Wolfgang Ketterle

Izvor: Wikipedija
Wolfgang Ketterle

Rođenje 21. listopada 1957.
Heidelberg, Njemačka
Državljanstvo Nijemac
Polje Fizika
Institucija Sveučilište u Heidelbergu
Massachusettski institut za tehnologiju (MIT)
Alma mater Sveučilište u Heidelbergu,
Tehničko sveučilište u Münchenu
Poznat po Bose-Einsteinova kondenzacija
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (2001.)
Portal o životopisima

Wolfgang Ketterle (Heidelberg, 21. listopada 1957.), njemački fizičar. Diplomirao (1982.) i doktorirao (1986.) na Tehničkome sveučilištu u Münchenu. Profesor je (od 1993.) u Massachusettskom institutu za tehnologiju (MIT). Razvio je tehnike za hlađenje atoma te 1995., nakon E. A. Cornella i C. Wiemana, veliki uzorak natrijevih atoma doveo u stanje Bose-Einsteinova kondenzata (u tom su stanju atomi tako rashlađeni i spori da se spajaju i ponašaju kao jedan kvantni entitet koji je znatno veći od bilo kojega pojedinačnog atoma), što je omogućilo dodatno proučavanje svojstava kondenzata. Upozorio je i na moguću primjenu kondenzata. Za prvo postignuće Bose-Einsteinova kondenzata u razrijeđenim plinovima alkalijskih atoma i za rano temeljno proučavanje svojstava kondenzata s Cornellom i Wiemanom 2001. dobio Nobelovu nagradu za fiziku.[1]

Bose-Einsteinova kondenzacija[uredi | uredi kôd]

Bose-Einsteinova kondenzacija je pojava svojstvena bozonima, pri kojem se velik broj čestica (atoma) nalazi u istom energetskom stanju ako je temperatura sustava dovoljno mala. Prvi je put Bose-Einsteinova kondenzacija postignuta 1995., u grupi profesora Carla E. Wiemanna i Erica A. Cornella (Sveučilište Colorado u Boulderu, SAD), hlađenjem razrijeđenog plina (pare) rubidijevih atoma do ultraniske temperature (manje od 170 · 10–9 K iznad apsolutne nule) u atomskoj stupici.[2]

Integrirani krug atomske stupice razvijene u ILS-u (eng. Institute for Laser Science) 2005.

Atomska stupica[uredi | uredi kôd]

Atomska stupica (engl. atomic trap) je uređaj za usporavanje (hlađenje) atoma u malom dijelu prostora radi njihova spektroskopskog proučavanja. Osnovna je tehnika Dopplerovo hlađenje, pri kojem se upotrebljava lasersko svjetlo nešto niže frekvencije od određenog elektronskog prijelaza u atomu. Takvo svjetlo usmjeri se na brze atome u snopu ili pari. Zbog Dopplerova učinka atom vidi fotone kao rezonantne. Fotoni se apsorbiraju i tako pobuđeni atom fluorescira emitirajući foton u nasumičnu smjeru. Tako se prenosi moment količine gibanja s fotona na atom, a to uz lavinu fotona uzrokuje usporavanje atoma. Primjenom laserskoga snopa u svih 6 smjerova zadržavaju se atomi u zadanom prostoru (optička molasa). Ako se primijene dodatna magnetska polja i laser, atomi se mogu ohladiti na nekoliko milijuntinki Kelvina. Sudari tako ohlađenih atoma omogućuju proučavanje raznih kvantnih učinaka. Načela laserskoga zarobljavanja primjenjuju se za proučavanje mikroorganizama koji se drže izolirani, a da im se ne naškodi.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ketterle, Wolfgang, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  2. Bose-Einsteinova kondenzacija, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  3. atomska stupica, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.