Perušić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Perušić. Za druga značenja, pogledajte Perušić (razdvojba).
Perušić
Perušić (grb).gif
Perušić na karti Hrvatska
Perušić
Perušić
Perušić na karti Hrvatske
Koordinate: 44°39′N 15°23′E / 44.65°N 15.38°E / 44.65; 15.38
Županija Ličko-senjska
Načelnik općine Ivan Turić
Naselja u sastavu općine 20 naselja, vidi Općinska naselja
Površina 382,94 km²
Stanovništvo (2001.) 3.494
Poštanski broj 53202
Perusic.jpg
Središte Perušića
Perušić na karti Ličko-senjska županija
Perušić
Perušić
Perušić na karti Ličko-senjske županije
Koordinate: 44°39′N 15°23′E / 44.65°N 15.38°E / 44.65; 15.38

Perušić je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Ličko-senjskoj županiji.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Urbano naselje Perušić smješteno je u jugoistočnom dijelu Like na nadmorskoj visini od 575 do 600 , na prostoru udoline - polja između željezničke pruge istočno od Gradine (starog grada Perušića na mjestu današnje Kule) i brda Klisa zapadno, uz glavnu komunikaciju (Otočac-Gospić).

Najvažniji su prometni pravci zahvaljujući kojima je Perušić dobro prometno povezan: državna cesta D-50 između Otočca i Gospića, autocesta Zagreb-Split (izlaz s autoceste u Perušiću) i magistralna željeznička pruga MP 11, koja povezuje Zagreb i Split. Kroz željezničku postaju Perušić svakodnevno prometuju putnički i teretni vlakovi.

Perušić ima dobar zemljopisni položaj između najvećih hrvatskih gradova. Udaljen je 15 km od Gospića, 110 km do Zadra, 186 km do Zagreba, 191 km do Rijeke, 232 km do Splita, a u blizini se nalaze tri nacionalna parka: NP Plitvička jezera, NP Sjeverni Velebit i NP Paklenica te Park prirode Velebit.

Općinska naselja[uredi VE | uredi]

Općina ima 20 naselje: Bakovac Kosinjski, Bukovac Perušićki, Donji Kosinj, Gornji Kosinj, Kaluđerovac, Klenovac, Konjsko Brdo, Kosa Janjačka, Kvarte, Krš, Lipovo Polje, Malo Polje, Mezinovac, Mlakva, Perušić, Prvan Selo, Rudinka, Studenci, Sveti Marko i Vukelići

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Park u Perušiću

Općina Perušić po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine ima oko 3500 stanovnika. Nacionalni sastav: *Hrvati 89%, Srbi 9%, ostali 2%.

Perušić (naseljeno mjesto)[uredi VE | uredi]

  • 2011. - 852
  • 2001. - 957
  • 1991. - 1.316 (Hrvati - 1.234, Srbi - 54, Jugoslaveni - 11, ostali - 17)
  • 1981. - 1.218 (Hrvati - 1.102, Srbi - 53, Jugoslaveni - 51, ostali - 12)
  • 1971. - 1.343 (Hrvati - 1.239, Srbi - 70, Jugoslaveni - 10, ostali - 24)

O strahovitoj depopulaciji ovog kraja govori činjenica da je 1910. godine područje kotara Perušić brojilo 21 000 stanovnika.[1] Neki od razloga su: Prvi i Drugi svjetski rat, potom iseljavanje stanovništva u razvijenija područja, napadi u Domovinskom ratu, starenje stanovništva te učestale poplave u Kosinjskom polju.

Izvor[uredi VE | uredi]

  • CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.

Uprava[uredi VE | uredi]

Prostor uprave općine Perušić obuhvaća zapadni dio Ličkog polja.

Grb Općine ima oblik štita, gdje se u plavom polju nalazi zlatni lav koji drži srebrno pero.

Zastava Općine je svijetlo-plava sa žuto obrubljenim grbom u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1:2.

Povijest[uredi VE | uredi]

Stari grad Perušić

Nastanak Perušića kao organiziranog naselja datira iz ranog novog vijeka 16. i 17. stoljeća, kada se taj prostor nalazio na graničnoj crti između Osmanskog Carstva i Europe. Prvi put se Perušić spominje 1487. godine. Osnivaju ga braća Dominik i Gašpar Perušić, iz plemićke obitelji koja dolazi iz Kolunića, župa Pset, teritorija današnjeg Bosanskog Petrovca.[2] Po njihovom prezimenu mjesto dobiva ime, a na uzvisini obitelj gradi obrambenu utvrdu koja u literaturi ima različite nazive- Perušićki stari grad, Gradina, a u narodu najčešće samo Perušićka kula. Kada su Turci pokorili Liku i Krbavu, Perušić, kao dio Ličkog sandžaka, postaje glavno tursko uporište Like.

Misal po zakonu rimskog dvora tiskan u Kosinju.

Turcima je u istom razdoblju pripadao i čitav kosinjski kraj. Stalno su naseljavali opustjela područja kako bi utvrdili svoj granični pojas prema Veneciji i Habsburškoj Monarhiji. To je granično područje između triju velikih imperija (Habsburške Monarhije s ostatcima Hrvatsko-ugarskog Kraljevstva, Mletačke Republike i Otomanskog Carstva) bilo poprište stalnog ratovanja. Oslobađanje od turske vlasti u Lici je počelo 1685. g. Perušićko područje oslobađa vojska otočke pukovnije, narod pod vodstvom popa Marka Mesića i senjski uskoci.

Prema povijesnim dokumentima Perušić možemo nazvati i kolijevkom hrvatske pismenosti. Nedugo nakon što je izumljen tiskarski stroj u naselju Kosinj u blizini Perušića tiskan je Misal po zakonu rimskoga dvora ili Kosinjski misal (Katolička crkvena knjiga), jedna od najstarijih tiskanih knjiga u Hrvatskoj i Europi s mnogobrojnim ilustracijama i uresima. Kosinj kao simbol hrvatske kulture ima svoje mjesto i u Gutenbergovom muzeju u Mainzu gdje na karti prvih tiskara ponosno stoji njegovo ime.[3]

U vrijeme velikosrpske pobune i agresije na Hrvatsku, Perušić se našao u blizini crte bojišnice. Sigurnost ovog gradića nije bila sigurna niti nakon stabiliziranja bojišnice i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske od strane zemalja Europske zajednice. Pored topničkih napada, 19. siječnja 1992. velikosrbi su poduzeli i pješački napad kojeg su hrvatske postrojbe odbile. [4]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poljodjelstvo i nešto industrije osnovne su gospodarske grane. Autocesta donosi ubrzan razvoj gospodarstva. Od poljodjelskih kultura uzgaja se poznati lički krumpir, razvijeno je ovčarstvo, uzgajaju se domaće ličke krave buše, a ima i određen broj konja.

Viševica-korp zapošljava 160 radnika u pogonu u Perušiću gdje je uz primarnu obradu drva izgrađena i tvornica peleta. To je najveća tvornica za izradu i impregnaciju drvenih željezničkih pragova u Europi.[5] U Perušiću se nalazi i Lidlov logističko-distributivni centar, koji ima 34,000 m2. Njime se opremaju Lidlove trgovine od Istre i Kvarnera, preko Like do krajnjeg juga Dalmacije.[6]

Šumarija Perušić gospodari vrlo vrijednim šumama, djelomično i na području Velebita. Pripada među najveće šumarije u Hrvatskoj po površini i količini drvne mase. O kvaliteti šuma govori i podatak, da se na području šumarije nalazi najveće velebitsko stablo i najveća jela u Europi poznata kao "jela car". Visoka je 42,5 m a ima opseg 5,42 m. Njena posebnost je ta što su sve jele koje rastu oko nje „normalne“ visine i širine, a sama jela zaista izgleda kao car u okruženju malih jela.[7]

Razvijeno je lovno gospodarenje. Šume obiluju vrlo raznolikim životinjskim svijetom. Stanište je vrlo pogodno za mrkog medvjeda, koji obitava u većem broju. Od ostalih vrsta pridolaze: srne, divlje svinje, zečevi, lisice, jazavci, kune zlatice, risevi, divlje mačke, puhovi, lasice, čak i orlovi i divokoze te tetrijebi.

Hidroelektrana Sklope[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Hidroelektrana Sklope

HE Sklope

Hidroelektrana Sklope gradila se dvije godine (1968.-1970.) na području općine Perušić na rijeci Lici. Zbog te hidroelektane moralo se napraviti umjetno jezero Krušćica, a to je ujedno značilo i potopljavanje sela Sveti Ilija s istoimenom crkvom i njegovih zaseoka.[8] [9]

Hidroelektrana Sklope ima instalirani volumni protok 45 m3/s, a konstruktivni neto pad vode je 60 metara. Instalirana snaga HE Sklope je 22,5 MW (Francisova turbina). HE Sklope prosječno godišnje proizvodi oko 85 GWh, dok je maksimalna godišnja proizvodnja bila 124 GWh (1980.) električne energije. HE Sklope je ustvari dio hidroenergetskog sustava Senj (HES Senj), u kojem se nalazi i Hidroelektrana Senj (216 MW), a koristi hidroenergetski potencijal ponornica Like i Gacke, te potoka Bakovac na potezu od Ličke visoravni do mora, gdje je smještena strojarnica HE Senj.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Grabovača[uredi VE | uredi]

Grabovača je uzvišenje-dio srednjeg Velebita, smješteno između ličke krške zaravni i Perušićkog polja, 2 km udaljeno od središta Perušića. Nalazi se na 770 m nadmorske visine u neposrednoj blizini krškog sljeva rijeke Like. S njega na zapad i jugoistok puca široka panorama na prostrane ličke krške zaravni s kanjonom rijeke Like, umjetnim jezerom Kruščica i zelenim zidom Velebita na udaljenom obzoru. Na istoku se vide povijesni spomenici; Kula s kraja 17. stoljeća i župna crkva sv. Križa s kraja 17. stoljeća. Na Grabovači je neprocjenjivo bogatstvo podzemnih krških oblika, što čini 1/4 od ukupnog broja zaštićenih speleoloških objekata u Hrvatskoj. Sklop raznovrsnih i po bogatstvu kalcitnih tvorevina vrijednih speleoloških pojava (šest špilja i jedna jama) nalazi se na prostorno ograničenom lokalitetu od samo 1,5 km².[13]

Kosinjski most[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kosinjski most

Kosinjski most je kameni, sedamdeset metara dugi most preko rijeke Like, spaja Gornji i Donji Kosinj. Projektirao ga je u 19. stoljeću projektant Milivoj Frković,a izgrađen je po uzoru na starohrvatsku mostogradnju, tehnikom "uklinjenjem kamena". Most je i jedinstven po otvorima u lukovima koji imaju funkciju rasterećenja vodenog vala pri udaru na most, a u vodi se ocrtavaju kao pravilni krugovi.

Kruščica[uredi VE | uredi]

Nedaleko od Ličkog polja 1966. godine je stvoreno umjetno akumulacijsko jezero s 80 metara visokom branom, u čijim se dubinama nalazi potopljeno selo s crkvom sv. Ilije. Nalazi se na donjem dijelu toka rijeke Like kod sela Mlakva u Kosinju. Kruščica je oaza mira i tišine, prostor izvorne ljepote prirode i reljefa i kao takva pruža nezaboravan doživljaj za svakog ljubitelja prirode, ili ribiča koji tamo dolazi u potragu za ribama, a oni najspretniji love somove preko 90 kilograma.[14]

Crkva Uzvišenja Sv. Križa[uredi VE | uredi]

Crkva Uzvišenja Sv. Križa u Perušiću

Župna crkva Uzvišenja Sv. Križa sagrađena je na mjestu starije srednjovjekovne crkve i jedna od najljepših i najvrjednijih sakralnih objekata u Lici.

Riječ je o preuređenoj srednjovjekovnoj gotičkoj crkvi sa primjesama kasnobaroknog i rokoko stila.[15]

Stari grad Perušić[uredi VE | uredi]

Naziva se raznim nazivima: Perušićki stari grad, Gradina, Kula i Turska kula (premda je nastala prije turske vlasti u Perušiću). Kula je bila sazidana u kamenu i na tri kata, opasana debelim suhozidom u obliku nepravilnog četverokuta na čijim su se kutevima nalazile tri polukružne kule-stražarnice.

Na Kuli su danas vidljiva mjesta gdje su stajali topovi, stražarnice i izvidnice. I premda je ostao samo jedan kat, Kula predstavlja jednu od najočuvanijih obrambenih utvrda u Lici.[16]

Markov ponor[uredi VE | uredi]

Markov ponor hidrološki je aktivan speleološki objekt u koji tijekom zime i proljeća utječe rijeka Lika. Najznačniji je ponor ove rijeke. Nalazi se u selu Lipovo Polje. Za potrebe sustava hidroelektrane Senj 1967. godine vršena su ispitivanja toka rijeke Like i njenih ponora koja je vodio Srećko Božićević.[17] Tada je istražen i kartiran i Markov ponor. Rezultati trasiranja podzemnih voda rijeka Like i Gacke iz 1960. godine dokazali su povezanost Markovog ponora s vruljama u Velebitskom kanalu između Sv. Jurja i Jablanca.[18] U 1999. godini započela su novija istraživanja Markovog ponora.

Markov ponor ima jedinstveni životinjski svijet. Vodena jednakonožna babura iz roda Monolistra je novo otkrivena vrsta i živi samo u Markovom ponoru. Pronađene su i metar debele naslage mrtvih ljuštura kritično ugroženog dinarskog špiljskoga školjkaša Congeria kusceri. To je jedini poznati podzemni školjkaš na svijetu. Kritično je ugrožen i jedna je od svega tri podzemne životinje zaštićene direktivama Europske unije. Stanište dijeli s dinarskim špiljskim cjevašem (Marifuga cavatica), koji je jedini poznati mnogočetinaš na svijetu.[19]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

  • OŠ Perušić [1]

Kultura[uredi VE | uredi]

Nošnje iz okolice Perušića, snimljene u Etnografskom muzeju u Zagrebu.
  • KUD Perušić

U Gornjem Kosinju sniman je film "Kino Lika", redatelja Dalibora Matanića.[20]

Kosinjski misal[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Misal po zakonu rimskog dvora

Nedugo nakon što je izumljen tiskarski stroj u naselju Kosinj u blizini Perušića tiskan je Misal po zakonu rimskoga dvora ili Kosinjski misal (katolička crkvena knjiga), jedna od najstarijih tiskanih knjiga u Hrvatskoj i Europi s mnogobrojnim ilustracijama i uresima.

Misal je otisnut samo 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove četrdesetdvoredne Biblije. Činjenica da je misal tiskan na hrvatskom jeziku i glagoljicom, svjedoči o društvenom, gospodarskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu Hrvata u drugoj polovini 15. stoljeća.

Tiskan je i na pergameni, te je prva slavenska inkunabula tiskana ne samo na papiru, nego i na pergameni. Osim toga, naš je prvotisak prva slavenska inkunabula tiskana dvobojno, crveno i crno.[21]

Šport[uredi VE | uredi]

Manifestacije[uredi VE | uredi]

  • Perušićke maškare (siječanj/veljača)
  • Glazbom u susret Uskrsudjeca sviraju
  • Regata Lika (svibanj)
  • Jedriličarska regata (lipanj)
  • Dan Općine Perušić – Blagdan sv. Križa- Križevo (14. rujna)
  • Festival tradicionalnih jela (listopad)
  • Ide jesen ide novo prelo (prosinac)
  • Božićni koncert

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Kapela sv. Roka u Perušiću
  • 1857. g. - otvoren je poštanski ured
  • 1874. g. - otvorena je djevojačka škola
  • 1886. g. - osnovan je Odbor za uređenje Samograda, koji se smatra prvim speleološkim društvom u Hrvatskoj
  • 1920. g. - izrađena je željeznička stanica
  • Najčešća prezimena su: Milković, Pocrnić, Kasumović, Hečimović, Rukavina, Štimac, Murgić, Karić i Jurišić.
  • Špilja Samograd je prva špilja u Hrvatskoj otvorena za posjetitelje.
  • Kosinj je u 15. i 16. stoljeću bio ucrtan u mnogobrojnim zemljopisnim kartama. Tako je u starim kartama Jadrana raznih europskih autora, poglavito talijanskih, Kosinj naveden čak 11 puta.[23]
  • U zidu crkve sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu ugrađene su tri vapnenačke pločice s glagoljskim natpisima iz 1517. Posebno je zanimljiv grb kneza Anža Frankopana, po kojemu je osnovna škola i dobila ime, koji je naopako postavljen iznad ulaznih vrata.[24]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://tz-perusic.hr/index.php?content=O_nama Preuzeto 3. kolovoza 2015.
  2. Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić -Klaić, 1928, 1-12
  3. http://demo.ctk-rijeka.hr/Kosinj/Povijest.htm Preuzeto 24. kolovoza 2015.
  4. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata 1992.
  5. http://liderpress.hr/arhiva/137516/ Preuzeto 3. kolovoza 2015.
  6. http://www.vecernji.hr/dalmacija/lidl-predstavio-radna-mjesta-za-novo-skladiste-u-perusicu-266916 Preuzeto 3. kolovoza 2015.
  7. http://www.najboljeuhrvatskoj.info/ideje/jela-car-velebit-435.html Preuzeto 8. lipnja 2015.
  8. Hidroelektra
  9. Hrbi
  10. http://www.vecernji.ba/licanka-sara-22-najljepsa-zena-egipta-174178 Preuzeto 31. srpnja 2015.
  11. http://likaclub.eu/licki-knjizevnici-ii-dio/ Preuzeto 24. kolovoza 2015.
  12. http://likaclub.eu/knjizevni-petak-licki-knjizevnici/ Preuzeto 24. kolovoza 2015.
  13. Pećinski park Grabovača - Perušić - Turizam - Lika - Hrvatska
  14. http://tz-perusic.hr/index.php?content=Sto_posjetiti Preuzeto 17. kolovoza 2015.
  15. http://www.perusic.hr/index.php?content=Kulturna_i_prirodna_bastina Preuzeto 3. kolovoza 2015.
  16. http://tz-perusic.hr/index.php?content=STARI_GRAD_PERUSIC__srednjovjekovni_arheoloski_lokalitet Preuzeto 3. kolovoza 2015.
  17. http://speleologija.eu/markovponor/index.html Preuzeto 25. kolovoza 2015.
  18. Turner, S. 1960: Bojanje rijeke Like na Markovom ponoru u Lipovom polju, Arh. “Elektroprojekta”, Zagreb.
  19. Đud L. i ost.: Skriveni svijet u unutrašnjosti Velebita, JU PP Velebit i Hrvatsko biospeološko društvo
  20. http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070601/kultura01.asp Preuzeto 24. kolovoza 2015.
  21. http://www.croatianhistory.net/etf/senj3.html Preuzeto 24. kolovoza 2015.
  22. http://www.vrilo-mudrosti.hr/razno/razno-povijest.htm Preuzeto 24. kolovoza 2015.
  23. http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=5208 Preuzeto 24. kolovoza 2015.
  24. http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=5208 Preuzeto 24. kolovoza 2015.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]