Simon van der Meer

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Simon van der Meer
Simon Van der Meer.png
Rođenje 24. studenog 1925.
Hag, Nizozemska
Smrt 4. ožujka 2011.
Ženeva, Švicarska
Narodnost Nizozemac
Polje Fizika
Institucija Philipsovi laboratoriji u Eindhovenu,
CERN u Ženevi
Alma mater Visoka tehnička škola fizike u Delftu
Poznat po Otkriće W-bozona i Z-bozona
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1984.)

Simon van der Meer (Hag, 24. studenog 1925. – Ženeva, 4. ožujka 2011.), nizozemski fizičar. Diplomirao (1952.) na Visokoj tehničkoj školi fizike u Delftu. Bio je zaposlen u Philipsovim laboratorijima u Eindhovenu (od 1952. do 1956.) i na CERN-u u Ženevi (od 1956. do 1990.). Radio je na konstrukciji sinkrotrona od 28 GeV, te bio idejni začetnik i konstruktor uređaja za fokusiranje snopova elementarnih čestica, što je omogućilo otkriće W-bozona i Z-bozona. Za taj doprinos dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1984. s C. Rubbijom. [1]

W i Z bozoni[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: W i Z bozoni

W i Z bozoni su elementarne čestice prijenosnici slabe nuklearne sile, odgovorne za raspade protona u neutrone i obrnuto. Za razliku od ostalih baždarnih bozona, mase mirovanja su mi različite od nule, a iznose 80,4 i 91,2 GeV/c2, što je gotovo 100 puta više od mase protona, zbog čega im je djelovanje ograničeno na atomsku jezgru.

W-bozon[uredi VE | uredi]

W-bozon (oznaka W±) je subatomska čestica koja kao prijenosnik temeljne slabe nuklearne sile postoji u dva električki nabijena stanja, u negativnom stanju je čestica, a u pozitivnom stanju je antičestica. Sa Z-bozonom, gluonom i fotonom čini skupinu baždarnih bozona elektroslaboga i jakoga međudjelovanja (jaka nuklearna sila). W-bozoni otkriveni su 1983. u CERN-u u Ženevi, u skladu s predviđanjima modela S. L. Glashowa, S. Weinberga i A. Salama (Nobelova nagrada za fiziku 1979.). Njihova razmjerno velika masa, mW = 80,385 ± 0,015 GeV/c², objašnjava kratkodosežnost i izrazito malu jakost slabe sile pri uobičajenim niskoenergijskim procesima subatomskih čestica. [2]

Z-bozon[uredi VE | uredi]

Z-bozon (oznaka Z) je subatomska čestica koja je prijenosnik temeljne slabe sile, električki je neutralna i sama sebi antičestica. S W-bozonom, gluonom i fotonom čini baždarne bozone elektroslaboga i jakoga međudjelovanja. Z-bozoni otkriveni su 1983. u CERN-u u Ženevi, u skladu s predviđanjima modela S. L. Glashowa, S. Weinberga i A. Salama (Nobelova nagrada za fiziku 1979.). Njihova razmjerno velika masa, mZ = 91,1875 ± 0,0021 GeV/c², objašnjava kratkodosežnost i izrazito malu jakost slabe sile pri uobičajenim niskoenergijskim procesima subatomskih čestica. [3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Meer, Simon van der, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. ožujka 2020.
  2. W-bozon, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 18. ožujka 2020.
  3. Z-bozon, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. ožujka 2020.