Genetičko podrijetlo Hrvata

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Dosadašnja istraživanja genetičkog podrijetla i rezultati genetičkih analiza omogućuju tumačenje genetičkog podrijetla Hrvata. Postoji samo nekoliko radova koji među analizama haplotipova na Y kromosomu sadrže i analize uzoraka iz Hrvatske. Najvažniji su radovi: Semino i suradnici (koautor Dragan Primorac) 2000., Passarino i sur. 2001. i Chikhi i sur. 2002.. Kod ovakvih istraživanja nezaobilazno je proučavanje i znanstvenih radova koji se bave drugim narodima i područjima, jer omogućavaju razumijevanje geografskih ishodišta pojedinih haplotipova, njihovog razmještaja na Zemlji i širenja.

Napomene[uredi VE | uredi]

Ovo područje se brzo razvija i stalno se pojavljuju nova istraživanja, tako da je neke konačne zaključke prerano iznositi. U tekstu se izraz podrijetlo Hrvata koristi kao sinonim za podrijetlo populacije stanovništva s područja Hrvatske, budući da je prema prema popisu stanovništva iz 2001. godine u populaciji stanovništva Republike Hrvatske bilo 89,65% Hrvata, uz znatan postotak nepoznate narodnosti. Međutim, Hrvati žive izvan Hrvatske. Treba razlikovati genetičko podrijetlo naroda od stvaranja političkih naroda/nacija (etnogeneze). Pojedini haplotipovi nisu povezani s etničkom pripadnošću. Autori radova s područja genetike daju im ponekad, radi lakšeg razlikovanja, imena prema narodima ili skupinama u kojima je otkriven njihov najveći postotak. Sva istraživanja ne koriste istu terminologiju i razlučivanje, pa su zaključci iz jednog istraživanja često upitni kad se pojavi novo istraživanje.

Haplotipovi pronađeni u uzorcima iz Hrvatske[uredi VE | uredi]

Genetička struktura Hrvata, prema istraživanju Semino i sur.
Haplotipovi u uzorcima iz Hrvatske - shema diversifikacije

Po istraživanju Semino i sur., na 58 muškaraca iz Hrvatske nađene su sljedeće skupine kromosoma Y:

  • haplotip Eu7: 44,83%
  • haplotip Eu19: 29,31%
  • "neolitski haplotipovi" (Eu4, Eu9, Eu10, Eu11): 13,79%
  • haplotip Eu18: 10,34%
  • haplotip Eu16: 1,73

Ovakva genetička struktura slična je strukturama susjednih naroda jugoistočne Europe, iako postoje i određene razlike. Usporedbe s drugim narodima moguće je načiniti ako su istraživanja njihova genetičkog podrijetla načinjena po istoj metodi: analizom haplotipova. Ako se radi o starijim istraživanjima temeljenim na haplogrupama, može se samo izračunati sličnost podrijetla predaka uspoređivanih naroda.

Najuočljivija karakteristika prikazane genetičke strukture je visok postotak haplotipa Eu7, zbog kojega ga neki autori nazivaju hrvatskim haplotipom. Visoku učestalost Eu7 može se razumjeti proučavanjem redoslijeda pristizanja populacija na područje Hrvatske, uvjeta u kojima je dolazilo do povećanja brojnosti određenih populacija i drugih povijesnih promjena.

Vremenski slijed pristizanja tih haplotipova na područje Hrvatske bi mogao biti ovakav:

  1. Prije oko 40,000 godina - haplotip Eu18, "baskijski haplotip"
  2. Prije oko 24,000 godina - haplotip Eu7, "hrvatski haplotip"
  3. Prije oko 8000 godina - neolitski haplotipovi Eu4, Eu9, Eu10 i Eu11
  4. Prije oko 4000 godina - haplotip Eu19, "slavenski haplotip"
  5. Prije oko 1600 godina - azijatski haplotip Eu16

Nastanak današnje genetičke strukture Hrvata[uredi VE | uredi]

Doseljavanje prvih populacija u Europu[uredi VE | uredi]

Doseljavanje stanovništva s haplotipom Eu18

Prva ljudska vrsta koja je naseljavala područje Europe su neandertalci, homo neanderthalensis, u Hrvatskoj poznat pod imenom krapinski pračovjek. Prema genetičkim istraživanjima suvremeni Europljani ne posjeduju ništa od genoma neandertalca. Smatra se da se neandertalci nisu miješali s pridošlim homo sapiensom ili da s njima nisu mogli imati potomstvo zbog razlike u broju kromosoma: moguće je da su neandertalci imali 48 kromosoma (24 para), a suvremeni čovjek ima 46 (23 para). Neandertalci su izumrli prije oko 30 000 godina.

Prvi preci današnjih Europljana stigli su u Europu iz pravca južnog Urala prije otprilike 40,000-35,000 godina. Pripadali su vrsti homo sapiens i bili nositelji haplotipa Eu18. Budući da se ovaj haplotip danas u najvećem postotku nalazi među Baskima, nazvan je baskijskim haplotipom. Ti doseljenici proširili su Europom kulturu Aurignac.

Doseljavanje stanovništva s haplotipom Eu7

Nešto prije početka ledenog doba s Bliskog Istoka, preko Grčke te uz sjeverne obale Jonskog i Jadranskog mora, stiže nova grupa stanovništva koje razvija napredniju Gravettian kulturu te se s obala Jonskog i Jadranskog mora širi na sjever i sjeverozapad. Novi doseljenici naprednije kulture nose haplotip Eu7 i potiskuju starije stanovništvo manje razvijene kulture. Po svemu sudeći, ovaj val doseljavanja nije stigao dalje od srednje Europe.

Otprilike u isto vrijeme sjeverno od Crnog mora mutacijom iz Eu18 nastaje haplotip Eu19 kojega danas u velikom postotku imaju stanovnici srednje i istočne Europe, a osobito je raširen među slavenskim narodima zbog čega je nazvan slavenskim haplotipom.

Populacije čiji su pripadnici nositelji tri do sada navedena haplotipa bile su prisutne u Europi prije dolaska ledenog doba:

  • haplotip Eu18 u srednjoj i zapadnoj Europi
  • haplotip Eu7 u srednjoj i južnoj Europi
  • haplotip Eu19 u istočnoj Europi

Podrazumijeva se da populacije nisu mogle imati isključivo jedan haplotip, pa gore navedene haplotipove treba shvatiti kao većinske na određenom prostoru.

Povlačenje stanovništva na jug u vrijeme ledenog doba

Ledeno doba[uredi VE | uredi]

Pri nastupanju ledenog doba stanovništvo se povlači prema jugu na područja toplije klime, a zbog širenja područja pod ledom razina se mora spuštala i bila je oko 120 metara niža od današnje razine.

Stanovništvo s većinskim haplotipom Eu18 seli se prema jugozapadu na područje uz Atlantski ocean, stanovništvo s većinskim haplotipom Eu7 povlači se na jug, na obale Jadranskog i Sredozemnog mora, a na istoku se stanovništvo s većinskim haplotipom Eu19 povlači na obale Crnog mora. Ova tri područja nazivaju se "utočištima". Iz njih će se nakon povlačenja ledenog pokrova stanovništvo seliti nazad na sjever.

Širenje stanovništva nakon ledenog doba

Krajem ledenog doba i podizanjem razine Jadranskog mora formirala se iznimno razvedena hrvatska obala. Da se nije formirala tako duga obala, genetička struktura Hrvata bila bi drukčija i može se pretpostaviti da bi u toj strukturi bilo manje hrvatskog haplotipa, a više neolitskih haplotipova. Inače, haplotipovi koje je neposredno poslije ledenog doba imalo stanovništvo uz obale mora danas su brojniji u genetičkoj strukturi Europljana. Ta je pojava objašnjena potrebama u ishrani stanovništva prije početka proizvodnje hrane.

Vidi još[uredi VE | uredi]

U Wikipediji[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • I. Jurić: Genetičko podrijetlo Hrvata - Etnogeneza i genetska otkrića, Zagreb 2003. (2. izdanje: Slobodna Dalmacija - Split 2005.)
  • Udruga Muži zagorskog srca: Podrijetlo Hrvata, dio 2 - Genetička otkrića (zbornik simpozija), Zagreb-Zabok 2007.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]