Julian Seymour Schwinger

Julian Seymour Schwinger
Rođenje	1918-02-12 12. veljače 1918. New York City, New York, SAD
Smrt	16. srpnja 1994. (76 god.) Los Angeles, Kalifornija, SAD
Državljanstvo	Amerikanac
Poznat(a) po	Kvantna elektrodinamika
Polje	Fizika
Institucija	Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyu, Sveučilište Purdue u West Lafayetteu, Indiana Massachusettski institut za tehnologiju (MIT), Harvardovo sveučilište u Cambridgeu, Kalifornijsko sveučilište u Los Angelesu
Alma mater	Sveučilište Columbia u New Yorku
Akademski mentor	Isidor Isaac Rabi
Istaknuti studenti	Sheldon Lee Glashow
Nagrade	Nobelova nagrada za fiziku (1965.)
Normativni nadzor wikipodatci wikislike VIAF HE EB EI DB Portal o životopisima

Julian Seymour Schwinger (New York City, New York, 12. veljače 1918. – Los Angeles, Kalifornija, 16. srpnja 1994.), američki fizičar. Diplomirao (1936.) i doktorirao (1939.) na Sveučilištu Columbia u New Yorku, a potom do 1941. bio suradnik R. Oppenheimera na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu. Od 1945. radio je kao profesor na Harvardovu sveučilištu, gdje je, neovisno o R. Ph. Feynmanu i S.-I. Tomonagi, razvio svoju teoriju kvantne elektrodinamike, za što je s njima dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1965.

Kvantna elektrodinamika ili kvantna teorija polja

Podrobniji članci o temama: Kvantna elektrodinamika i Kvantna teorija polja

Sila između elektrona nastaje zbog razmjene fotona.

Kvantna elektrodinamika ili kvantna teorija polja je kvantna teorija međudjelovanja koja opisuje ponašanje čestica nabijenih električnim nabojem i objašnjava sve elektromagnetske pojave. Formulirana je kasnih 1940-ih godina (R. P. Feynman; S. Tomonaga; J. S. Schwinger). Nastala je spajanjem relativističkih i kvantnomehaničkih načela, a u tome je spoju rođeno novo baždarno načelo lokalne simetrije, važno i za ostala temeljna međudjelovanja. Kvantna elektrodinamika jedna je od najtočnijih teorija polja i fizike uopće, jer su njezina predviđanja eksperimentalno provjerena do preciznosti jedan u milijardu (1 : 10⁹ = 10^–9). Zbog takve preciznosti uzima se uzorom za teoriju polja. U toj teoriji elektromagnetska sila, kojoj je doseg beskonačan, opisuje se jednodimenzijskom U(1) simetrijom koja, najjednostavnije govoreći, opisuje simetriju vrtnje kruga.

Izvori

HE

Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda