Perušić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Perušić. Za druga značenja, pogledajte Perušić (razdvojba).
Perušić
Perušić (grb).gif
Perušić na karti Hrvatska
Perušić
Perušić
Perušić na karti Hrvatske
Koordinate: 44°39′N 15°23′E / 44.65°N 15.38°E / 44.65; 15.38
Županija Ličko-senjska
Načelnik općine Ivan Turić
Naselja u sastavu općine 20 naselja, vidi Općinska naselja
Površina 382,94 km²
Stanovništvo (2001.) 3.494
Poštanski broj 53202
Perušić na karti Ličko-senjska županija
Perušić
Perušić
Perušić na karti Ličko-senjske županije
Koordinate: 44°39′N 15°23′E / 44.65°N 15.38°E / 44.65; 15.38

Perušić je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Ličko-senjskoj županiji.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Urbano naselje Perušić smješteno je u jugoistočnom dijelu Like na nadmorskoj visini od 575 do 600 , na prostoru udoline - polja između željezničke pruge istočno od Gradine (starog grada Perušića na mjestu današnje Kule) i brda Klisa zapadno, uz glavnu komunikaciju (Otočac-Gospić).

Najvažniji su prometni pravci zahvaljujući kojima je Perušić dobro prometno povezan: državna cesta D-50 između Otočca i Gospića, autocesta Zagreb-Split (izlaz s autoceste u Perušiću) i magistralna željeznička pruga MP 11, koja povezuje Zagreb i Split. Kroz željezničku postaju Perušić svakodnevno prometuju putnički i teretni vlakovi.

Perušić ima dobar zemljopisni položaj između najvećih hrvatskih gradova. Udaljen je 15 km od Gospića, 110 km do Zadra, 186 km do Zagreba, 191 km do Rijeke, 232 km do Splita, a u blizini se nalaze tri nacionalna parka: NP Plitvička jezera, NP Sjeverni Velebit i NP Paklenica te Park prirode Velebit.

Općinska naselja[uredi VE | uredi]

Općina ima 20 naselje: Bakovac Kosinjski, Bukovac Perušićki, Donji Kosinj, Gornji Kosinj, Kaluđerovac, Klenovac, Konjsko Brdo, Kosa Janjačka, Kvarte, Krš, Lipovo Polje, Malo Polje, Mezinovac, Mlakva, Perušić, Prvan Selo, Rudinka, Studenci, Sveti Marko i Vukelići

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Općina Perušić po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine ima oko 3500 stanovnika. Nacionalni sastav: *Hrvati 89%, Srbi 9%, ostali 2%.

Perušić (naseljeno mjesto)[uredi VE | uredi]

  • 2011. - 852
  • 2001. - 957
  • 1991. - 1.316 (Hrvati - 1.234, Srbi - 54, Jugoslaveni - 11, ostali - 17)
  • 1981. - 1.218 (Hrvati - 1.102, Srbi - 53, Jugoslaveni - 51, ostali - 12)
  • 1971. - 1.343 (Hrvati - 1.239, Srbi - 70, Jugoslaveni - 10, ostali - 24)

O strahovitoj depopulaciji ovog kraja govori činjenica da je 1910. godine područje kotara Perušić brojilo 21 000 stanovnika.[1] Neki od razloga su: Prvi i Drugi svjetski rat, potom iseljavanje stanovništva u razvijenija područja, napadi u Domovinskom ratu, starenje stanovništva te učestale poplave u Kosinjskom polju.

Izvor[uredi VE | uredi]

  • CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.

Uprava[uredi VE | uredi]

Prostor uprave općine Perušić obuhvaća zapadni dio Ličkog polja.

Grb Općine ima oblik štita, gdje se u plavom polju nalazi zlatni lav koji drži srebrno pero.

Zastava Općine je svijetlo-plava sa žuto obrubljenim grbom u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1:2.

Povijest[uredi VE | uredi]

Nastanak Perušića kao organiziranog naselja datira iz ranog novog vijeka 16. i 17. stoljeća, kada se taj prostor nalazio na graničnoj crti između Osmanskog Carstva i Europe. Prvi put se Perušić spominje 1487. godine. Osnivaju ga braća Dominik i Gašpar Perušić, iz plemićke obitelji koja dolazi iz Kolunića, župa Pset, teritorija današnjeg Bosanskog Petrovca.[2] Po njihovom prezimenu mjesto dobiva ime, a na uzvisini obitelj gradi obrambenu utvrdu koja u literaturi ima različite nazive- Perušićki stari grad, Gradina, a u narodu najčešće samo Perušićka kula. Kada su Turci pokorili Liku i Krbavu, Perušić, kao dio Ličkog sandžaka, postaje glavno tursko uporište Like.

Turcima je u istom razdoblju pripadao i čitav kosinjski kraj. Stalno su naseljavali opustjela područja kako bi utvrdili svoj granični pojas prema Veneciji i Habsburškoj Monarhiji. To je granično područje između triju velikih imperija (Habsburške Monarhije s ostatcima Hrvatsko-ugarskog Kraljevstva, Mletačke Republike i Otomanskog Carstva) bilo poprište stalnog ratovanja. Oslobađanje od turske vlasti u Lici je počelo 1685. g. Perušićko područje oslobađa vojska otočke pukovnije, narod pod vodstvom popa Marka Mesića i senjski uskoci.

Prema povijesnim dokumentima Perušić možemo nazvati i kolijevkom hrvatske pismenosti. Nedugo nakon što je izumljen tiskarski stroj u naselju Kosinj u blizini Perušića tiskan je Misal po zakonu rimskoga dvora ili Kosinjski misal (Katolička crkvena knjiga), jedna od najstarijih tiskanih knjiga u Hrvatskoj i Europi s mnogobrojnim ilustracijama i uresima.

U vrijeme velikosrpske pobune i agresije na Hrvatsku, Perušić se našao u blizini crte bojišnice. Sigurnost ovog gradića nije bila sigurna niti nakon stabiliziranja bojišnice i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske od strane zemalja Europske zajednice. Pored topničkih napada, 19. siječnja 1992. velikosrbi su poduzeli i pješački napad kojeg su hrvatske postrojbe odbile. [3]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poljodjelstvo i nešto industrije osnovne su gospodarske grane. Autocesta donosi ubrzan razvoj gospodarstva. Od poljodjelskih kultura uzgaja se poznati lički krumpir, razvijeno je ovčarstvo, uzgajaju se domaće ličke krave buše, a ima i određen broj konja.

Viševica-korp zapošljava 160 radnika u pogonu u Perušiću gdje je uz primarnu obradu drva izgrađena i tvornica peleta. To je najveća tvornica za izradu i impregnaciju drvenih željezničkih pragova u Europi.[4] U Perušiću se nalazi i Lidlov logističko-distributivni centar, koji ima 34,000 m2. Njime se opremaju Lidlove trgovine od Istre i Kvarnera, preko Like do krajnjeg juga Dalmacije.[5]

Šumarija Perušić gospodari vrlo vrijednim šumama, djelomično i na području Velebita. Pripada među najveće šumarije u Hrvatskoj po površini i količini drvne mase. O kvaliteti šuma govori i podatak, da se na području šumarije nalazi najveće velebitsko stablo i najveća jela u Europi poznata kao "jela car". Visoka je 42,5 m a ima opseg 5,42 m. Njena posebnost je ta što su sve jele koje rastu oko nje „normalne“ visine i širine, a sama jela zaista izgleda kao car u okruženju malih jela.[6]

Razvijeno je lovno gospodarenje. Šume obiluju vrlo raznolikim životinjskim svijetom. Stanište je vrlo pogodno za mrkog medvjeda, koji obitava u većem broju. Od ostalih vrsta pridolaze: srne, divlje svinje, zečevi, lisice, jazavci, kune zlatice, risevi, divlje mačke, puhovi, lasice, čak i orlovi i divokoze te tetrijebi.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Grabovača[uredi VE | uredi]

Grabovača je uzvišenje-dio srednjeg Velebita, smješteno između ličke krške zaravni i Perušićkog polja, 2 km udaljeno od središta Perušića. Nalazi se na 770 m nadmorske visine u neposrednoj blizini krškog sljeva rijeke Like. S njega na zapad i jugoistok puca široka panorama na prostrane ličke krške zaravni s kanjonom rijeke Like, umjetnim jezerom Kruščica i zelenim zidom Velebita na udaljenom obzoru. Na istoku se vide povijesni spomenici; Kula s kraja 17. stoljeća i župna crkva sv. Križa s kraja 17. stoljeća. Na Grabovači je neprocjenjivo bogatstvo podzemnih krških oblika, što čini 1/4 od ukupnog broja zaštićenih speleoloških objekata u Hrvatskoj. Sklop raznovrsnih i po bogatstvu kalcitnih tvorevina vrijednih speleoloških pojava (šest špilja i jedna jama) nalazi se na prostorno ograničenom lokalitetu od samo 1,5 km².[8]

Kosinjski most[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kosinjski most
Kosinjski most je kameni, sedamdeset metara dugi most preko rijeke Like, spaja Gornji i Donji Kosinj. Projektirao ga je u 19. stoljeću projektant Milivoj Frković,a izgrađen je po uzoru na starohrvatsku mostogradnju, tehnikom "uklinjenjem kamena". Most je i jedinstven po otvorima u lukovima koji imaju funkciju rasterećenja vodenog vala pri udaru na most, a u vodi se ocrtavaju kao pravilni krugovi.

Kruščica[uredi VE | uredi]

Nedaleko od Ličkog polja 1966. godine je stvoreno umjetno akumulacijsko jezero s 80 metara visokom branom, u čijim se dubinama nalazi potopljeno selo s crkvom sv. Ilije.

Crkva Uzvišenja Sv. Križa[uredi VE | uredi]

Župna crkva Uzvišenja Sv. Križa sagrađena je na mjestu starije srednjovjekovne crkve i jedna od najljepših i najvrjednijih sakralnih objekata u Lici.

Riječ je o preuređenoj srednjovjekovnoj gotičkoj crkvi sa primjesama kasnobaroknog i rokoko stila.[9]

Stari grad Perušić[uredi VE | uredi]

Naziva se raznim nazivima: Perušićki stari grad, Gradina, Kula i Turska kula (premda je nastala prije turske vlasti u Perušiću). Kula je bila sazidana u kamenu i na tri kata, opasana debelim suhozidom u obliku nepravilnog četverokuta na čijim su se kutevima nalazile tri polukružne kule-stražarnice.

Na Kuli su danas vidljiva mjesta gdje su stajali topovi, stražarnice i izvidnice. I premda je ostao samo jedan kat, Kula predstavlja jednu od najočuvanijih obrambenih utvrda u Lici.[10]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

  • OŠ Perušić [1]

Kultura[uredi VE | uredi]

Nošnje iz okolice Perušića, snimljene u Etnografskom muzeju u Zagrebu.
  • KUD Perušić

Šport[uredi VE | uredi]

Manifestacije[uredi VE | uredi]

  • Perušićke maškare (siječanj/veljača)
  • Glazbom u susret Uskrsudjeca sviraju
  • Regata Lika (svibanj)
  • Jedriličarska regata (lipanj)
  • Dan Općine Perušić – Blagdan sv. Križa- Križevo (14. rujna)
  • Festival tradicionalnih jela (listopad)
  • Ide jesen ide novo prelo (prosinac)
  • Božićni koncert

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • 1857. g. - otvoren je poštanski ured
  • 1874. g. - otvorena je djevojačka škola
  • 1886. g. - osnovan je Odbor za uređenje Samograda, koji se smatra prvim speleološkim društvom u Hrvatskoj
  • 1920. g. - izrađena je željeznička stanica

Kanadski profesionalni hokejaš na ledu John Hečimović dijete je hrvatskih iseljenika iz Perušića.

Najčešća prezimena su: Milković, Pocrnić, Kasumović, Hečimović, Rukavina, Štimac, Murgić, Karić i Jurišić.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]