Prijeđi na sadržaj

Shuji Nakamura

Izvor: Wikipedija
Shuji Nakamura
Rođenje 22. svibnja 1954. (72 god.)
DržavljanstvoJapanac (do 2005. ili 2006.)
Amerikanac (od 2005. ili 2006.)
Poznat(a) poPlave i bijele svjetleće diode
PoljeFizika
Institucijatvrtka Nichia
Kalifornijsko sveučilište u Santa Barbari
Alma materSveučilište u Tokushimi
NagradeNobelova nagrada za fiziku (2014.)

Shuji Nakamura (Ikata, 22. svibnja 1954.), američko-japanski fizičar. Diplomirao (1979.) i doktorirao (1994.) na Sveučilištu u Tokushimi. Radio za tvrtku Nichia (od 1979. do 1999.), a potom kao profesor na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari. Pronašao je način izrade plave svjetleće diode pogodne za masovnu proizvodnju rasvjetnih tijela (od 1993.). Pridonio je razvoju plavoga poluvodičkog lasera koji se primjenjuje u optičkim diskovima (Blu-ray Disc). Za izum učinkovite plave svjetleće diode koja je omogućila izradu energetski štedljivih bijelih izvora svjetlosti velike svjetlosne jakosti s I. Akasakijem i H. Amanom dobio Nobelovu nagradu za fiziku 2014.[1]

Svjetleća dioda ili LED

[uredi | uredi kôd]
Plave svjetleće diode.

Svjetleća dioda ili LED (skr. od engl. Light Emitting Diode) je poluvodički elektronički element koji pretvara električni signal u optički (svjetlost). Propusno polarizirana svjetleća dioda emitira elektromagnetsko zračenje na način spontane emisije uzrokovane rekombinacijom nosilaca električnoga naboja (elektroluminiscencija). Elektroni prelazeći iz vodljivog u valentni pojas, oslobađaju energiju, koja se dijelom očituje kao toplina, a dijelom kao zračenje. Boja emitiranog svjetla ovisi o poluvodiču, kao i o primjesama u njemu i varira od infracrvenog preko vidljivog do ultraljubičastog dijela spektra.

Izrađuju se od galija, arsena i fosfora (GaAsP), gdje se omjerom arsena i fosfora određuje širina zabranjenoga pojasa i time posredno frekvencija zračenja, ili pak, za heterostrukturne izvedbe pogodne za optičke komunikacije, od istih elemenata uz dodatak indija.

Primjenjuje se najčešće kao indikator, na primjer na komandnim i signalnim pločama uređaja i strojeva ili kao alfanumerički pokazivač na zaslonima džepnih kalkulatora, zatim za ukrasno osvjetljenje te u industriji zabave, za signalnu rasvjetu za bicikle, automobilska svjetla, kao dijelovi za daljinski prijenos signala u upravljačkim krugovima, na primjer kod televizorskih daljinskih upravljača. Veliko područje primjene imaju i u optičkim komunikacijama, gdje služe za prijenos podataka na kraće udaljenosti multimodnim optičkim vlaknom.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Nakamura Shuji. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.
  2. svjetleća dioda (LED). Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda