Razlika između inačica stranice »Pieter Zeeman«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 689 bajtova ,  prije 6 godina
infookvir
m (Bot: Migrating 63 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q79000 (translate me))
(infookvir)
{{Infookvir znanstvenik
[[Datoteka:Pieter Zeeman.jpg|mini|'''Pieter Zeeman''']]
| ime = Pieter Zeeman
| slika = Pieter Zeeman.jpg
| slika_širina = 250px
| naslov =
| datum_rođenja = [[25. svibnja]] [[1865]].
| mjesto_rođenja = [[Zonnemaire]]
| datum_smrti = [[9. listopada]] [[1943]].
| mjesto_smrti = [[Amsterdam]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Nizozemska]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje =
| radna_institucija =
| alma_mater =
| doktorski_mentor =
| poznat_po = [[Zeemanov efekt]] ([[normalni Zeemanov efekt|normalni]] i [[iskrivljeni Zeemanov efekt|iskrivljeni]])
| nagrade = [[1902]]. - [[Nobelova nagrada za fiziku]]
| fusnote =
}}
'''Pieter Zeeman''' ([[Zonnemaire]], [[25. svibnja]] [[1865]]. - [[Amsterdam]], [[9. listopada]] [[1943]].), [[Nizozemska|nizozemski]] fizičar.
 
Nakon završetka srednješkolskog obrazovanja u [[Zierikzee]]u, otišao je na dvije godine u [[Delfit]] gdje je primio stipendiju za klasične jezike, što je onda bilo ključno znanje za upis na fakultet. Tu je Zeeman bio izložen okolini pogodnoj za razvoj njegovog znanstvenog talenta (Dr. J. W. Lely, Kamerling Onnes). Zeeman je bio široko načitan i njegova strast za izvođenje eksperimenata zadivila je Kamerlingha Onnesa i bila baza za plodno prijateljstvo.
 
Godine [[1890]]. imenovan je [[Hendrik Antoon Lorentz|Lorentzovim]] asistentom, što mu je omogućilo da sudjeluje u opsežnom programu proučavanja Kerr-efekta, važnog temelja za njegov budući rad. Doktorirao je [[1893]]., a [[1897]]. godinu poslije otkrića magnetskog dijeljenja središnjih linija, pozvan je na Sveučilište u [[Amsterdam]]u. [[1908]]. godine [[Van der Waa]]ls ([[Nobelova nagrada za fiziku]] [[1910]].) je umirovljen i Zeeman je odabran kao njegov nasljednik, a u isto vrijeme je bio i direktor laboratorija fizike. Godine [[1923]]. samo za njega izgrađen je novi [[laboratorij]] težine od četvrtine milijuna kilograma kao prikladna platforma za eksperimente bez vibracija. Taj institut je danas poznat kao Zeemanov laboratorij Sveučilišta u Amsterdamu.
 
Glavna tema Zeemanova istraživanja se uvijek ticala [[optika|optičkih]] fenomena. U Strasbourgu je proučavao širenje i apsorpciju električnih valova u tekućinama. Glavni rad mu je bio proučavanje utjecaja [[magnetizam|magnetizma]] radijacije svjetlosti u prirodi. Otkriće tzv. '''''Zeemanovog efekta''''', za koji je dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu]] [[1902]]. godine, u jednom je ne samo potvrdio Lorentzov teorijski zaključak s obzirom na stanje polarizacije svjetla koju emitira plamen, nego je i pokazao negativnu prirodu oscilirajućih čestica, kao i neočekivano visoki omjer njihovog naboja i mase (e/m).
 
Kad je sljedeće godine J. J. Thomson otkrio postojanje slobodnih [[elektron]]a u obliku katodnih zraka, identitet elektrona i oscilirajućih čestica svjetla se mogao ustanoviti iz negativne prirode i e/m omjera čestica. Tzv. '''''[[iskrivljeni Zeemanov efekt]]''''' se mogao tek kasnije objasniti, jer je porastao broj istraživača koji su proučavali efekte korištenja raznih tvari kao emitera svjetla, a koji se nisu dali objasniti Lorentzovom teorijom.
 
Ne samo da je Zeemanov efekt bacio novo svjetlo na mehanizam radijacije svjetla i na prirodu tvari i [[elektricitet]]a, nego njegova velika važnost leži u činjenici da čak i do današnjeg dana ona nudi krajnje sredstvo za otkrivanje sttukture [[atom]]a i prirode i ponašanja njegovih komponenti. Još uvijek služi kao konačni test u svakoj novoj teoriji atoma.
134

uređivanja

Navigacijski izbornik