Daniel Chee Tsui

Izvor: Wikipedija
Daniel Chee Tsui
Daniel Chee Tsui.jpg
Rođenje 28. veljače 1939.
Fan, Henan, Kina
Državljanstvo Kinez
Amerikanac
Polje Fizika
Institucija Sveučilište Princeton
Laboratoriji Bell Telephone u Murray Hillu
Sveučilište u Bostonu
Alma mater Sveučilište u Chicagu
Poznat po Kvantni Hallov učinak
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1998.)
Portal o životopisima

Daniel Chee Tsui (Fan, Henan, 28. veljače 1939.), američki fizičar kineskog podrijetla. Školovao se u Hong Kongu, zatim od 1958. u Rock Islandu u SAD-u, te od 1961. na Sveučilištu u Chicagu, gdje je doktorirao 1967. Od 1968. radio je u Bellovim laboratorijima u Murray Hillu, da bi nakon otkrića frakcijskoga kvantnog Hallova učinka 1982. dobio mjesto profesora na Princetonskom sveučilištu. Za to je otkriće s H. L. Stormerom i R. Laughlinom dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1998.[1]

Hallov učinak[uredi | uredi kôd]

Hallov učinak ili Hallov efekt (po E. H. Hallu koji ga je uočio 1879.) je pojava u tankoj metalnoj ili poluvodičkoj pločici kojom teče električna struja gustoće Jx, pod djelovanjem okomitoga magnetskoga polja indukcije Bz, stvaranja transverzalnoga električnoga polja jakosti:

(RH je Hallova konstanta ili Hallov otpor) i poprečnoga električnoga napona. Električna struja, magnetsko polje i električno polje međusobno su okomiti i, ako tvore desni koordinatni sustav, Hallov učinak je normalan (konstanta RH je negativna). U obratnom slučaju (konstanta RH je pozitivna) učinak je anomalan. Hallov je učinak jači za poluvodiče, a slabiji za električne vodiče. Objašnjenje anomalnoga Hallova učinka bila je jedna od najvećih teškoća klasične elektromagnetske teorije. Protumačila ga je tek kvantna teorija čvrstih tijela.

Hallov pretvarač ili Hallov generator[uredi | uredi kôd]

Hallov pretvarač ili Hallov generator izveden je na temelju Hallova učinka, a primjenjuje se u mjernoj i računalnoj tehnici: za mjerenje jakosti magnetskoga polja reda 10–5 A/m do reda 105 A/m, za pretvorbu neelektričnih veličina u električne, analizu spektra električnih i magnetskih signala, mjerenje razlike faza, istraživanje magnetskih tokova, pretvorbu signala i slično.

Kvantni Hallov učinak[uredi | uredi kôd]

Kvantni Hallov učinak ili kvantni Hallov efekt je odstupanje Hallova otpora od linearne ovisnosti o jakosti magnetskoga polja pri Hallovu učinku u ekstremnim uvjetima. Uočio ga je K. von Klitzing 1980. Pojavljuje se pri magnetskoj indukciji većoj od 10 T, temperaturi manjoj od 1 K i ograničenosti gibanja elektronskoga plina na dvije dimenzije, to jest onemogućenosti gibanja elektrona u smjeru magnetskoga polja. Za mjerenje kvantnoga Hallova učinka nužni su poluvodiči koji omogućuju smještanje slobodnih elektrona u vrlo tank sloj paralelan s površinom uzorka. Diskretne vrijednosti Hallova otpora (Hallovi platoi) koje se opažaju u tim uvjetima ne ovise o materijalu uzorka i mogu se izraziti preko temeljnih prirodnih konstanti:

gdje je: q - racionalni broj, h - Planckova konstanta, e - elementarni električni naboj.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Tsui, Daniel Chee, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.