Hans Daniel Jensen

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Hans Daniel Jensen
Johannes Hans Daniel Jensen (1907–1973).jpg
Rođenje 25. lipnja 1907.
Mjesto rođenja Hamburg
Smrt 11. veljače 1973.
Heidelberg
Narodnost Nijemac
Polje Fizika
Institucija Sveučilište u Heidelbergu
Alma mater Sveučilište u Hamburgu
Poznat po Model ljusaka ili asimetričnost atomske jezgre
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1963.)

Hans Daniel Jensen (Hamburg, 25. lipnja 1907. – Heidelberg, 11. veljače 1973.), njemački nuklearni fizičar . Bio je profesor u Heidelbergu od 1949. Objasnio je visoku stabilnost atomskih jezgri uvođenjem nuklearnoga kvantnog broja i time neovisno o M. Goeppert-Mayer postavio teoriju slojevite strukture atomske jezgre. Za taj rad dobio je 1963., zajedno s M. Goeppert-Mayer i E. P. Wignerom, Nobelovu nagradu za fiziku. [1]

Model ljusaka[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Atomska jezgra

Model tekuće kapljice atomske jezgre.

Model ljusaka opisuje jezgru atoma kao da je izgrađena od međusobno neovisnih ljusaka protona i neutrona djelomično analognih ljuskama koje opisuju raspored elektrona u atomu. Razvila ga je M. Goeppert-Mayer (1949.). Stabilnost jezgre ovisi o broju nukleona, a najstabilnije su jezgre punih ljusaka koje imaju magični broj protona i neutrona. One su i sferno simetrične. Nuklearna deformacija u modelu ljusaka je odstupanje jezgre od sferične ili osne simetrije; povezana je s kolektivnim gibanjima nukleona. Ona dovodi do pobuđenja valentnih nukleona, ali i do dinamičkih deformacija (vibracija) te statičkih deformacija (rotacija). Za razvoj modela deformiranih jezgri zaslužni su G. Alaga te A. N. Bohr, B. R. Mottelson i J. Rainwater.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Jensen, Hans Daniel, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.