GNK Dinamo Zagreb

»NK Dinamo« preusmjerava ovamo. Za ostala značenja, pogledajte Dinamo (razdvojba).

»Dinamo Zagreb« preusmjerava ovamo. Za ostala značenja, pogledajte Dinamo Zagreb (razdvojba).

GNK Dinamo Zagreb
Puno ime	Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb
Nadimak	Modri, Plavi, Purgeri
Osnovan	9. lipnja 1945.; za svoj nadnevak osnutka uzima 26. travnja 1911., dan osnutka Građanskoga
Igralište	Maksimir, Zagreb
Kapacitet	35.423
Predsjednik	Mirko Barišić
Trener	Damir Krznar
Liga	1. HNL
2019./20.	1.
Popis igrača	Popis igrača GNK Dinama Zagreb
Domaći dres Gostujući dres Treći dres
Trenutačna sezona

Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb je hrvatski nogometni klub iz Zagreba. Od osnutka Republike Hrvatske najtrofejniji je klub u državi. Nadimci kluba su modri, zagrebački plavi, plavi lavovi, purgeri. Maskota kluba je lav Maksi. Domaće utakmice igra na Stadionu Maksimir. Dinamo je poznat po svojim vjernim i fanatičnim navijačima Bad Blue Boysima. Klub je cijenjen u svijetu po svojoj nogometnoj školi koja se zadnjih godina smatra za jednu od najboljih u Europi.

1. HŠK Građanski osnovan je 26. travnja 1911. godine. Nakon što je komunistička vlast 1945. godine dekretom ukinula najpopularnije predratne zagrebačke nogometne klubove Građanski, HAŠK i Concordia zbog igranja nogometnog prvenstva za vrijeme NDH, Nogometni klub Dinamo osnovan je 9. lipnja 1945. kao nogometna sekcija Fiskulturnog društva Dinamo, koja od 1949. godine djeluje kao samostalni nogometni klub. Od Građanskog je Dinamo preuzeo plavu boju dresova, većinu igrača i navijača te nadimak purgeri, a i grb kluba je napravljen po uzoru na grb Građanskog.

Promjene imena kluba u HAŠK Građanski i Croatia Zagreb nisu dobro primljene ratnih devedesetih godina 20. stoljeća, današnje ime usvojeno je na sjednici skupštine kluba 12. travnja 2011. godine kad se ime Nogometni klub Dinamo Zagreb mijenja u Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb želeći naglasiti povezanost sa Građanskim.

U bogatoj povijesti kluba osvojili su 32 naslova prvaka u pet država te 25 nacionalnih kupova. Dinamo je jedini hrvatski klub koji je uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA-e. Klub je od osnivanja športski simbol grada Zagreba. Najviše odigranih utakmica, 802, za Dinamo ima Dražen Ladić, a najbolji je strijelac Dražan Jerković s 322 postignuta gola. Najduže je kapetan bio Tomislav Crnković.

Najveći sportski rival kluba je splitski Hajduk. Dinamo i Hajduk igraju Vječni derbi oko prestiža u Hrvatskoj. Do danas su odigrali 219 utakmica u svim natjecanjima, Dinamo je pobijedio 96 puta, a Hajduk 68 puta. Zbog dugotrajnog rivalstva koje traje od 1920-ih godina i utakmica Građanskog i Hajduka, kao dva najpopularnija i najtrofejnija kluba u zemlji čije utakmice izazivaju velike tenzije, mnogi svrstavaju Vječni derbi među najznačanije nogometne derbije na Svijetu.

Povijest

Podrobniji članak o temi: 1. HŠK Građanski Zagreb

Grb Građanskog

Klub nastavlja tradiciju Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba (Građanski) utemeljenog u travnju 1911. godine. Tijekom 34 godine djelovanja šest puta je osvojio naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije i NDH (1923., 1926., 1928., 1937., 1940. i 1943.). Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti, a sva bogata pismohrana je vandalski uništena. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Dinamo je od Građanskog baštinio veći dio svoje tradicije (grb i boja).

Franjo Wölfl, jedan od najboljih strijelaca u povijesti

U prostorijama Elektre u Gundulićevoj ulici, osnovan je 9. lipnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački športski komesar Ivica Medarić, koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom, je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om.

Nakon osnivanja klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Wölfl, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Márton Bukovi. Od igrača HAŠK klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru – čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak purgeri, navijačku bazu, a od 1969. godine i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četiriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan koji su zbog dominacije u jugoslavenskom nogometu dobili naziv velika četvorka. Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948., 1954., 1958., 1982. i kupove 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.

Premda je Dinamo, sazdan na uništenoj slavnoj prijeratnoj tradiciji zagrebačkih klubova nosio podobno socijalističko ime, velikosrpski krugovi u jugoslavenskom režimu namijenili su mu ulogu "one druge kvaziustaške Hrvatske, zbog čega nitko od ljudi s političkim ambicijama nije htio ni smio priviriti ne samo u upravu, nego ni na stadion." Smišljenom politikom velikosrpskih krugova, a uz pomoć hrvatskih jugounitarista, orjunaša i autonomaša, poticano je neprijateljstvo između hrvatskog Sjevera i Juga, preko uzgajanog antagonizma između Hajduka i Dinama, a na planu podjele hrvatskog naroda te na planu podjele i prisvajanja hrvatske zemlje.

Plod takve politike bila je i utakmica od 29. svibnja 1960. godine koja se igrala u Splitu. Dinamo je osvojio kup i bio im je dovoljno neriješeno za osvojiti prvenstvo. Trener Milovan Ćirić, kojeg su udbaško-orjunaški krugovi doveli u Hajduk, tako je zatrovao odnose Zagreba i Splita da je Hajduk na surov način pobijedio Dinamo 3:2 čim je Crvena zvezda osvojila prvenstvo; pritom valja navesti da je Ćirić u 20. minuti kod 0:1 za Dinamo izvadio hrvatskog domoljuba Antu Žanetića, najboljeg europskog desnog beka svog vremena i igrača svjetske reprezentaciju u izboru engleskih novinara (Žanetić je iste večeri pretučen na splitskoj rivi, a u organizaciji udbaša iz Hajdukove uprave i orjunaša).

Miroslav Blažević

Zbog svega toga Dinamo, iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju momčad u Jugoslaviji nije uspio osvojiti niti jedan naslov. Tome je svakako pridonijelo što je bio hrvatski klub te je postao ono što komunistički vlastodršci nikako nisu željeli – simbol hrvatstva, baš kao što je to bio Građanski u Kraljevini Jugoslaviji. Iz toga je doba anegdota da u je u statutu Jugoslavenskog nogometnog saveza zapisano u prvom članku da Dinamo ne smije postati prvak. Drugi članak glasi: Ako se to ipak dogodi primjenjuje se članak prvi.

Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. godine nakon pobjede u završnici nad Leeds Unitedom, a prije toga je izbacio njemački Eintracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je u završnici istog natjecanja izgubivši od španjolske Valencije.

Nakon 24 godine čekanja Dinamo osvaja svoj četvrti naslov u Jugoslaviji 1982. predvođen legendarnim trenerom Ćirom Blaževićem i igračima Zajecom, Kranjčarom, Mlinarićem, Deverićem i Vlakom. Mnogobrojni igrači slavne 82' generacije postali su idoli navijača i legende kluba. Dinamo je te godine imao više od 40.000 članova, najviše u Europi iza slavne Barcelone.

Zvonimir Boban, kapetan Dinama s 19 godina

Dinamo je dana 25. lipnja 1991. godine pod ravnanjem tadašnjeg predsjednika Josipa Šoića promijenio ime u HAŠK Građanski. Bio je to pokušaj bijega od komunističkog imena Dinamo i povratak tradicijama dvaju slavnih prethodnika. Navijači nikad nisu prihvatili ovaj hibrid i nesretno ime je napušteno 1993. godine. Godine 1993. ime je promijenjeno u Croatia Zagreb. Bio je to potez kojim je tadašnji hrvatski politički vrh predvođen predsjednikom Franjom Tuđmanom želio distancirati od komunističke prošlosti i naziva kluba. Predsjednik Tuđman je uspješnim nastupom kluba u Europi, kojeg su državne tvrtke obilno financirale, pod imenom Croatia želio promovirati novostvorenu hrvatsku državu.

Pokušaj predsjednika Tuđmana stvoriti u Maksimiru klub nacionalnog jedinstva funkcionirao je samo za njegova života. U drugoj polovici devedesetih Dinamo osvaja pet hrvatskih prvenstava u nizu: 1996., 1997., 1998., 1999. i 2000. Iako je Croatia igrajući dvaput u Ligi prvaka ostavila dubok trag u maksimirskoj povijesti, ni ona se nije uspjela nametnuti javnosti i navijačima. Navijači Dinama osobito Bad Blue Boysi su se žestoko protivili i zahtjevali vraćanje imena Dinamo.

Pod vodstvom Otta Barića 1997. godine ponio je titulu s 81 od 90 mogućih bodova i s 21 bodom ispred drugoplasiranog Hajduka. U dva navrata 1998. i 1999. godine igra Ligu prvaka. Godine 1998. nakon pobjede nad Celticom u trećem pretkolu, u skupini s Ajaxom, Olympiakosom i Portom, Dinamo završava kao drugi iza Olympiacosa s 8 bodova, dvije pobjede i dva poraza. Godine 1999. u skupini s Manchester Unitedom, Olympiqueom iz Marseillea i Sturmom iz Graza završava kao posljednji s pobjedom i dva remija.

Luka Modrić, najbolji svjetski igrač, kapetan Dinama 2008.

U veljači 2000. godine na Valentinovo, nakon višegodišnje borbe navijača, vraća se ime Dinamo. Početak novog stoljeća obilježen je teškom financijskom situacijom i dugovima prema bivšim igračima. Predsjednik Dinama 2000. godine postaje Mirko Barišić. Situacija se polako stabilizira. Dinamo 2003. godine osvaja prvenstvo ali pokušaji proboja u Europi redovito završavaju porazima. U trećim pretkolima Lige prvaka 2000. poražen je od Milana, 2003. od Kijevskog Dinama, 2006. od Arsenala, 2007. od Werdera iz Bremena i 2008. od Šahtara iz Donjecka. U pet navrata, 2004., 2007. i 2008., 2009. i 2010. godine modri nastupaju u skupinama Kupa UEFA. U sezoni 2011./2012. Dinamo uspjeva ući u Ligu prvaka, pobijedivši švedski Malmö FF ukupnim rezultatom 4:3.

Nakon najlošijeg prvenstvenog rezultata u neovisnoj hrvatskoj državi, igranja u Ligi za ostanak, 2005. godine, Dinamo doživljava oporavak u narednoj sezoni predvođen trenerom Josipom Kužeom te uvjerljivo osvaja prvenstva 2006., 2007. i 2008. godine. Predvođen Brankom Ivankovićem kao trenerom, u prvenstvu 2006./07 od 99 mogućih osvaja 92 boda uz 30 pobjeda u 33 kola. Od 14. kola sezone 2006/07 do 8. kola 2007/08 nanizao je 28 uzastopnih pobjeda u 1. HNL, a između ožujka 2006. i veljače 2008. 29 pobjeda za redom na domaćem terenu. S takvim dostignućima, Dinamo je zadnjih godina statistički najuspješnija momčad u europskom nogometu.

U sezoni 2018./19. Dinamo se uspio probiti do playoffa Europske lige. U grupnoj fazi ostao je neporažen s 14 bodova. Tako se plasirao u 1/16 finala gdje je u gostima izgubio od Viktorije Plzen rezultatom 2:1. Na Maksimiru, Dinamo je deklasirao ovaj češki klub rezultatom 3:0 i ušao u osminu finala protiv portugalske Benfice. Doma je Dinamo slavio s 1:0 uz mnogo propuštenih prilika, a izgubio u Lisabonu rezultatom 3:0. Dinamo je svojim povratkom u Europu osigurao nastup čak 5 hrvatskih klubova u europska natjecanja za sezonu 2019./20. i prekinuo pauzu dugu 21 godinu, od sezone 1997./98. kada je izgubio u osmini finala od snažnog Atlético Madrida (2:1). Zanimljivo je, ali i bizarno, da je ovo prvi playoff nekog hrvatskog nogometnog kluba u velikom europskom natjecanju u 21. stoljeću (pretposljednji put 1998.), unatoč velikim uspjesima reprezentacije (bronca i srebro na SP-ima) za to vrijeme.

Nastavljajući uspjehe u europskim natjecanjima, Dinamo je 18. ožujka 2021. pobjedom nad Tottenhamom rezultatom 3:0 (3:2) ušao u povijesno četvrtfinale Europske lige 2020./21., što je najveći uspjeh tog kluba nakon točno 51 godine. Naime, Dinamo je svoje posljednje četvrtfinale nekog natjecanja pod EUFA-om posljednji puta igrao u Kupu pobjednika kupova 18. ožujka 1970. gdje je ispao od Schalke 04 ukupnim rezultatom 1-4.

Zanimljivo je da je u grupnoj fazi Europske lige 2020./21. Dinamo bio 526 minuta bez primljenog pogotka što je rekord sa svih europskih klupskih natjecanja koje vodi UEFA.

1967.

Grafit na Peščenici u Zagrebu

Podrobniji članak o temi: Kup velesajamskih gradova 1966./67.

Dinamo je jedini hrvatski klub koji je osvojio neki od europskih kupova. Zbilo se to 1967. godine kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova protiv engleskog Leeds Uniteda, četiri godine nakon poraza u završnici istog natjecanja protiv Valencije.

Te sezone je Dinamo igrao fantastično. U studenom 1966. godine Dinamo je u Srednjoeuropskom kupu, koji se igrao u isto vrijeme kao i Kup velesajamskih gradova, porazio jaki A.C. Milan sa Schnellingerom, Riversom, Amarillom, Sormanijem. Slaven Zambata je zabio jedini pogodak na utakmici. U veljači 1967. godine u prijateljskoj utakmici u Glasgowu, pred više od 65.000 navijača, Dinamo je ponovno golom Zambate pobijedio snažni Celtic, momčad koja će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe.

Početak sezone pokazao je da sreća obično prati hrabre, jer bez sreće Dinamo ne bi prošao ni prvo kolo. Nakon 0:2 i 2:0 protiv Spartaka iz Brna, modre je spasio ždrijeb, odnosno novčić i spretnost kapetana Zambate.^{[nedostaje izvor]} Naime nakon što je sudac bacio novčić Zambata i ostali igrači su počeli skakati od sreće i potpuno zbunili suca i protivnika.^{[nedostaje izvor]} Ni do danas se ne zna na čiju je stranu odlučio novčić.^{[nedostaje izvor]} Od tada je fortuna očito okrenula leđa modrima jer od tada, više od 40 godina, nisu prezimili u Europi. U drugom kolu mučili su se i sa škotskim Dunfermlineom (2:4 i 2:0), a u trećem strepili i protiv rumunjskog Dinama (1:0 u Pitestiju i 0:0 u Maksimiru).

U četvrtzavršnici Kupa velesajamskih gradova Stara dama se jedina izvukla, u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva pogotka Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Poraz Juventusa od 3:0 u Zagrebu bio je najveći europski poraz u tri sezone što ga je doživio talijanski velikan. Pogotke su zabili Novak, Mesić i Rudi Belin.

Branko Zebec, legendarni trener

U poluzavršnici je njemački Eintracht Frankfurt dolazio u Zagreb s ogromnom prednosti od 3 pogotka iz prve utakmice. Ipak veličanstvenom predstavom pred punim Maksimirom Dinamo je pobijedio 4:0. Briljantno je odigrao Stjepan Lamza, a pogotke su postigli Slaven Zambata u 14. minuti, Marijan Novak u 16., Josip Gucmirtl u 87. te napokon nakon 102 minute igre iz jedanaesterca, koji je iznudio Lamza, pogodak postiže Rudi Belin. Pothvat protiv Eintrachta, 14. lipnja 1967., ostvarili su: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.

U završnici je srušen i veliki Leeds United sa Sprakeom, Bremnerom, Grayem, O'Gradyjem i Jackijem Charltonom. Plavi su 30. kolovoza 1967. godine u prvoj utakmici postigli odlučujuću prednost od dva pogotka. Strijelci su bili mladi devetnaestogodišnji Marijan Čerček i Krasnodar Rora. U uzvratu su Englezi pokušali na svom terenu dostići Dinamovu prednost ali nisu mogli slomiti obranu predvođenu Zlatkom Škorićem, Mladenom Ramljakom i Filipom Blaškovićem.

Bio je to nadnevak koji će zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatskog nogometa: 6. rujna 1967. godine tadašnji predsjednik FIFA-e sir Stanley Rous predao je trofej kapetanu i najboljem strijelcu Dinama Slavenu Zambati. Momčad koja je ostvarila taj sjajan uspjeh: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri su bili Branko Zebec i Ivica Horvat.

• Prvo kolo:
  • Dinamo – Spartak Brno 2:0
  • Spartak Brno – Dinamo 2:0

• Drugo kolo:
  • Dinamo – Dunfermline 2:0
  • Dunfermline – Dinamo 4:2

• Treće kolo:
  • Dinamo – Dynamo Pitesti 0:0
  • Dynamo Pitesti – Dinamo 0:1

• Četvrtfinale:
  • Juventus – Dinamo 2:2
  • Dinamo – Juventus 3:0

• Polufinale:
  • Eintracht Frankfurt – Dinamo 3:0
  • Dinamo – Eintracht Frankfurt 4:0

• Finale:
  • Dinamo – Leeds United 2:0
  • Leeds United – Dinamo 0:0

Dinamo u Europi

Podrobniji članak o temi: Dodatak:GNK Dinamo Zagreb u međunarodnim natjecanjima

GNK Dinamo je odigrao najviše nogometnih utakmica u europskim nogometnim natjecanjima od svih hrvatskih klubova. Dinamo je prvi hrvatski klub koji je odigrao službenu utakmicu u europskom natjecanju. GNK Dinamo je do danas jedini hrvatski klub koji je osvojio neko europsko natjecanje, Kup velesajamskih gradova 1967. godine. Prva europska utakmica je odigrana 10. rujna 1958. protiv češke Dukle iz Praga i završila je neriješeno, rezultatom 2:2. Dinamo je najbolje rezultate postigao u šezdesetim godinama 20. stoljeća kad se natjecao u Kupu velesajamskih gradova. Dinamo je 1963. igrao finale tog natjecanja i izgubio od Valencije, a 1967. je uspio osvojiti natjecanje pobjedom u finalu nad Leeds Unitedom.

Kup velesajamskih gradova je priznat kao preteča Kupa UEFA ali nije bio organiziran od strane UEFA-e te ga UEFA ne smatra utakmice u Kupu velesajamskih gradova kao dio službene statistike klubova. FIFA naprotiv priznaje to natjecanje. Natjecanje se održavalo od 1955. godine do 1972. godine kada je ukinuto. Osim Dinama osvajači su bili tri puta Barcelona, po dva puta Valencia i Leeds United te po jednom Arsenal, Ferencváros, Newcastle United, Real Zaragoza i Roma.

Dinamo je igrao i polufinale Kupa pobjednika kupova 1962. godine. Od sedamdesetih godina Dinamo ne postiže značajnije rezultate sve do druge polovice devedesetih kada se neovisnoj Hrvatskoj uspijeva dva puta kvalificirati u Ligu prvaka. U 21. stoljeću Dinamo je redovit sudionik europskih natjecanja, Lige prvaka i Europske lige. Dinamo je do sad ukupno sedam puta bio sudionik Lige prvaka u sezonama 1998./99., 1999./00., 2011./12., 2012./13., 2015./16., 2016./17., 2019./20. te je pet puta igrao skupinu Europske lige.

Dinamo je nakon 49 godina prezimio u Europi što mu nije uspjelo od 1970. godine te je dočekao europsko proljeće 2019. kada je igrao osminu završnice Europske lige gdje je izgubio od Benfice (1:0, 0:3 prod.).

Od 1958. godine do danas Dinamo je ukupno odigrao 313 europskih utakmica, a pobijedio je 124 puta uz 459 postignuta zgoditka.

Statistika u Europi

Bilješka: Uključene su utakmice u Kupu velesajamskih gradova koje nije organizirala UEFA i koje nisu uključene u službenu statistiku UEFA-e.
Ukinuta natjecanja su navedena u kurzivu.

Natjecanje	Utakmice	Pobjede	Neriješeno	Porazi	Postignuti pogodci	Primljeni pogodci
UEFA Liga prvaka Kup prvaka	129	55	25	49	197	176
UEFA Europska liga Kup UEFA	116	43	28	45	169	144
UEFA Kup pobjednika kupova	30	11	5	14	31	38
Kup velesajamskih gradova	38	15	10	13	65	47
Ukupno	313	124	68	121	459	405

Izvor: uefa.com, ažurirano 19. rujna 2019.

Domaće i gostujuće utakmice

Ukupno	Utakmice	Pobjede	Nerješeno	Porazi	Postignuti pogodci	Primljeni pogodci	Razlika
Domaće	156	78	34	44	288	174	+114
Gostujuće	157	46	34	77	171	231	−60
Ukupno	313	124	68	121	459	405	+54

Izvor: uefa.com, ažurirano 19. rujna 2019.

Imena kroz povijest

1911. – 1945.	1. HŠK Građanski
1945. – 1991.	NK Dinamo
1991. – 1993.	HNK HAŠK Građanski
1993. – 2000.	NK Croatia
2000. – 2011.	NK Dinamo
2011. – danas	GNK Dinamo

Grb i dres

Dres Dinama tradicionalno je tamnoplave boje. Rezervni je dres bijeli, a u novije je vrijeme zamijenjen srebrnom inačicom. Godine 2007. novi je dobavljač športske opreme Diadora po prvi put u Dinamovoj povijesti prezentirala narančasti dres za gostujuće utakmice. Grb Dinama okruglog je oblika, podijeljen kosom crtom na dvije jednake polovice. Na desnoj strani, na plavoj podlozi, nalazi se malo tiskano slovo d bijele boje sa zlatnim obrubom. Na lijevoj strani nalazi se hrvatski povijesni grb. Obrubljen je zlatnom bojom, no u zadnjih nekoliko godina koristila se i srebrna inačica. U uporabi je od 1969. godine, kada je zamijenio stari grb u obliku štita, a inspiracija mu je bio grb Građanskog.

Športski uspjesi

- natjecanja do 1945. godine je osvojio Građanski

Klupski uspjesi

Natjecanja		Mjesto	Godinа
Nacionalna natjecanja − 66
Nacionalna prvenstva – 34 (rekord)
Prvenstvo Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije	Prvak	5	1923., 1926., 1928., 1936./37., 1939./40.
	Drugi	2	1925., 1938./39.
	Treći	3	1930./31., 1934./35., 1937./38.
Prvenstvo Banovine Hrvatske/NDH	Prvak	3	1940./41., 1941., 1943.
	Drugi	2	1939./40., 1942.
	Тreći	1	1944.
Prvenstvo FD/NR Hrvatske	Prvak	0	/
	Drugi	1	1946.
	Тreći	0	/
Prvenstvo FNR/SFR Jugoslavije	Prvak	4	1947./48., 1953./54., 1957./1958., 1981./1982.
	Drugi	11	1946./47., 1951., 1959./60., 1962./63., 1965./66., 1966./67., 1968./69., 1976./77., 1978./79., 1989./90., 1990./1991.
	Тreći	7	1954./55., 1961./62., 1963./64., 1967./68., 1970./71., 1975./76., 1982./83.
Prvenstvo Republike Hrvatske	Prvаk	22	1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 1998/99., 1999/00., 2002/03., 2005/06., 2006/07., 2007/08., 2008/09., 2009/10., 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2013./14., 2014./15., 2015./16., 2017./18., 2018./19., 2019./20., 2020.21.
	Drugi	4	1994./95., 2000./01., 2003./04., 2016./17.
	Тreći	2	1993./94., 2001./02.
Nacionalni kupovi – 26 (rekord)
Kup Kraljevine Jugoslavije	Pobjednik	1	1937./38.
	Finalist	1	1936.
Kup NDH	Pobjednik	1	1941.
	Finalist	0	/
Kup FNR/SFR Jugoslavije	Pobjednik	7	1951., 1959./60., 1962./63., 1964./65., 1968./69., 1979./80., 1982./83.
	Finalist	8	1950., 1963./64., 1965./66., 1971./72., 1975./76., 1981./82., 1984./85., 1985./86.
Кup Hrvatske	Pobjednik	16	1993./94., 1995./96., 1996./97., 1997./98., 2000./01., 2001./02., 2003./04., 2006./07., 2007./08., 2008./09., 2010./11., 2011./12., 2014./15., 2015./16., 2017./18., 2020./21.
	Finalist	7	1992., 1992./93., 1994./95., 1999./2000., 2013./14., 2016./17., 2018./19.
Osvojeni superkupovi – 6
Superkup Hrvatske	Pobjednik	6	2002., 2003., 2006., 2010., 2013., 2019.
	Finalist	4	2002., 2003., 2006., 2010., 2013., 2019.
Kontinentalna natjecanja − 2
UEFA Liga prvaka	Pobjednik	0	/
	Finalist	0
	Polufinale	0	/
	Četvrtfinale	0	/
UEFA Europska liga	Pobjednik	0	/
	Finalist	0	/
	Polufinale	0	/
	Četvrtfinale	1	2020./21.
UEFA Europska konferencijska liga	Pobjednik	0	/
	Finalist	0	/
	Polufinale	0	/
	Četvrtfinale	0	/
UEFA Superkup	Prvak	0	/
	Finalist	0	/
UEFA Kup pobjednika kupova	Pobjednik	0	/
	Finalist	0	/
	Polufinale	0	/
	Četvrtfinale	1	1970.
Kup velesajamskih gradova	Pobjednik	1	1967.
	Finalist	1	1963.
	Polufinale	0	/
	Četvrtfinale	0	/
Intertoto kup	Pobjednik	0	/
	Finalist	0	/
	Polufinale	0	/
	Četvrtfinale	0	/
Mitropa kup	Pobjednik	0	/
	Finalist	0	/
	Polufinale	0	/
	Četvrtfinale	0	/
Balkanski kup	Pobjednik	1	1976.
	Finalist	0	/
	Polufinale	0	/
	Četvrtfinale	0	/

Podrobniji članak o temi: Dodatak:GNK Dinamo Zagreb u međunarodnim natjecanjima

Mlađe kategorije

Juniori

• FIFA Kup mladih: (1)
  • 2018.
• Manchester United Premijer kup: (1)
  • 2013.
• Internacionalni kup Premier lige:
  • 2019. finalist
• Kvarnerska rivijera: (9)
  • 1961., 1967., 1977., 1981., 1984., 1986., 1999., 2008., 2019.
• Juniorsko prvenstvo Hrvatske: (10)
  • 1999./00., 2000./01., 2001./02., 2002./03., 2008./09., 2009./10., 2010./11., 2015./16., 2017./18., 2018./2019.
• Juniorsko prvenstvo SR Hrvatske: (18)
  • 1949./50., 1950./51., 1951., 1953./54., 1954./55., 1963., 1966., 1967., 1968., 1972., 1973., 1974., 1976., 1979., 1980., 1983., 1984., 1986.
• Juniorsko prvenstvo Jugoslavije: (5)
  • 1950., 1954./55., 1972., 1973., 1974.
• Juniorski kup Hrvatske: (4)
  • 1999./00., 2000./01., 2002./03., 2003./04.
• Juniorski kup SR Hrvatske: (5)
  • 1963., 1966./67., 1967./68., 1972./73., 1977./78.
• Omladinski kup Jugoslavije: (2)
  • 1966./67., 1972./73.

Kadeti

• Kadetsko prvenstvo Hrvatske: (17)
  • 1992., 1998./99., 1999./00., 2001./02., 2002./03., 2005./06., 2007./08., 2008./09., 2009./10., 2010./11., 2012./13., 2013./14., 2014./15., 2015./16., 2016./17., 2017./18., 2018./2019.
• Kadetski kup Hrvatske: (13)
  • 1996./97., 1997./98., 2000./01., 2001./02, 2002./03, 2003./04., 2004./05., 2005./06., 2006./07., 2013./14., 2014./15., 2015./16., 2016./17
• Kadetsko prvenstvo SR Hrvatske: (1)
  • 1991.
• Kadetski kup SR Hrvatske: (1)
  • 1988.

Pioniri

• Pionirsko prvenstvo Hrvatske: (11)
  • 1996./97., 1997./98., 2001./02., 2003./04., 2004./05., 2006./07., 2009./10., 2014./15., 2015./16., 2016./17., 2017./18.
• Pionirski kup Hrvatske: (2)
  • 2015./16., 2017./18.

Navijači

Bad Blue Boysi na sjevernoj tribini s igračima proslavljaju naslov prvaka 2008.

Bad Blue Boys

Podrobniji članak o temi: KN Bad Blue Boys

Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača, prva organizirana grupa pojavila se tek 1980-ih godina. Nekolicina najvjernijih i najzagriženijih navijača Plavih, po uzoru na inozemne grupe, osnovala je navijačku grupu Bad Blue Boys. Naziv grupe inspirirao je u to vrijeme vrlo popularan film Bad Boys sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi.

Od osnutka 17. ožujka 1986. godine, na utakmici s Hajdukom u Splitu, bodre Dinamo u velikom broju, kako na domaćim, tako i na gostujućim utakmicama. Tijekom godina, unatoč brojnim incidentima, postali su zaštitni znak kluba zbog svoje vjernosti i fanatičnog navijanja. Na domaćim utakmicama smješteni su na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona.

Ujedinjeni su u Udrugu navijača Dinama, sa sjedištem u Draškovićevoj ulici u Zagrebu i Klub navijača Bad Blue Boys. Kao maskotu grupe prihvatili su buldoga, a himna je skupine pjesma Dinamo ja volim. Izdavali su fanzin posvećen njima (Ajmo plavi), a u prosincu 2006. godine pokrenut je fanzin Dinamov sjever kao službeno glasilo Udruge navijača Dinama. Izdaju videomaterijale, a imaju i svoje međumrežne stranice.

Popularnost

Dinamo je kroz povijest uvijek imao veliku vojsku navijača, kako u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tako i diljem svijeta. Dinamo su u Jugoslaviji uglavnom simpatizirali Hrvati, jer je bio jedan od simbola hrvatstva. GfK Hrvatska proveo je 2005. istraživanje koje se bavilo popularnošću nogometnih klubova u Hrvatskoj i približno 33 % ispitanika navelo je da navija za Dinamo, što je otprilike 1.500.000 ljudi, trećina ljudi navela je da navija za druge hrvatske klubove, a preostala trećina da ih nogomet ne zanima, te ne navijaju ni za koga. Godine 2010. ponovno je provedeno istraživanje, a 36 % ispitanika (1.600.000) navelo je Dinamo kao klub za koji navija.

Spomenik navijačima Dinama poginulim u Domovinskom ratu podno Zapadne tribine Maksimira

Dinamo je najpularniji klub u Zagrebu, Sjevernoj, Središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ukratko u Panonskoj Hrvatskoj. U istraživanju je uključeno samo područje Republike Hrvatske, tako da je broj navijača širom svijeta vjerojatno još i veći. Dinamo velik broj navijača ima u susjednoj BiH, posebice u dijelovima gdje žive Hrvati, poput zapadne Hercegovine, dijelova Srednje Bosne i bosanske Posavine. U inozemstvu, navijači Dinama u većem broju žive u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj, te u SAD-u, Kanadi i Australiji.

Rezultati po regijama:

• Zagreb i okolica: 55 % ispitanika navija za Dinamo
• Sjeverna Hrvatska: 42 % ispitanika navija za Dinamo
• Lika, Kordun, Banovina: 41 % ispitanika navija za Dinamo
• Slavonija: 33 % ispitanika navija za Dinamo
• Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar: 11 % ispitanika navija za Dinamo
• Dalmacija: 7 % ispitanika navija za Dinamo

Stadion Maksimir

Podrobniji članak o temi: Stadion Maksimir

Stadion Maksimir

Stadion Maksimir je najveći nogometni stadion u Zagrebu na kojem domaće utakmice igra GNK Dinamo. Nazvan je po gradskom kvartu u kojem se nalazi. Prvotnim igralištem se služio HAŠK od 1912. godine, a 1948. godine na služenje ga je dobio Dinamo. Klub je uskoro na igralištu podigao zgradu, nasipe za stajanje, a na zapadnom dijelu malenu tribinu. Prvu utakmicu Dinamo je na Maksimiru odigrao 19. rujna 1948. godine s beogradskim Partizanom (2:1), pred 40.000 gledatelja.

Postojeći stadion počeo se graditi 1952. godine, a projektanti su bili arhitekti Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. U prvoj dionici gradnje 1954. dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina podignuta je 1955. godine, a u trećoj dionici izgrađeni su zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona. U četvrtoj etapi gradnje 1961. godine izgrađena je istočna tribina, koja ujedno natkriva zapadnu tribinu pomoćnog igrališta Hitrec – Kacian te je postavljena rasvjeta. Gradnja južne tribine započela je 1964., a završila 1969. godine. Uprava Dinama 1972. godine preselila se iz prostorija u Haulikovoj ulici na stadion.

1974. godine na stadion je uvedena nova rasvjeta, a 1998. godine počelo je opsežno preuređenje stadiona: srušene su sjeverna tribina te zapadno, istočno i južno stajanje, a dograđena je zapadna tribina i sagrađena nova sjeverna tribina čime je narušen prvotni izgled stadiona. Zbog nerealnih planova i nedostatka sredstava radovi nisu završeni, pa se stadion u 2000-ima koristi u nedovršenom stanju.

Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočnu tribinu kapacitet stadiona bio je 64.000 gledatelja, a u 2000-ima stadion može primiti 40.000 gledatelja. Na Maksimirskom stadionu igrane su utakmice Europskog prvenstva 1976. godine, a na njemu je većinu utakmica odigrala hrvatska reprezentacija od 1990. godine. Danas se njime redovito koristi i upravlja GNK Dinamo.

U ljeto 2011. godine stadion je podvrgnut temeljitom renoviranju. Sve su sjedalice zamijenjene, postavljen je novi teren s drenažom i grijanjem te nove klupe za pričuvne igrače. Uređene su novinarske, VIP lože i mjesta za invalide, atletska je staza prekrivena plavom umjetnom travom, a zidovi ispod tribina plavim platnom. Stare stolice (5.000 stolica) donirane su u NK GOŠK Gabela.

GNK Dinamo Zagreb II

Podrobniji članak o temi: GNK Dinamo Zagreb II

GNK Dinamo Zagreb II druga je momčad GNK Dinama Zagreba. Trenutačno se natječe u 2. HNL.

Nogometna škola Hitrec – Kacian

Podrobniji članak o temi: Nogometna škola Hitrec – Kacian

Velimir Zajec

Luka Modrić

Andrej Kramarić s 452 pogotka najbolji strijelac u povijesti nogometne škole

Dinamova nogometna škola nosi ime po dvije legende zagrebačkog nogometa: Ici Hitrecu i Ratku Kacianu. Ico Hitrec je po mnogima bio najbolji zagrebačke nogometaš prije Drugoga svjetskog rata. Bio je vođa napada HAŠK-a. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a Kicker, tada najveći športski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta.

Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945. godine, u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje. Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938. godine, a deset godina kasnije sudjelovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka. Sadašnji direktor nogometne škole je Romeo Jozak.

Prvi pisani tragovi o mlađim kategorijama sežu u 1924. godinu kada je u Zagrebu prvi put odigrana je međunarodna utakmica juniora. U Zagrebu je 2. kolovoza gostovala jedna od tadašnjih najboljih bečkih momčadi Vienna i odigrala utakmicu protiv juniora Građanskog. Susret je završio 4:2 pobjedom Bečana, a postava tih prvih juniora Građanskog glasila je: Petrović – Varkljan (Modlić), Knežević – Katić, Artl, Maldini – Igrački, Arnold, Bobnar, Ivančić, Očić.

Veliki napredak u razvoju nogometne škole dolazi krajem 30-ih godina prošlog stoljeća kada za trenera Građanskog dolazi legendarni Marton Bukovi koji radi mini revoluciju u radu s mladim igračima preuzimajući na sebe uz seniorsku momčad i rad s mlađim uzrastima. U školi su tih godina stasali Čonč, Bobek, Zebec.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Dinamo nastavlja poklanjati posebnu pozornost radu s mladima i odgoju novih igrača. Ponovno je učitelj Bukovi inicijator kreacije novih naraštaja nogometaša nakon velikog egzodusa nogometne kvalitete iz Zagreba. Iz tog doba, juniorski sastav trenirao je bivši proslavljeni vratar Građanskog, Maksimilijan Mihelčić. Prve uspjehe i procvat pogona za rad s mlađim kategorijama klub doživljava 1950., kada je skrb o juniorima preuzeo Mirko Kokotović te iste godine mladići osvajaju prvenstvo Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije.

Godine 1952. istaknuti Branko Horvatek počeo je pripremati jednu od najistaknutijih generacija u plavom. Pod njegovom su paskom stasali Dražan Jerković, Mladen Košćak, Marijan Kolonić i mnogi drugi. Novi su naslov prvaka Dinamovi juniori osvojili 1954. godine. Značajan trenutak u povijesti nogometne škole zbio se 1967. godine kada su juniori predvođeni igračima kao što su Marijan Čerček i Marijan Novak ostvarili značajne uspjehe, osvojivši omladinski Kup Jugoslavije. Bio je to dovoljan povod za odluku o osnivanju prve nogometne škole pod nazivom Hitrec – Kacian. Odluka je donesena 27. prosinca 1967. godine.

Koliko je to bio značajan korak unaprijed pokazat će uspješne 1970-te kad su juniori tri puta zaredom bili prvaci Jugoslavije i jednom osvajači kupa i što je još važnije isprofilirali igrače za prvu momčad koji će kasnije postati ikone kluba. U prvim redovima to su Zlatko Kranjčar, Velimir Zajec, Josip Kuže i Marijan Vlak. Dinamo je ranih 80-ih počeo organizirano raditi s djecom već od 6. godine života (otvorena škola). Sve to sigurno je dalo velike rezultate klubu, u nogometnoj školi stasali su svjetski poznati igrači poput Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog.

Ulaskom u 21. stoljeće dolazi do modernizacije nogometne škole i uspon u neslućene visine. Ozbiljni početak ustrojavanja Nogometne škole počeo je s Božidarom Šikićem kad se dodatno intenzivirao rad s mladima. Ipak, dizanje kvalitete na vrhunski europski nivo krenuo je dolaskom Romea Jozaka na mjesto direktora škole, 2007. godine. Rad u školi organiziran je tako da svaka kategorija ima svoje trenere, a zajednički im je cilj osposobiti što više darovitih igrača za prvi sastav. Sve dobne kategorije postižu zapažene rezultate, juniori i kadeti nižu uspjehe u prvenstvu Hrvatske, Hrvatskom kupu, kao i na istaknutim međunarodnim turnirima.

Zapaženi igrači koji su stasali u nogometnoj školi zadnjih godina su: Eduardo da Silva, Niko Kranjčar, Luka Modrić, Vedran Ćorluka, Dejan Lovren, Milan Badelj, Šime Vrsaljko, Andrej Kramarić, Mateo Kovačić, Tin Jedvaj, Alen Halilović, Ante Ćorić, Josip Brekalo.

Nogometna škola je 2004. godine dobila Trofej podmlatka, najvišu nagradu Hrvatskog nogometnog saveza.

Vještim vođenjem kluba Zdravko Mamić je kupio budućnost Dinama za idućih deset godina, stvorivši prvoklasnu akademiju za uzgoj mladih igrača, bolju od Ajaxove i usporedivu s Barceloninom La Masijom.

Dinamova nogometna škola zadnjih je godina smatrana jednom od najboljih u Europi. Dinamova škola je drugi najbolji proizvođač igrača koji trenutačno igraju u najjačim europskim ligama. Modri su u svojoj školi imali čak 67 igrača iz top liga koji su u klubu bili u razdoblju od 15. do 21. godine. Institut za nogometnu statistiku CIES objavio je popis najboljih nogometnih škola Europe, a prema njegovom istraživanju najbolja je Ajaxova sa 71 igračem u top ligama, a slijedi Dinamo sa 67 igrača.

Od igrača Hrvatske nogometne reprezentacije koji su osvojili broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. protiv Nizozemske, sedmorica su bili bivši igrači Dinama: Dražen Ladić, Robert Prosinečki, Mario Stanić, Zvonimir Soldo, Krunoslav Jurčić, kapetan momčadi Zvonimir Boban te Zlatna kopačka Davor Šuker, najbolji strijelac prvenstva sa 6 golova.

U polufinalu Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji 2018. godine Dinamo je bio rekorder sa desetoricom igrača iz svoje nogometne škole dok su slijedeći po redu Manchester United, Anderlecht i Standard Liege imali petoricu igrača. Od 23 hrvatskih reprezentativaca koji su osvojili srebro u Rusiji, čak njih 14 su bili igrači Dinama.

Od igrača koji su nastupili u finalu Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji protiv Francuske šestorica su bivši igrači Dinama: Šime Vrsaljko, Dejan Lovren, Domagoj Vida, Marcelo Brozović, Mario Mandžukić i Luka Modrić, kapetan i najbolji igrač svjetskog prvenstva odnosno osvajač Zlatne lopte. Kapetani reprezentacije Boban i Modrić su ujedno i bivši kapetani Dinama, a Boban je najmlađi kapetan Dinama u povijesti.

Juniori Dinama osvojili su Manchester United Premijer kup 2013. godine u Manchesteru. Mlada momčad Dinama osvojila je FIFA Kup mladih 2018. godine.

Dinamovi juniori su se pobjedom nad vršnjacima iz Southamptona 3:1 u polufinalu elitnog natjecanja Internacionalni kup Premier lige, neslužbene Lige prvaka za taj uzrast, plasirali u finale s Bayernom. Finale su izgubili 2:0.

Dinamo je 2019. godine igrao četvrtfinale Lige prvaka mladih sa juniorima Chelsea gdje su ispali nakon jedanaesteraca. Dinamovi juniori su se plasirali u četvrtfinale Lige prvaka mladih 2020. godine protiv Benfice.

Vječni derbi

Podrobniji članak o temi: Vječni derbi

Vječni derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dvaju klubova u Hrvatskoj. Iako bi pravilnije bilo reći suparništvo, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1913. godine kada su Hajduk i Građanski odigrali prvu utakmicu.

Građanski i Hajduk su odigrali 27 derbija, a od 1946. godine do srpnja 2019. odigrano je 219 derbija u prvenstvu, kupu i superkupu. Dinamo je zabilježio 96 pobjeda, Hajduk 68, a 56 utakmica je završilo neodlučenim rezultatom. Od osamostaljenja Hrvatske odigrano je 116 derbija. Dinamo je zabilježio 56 pobjeda, Hajduk 32, a 28 puta utakmica je završila bez pobjednika.

Statistika
Zadnji put ažurirano 28. siječnja 2021.

1913. – 1941.	Građanski – Hajduk	27	10	9	8	49:45
1946. – 1991.	Dinamo – Hajduk	103	40	27	36	147:137
1992. – 2021.	Dinamo – Hajduk	121	59	29	34	173:117
Ukupno		255	111	65	79	375:303

Momčad

Trenutačna momčad

Zadnji put ažurirano: 6. veljače 2021. Napomena: Zastave označavaju reprezentaciju kako je definirano FIFA-inim pravilima prihvatljivosti. Igrači mogu imati više od jednog državljanstva izvan FIFA-e.

Br. Poz. Država Igrač 1 VRA Danijel Zagorac 2 BRA Sadegh Moharrami 4 BRA Stefan Milić 5 VEZ Arijan Ademi ((kapetan)) 6 BRA Rasmus Lauritsen 8 VEZ Izet Hajrović 10 VEZ Lovro Majer 11 NAP Mario Gavranović 13 BRA Stefan Ristovski 17 VEZ Luka Ivanušec 18 BRA Damjan Daničić 19 BRA Marijan Čabraja 20 NAP Lirim Kastrati 21 NAP Bruno Petković

Br. Poz. Država Igrač 22 BRA Marin Leovac 24 VEZ Marko Tolić 26 VEZ Robbie Burton 27 VEZ Josip Mišić ((na posudbi iz Sporting CP-a)) 28 BRA Kévin Théophile-Catherine 30 BRA Petar Stojanović 32 BRA Joško Gvardiol ((na posudbi iz RB Leipziga)) 33 VRA Renato Josipović 38 VEZ Bartol Franjić 40 VRA Dominik Livaković ((vice-kapetan)) 55 BRA Dino Perić 80 VEZ Iyayi Atiemwen 97 VEZ Kristijan Jakić 99 NAP Mislav Oršić

Na posudbi

Napomena: Zastave označavaju reprezentaciju kako je definirano FIFA-inim pravilima prihvatljivosti. Igrači mogu imati više od jednog državljanstva izvan FIFA-e.

Br. Poz. Država Igrač 14 VEZ Amer Gojak ((posuđen Torinu do 30. lipnja 2021.)) 19 BRA François Moubandje ((posuđen Alanyasporu do 30. lipnja 2021.)) 23 VEZ Luka Menalo ((posuđen Rijeci do 30. lipnja 2021.)) 25 NAP Mario Ćuže ((posuđen Dnipru-1 do 30. lipnja 2021.)) 31 BRA Marko Lešković ((posuđen Lokomotivi do 30. lipnja 2021.)) 36 VEZ Marko Đira ((posuđen Lokomotivi do 30. lipnja 2021.)) 37 BRA Josip Šutalo ((posuđen Istri 1961 do 30. lipnja 2021.)) 77 NAP Sandro Kulenović ((posuđen Rijeci do 30. lipnja 2021.)) 87 BRA Vinko Soldo ((posuđen Diósgyőriju do 18. siječnja 2022.)) — VRA Dinko Horkaš ((posuđen Varaždinu do 30. lipnja 2021.))

Br. Poz. Država Igrač — VRA Ivan Nevistić ((posuđen Rijeci do 30. lipnja 2021.)) — BRA Ivo Pinto ((posuđen Rio Aveu do 30. lipnja 2021.)) — BRA Daniel Štefulj ((posuđen Rijeci do 30. lipnja 2021.)) — VEZ Marko Bulat ((posuđen Šibeniku do 30. lipnja 2021.)) — VEZ Bojan Knežević ((posuđen Kopru do 30. lipnja 2021.)) — VEZ Neven Đurasek ((posuđen Varaždinu do 30. lipnja 2021.)) — NAP Komnen Andrić ((posuđen Ufi do 30. lipnja 2021.)) — NAP Antonio Marin ((posuđen Lokomotivi do 30. lipnja 2021.)) — NAP Dario Špikić ((posuđen Gorici do 30. lipnja 2021.))

Momčadi prvaka

Građanski, prvak 1923. godine

Građanski, prvak 1926. godine

Građanski, prvak 1936./37. godine

Márton Bukovi, legendarni trener Građanskog i Dinama

Sezona	Sastav	Trener
1923.	Šifer, Mesić, Vragović, Kinert, Mantler, Bažant, Pasinek, Rupec, Perška, Götz, Ferderber, Pavleković, Vrđuka, Babić	Arthur Gaskel
1926.	D. Babić, Rupec, Ivančić, Perška, Mantler, Cindrić, Giler, Rudolf, Hitrec, Remec, N. Babić, Urbanke, Mihelčić	Imre Poszonyi
1928.	Mihelčić, Cindrić, D. Babić, Gmajnički, Perška, Stanković, Rajković, Gumhalter, Kralj, Remec, Kovačić, Mihaljević, Mekić	Josef Brandstatter
1937.	Urch, Jazbinšek, Hügl, Kovačević, Kokotović, Danić, Lešnik, Antolković, Pleše, Medarić	Márton Bukovi
1940.	Jazbinšek, Cimermančić, Đanić, Belošević, Lešnik, Urch, Brozović, Antolković, Matekalo, Žalant, Kokotović	Márton Bukovi
1941.	Urch, Antolković, Jazbinšek, Kokotović, Lešnik, Brozović, Cimermančić, Matekalo, Dubac, Pleše, Wölfl	Márton Bukovi
1943.	Antolković, Glaser, Brozović, Cimermančić, Dubac, Lešnik, Jazbinšek, Wölfl, Pleše, Lechner, Kokotović	Márton Bukovi
1948.	Arneri, Cimermančić, Pukšec, Željko Čajkovski, Jazbinšek, Benko, Jurić, Kacian, Wölfl, Horvat, Pleše	Karl Mütsch
1954.	Majerović, Čonč, Crnković, Osojnak, I. Horvat, Kralj, Dvornić, Strnad, Ž. Čajkovski, Banožić, Benko, Cizarić, Ferković, Lipošinović, Kukec, Šikić, Režek, Mantula	Ivan Jazbinšek
1958.	Irović, Režek, Košćak, Lipošinović, Šikić, Hmelina, Matuš, Benko, Šantek, Jerković, Crnković, Gašpert, Banožić, Čonč, Ferković, Horvat, Hugl, Kolonić, Prelčec	Gustav Lechner
1982.	Ivković, Vlak, Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Bračun, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić	Miroslav Blažević
1993.	Ladić, Ibrahimović, Turković, Panadić, Ištvanić, Lesjak, Stanić, Mamić, Pakasin, Vlaović, Cvitanović, Gašpar, Adžić, Škrinjar, Halilović, Marić, Kosić, Peternac	Miroslav Blažević
1996.	Ladić, Ibrahimović, Mladinić, A. Petrović, Mamić, Soldo, Krznar, Tomas, D. Šimić, Turković, Jeličić, Mlinarić, Gašpar, Marić, Kosić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Kovačić, J. Šimić, Golubica	Zlatko Kranjčar
1997.	Ladić, A. Dautbegović, Ibrahimović, D. Šimić, Mladinić, A. Petrović, Jurčić, Galić, Marić, Krznar, Štefulj, Rukavina, M. Cvitanović, Šarić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Mujčin, Kovačić, Kosić, Gašpar	Otto Barić
1998.	Ladić, Butina, Ibrahimović, Mladinić, M. Cvitanović, Bišćan, Tomas, Jurčić, Krznar, Jeličić, Jurić, Prosinečki, Gašpar, D. Šimić, Šarić, Marić, Mujčin, Šabić, Rukavina, Viduka, V. Petrović, Šokota, Jurčec, J. Šimić, Muñoz	Zlatko Kranjčar
1999.	Ladić, Bišćan, Šokota, Štefulj, Jurić, Sedloski, Mujčin, Prosinečki, Jurčić, Banović, Šimić, Tokić, Rukavina, Šabić, Tomas, Mikić, Kozniku, Mikulenas, Cvitanović	Ilija Lončarević
2000.	Ladić, Butina, Vasilj, Šimić, Pavlović, Bišćan, Sedloski, Jurić, M. Cvitanović, Tokić, Tomas, Abramović, Pilipović, Šabić, Bazina, Krznar, Šarić, Jurčić, Mikić, I. Cvitanović, Šokota, Mujčin, Prosinečki, Rukavina, Jeličić, Kozniku, Mikulėnas	Marijan Vlak
2003.	Butina, Jozić, Cesar, Poldrugač, D. Smoje, Krivić, Drpić, Sedloski, Čale, Ćosić, Polovanec, Tomić, Krznar, Papa, Mujčin, Agić, Čutura, Janjetović, M. Jurić, Mikić, S. Marić, Balaban, Zahora, Mitu, Mešanović, Olić, Dragičević, N. Kranjčar	Miroslav Blažević
2006.	Lončarić, Turina, Šarlija, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Tomić, Bošnjak, Modrić, Chago, Šarić, Vukojević, Marić, Mamić, Junior, Anderson Costa, Eduardo, Zahora	Josip Kuže
2007.	Lončarić, Turina, Šarlija, Vranjić, Nowotny, M. Cvitanović, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Schildenfield, Tomić, Agić, Pokrivač, Jertec, Mikić, Modrić, Chago, Vukojević, Sammir, Vugrinec, Tadić, Eduardo	Branko Ivanković
2008.	Koch, Kelava, Lončarić, Buljat, Čale, Mikulić, Schildenfeld, Barbarić, Etto, Carlos, Bišćan, Drpić, Modrić, Chago, Pokrivač, Mikić, Antolić, Sammir, Guela, Vukojević, Vrdoljak, Vugrinec, Balaban, Tadić, Mandžukić, Šokota, Peko	Zvonimir Soldo
2009.	Butina, Kelava, Lončarić, Tomečak, Ibáñez, Bišćan, Kovač, Barbarić, Lovren, Etto, Hrgović, Calello, Tomić, Badelj, Morales, Chago, Sammir, Vrdoljak, Sivonjić, Slepička, Tadić, Mandžukić	Krunoslav Jurčić
2010.	Butina, Lončarić, Turina, Tomečak, Ibáñez, Bišćan, Kovač, Barbarić, Etto, Cufré, Calello, Tomić, Badelj, Morales, Sammir, Vrdoljak, Antolić, Vrsaljko, Dodo, Kramarić, Primorac, Slepička, Mandžukić	Krunoslav Jurčić
2011.	Butina, Lončarić, Kelava, Tomečak, Ibáñez, Bišćan, Tonel, Barbarić, Etto, Cufré, Vrsaljko, Calello, Ademi, Badelj, Chago, Kovačić, Sammir, Morales, Kramarić, Šitum, Slepička, Rukavina, Sylvestr, Beqiraj	Vahid Halilhodžić, Marijo Tot
2012.	Kelava, Lončarić, Tomečak, Ibáñez, Pivarić, Puljić, Bišćan, Tonel, Šimunić, Vida, Cufré, Vrsaljko, Calello, Leko, Pokrivač, Ademi, Badelj, Kovačić, Palić, Sammir, Morales, Alispahić, Šitum, Rukavina, Sylvestr, Beqiraj, Krstanović	Krunoslav Jurčić, Ante Čačić
2013.	Kelava, Vida, Tonel, Šimunić, Addy, Jedvaj, Puljić, Ćalušić, Šimunović, Ibáñez, Pivarić, Vrsaljko, Tomečak, Badelj, Ademi, Calello, Marcelo Brozović, Leko, Pokrivač, Kovačić, Alispahić, Pamić, Peko, Sammir, Halilović, Husejinović, Carrasco, Beqiraj, Čop, Rukavina, Krstanović, Brodić, Špehar, Kolar	Krunoslav Jurčić
2014.	Ježina, Zelenika, Migliore, Sandomierski, J. Taravel, Šimunić, Addy, Šimunović, Ćalušić, Capan, Pivarić, Ibáñez, Lima, Mamić, Pinto, Ademi, Brozović, Leko, Šunjić, Knežević, T. Halilović, Antolić, Saré, Pamić, Pavičić, A. Halilović, Sammir, Cleyton, Husejinović, Ćorić, Fiolić, Fernandes, Henríquez, Soudani, Murić, Čop, Beqiraj, Rukavina, Brodić, Kolar	Krunoslav Jurčić, Branko Ivanković, Zoran Mamić
2015.	Eduardo, Ježina, Šimunović, J. Taravel, Sigali, Šimunić, Ibáñez, Pivarić, Sosa, Pinto, Mățel, Boras, Brozović, Ademi, Vukojević, Gonçalo, Leko, Antolić, Machado, Pavičić, Ćorić, Andrijašević, Gojak, Olmo, Fiolić, Ҫekiҫi, Fernandes, Pjaca, W. Eduardo, Soudani, Čop, Henríquez, Radonjić, Hodžić	Zoran Mamić
2016.	Eduardo, Ježina, Šemper, Šimunović, Sigali, Schildenfeld, J. Taravel, Benković, Morris, Soldo, N. Taravel, Pivarić, Barišić, Musa, Sosa, Pinto, Stojanović, Mățel, Gonçalo, Ademi, Knežević, Moro, Rog, Antolić, Machado, Pavičić, Pamić, Ćorić, Šovšić, Gojak, Olmo, Ҫekiҫi, Husejinović, Pjaca, Fernandes, Brekalo, Lovren, Soudani, Henríquez, Hodžić, Badji, Božić	Zoran Mamić
2018.	Livaković, Zagorac, Benković, Sigali, Lešković, Rrahmani, Gabriel, Perić, Uremović, Sosa, Lecjaks, Stojanović, Moro, Ademi, Doumbia, Knežević, Đurasek, Muhar, Antolić, Pavičić, Ćorić, Olmo, Gojak, Fiolić, Ҫekiҫi, Fernandes, Marin, Soudani, Hajrović, Gavranović, Hodžić, Henríquez, Budimir, Miklić	Nenad Bjelica
2019.	Livaković, Šemper, Zagorac, Théophile-Catherine, Dilaver, Rrahmani, Perić, Lešković, Leovac, Musa, Lecjaks, Stojanović, Ademi, Šunjić, Moro, Knežević, Doumbia, Đira, Olmo, Gojak, Majer, Fiolić, Oršić, Šitum, Menalo, Marin, Hajrović, Atiemwen, Kądzior, Hajrović, Gavranović, Petković, Andrić, Budimir	Nenad Bjelica
2020.	Livaković, Zagorac, Josipović, Perić, Théophile-Catherine, Dilaver, Gvardiol, Lešković, Šutalo, Moubandje, Leovac, Daničić, Pinto, Stojanović, Moharrami, Hrvoj, Moro, Ademi, Đira, Olmo, Gojak, Ivanušec, Majer, Križmanić, Julardžija, Duvnjak, Franjić, Oršić, Marin, Ćuže, Kądzior, Šitum, Atiemwen, Hajrović, Petković, Gavranović, Kulenović, Baturina, Šipoš, Barišić	Zoran Mamić

Igrači s najviše nastupa i pogodaka

GNK Dinamo Zagreb

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Dražan Jerković, najbolji strijelac u povijesti

Najviše nastupa

#	Drž.	Igrač	Karijera	Nastupa
1		Dražen Ladić	1986. – 2000.	802
2		Marko Mlinarić	1978. – 1987. 1995. – 1996.	613
3		Srećko Bogdan	1975. – 1985.	595
4		Zlatko Kranjčar	1973. – 1983.	556
5		Drago Vabec	1968. – 1979. 1984.	529
6		Mladen Ramljak	1962. – 1973.	523
7		Damir Lesjak	1986. – 1995.	510
8		Slavko Ištvanić	1983. – 1995.	507
9		Ivica Horvat	1945. – 1957.	507
10		Igor Cvitanović	1989. – 1997. 2000. – 2001.	502

Najbolji strijelci

#	Drž.	Igrač	Karijera	Pogodaka
1		Dražan Jerković	1954. – 1966	322
2		Igor Cvitanović	1989. – 1997 2000. – 2001.	304
3		Snješko Cerin	1978. – 1988.	295
4		Zlatko Kranjčar	1973. – 1983.	256
5		Željko Čajkovski	1945. – 1956.	249
6		Franjo Wölfl	1945. – 1953.	254
7		Aleksandar Benko	1947. – 1958.	235
8		Slaven Zambata	1959. – 1969. 1972.	227
9		Drago Vabec	1968. – 1979. 1984.	183
10		Marko Mlinarić	1978. – 1987. 1995. – 1996.	174

Poznati igrači

Domaći igrači

Jasmin Agić Franko Andrijašević Domagoj Antolić Milan Antolković Milan Badelj Boško Balaban Borna Barišić Karlo Bartolec Rudolf Belin Aleksandar Benko Filip Benković Dražen Besek Igor Bišćan Filip Blašković Zvonimir Boban Stjepan Bobek Srećko Bogdan Milivoj Bračun Mirko Braun Marijan Brnčić Marcelo Brozović Petar Bručić Tomislav Butina Snješko Cerin Zvonimir Cimermančić Borislav Cvetković Zvjezdan Cvetković Igor Cvitanović Ivan Cvjetković

Zlatko Čajkovski Željko Čajkovski Marijan Čerček Vladimir Čonč Duje Čop Ante Ćorić Vedran Ćorluka Eduardo da Silva Fahrija Dautbegović Stjepan Deverić Vilson Džoni Josip Gašpar Franjo Glaser Branko Gračanin Josip Gucmirtl Joško Gvardiol Alen Halilović Ismet Hadžić Ivan Hitrec Josip Drago Horvat Ivica Horvat Miralem Ibrahimović Tomislav Ivković Slavko Ištvanić Ivan Jazbinšek Tin Jedvaj Joško Jeličić Dražan Jerković Antonijo Ježina

Goran Jurić Ratko Kacian Vlado Kasalo Ivan Kelava Robert Kovač Abid Kovačević Mateo Kovačić Ardian Kozniku Andrej Kramarić Niko Kranjčar Zlatko Kranjčar Ivan Krstanović Dražen Ladić Stjepan Lamza Jerko Leko Marin Leovac August Lešnik Marko Lešković Luka Lipošinović Dominik Livaković Dejan Lovren Lovro Majer Zoran Mamić Mario Mandžukić Lev Mantula Silvio Marić Vlatko Marković Željko Matuš Josip Mišić

Nikola Moro Mladen Mladenović Marko Mlinarić Luka Modrić Zvonimir Monsider Miljenko Mumlek Mladen Munjaković Džemal Mustedanagić Martin Novoselac Ivica Olić Mislav Oršić Stojan Osojnak Igor Pamić Andrej Panadić Saša Peršon Alen Peternac Dino Perić Bruno Petković Josip Pivarić Marko Pjaca Nikola Pokrivač Robert Prosinečki Mladen Ramljak Marko Rog Krasnodar Rora Ante Rukavina Tomislav Rukavina Sammir Gordon Schildenfeld

Ivica Senzen Zvonimir Soldo Borna Sosa Mario Stanić Željko Stinčić Branko Strupar Daniel Šarić Dario Šimić Josip Šimunić Jozo Šimunović Zlatko Škorić Tomo Šokota Davor Šuker Ivan Šunjić Branko Tucak Ivan Turina Filip Uremović Drago Vabec Domagoj Vida Marijan Vlak Goran Vlaović Davor Vugrinec Ognjen Vukojević Šime Vrsaljko Franjo Wölfl Velimir Zajec Slaven Zambata Branko Zebec Oliver Zelenika

Strani igrači

Emiljano Vila El Arbi Hillel Soudani Wilson Eduardo Adrián Calello Leandro Cufré Luis Ibáñez Pablo Migliore Leonardo Sigali Guillermo Suárez Eddy Bosnar Eddie Krnčević Mark Viduka Mehmed Alispahić Jasmin Džeko Amer Gojak Izet Hajrović Armin Hodžić Said Husejinović

Slobodan Janjuš Edin Mujčin Denijal Pirić Haris Škoro Anderson Costa Etto Alexandre Carlos Cleyton Dodô Gabriel Marcos Guilherme Osmar Vítor Júnior Fatos Beqiraj Željko Petrović Miroslav Slepička Bryan Carrasco

Junior Fernandes Ángelo Henríquez Pedro Morales Lee Addy Dimitrios Papadopoulos Kazuyoshi Miura Mathias Chago Patrice Kwedi Nick Dasovic Amir Rrahmani Rónald González Brenes Hernán Medford Gražvydas Mikulėnas Jenő Ábrahám Vilim Šipoš Kévin Théophile-Catherine Campira

Samuel Okwaraji Peter Utaka Georg Koch Jens Nowotny Did'dy Guela Bakary Saré Damian Kądzior Grzegorz Sandomierski Eduardo Ruben Lima Paulo Machado Ivo Pinto Tonel Alexandru Mățel Dumitru Mitu Arijan Ademi Vasil Ringov

Stefan Ristovski Goce Sedloski Jakub Sylvestr Boštjan Cesar Primož Gliha Srečko Katanec Petar Stojanović Gregor Židan Zoran Dimitrijević Radmilo Mihajlović Mihailo Petrović Ranko Stojić Walid Atta Mario Gavranović François Moubandje Dani Olmo Silvio Spann

Najbolja momčad svih vremena

Godine 2016., skupina stručnjaka i navijača odabrala je dream team koji se sastoji od najboljih igrača u povijesti Dinama.

Ladić

Zajec

Horvat

Belin

Crnković

Perušić

Boban

Modrić

Mlinarić

Jerković

Šuker

Najboljih 11 u povijesti Dinama

Golman

• Dražen Ladić (1984. – 2000.)

Braniči

• Rudolf Belin (1959. – 1970.)
• Velimir Zajec (1974. – 1984.)
• Ivica Horvat (1945. – 1957.)
• Tomislav Crnković (1950. – 1961.)

Vezni

• Luka Modrić (2000. – 2008.)
• Željko Perušić (1958. – 1965.)
• Zvonimir Boban (1983. – 1991.)
• Marko Mlinarić (1978. – 1987., 1995. – 1996.)

Napadači

• Dražan Jerković (1954. – 1965.)
• Davor Šuker (1989. – 1991.)

Treneri

Milan Graf, 1918. – 1919. Karl Heinlein, 1919. – 1921. Arthur Gaskell, 1921. – 1924. Richard Kohn, 1924. – 1925. Imre Pozsonyi, 1925. – 1926. Josef Brandstetter, 1926. – 1927. Johann Strnad, 1930. – 1931. Robert Haftl, 1931. – 1932. Giury Molnár, 1932. – 1933. James Donnelly, 1933. – 1935. Hans Ringer, 1935. – 1936. Márton Bukovi, 1936. – 1945. Branko Kunst, 1945. Márton Bukovi, 1945. – 1947. Mirko Kokotović, 1947. Karl Mütsch, 1948. Bruno Knežević, 1948. – 1949. Bernard Hügl, 1950. – 1952. Milan Antolković, 1952. – 1953. Ivan Jazbinšek, 1953. – 1955. Bogdan Cuvaj, 1956. Milan Antolković, 1957. Gustav Lechner, 1957. – 1958. Milan Antolković, 1959. – 1960.

Márton Bukovi, 1960. – 1961. Milan Antolković, 1961. – 1964. Vlatko Konjevod, 1964. – 1965. Branko Zebec, 1965. – 1967. Ivica Horvat, 1967. – 1970. Zlatko Čajkovski, 1970. – 1971. Dražan Jerković, 1971. – 1972. Stjepan Bobek, 1972. Domagoj Kapetanović, 1973. Ivan Marković, 1973. – 1974. Mirko Bazić, 1974. – 1977. Rudolf Belin, 1977. – 1978. Vlatko Marković, 1978. – 1980. Ivan Marković, 1980. Miroslav Blažević, 1980. – 1983. Rudolf Belin, 1983. Vlatko Marković, 1983. Branko Zebec, 1984. Tomislav Ivić, 1984. – 1985. Zdenko Kobeščak, 1985. Miroslav Blažević, 1986. – 1988. Josip Skoblar, 1988. – 1989. Rudolf Belin, 1989.

Josip Kuže, 1989. – 1990. Vlatko Marković, 1990. – 1991. Zdenko Kobeščak, 1991. – 1992. Vlatko Marković, 1992. Miroslav Blažević, 1992. – 1994. Ivan Bedi, 1994. Zlatko Kranjčar, 1994. – 1996. Otto Barić, 1996. – 1997. Marijan Vlak, 1997. – 1998. Zlatko Kranjčar, 1998. Ivan Bedi/Hrvoje Braović, 1998. Velimir Zajec, 1998. – 1999. Ilija Lončarević, 1999. Osvaldo Ardiles, 1999. Marijan Vlak, 1999. – 2000. Hrvoje Braović, 2000. – 2001. Ilija Lončarević, 2001. – 2002. Marijan Vlak, 2002. Miroslav Blažević, 2002. – 2003. Nikola Jurčević, 2003. – 2004. Đuro Bago, 2004. Nenad Gračan, 2004. Ilija Lončarević, 2005.

Zvjezdan Cvetković, 2005. Josip Kuže, 2005. – 2006. Branko Ivanković, 2006. – 2008. Zvonimir Soldo, 2008. Branko Ivanković, 2008. Marijan Vlak, 2008. – 2009. Krunoslav Jurčić, 2009. – 2010. Velimir Zajec, 2010. Vahid Halilhodžić, 2010. – 2011. Krunoslav Jurčić, 2011. Ante Čačić, 2011. – 2012. Krunoslav Jurčić, 2012. – 2013. Branko Ivanković, 2013. Zoran Mamić, 2013. – 2016. Zlatko Kranjčar, 2016. Željko Sopić, 2016. Ivajlo Petev, 2016. – 2017. Mario Cvitanović, 2017. – 2018. Nikola Jurčević 2018. Nenad Bjelica, 2018. – 2020. Igor Jovićević, 2020. Zoran Mamić, 2020. – 2021. Damir Krznar, 2021. – trenutačno

Poveznice

• Dodatak:Popis igrača GNK Dinama Zagreb
• 1. HŠK Građanski Zagreb
• Vječni derbi

Vanjske poveznice

• Službena web-stranica
• Povijest GNK Dinamo
• Statistika Dinamo
• Podatci o transferima, transfermarkt.de, (njem.)