Ernest Walton

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ernest Walton
Ernest Walton.jpg
Rođenje 6. listopada 1903.
Dungarvan, Irska
Smrt 25. lipnja 1995.
Belfast, Sjeverna Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Narodnost Irac
Polje Fizika
Institucija Koledž Presvetog Trojstva u Dublinu,
Sveučilište u Cambridgeu,
Metodistički koledž u Dublinu
Alma mater Koledž Presvetog Trojstva u Dublinu
Akademski mentor Ernest Rutherford
Poznat po Prvi izazvao raspadanje atomske jezgre ili „cijepanje” atoma (nuklearna reakcija)
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1951.)

Ernest Walton ili punim imenom Ernest Thomas Sinton Walton (Dungarvan, 6. listopada 1903. – Belfast, 25. lipnja 1995.), irski fizičar. Studirao na Koledžu Presvetog Trojstva u Dublinu. Od 1927. radio je kao eksperimentalni fizičar u Cambridgeu i Dublinu. Bavio se zamislima o ubrzavanju električki nabijenih čestica. Početnu je ideju razvijao i 1932., zajedno s Johnom Cockcroftom, konstruirao akcelerator nabijenih čestica (Cockcroft-Waltonov akcelerator), za što su 1951. obojica dobili Nobelovu nagradu za fiziku. Zajedno s Cockcroftom izveo je transmutaciju litija u helij bombardirajući ga brzim protonima. [1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Cockroft-Waltonovog akcelerator čestica.

Ernest Walton je bio dijete irskih svećenika, metodista. Prema pravilima metodista, on se selio svakih 3 godine u nova područja. Školovao se zato u raznim mjestima, da bi na kraju bio u Belfastu i Dublinu, gdje se pokazalo da ima izvrsne rezultate iz znanosti i matematike. Nastavio školovanje u Cambridgeu, a 1927. je počeo značajnu saradnju s Ernestom Rutherfordom.

Ernest Walton se oženio s Fredom Wilson 1934., a imali su petoro djece. [2]

Istraživački rad[uredi VE | uredi]

Ernest Walton i John Cockcroft su došli na ideju da se protoni, koji se mogu dobiti ionizacijom vodika pri električnom pražnjenju u vakuumskoj cijevi, mogu pod utjecajem električnog polja visokog napona, ubrzavati i vidu usmjerenih zraka usmjeriti k elementima, da bi se dobila nuklearna reakcija i pretvorba u nove kemijske elemente. 1932. su izveli poznati pokus, kada su bombardiranjem atoma litija s protonima, uspijeli ih razdvojiti u dvije alfa-čestice, s akceleratorom čestica, koji je konstruirao Leo Szilard. Brzi protoni su ubrzani pod naponom od 125 000 V, a alfa-čestice su uočene scintilacijom na zaslonu od cinkovog sulfida (ZnS). To je bio prvi eksperimentalni dokaz pretvorbe kemijske tvari u energiju i tada je prvi puta uočen gubitak ili defekt mase. Taj pokus je popularno nazvan „cijepanje” atoma.

Nakon tog pokusa, Cockcroft i Walton su nastavili zajedničku suradnju na usavršavanju akceleratora čestica, pa je nastao Cockroft-Waltonovog akcelerator čestica. Na njemu su se mogle dobiti nuklearne čestice velike energije, a sastojao se od niza kondenzatora jednakog kapaciteta i ispravljačkih elektronskih cijevi, koje se povezuju paralelno ili serijski, a služile su kao ventili jer su propuštali električnu struju samo u jednom smjeru.. Ovaj uređaj se naziva još kaskadni generator ili naponski multiplikator. Mogao je stvarati napon i do 800 000 V. Jedan uređaj se nalazi i u Institutu Ruđer Bošković.

1934. se vratio u Irsku, gdje je radio kao profesor. Bavio se istraživanjem fosforescencije, datiranjem radioaktivnim tvarima i postavljanjem tankih slojeva ili filmova na stakla. [3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Walton, Ernest Thomas Sinton, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  2. Boylan Henry: "A Dictionary of Irish Biography, 3rd Edition", publisher= Gill and MacMillan,1998.
  3. [2] Walton biography