Arno Allan Penzias

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Arno Allan Penzias
Arno Penzias.jpg
Rođenje 26. travnja 1933.
Državljanstvo Amerikanac
Polje Fizika
Institucija Bell Labs
Alma mater Gradsko sveučilište u New Yorku,
Sveučilište Columbia u New Yorku
Poznat po Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1978.)

Arno Allan Penzias (München, 26. travnja 1933.), američki astrofizičar njemačkog podrijetla. Kako mu je obitelj zbog židovskog podrijetla bila progonjena, kao dječak (1940.) emigrirao je u SAD. Od 1956. studirao na Sveučilištu Columbia u New Yorku, gdje je doktorirao (1962.), radeći na istraživanjima zračenja. Zaposlio se u Laboratorijima Bell u Holmdelu i posvetio se radioastronomskom istraživanju svemira, te je zajedno s R. W. Wilsonom sastavio prijamni sustav kojim je otkriveno takozvano pozadinsko zračenje svemira koje odgovara zračenju tvari na temperaturi 3 K preostaloj sa samih početaka stvaranja svemira (Veliki prasak). Za to otkriće obojica su (zajedno s P. L. Kapicom) dobili Nobelovu nagradu za fiziku (1978.). [1]

Pozadinsko zračenje[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje

Pozadinsko zračenje je elektromagnetsko zračenje cijele nebeske sfere, koje se sastoji od zračenja nerazlučenih zvijezda i galaktika, te od zračenja međuzvjezdanog i međugalaktičkoga plina. Spektar je pozadinskoga zračenja neprekidan, a maksimum postiže u području mikrovalova (valne duljine oko 1 mm). Mikrovalno pozadinsko zračenje odgovara spektru toplinskoga zračenja crnoga tijela pri temperaturi od 2,72548 K ± 0,00057 K. Otkrili su ga A. A. Penzias i R. W. Wilson 1965. i ono potvrđuje teoriju Velikoga praska prema kojoj mikrovalno pozadinsko zračenje (reliktno zračenje) potječe iz doba približno 379 000 godina nakon Velikog praska, kada se temperatura plina snizila na približno 3 000 K, pa su se stvorili neutralni atomi vodika. Ionizirani plin prethodnih doba nije bio proziran. Raspodjela izvora toga zračenja na nebeskoj sferi (pozadinska anizotropija) odražava raspored tvari u trenutku kada je svemir postao proziran. Drži se da je od tih početnih odstupanja u jednolikoj gustoći nastala današnja struktura svemira. [2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Penzias, Arno Allan, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  2. pozadinsko zračenje, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.