstva, Pruske države i Habsburške Monarhije. Pruska je zauzela Istočnu Pomeraniju (bez Gdanjska), Warmije i dio Kujavije, Habsburška Monarhija Malopoljsku južno od Visle, Podolije i dio Volinja, a Rusko Carstvo sjeveroistočni teritorij Unije s gradovima Mstislav, Vitebsk i Polock te poljski dio Inflantije (područje današnjih baltičkih država i Kalingradske oblasti).[5]

Druga podjela 1793.

Druga podjela odvila se 1793. godine, dvije godine nakon donošenja Ustava 3. Svibnja, između Ruskog Carstva i Pruske te je okupirano područje od oko 200.000 km2 s oko 4 milijuna stanovnika. Većinski dio postaje ruski protektorat te ustav postaje ništavan. [5]

Treća podjela 1795.

Podrobniji članak o temi: Kościuszkov ustanak

Treća podjela odvila se 1795. godine ponovno između tri države koje su sudjelovale i u prvoj podjeli. Pruska je zauzela Mazoviju s Varšavom i područje do rijeke Njemen, Habsburška Monarhija područje između rijeka Pilice, Visle i Južnog Buga, a Rusko Carstvo istočno od rijeka Zapadnog Buga i Njemen.[5] Time prestaje višestoljetna politička i kulturna neovisnost Poljske države i započinje "Dugo 19. stoljeće"[4] koje će trajati sve do kraja Prvog svjetskog rata. Nakon zadnje podjele Poljsko-Litavske Unije posljednji kralj Stanisław August Poniatowski morao je abdicirati i prebačen je u Petrograd gdje je preminuo 1798. godine.

Prvi svjetski rat

Drugi svjetski rat

Hladni rat

Podrobniji članak o temi: Narodna Republika Poljska

Povijest od 1989.

Politika

Podrobniji članak o temi: Politika Poljske

Sadašnji ustav Poljske donesen je 1997. godine.

Predsjednik države bira se na općim izborima svakih pet godina. On je šef države, najviši predstavnik zemlje u domaćim i međunarodnim pitanjima, te vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Ima ovlasti da pod određenim okolnostima raspusti zakonodavna tijela i raspiše nove izbore.

Predsjednik vlade predsjeda Vijećem ministara, koje izvršava odluke zakonodavnih tijela. Predsjednika vlade imenuje predsjednik države uz odobrenje parlamenta, a najčešće je to vođa većinske stranke. Članove Vijeća ministara imenuje donji dom parlamenta.

Parlament ili Narodna skupština (Zgromadzenie Narodowe) ima Donji dom (Sejm) s 460 zastupnika i Senat (Senat) sa 100 zastupnika. Zastupnici se biraju svake četiri godine, većinskim sustavom glasovanja po pokrajinama. Ustav kaže da manjine imaju dva zastupnička mjesta, te da stranke moraju imati barem 5% ukupnog broja glasova da bi ušle u parlament.

Glavne grane sudstva su Vrhovni sud (Sąd Najwyższy), čije suce imenuje predsjednik države na preporuku Državnog sudbenog vijeća na neograničeno vrijeme, i Ustavni sud (Trybunał Konstytucyjny), čije suce bira Sejm na mandat od devet godina.

Administrativna podjela

Od 1999. godine Poljska ima novi ustroj. Teritorij je podijeljen na vojvodstva (županije, poljski: województwo), koji su potom podijeljeni na kotare (okruzi, poljski: powiat), potom razdijeljeni na općine (poljski: gmina).

Trenutačno Poljska ima 16 vojvodstava (poljski: województwo), 379 kotara (okrug, poljski: powiat) i 2478 općina (poljski: gmina).

Vojvodstva

Podrobniji članak o temi: Poljska vojvodstva

Poljska se dijeli na 16 upravnih područja, vojvodstva (województwa, jednina województwo):

Vojvodstvo Glavni grad ili gradovi
na hrvatskome na poljskom
Velikopoljsko Wielkopolskie Poznanj
Kujavsko-pomeransko Kujawsko-Pomorskie Bydgoszcz / Toruń
Malopoljsko Małopolskie Krakov
Lodzko Łódzkie Łódź
Donjošlesko Dolnośląskie Wrocław
Lublinsko Lubelskie Lublin
Lubusko Lubuskie Gorzów Wielkopolski / Zielona Góra
Mazovjecko Mazowieckie Varšava
Opolsko Opolskie Opole
Podlasko Podlaskie Białystok
Pomeransko Pomorskie Gdanjsk
Šlesko Śląskie Katowice
Potkarpatsko Podkarpackie Rzeszów
Svetokriško Świętokrzyskie Kielce
Varminsko-mazursko Warmińsko-Mazurskie Olsztyn
Zapadnopomeransko Zachodniopomorskie Szczecin

HIDRA Zemljopis EU pdf

Zemljopis

U izradi U izradi

Zemljovid Poljske
Krakov, Vavel
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Poljske

Poljski se reljef sastoji gotovo isključivo od sjevernoeuropske nizine s prosječnom nadmorskom visinom od 173 metra, dok su na jugu (Sudeti i Krkonoše), te Karpati i Tatre, gdje je najviši vrh Poljske, Rysy (2,499 m). Dužina obale je 440 km,[7] Godine 1939 Poljska je imala 70 km obalne dužine i jednu luku – Gdinju.[8] Trenutno, velike morske luke ima u nekoliko gradova Gdańsk, Gdynia, Szczecin, Świnoujście, Police i Kołobrzeg.

Kroz nizinu teče nekoliko velikih rijeka - Visla (Wisła), Odra i Varta (Warta). Riječne luke ima, među ostalima:

Poljska ima oko 9300 jezera, uglavnom na sjeveru zemlje. Mazurija (Mazury) je najveće i najposjećenije jezersko područje u Poljskoj.

Poljska ima umjerenu klimu s hladnim, kišovitim i relativno oštrim zimama, te blagim ljetima s čestim pljuskovima.

Glavne turističke atrakcije

Gospodarstvo

Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Poljske
Luka u Szczecinu

Prije drugog svjetskog rata, gospodarstvo je uglavnom ovisilo o poljoprivredi.

Za vrijeme komunizma uvedena je sovjetska planska ekonomija s naglaskom na industriji.

Krajem 1970-ih došlo je do velikih gospodarskih problema, zbog kojih je dijelom i propao komunizam.

Kad je pobijedila demokracija, uvedene su reforme radi prelaska na slobodno tržište. Nakon početne krize, gospodarstvo je ravnomjerno raslo, kao i privatizacija i strane investicije.

Strukturne promjene zdravstva, obrazovanja, mirovinskog sustava i državne uprave izazvale su znatne porezne pritiske.

Bruto domaći proizvod stalno je rastao od 1993. do 2000. uz kraće usporavanje u 2001. i 2002. godini.

Približavanje članstva u Europskoj Uniji opet je potaklo gospodarstvo, koje je u 2003. poraslo za 3,7%.

Stanovništvo

U izradi U izradi

Podrobniji članak o temi: Stanovništvo Poljske
Stanovništvo Poljske
Godina Stanovništvo Porast % Godina Stanovništvo Porast %
1846. 11.107.000 - 1960. 29.776.000 19,1%
1911. 22.110.000 99,1% 1970. 32.642.000 9,6%
1921. 27.177.000 22,9% 1978. 35.061.000 7,4%
1931. 32.107.000 18,4% 1988. 37.879.000 8,0%
1938. 34.849.000 8,5% 1990. 38.183.000 0,8%
1946. 23.930.000 -31,3% 1995. 38.610.000 1,1%
1950. 25.008.000 4,5% 2000. 38.654.000 0,1%
Stanovništvo Poljske kroz povijest

Stanovništvo Poljske je najgušće na jugu, a najrjeđe na sjeverozapadu i sjeveroistoku zemlje.

63% ljudi živi u gradovima (podatak iz 2001. godine). 42 grada imaju više od sto tisuća stanovnika, a 6 gradova više od petsto tisuća.

Poljska je nekad pokrivala mnogo naroda, kultura i vjera. Drugi svjetski rat i teritorijalni pomak na zapad homogenizirali su stanovništvo.

Danas Poljaci čine 98% stanovnika, a glavne manjine su Nijemci, Ukrajinci i Bjelorusi.

Poljski jezik, koji spada u zapadnu granu slavenskih jezika, jest službeni jezik Poljske.

Većina Poljaka (95%) su katolici, a 75% se računa kao aktivni katolici. Nekatoličkih 5% stanovništva uglavnom spada u pravoslavlje i protestantizam.

Kultura

Podrobniji članak o temi: Kultura Poljske
Juliusz Słowacki Kazalište u Krakowu

Poljska je uglavnom dijelila sva razdoblja kulturnog razvitka Zapada. Renesansa je dovela do procvata poljske kulture, dok je reformacija ubrzala razvoj književnosti na poljskom. Francuska je kultura jako utjecala na Poljsku u 18. i 19. stoljeću.

Ovo su samo neki od brojnih Poljaka koji su doprinijeli svjetskoj kulturi:

Državni praznici (neradni dani)

datumhrvatski nazivlokalni nazivnapomene
1. siječnja Nova godina Nowy Rok  
6. siječnja Bogojavljenje Święto Trzech Króli,Objawienie Pańskie, Epifania  
klizni datum Uskrs Wielkanoc
klizni datum Uskrsni ponedjeljak Poniedziałek Wielkanocny dan nakon Uskrsa
1. svibnja Državni praznik Święto Pracy zapravo Praznik rada, ali Poljaci ne vole taj naziv
3. svibnja Državni praznik 3. svibnja Święto Konstytucji Trzeciego Maja naziva se i "Dan ustava"
klizni datum Duhovi Pierwszy dzień Zielonych Świątek nedjelja 50 dana nakon Uskrsa
klizni datum Tijelovo Boże Ciało četvrtak 10 dana nakon Duhova
15. kolovoza Velika Gospa Wniebowzięcie Najświętszej Maryi Panny  
15. kolovoza Dan Poljske vojske Święto Wojska Polskiego dan spomene pobjede Poljska vojska nad Sovjetskom Savezom u "Čudu na Visli" (tijekom Bitci za Varšavu (1920.))
1. studenog Svi sveti Wszystkich Świętych  
11. studenog Dan neovisnosti Narodowe Święto Niepodległości  
25. prosinca Božić Boże Narodzenie  
26. prosinca Sveti Stjepan Boże Narodzenie (Świętego Szczepana)  

Zanimljivosti

Poljska
Poljska
 Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)
Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.
Rezervat prirode Stawy Milickie.

Na području današnje južne Poljske poznate i kao Małopolska postojala je u ranom srednjem vijeku država Bijelih Hrvata. Poznato je da se još u 19. i 20. st. oko sto tisuća poljskih imigranata u SAD prilikom ulaska izjasnilo kao Białochorwaty ("Bjelohrvati"), ali Poljaci nikad nisu čuli niti za Bjelohrvate, niti za Bijelu Hrvatsku (osim sveučilišnih profesora i studenata slavistike).

Poljaci (kao i još neki europski narodi) nemaju pozdrav za "Dobro jutro". Njima je od zore "Dzień dobry". ("Dobar dan.")

Kako je vinova loza u Poljskoj vrlo rijetka tako je, naravno, i vino. Tako, zimi, Poljaci tradicionalno ne piju kuhano vino već čaj ili kuhano pivo (!). "Grzane piwo z sokiem" je nacionalno zimsko piće - zgrijano pivo sa slatkim sokom. Poljaci piju i hladno pivo sa sokom.

Poljaci su skloni stvari nazivati opisnim načinom; tako je najslavenskije piće "medovina" kod Poljaka "miód pitny" ("pitki med").

Varšava je kroz čitavu povijest Poljske bila u "zapadnoj polovici države". Od kraja 2. svjetskog rata kad su Poljaci definitivno ostali bez svojih istočnih krajeva u korist SSSR-a, Varšava je u "istočnoj polovici države".

Poljaci se jako ponose svojim medenjacima koji su opako začinjeni svim i svačim - od papra i cimeta do raznih drugih dodataka. To je dokaz da je Poljska nekad bila moćna država koja si je mogla priuštiti obilan uvoz začina iz Azije. Tijesto za prave tradicionalne medenjake, nakon što je zamiješeno, odležava 2 godine.

Letonija (Latvija), tada Kurlandska kneževina, kao poljski vazal imala je i kolonije, npr. na Tobagu (danas Trinidad i Tobago) koje su kasnije postale poljske.

U Šleskoj, Pomeraniji i Istočnoj Pruskoj, krajevima koje je Poljska nakon 2. svjetskog rata dobila od Njemačke, Poljaka je bilo vrlo malo. Tek četvrtina mjesta imala je i poljsko ime; danas u svim tim mjestima žive Poljaci, mahom protjerani iz bivše istočne Poljske i sva mjesta imaju "prilagođena", slavenizirana poljska imena.

Bjeloruse Poljaci smatraju Rusima, a Rusi se šale na račun njihova jezika i pogrdno ih nazivaju Poljacima.

Grkokatolička kršćanska denominacija nastala je tako da su Poljaci natjerali pravoslavce nad kojima su vladali u svojoj nekad divovskoj državi da prihvate Papu kao vrhovnog crkvenog gospodara, ali su im dozvolili da zadrže pravoslavni obred. Papa se složio u svrhu privlačenja duša "pravovjerstvu".

Lavov u današnjoj Ukrajini (ukr. Lviv, polj. Lwów, njem. Lemberg) svojevremeno je bio jedan od najvećih i najprosperitetnijih poljskih gradova sa zamršenim nacionalnim sastavom: Poljaci u većini + Ukrajinci + Rusi + Bjelorusi + Židovi u gotovo jednakim omjerima i nešto Litvanaca. Danas u Lavovu gotovo da i nema Poljaka - tek gdjekoji koji se obogatio na zapadu pa kao umirovljenik obnavlja svoju rodnu ili roditeljsku kuću.

Južno od Chicaga postoji nekoliko okruga u kojima žive gotovo isključivo Poljaci; College of Illinois svoje web stranice održava jednako kako na engleskom tako i na poljskom.

Bilješke

Izvori

  1. ↑ Poland. International Monetary Fund. Pristupljeno 4. listopada 2018.
  2. ↑ Poland. International Monetary Fund. Pristupljeno 4. listopada 2018.
  3. ↑ United Nations Statistics Division — Standard Country and Area Codes Classifications
  4. ↑ a b c d e f g Kolegij Poljska kultura i civilizacija na katedri za Poljski jezik i književnost na odsjeku za Zapadnoslavenskih jezike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, akademske godine 2015./2016.
  5. ↑ a b c d e f g h i j k Michał Timowski, Najkrotsza historia Polski (hrvatsko izdanje -Kratka povijest Poljske, prijevod: Magdalena Najbar-Agičić, Matica Hrvatska, Zagreb, 1999., ISBN 953-150-534-9), Wydawnictwo Trio, Warszawa, 1995.
  6. ↑ a b Partitions of Poland (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2. siječnja 2019.
  7. ↑ Poljska (eng. Poland).  U almanahu: The World Factbook, Washington, Okrug Columbia : Central Intelligence Agency, Mrežno gradivo. Zadnji put osvježeni podatci: 13. travnja 2012. Pristupljeno 24. travnja 2012., ISSN 0277-1527, ISSN 1553-8133 (engl. The online Factbook).
  8. ↑ Hrvatsko kolo, časopis Matice hrvatske, 1948.

Literatura

Vanjske poveznice

Portal:Europa

Ostali projekti

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Poljska
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Poljska
Zajednički poslužitelj sadrži atlas Poljske
v • r • u
Države u Europi
Samostalne države
Zavisni teritoriji
Nepriznate države
Abhazija5) (Gruzija) • Gorski Karabah3) (Azerbajdžan) • Južna Osetija5) (Gruzija) • Pridnjestrovlje (Moldavija) • Turska Republika Sjeverni Cipar (Cipar)3)

1) Značajan dio teritorija se nalazi u Aziji 2) Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU. 3) U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom 4) Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe 5) Priznata od strane više članica UN-a, uključujući Rusku Federaciju

v • u
Europska unija
Zemlje članiceZastava Europske unije
Kandidati
v • u
Zapadnoeuropska unija
Države članiceZastava ZEU
Pridružene države članice
Države promatračice
v • u
NATO
Zastava NATO-a
v • u
Frankofonija
Članice
Albanija • Andora • Belgija • Benin • Bjelokosna Obala • Bugarska • Burkina Faso • Burundi • Cipar • Čad • Demokratska Republika Kongo • Dominika • Džibuti • Egipat • Ekvatorska Gvineja • Francuska • Francuska Gvajana • Gabon • Gana • Grčka • Gvadalupa • Gvineja • Gvineja Bisau • Haiti • Kambodža • Kamerun • Kanada • Kanada-Novi Brunswick • Kanada-Québec • Komori • Laos • Libanon • Luksemburg • Madagaskar • Mali • Martinik • Mauretanija • Mauricijus • Maroko • Monako • Niger • Republika Kongo • Rumunjska • Ruanda • Sejšeli • Senegal • Sjeverna Makedonija • Sveta Lucija • Sveti Petar i Mikelon • Sveti Toma i Princip • Srednjoafrička Republika • Švicarska • Togo • Tunis • Vanuatu • Vijetnam • Zelenortska Republika
Zastava Frankofonije
Promatrači


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Poljska&oldid=5186451"