Prijeđi na sadržaj

Hans Georg Dehmelt

Izvor: Wikipedija
Hans Georg Dehmelt
Rođenje 9. rujna 1922.
Görlitz, Saska, Njemačka
Prebivalište SAD
Državljanstvo Nijemac
Polje Fizika
Institucija Sveučilište Washington u Seattleu
Sveučilište Duke
Alma mater Sveučilište u Göttingenu
Poznat po Ionska stupica
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1989.)
Portal o životopisima

Hans Georg Dehmelt (Görlitz, 9. rujna 1922.), američki fizičar njemačkoga podrijetla. Diplomirao (1948.) i doktorirao (1950.) na Sveučilištu u Göttingenu. Profesor Sveučilišta Washington u Seattleu, zaslužan za mjerenje magnetizma elektrona s točnošću od dvanaest znamenki. Izmjerena vrijednost magnetskoga dipolnog momenta elektrona (dipol) 1,001 159 652 193(10), gdje posljednje dvije znamenke u zagradi izriču neodređenost mjerenja zadnjih decimalnih mjesta, u nevjerojatnom je suglasju s vrijednošću 1,001 159 652 14 koju predviđa kvantna elektrodinamika. Za razvoj tehnike ionskih stupica podijelio je s W. Paulom i N. F. Ramseyem Nobelovu nagradu za fiziku (1989.).[1]

Ionska stupica

[uredi | uredi kôd]
Linearna ionska stupica koja se koristi u masenoj spektrometriji.

Ionska stupica je uređaj kojim se ioni mogu zadržati u određenom prostoru unutar elektromagnetskog polja. Vrijeme zadržavanja, prema vrsti i namjeni stupice, može varirati od nekoliko sekundi do više dana. Najvažnija je primjena kao analizatora u masenoj spektrometriji, te kod ionskih pumpi za postizanje visokog i ultravisokog vakuuma do 10–9 Pa.[2]

Molekula vode je polarna zbog nejednake raspodjele elektrona. Negativni električni naboj je u sredini (crveni dio), a pozitivni električni naboj je na krajevima (plavi dio).

Dipol u kemiji

[uredi | uredi kôd]

Dipol, u kemiji, je naziv za nesimetrične molekule, u kojima se, zbog razlike u elektronegativnosti atoma, težišta pozitivnog i negativnog naboja ne poklapaju. Najjednostavniji su primjeri dipola dvoatomne molekule halogenovodika (na primjer HCl) u plinovitu stanju, ali su dipoli i veće molekule kao što su molekule vode, alkohola ili aminokiselina. Sve su to polarne molekule, a veličina njihove polarnosti određena je električnim dipolnim momentom. Polarne molekule plina ili kapljevine zauzimaju u električnom polju određeni položaj prema smjeru polja.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Dehmelt, Hans Georg. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.
  2. ionska stupica. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.
  3. dipol. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2014.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda