Pol Pot

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Pol Pot (1978.)

Pol Pot (provincija Kompong Thom, 19. svibnja 1928. - Anlong Veng, 15. travnja 1998.), kambodžanski diktator

Vijetnamski rat je ponovo potvrdio da je narod u borbi za slobodu nemoguće pobijediti - lekcija koju sami Vijetnamci nisu dobro naučili, jer su nekoliko godina kasnije vojno intervenirali u Kambodži (Kampućiji), iz koje su se nekoliko godina kasnije, baš kao i Amerikanci iz Vijetnama, bili prisiljeni povući.

Najstrašnija posljedica Pol Potova režima jest jezovita slika osam tisuća lubanja poredanih na jednom od kambodžanskih polja smrti koje je, između 1975. i 1979., na rubovima prašuma Indokine posijao komunistički režim Pola Pota i njegovih Crvenih kmera.

Ono pak što zaslon fotografske kamere nije mogao zabilježiti prepušteno je sumornim kronikama zbivanja na jugoistoku Azije. A one kažu da je tih osam tisuća na tropskom suncu izblijedjelih lubanja tek vrh ledene sante zločina koje je tijekom brutalne četverogodišnje vladavine nad svojim narodom (ali i u ime njega) počinila frakcija kambodžanskih maoista.

U obračunima s "kontrarevolucionarima", intelektualcima, stručnjacima, službenicima, vjernicima, budističkim svećenicima, nacionalnim manjinama, trgovcima, poduzetnicima, seljacima i građanima, Pol Potovi su krvnici ubili ukupno 1,7 milijuna ljudi, ili petinu čitave kambodžanske populacije. Kada je bila riječ o "neprijateljima" partije, nisu se štedjela ni djeca od tek nekoliko mjeseci, ali ni čitave obitelji koje su svoj krvavi kraj dočekale na nekom od bezbrojnih polja smrti.

Kako su jurišni odredi Crvenih Kmera u to vrijeme bili kratki s mecima, egzekucije su se vršile zašiljenim bambusovim štapom: "kontrarevolucionar" bi kleknuo nad golemom jamom, nakon čega bi mu vjerni vojnik partije u potiljak zabio ovo primitivno, ali - pokazat će surova kambodžanska statistika - nadasve efikasno oružje. Kolovođe "kontrarevolucije" čekala je puno strašnija smrt: neki od njih bili su nabijani na kolac i ostavljani da živi skončaju u najstrašnijim mukama, drugi su u drvenim kavezima izgladnjivani do smrti, a preostali su upućeni u neke od radnih kampova dok od iscrpljenosti nisu poumirali.