Portal:Biologija/Izdvojeni članci redom
01/2011.[uredi kôd]
Primati (Primates) su red iz podrazreda viših sisavaca. Znanost koja se bavi proučavanjem primata naziva se primatologija. Izraz majmun koji se koristo za taj red je bio zbunjujući, jer se zatim dijelio na podred pravih majmuna i podred polumajmuna. Danas se primati dijele na podred Strepsirrhini i Haplorrhini, a u ovaj drugi podred se ubrajaju i čovjekoliki majmuni (Hominoidea) uključujući i čovjeka (Homo sapiens).
Osim ljudi koji nastanjuju čitavu Zemlju izuzev Antartike , područje na kojem obitavaju primati je najvećim dijelom ograničeno na tropske i suptropske dijelove Amerike, Afrike i Azije. Na području američkog kontinenta, primati žive od juga Meksika pa do sjevernih dijelova Argentine. Majmuni koji su nekada živjeli na Karibima su izumrli, a danas tu žive samo primati koje su doveli ljudi. U Africi su široko rasprostranjeni, s tim da najveći broj različitih vrsta dosiže južno od Sahare. Na Madagaskaru se razvila zasebna grupa primata, i svi su iz podreda polumajmuna neljenjivaca. U Aziji žive na Arapskom poluotoku (postoji mogućnost, da su jednu vrstu pavijana koji žive na tom području tamo donijeli ljudi), indijskom potkontinentu, Kini, Japanu i Jugoistočnoj Aziji. Istočna granica područja gde žive u Aziji su otoci Sulawesi i Timor. U Europi slobodno živi samo jedna vrsta, Berberski majmun (Macaca sylvanus) na Gibraltaru, no i tu su populaciju vjerojatno ljudi donijeli u ovo područje.
07/2010.[uredi kôd]
Fiziologija disanja čovjeka je područje medicinske fiziologije koja proučava procese disanja neposredno povezane s potrošnjom kisika i oslobađanjem ugljičnog dioksida, koji imaju za cilj stvaranje i osobađanje energije potrebne u čovekovom životnim procesima. Svi poznati živi organizmi vrše razmjenu plinova s njihovimm okolišom. Ova razmjena je poznata kao disanje. Za održavanje života, kisik mora biti inhaliran u pluća, zatim procesom difuzije preko alveolo-kapilarne membrane, hemoglobin i plazme krvi prenjet do tkiva i potom prenet u stanice tkiva u kojima se obavlja aerobni metabolizam.
Disanje se može opisati kao spontani, ritmički mehanički proces. Kontrakcijom i relaksacijom mišića tijekom disanja nastaje kretanja plinova iz vanjske sredine u pluća i obratno, čime tijelo dobija jedan plinoviti medij za razmjenu plinova. Vanjsko disanje se odvija u alveolama pluća. Zrak, koji sadrži kisik, iz vanjske sredine mehaničkim procesom disanja ulazi u alveole pluća. Iz udahnutog zrak u alveolama, kisik difuzijom prelazi u krvotok. U isto vrijeme, ugljični dioksid difuzijom iz venske krvi prelazi u alveole odakle sa izdahnutim zrakom napušta pluća.
06/2010.[uredi kôd]
Prenatalni razvoj čovjeka je razvoj čovjeka od začeća do rođenja. Tijekom 9 mjeseci (ako se ne dogodi privremeni porod) od stanice jedva vidljive mikroskopom postepeno se događa razvoj sve do novorođenčeta težine oko 3 kg i dužine oko 50 cm. Sve do modernog doba, ljudski razvoj u prvih 9 mjeseci bio je nepoznanica. Tek napretkom znanosti i tehnologije došlo se do saznanja o razvoju, izgledu i ponašanju ljudskih bića u prvim mjesecima života.
Do začeća dolazi spajanjem spermija i jajne stanice. Nastaje oplođeno jajašce koje ima 46 kromosoma, 23 od oca i 23 od majke. Ta stanica sadrži složen genetski nacrt svake pojedinosti poput spola, visine, boje kože itd. Na DNK zapisane su sve potrebne genetske informacije. Njih ima jako puno, toliko koliko bi stalo u pet setova Enciklopedije Britannice. Jako mnogo podataka zapisano je u jako minijaturnom obliku. Kada bi se na jedno mjesto skupili svi genetski podaci s DNA 5 milijardi ljudi na Zemlji, oni bili veličine dvije tablete.
05/2010.[uredi kôd]
Vitamin C ili askorbinska kiselina je vitamin topljiv u vodi, a prisutan je u svježem voću i povrću. On je jedan od najispitanijih i najviše opisanih vitamina i prvi sintetski dobiveni vitamin. Sudjeluje kao reducens u brojnim biološkim procesima. Važan je za sintezu kolagana i karnitina te za metabolizam masnih kiselina. Najjači je antioksidans među vitaminima topljivim u vodi. Inače je vitamin C poznat po skorbutu, bolesti koja nastaje, zbog njegovog nedostatka.
Najbogatiji izvor vitamina c su raznoliko voće i povrće. To su prije svega agrumi (naranče, mandarine, limun), šipak, višnja, crni ribiz, lisnato povrće, kupus, krumpir, paprika i dr. U mlijeku i životinjskim tkivima se nalazi malo vitamina C. Preporučene dnevne količine (RDA) za odraslu zdravu osobu iznosi 75-90 mg dok se u terapiji koriste i znatno veće doze.
04/2010.[uredi kôd]
Voće je zbirna imenica koja podrazumijeva plodove ili sjemenke najčešće višegodišnjih stabala i grmova koji se uglavnom mogu jesti prijesni.
Razlika između voća i povrća nije oštra. U pravilu, voće potječe od višegodišnjih a povrće od jednogodišnjih biljki a sadržaj šećera je kod voća uglavnom veći. Botanički gledano, voće nastaje od oplođenog cvijeta, dok povrće nastaje od drugih dijelova biljke. Paprike, rajčica, tikvice, bundeve i krastavci su isto plodovi, ali jer nisu slatki a niti kiseli, ne smatra ih se voćem nego povrćem.
Voće su plodovi kultiviranih voćaka ili samoniklih višegodišnjih biljaka namijenjenih ljudskoj prehrani u svježem ili prerađenom stanju. Uspijeva na svim kontinentima i u svim klimatskim područjima gdje za pojedine vrste postoji odgovarajući sastav tla i klimatski uvjeti. Od svih namirnica biljnog porijekla voće se zbog svoje boje i oblika, mirisa, dobra okusa, biološke i prehrambene vrijednosti, nalazi na jelovnicima od najstarijih vremena do danas, a najviše se cijeni zbog svog kemijskog sastava.
03/2010.[uredi kôd]
Sredozemna medvjedica (lat. Monachus monachus) je vjerojatno najrjeđi perajar, ali i jedan od najugroženijih sisavaca na svijetu. Dio je porodice pravih tuljana (Phocidae).
Ovaj rod životinja rađa se sa oko 80 cm dužine, a kad odrastu, mogu doseći dužinu oko 2,40 metara. Težina im može biti sve do 320 kg, pri čemu su ženke nešto manje i lakše. Krzno im je crno (mužjaci) ili smeđe do tamno sivo (ženke) sa svjetlijim trbuhom koji je kod mužjaka gotovo bijel. Mladunci se rađaju u jesen, a u vodu ulaze u dobi od dva tjedna. Majke ih doje do starosti od oko 18 tjedana. Rađaju se s crnim krznom, često s mjestimičnim bijelim mrljama. Šare, odnosno oblik i mjesto ovih bijelih mrlja mogu se koristiti za prepoznavanje pojedinih jedinki. Spolno zreli postaju u dobi od četiri godine, a očekivan životni vijek im je više od 20 godina. Skotna ženka sredozemne medvjedice za koćenje i podizanje mladunca traži nepristupačnu špilju s ulazom ispod morske razine, iako povijesni opisi govore, da su sve do 18. stoljeća u tu svrhu koristile i otvorene plaže.
02/2010.[uredi kôd]
Kukci (lat. Insecta) su vrstama najbrojniji razred velike grupe člankonožaca (Arthropoda). Većina ih živi na kopnu, a dobro naseljavaju i kopnene vode, dok ih svega par vrsta živi u moru. Opisano ih je, iz svih krajeva svijeta, više od 1.000.000 vrsta, prema nekima i 1.200.000 vrsta, s daleko većim brojem opisanih podvrsta. Istraživanja probnih površina u tropskim kišnim šumama navode na moguću brojku od očekivanih 5 - 30 milijuna vrsta kukaca. Ova vrstama najbrojnija grupa životinja uopće, istovremeno je i najslabije istražena. Hrvatski standardni naziv kukac zabilježen je u 17. stoljeću u Belostenjčevom kajkavskom rječniku, a bio je u uporabi i stručni naziv zareznik. To je prevedenica znanstvenog naziva insekt (lat.insectare - us, "zarezati, zarezan", "urezati, urezan"), što se odnosi na izraženo odvojene dijelove tijela. Slično je i značenje grčkog naziva entomon - os. Gotovo svako pravilo kod kukaca ima svoje izuzetke, pa se brojne tvrdnje odnose na većinu predstavnika ovoga razreda.
Znanost koja se bavi kukcima je entomologija, a stručnjaci za kukce su entomolozi. Entomologija je opsežna po području djelovanja, te se dijeli na opću entomologiju i primjenjene entomologije. Popularna je diljem svijeta, te se njome osim znanstvenika bave i brojni amateri, te brojne znanstvene i stručne udruge.
01/2010.[uredi kôd]
Nimfa (Nymphicus hollandicus) je najmanji pripadnik porodice kakadua i endemična vrsta Australije. Cijenjene su kao kućni ljubimci u cijelom svijetu i uglavnom ih je lako održavati. Kao kavezne ptice su na drugom mjestu po popularnosti, odmah iza tigrica.
Jedini pripadnik roda Nymphicus, nimfa se prije smatrala ćubastim papagajem ili malenim kakaduom. Međutim, novija istraživanja pokazuju da nimfa pripada jednoj potporodici kakadua, Calyptorhynchinae. Zato se sada smatraju najmanjim kakaduima. Nastanjuju unutrašnost Australije, a staništa su ia močvare i šikare.Prepoznatljiva uspravna ćuba nimfi pokazuje raspoloženje jedinke. Uspravna je kada je nimfa uzbuđena ili uplašena, lagano nakrivljena kada je opuštena, a spuštena blizu glave kada je agresivna ili se sprema za obranu. Također je spuštena ali viri prema van kada nimfa pokušava izgledati primamljivo. Za razliku od većine kakadua, ona ima duga repna pera koja čine otprilike pola njihove dužine. Sa dužinom od 300-330 mm najmanji je kakadu i najsličniji papigama.
12/2009.[uredi kôd]
Jeleni (lat. Cervidae) su porodica životinja iz reda parnoprstaša (Artiodactyla). Porodica obuhvaća 45 vrsta, između ostalih jelene, srne, sobove i losove, a nastanjuju i Europu. Najupadljivije obilježje ove porodice je rogovlje koje kod različitih vrsta ima vrlo različite oblike, i uglavnom ih imaju samo mužjaci. Rogovi ove porodice bitno se razlikuju od rogova šupljorožaca. Građeni su od koštane supstance, i svake godine rastu iznova, dok su kod šupljorožaca trajni, i neprekidno rastu cijeli život.
Neke vrste su samotnjaci, ali većina vrsta živi u grupama čija veličina ovisi o vrsti i okolišu. Česte su haremske skupine u kojima jedan mužjak okuplja više ženki i zajedničko potomstvo i ne podnosi prisutnost drugog konkurentnog mužjaka. To znači da vlada poliginijsko ponašanje u parenju, jedan mužjak pari se s više ženki. U vrijeme parenja, mužjaci se često bore za pravo na parenje. Borbe se vode kljovastim očnjacima (mutnjaci) ili rogovima čiji rast korelira, kao što je već rečeno, s razdobljem parenja. Za sporazumijevanje s pripadnicima iste vrste i obilježavanje vlastitog "područja" koriste se sekretom žlijezda na glavi i između prstiju, no i urinom.
11/2009.[uredi kôd]
Kitovi (lat. Cetacea) su red sisavaca koji broji više od 80 vrsta. Svi žive isključivo u vodi; osim nekoliko riječnih dupina sve druge vrste kitova žive u moru. Kitove odlikuje za više sisavce neobična dugovječnost. Neke vrste, kao npr. grenlandski kit, mogu doživjeti i više od 200 godina. Do sada najstariji poznati primjerak, mužjak, je uginuo u dobi od 211 godina.
Većina kitova su izraženo druželjubive životinje s visoko razvijenim društvenim međuodnosima. Samo nekoliko vrsta žive u parovima ili kao samci. Grupe kitova, koje se često zovu "škole", sastoje se najčešće od 10 do 50 životinja. U određenim okolnostima (u slučaju masovne pojave hrane ili u razdoblju parenja) grupe mogu brojati i daleko više od 1.000 jedinki. Pri tome je moguće i druženje s drugim vrstama kitova. Pojedine "škole" imaju čvrsto utvrđenu hijerarhiju, pri čemu se mjesto u hijerarhiji utvrđuje ugrizima, guranjem ili sudaranjem. Ponašanje unutar grupe postaje agresivno samo u krajnje stresnim situacijama kao što su nedostatak hrane ili u zatočeništvu. U normalnim okolnostima kontakti se uspostavljaju vrlo miroljubivo i ljubazno. Veliku ulogu pri tome igra kontaktno plivanje, uzajamno glađenje perajama i dodirivanje nosova odnosno vrhova gubice. Isto tako, poznata su i razigrana ponašanja, iskakanje iz vode, izvođenje salta i udaranje perajama po površini vode. Takvom su ponašanju sklone i odrasle životinje. Za sporazumijevanje kitovi ispuštaju glasove slične pjevanju koji se šire stotinama kilometara daleko. Novija istraživanja su pokazala, da svaka grupa kitova razvija svoju tipičnu "pjesmu". Ponekad se neki kit može prepoznati po svojoj specifičnoj nezamjenjivoj pjesmi. Kako grupe ili pojedini kit iz sezone u sezonu mijenja samo jedan manji dio svoje pjesme, neki stručnjaci smatraju da je moguće po sličnosti pjesme razaznati međusobnu srodnost pojedinih grupa kitova.
10/2009.[uredi kôd]
Smeđi štakor, sivi štakor, kanalski štakor ili štakor selac (Rattus norvegicus) je jedna od najpoznatijih vrsta štakora. Tijela dužine do 25 cm, sivi ili smeđi štakor je jedan od najvećih predstavnika mišolikih glodavaca. Mužjak prosječno teži 350 g, a ženka 250 g. Ovaj se glodavac podrijetlom iz sjeverne Kine rasprostranio na sve kontinente izuzev Antarktike što ga čini najuspješnijim sisavcem na Zemlji nakon čovjeka. Smeđi štakor je obično aktivan noću. Dobar je plivač (na površini vode i ispod nje), ali za razliku od crnog štakora slab penjač. Dobri su kopači i često grade složene sustave jazbina. Istraživanje iz 2007. je otkrilo da smeđi štakori imaju metakogniciju, svijest o vlastitim procesima mišljenja, koja se dosada smatrala svojstvenom samo čovjeku i nekim primatima.
09/2009.[uredi kôd]
.jpg)
Guževi (ili smukovi; lat. Colubridae) su s preko 2.000 vrsta daleko najbrojnija porodica danas živućih zmija. Svih pet vrsta guževa koje žive u Srednjoj i Južnoj Europi (obična bjelica, poznatija pod imenom eskulapova zmija, bjelouška, obična smukulja, kockasta vodenjača i Šarena poljarica) su pretežno dnevno aktivne, pa se od otrovnica koje nastanjuju ista područja (riđovka, poskok, Vipera aspis i ursinijeva ljutica razlikuju okruglim zjenicama. Ovo je vrlo raznorodna skupina zmija. Smatra se, da će tek rezultati novijih istraživanja mitohondrijskog DNK pokazati točne srodničke odnose ove porodice. Svi guževi imaju zube u obje čeljusti, ali većina nisu otrovne. Neke vrste imaju blagi otrov koji nije namijenjen ubijanju lovine, nego služi kao dio probavnih sekreta. Zubi su im puni, tako da otrov ne injiciraju, kao zmije koje imaju sprijeda šuplje otrovne zube. Njihovi otrovni zubi su smješteni straga, i imaju većinom jedan par, no ima vrsta sa dva ili tri para takvih zuba. Kako ne mogu injicirati otrov, u ranu koju zub otvori na plijenu kapilarnim silama se uz žlijeb na zubima spušta otrov.
08/2009.[uredi kôd]
Krijesnice (Lampyridae) jedna su od porodica u razredu kukaca u koju širom svijeta spada oko 2.000 vrsta.
Mnoge, ali ne sve, vrste ove porodice mogu komunicirati pomoću svjetlosnih signala (bioluminiscencija). Ponekad se naziv "krijesnica" koristi za sve kukce koje imaju organe za bioluminiscenciju. Pored krijesnica u užem smislu, to su još i neke vrste iz porodice Phengodidae, kao i pojedine vrste nekih drugih porodica. Svjetlosni signali se uglavnom odašilju radi pronalaženja i prepoznavanja mužjaka i ženki radi parenja. Sami signali su vrlo različiti. Kod nekih vrsta samo ženke imaju svijetleće organe, kod drugih ih imaju oba spola. Neke vrste trepere, druge odašilju trajno svjetlo. Signali su tipični za pojedinu vrstu i razlikuju se dužinom i ritmom. Kod sjevernoameričkog Photinus pyralis i mužjaci imaju svjetleće organe, a odgovor ženke s kašnjenjem od dvije sekunde je odlučujući za prepoznavanje.
07/2009.[uredi kôd]
Park prirode Kopački rit je poplavno područje u Baranji (Općina: Bilje, Osječko-baranjska županija), na sjeveroistoku Hrvatske, u kutu što ga čine rijeke Drava (na jugu) i Dunav (na istoku). Park prirode je veličine 17,700 ha, od čega Specijalni zoološki rezervat obuhvaća 8,000 ha. Kopački rit je jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi. Ovo područje tijekom godine značajno mijenja svoj izgled, ovisno o intenzitetu plavljenja, pretežno iz Dunava, te mnogo manje iz Drave. Dijelovi kopna i ritskih voda čine vrlo složen mozaik, a njihov oblik i funkcija u datom trenutku ovise o količini nadošle vode. Kanali su veza između toka Dunava i Drave, a postoji i splet kanala koji čine vodene veze unutar rita. Uz povremeno plavljene površine - tzv. bare, te udubine kojima struji voda - kanali i fokovi, postoji i nekoliko jezera koja nikad ne presušuju.
06/2009.[uredi kôd]
Premosnici (često tuatara, ponekad i haterije) (Sphenodon) su jedini recentni rod reda Rynchocephalia u razredu gmazova. Danas postoje još samo dvije vrste, koje žive na sjeveru Novog Zelanda, i često ih se naziva i "živim fosilima", jer se njihovo postojanje može slijediti fosilnim nalazima sve od razdoblja trijara, u vrijeme prije oko 200 milijuna godina.
Premosnici žive u područjima koja obilježava oštra klima s gustom travom i malo drveća. Danas žive još samo na oko 30 malih novozelandskih otoka duž sjeverozapadne obale glavnog sjevernog otoka. Ranije su živjeli na sjevernom otoku, dok je sporno da li su živjeli i na južnom. Aktivni su uglavnom u sumrak i noću. Na to upućuju njihove velike oči i oblik pupila. Često iskapaju jame u humusu, u kojima provode veći dio dana. Suprotno raširenom vjerovanju, vrlo rijetko obitavaju u "stambenim" jamama morskih ptica.
05/2009.[uredi kôd]
Pterosauri (lat.: Pterosauria) su izumrli leteći gmazovi koji formiraju kladus ili red Pterosauria. Često se navode kao dinosauri, ali u dinosaure spadaju isključivo gmazovi s uspravnim stavom (kladus Dinosauria).
Najstariji pterosauri živjeli su u periodu kasnog trijasa prije oko 228 milijuna godina. Oni su živjeli sve do masovnog izumiranja na kraju perioda krede, prije oko 65 milijuna godina.
Kod pterosaura se razlikuju dva bitno različita tipa. S jedne strane, tu su pterosauri dugog repa (Rhamphorhynchoidea), koji su uz to imali i relativno kratke kosti zapešća. U njih spadaju najraniji rodovi i oni su nestali u kasnoj juri. Nakon njih su došli pterosauri kratkog repa (Pterodactyloidea), koji su imali vrlo kratak rep ili ga uopće nisu ni imali, a kosti zapešča su im bile duge. Prvi put su se pojavili sredinom jure, a izumrli su na kraju krede. U taksonomiji je odbačen stav da su kratkorepi pterosauri potekli od dugorepih. Dugorepi su u smislu filogenetske sistematike parafiletična grupa.
04/2009.[uredi kôd]
Dobri dupin (Tursiops truncatus) je vrsta dupina koja živi i u Jadranu, klasificiraju se kao: Mammalia (sisavci), Cetacea (kitovi), Odontoceti (kitovi zubani), Delphinidae (dupini), Tursiops truncatus (Montague 1894) dobri dupin. Dupini se ubrajaju u najpoznatije i najomiljenije morske sisavce, a dobri dupin je vjerojatno najbolje poznata i jedna od najrasprostranjenijih vrsta u skupini dupina.
Red kitovi (Cetacea) dijeli se u tri skupine koje se međusobno bitno razlikuju. U prvu, prastaru skupina spadaju vrste poznate samo po fosilnim ostacima. To su prakitovi (Achaeoceti). Kod nas su fosilni ostaci kitova pronađeni kod Susedgrada i Vrapča u blizini Zagreba. Najpoznatiji od njih je Mesocetus Agrami ili zagrebački kitovac...
03/2009.[uredi kôd]
Afrički slon (Loxodonta africana) vrsta je slona. To je najveći živući kopneni sisavac na Zemlji. Ranije se šumski slon (Loxodonta cyclotis) smatrao podvrstom afričkog slona, no danas se, na temelju analize DNK, uglavnom smatra zasebnom vrstom. Kako bi ih se razlikovalo, afričkog slona često nazivaju i "stepskim slonom".
Afrički slonovi ranije su živjeli na područjima između Sahare i juga Afrike i na područjima od zapadne obale Afrike od Atlantskog oceana pa sve do istočne obale Afrike, odnosno do obala Indijskog oceana. Trenutačno je njihova populacija ograničena na nekoliko nacionalnih parkova i fondova u južnoj Africi zbog krivolova i uništavanja njihovih staništa. Njihovo je endemsko područje etiopska regija.
02/2009.[uredi kôd]
_2560x1600.jpg)
Kapibara ili vodenprase (lat. Hydrochoerus hydrochaeris), u španjolskom jeziku poznata i pod imenima capibara, chigüiro, 'carpincho i majas je najveća živuća vrsta glodavca na svijetu, poluvodeni sisavac. Sisavci srodni kapibari su aguti, činčile i morsko prase. Njeno ime dolazi od riječi Kapiÿva iz gvaranskog jezika, što znači "vlasnik trava". Njezino znanstveno ime, hydrochaeris, u grčkom jeziku znači "vodena svinja". Nastanjuje vlažna područja Južne Amerike a građom tijela i semiakvatičkim načinom života pokazuje izvjesnu sličnost s vodenkonjima.
Područje rasprostranjenosti se dijeli na dva dijela. Manji dio je u istočnoj Panami, na sjeveru Kolumbije i sjeverozapadnom dijelu Venezuele. Veći dio je gotovo cijela Južna Amerika istočno od Anda i proteže se od istoka Venecuele sve do Urugvaja i sjeveroistoka Argentine. Sukladno ovako podijeljenom području rasprostiranja, vrsta se dijeli na dvije podvrste: Hydrochoerus hydrochaeris isthmius u manjem, sjeverozapadnom dijelu i rastom je nešto manji nego Hydrochoerus hydrochaeris hydrochaeris koji je rasprostranjen u najvećem dijelu Južne Amerike istočno od Anda.
01/2009.[uredi kôd]
Lav (Panthera leo) je životinjska vrsta iz porodice mačaka. Za razliku od drugih mačaka, lavovi žive u čoporima. Lako ga je prepoznati po grivi koju imaju mužjaci, a danas žive u Africi kao i u nekim područjima Azije. Prvobitno je prostor na kojem su živjeli lavovi obuhvaćao, osim Afrike, južnu Europu kao i prednju Aziju i Indiju. U razdoblju ledenog doba su u srednjoj Europi kao i u Sjevernoj Americi živjele podvrste Panthera leo fossilis i Panthera leo spelaea (spiljski lav). Međutim, tu je nestao s povlačenjem leda. Najstariji i najveći lavovi su lovili Europom prije više od 500.000 godina u okolini Wiesbadena u Hessenu i pored Heidelberga u Baden-Württembergu. Ti su primjerci bili gotovo jednako veliki poput najvećih lavova u povijesti Zemlje koji su živjeli u Kaliforniji prije 12.000 godina s rekodrnom veličinom od maksimalnih 3,60 m (dužina tijela 2,40 m, dužina repa oko 1,20 m). U srednjoj Europi izumrli su prije više od 12.000 godina.
12/2008.[uredi kôd]
Obična jela (Abies alba Mill.), crnogorična vrsta drveća umjerenih predjela sjeverne polutke, treća najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj, poslije bukve i hrasta lužnjaka. Jela je zastupljena sa 50% u crnogoričnim šumama Hrvatske.
Jela je prirodno rasprostranjena u planinskim predjelima Srednje, Južne i dijela Zapadne Europe. To se odnosi na običnu jelu (Abies alba), koja je jedina autohtona jela u Hrvatskoj, a razne druge vrste jela, kojih ukupno ima 40, rastu u umjerenom području Europe, Azije i Sjeverne Amerike.
Jele su se također pokazale najboljima za izradu božićnih drvaca zato što im iglice ne otpadaju pretjerano nakon što se stablo osuši, a usto ugodno mirišu i imaju lijepu boju.
11/2008.[uredi kôd]
Bonobo (Pan paniscus), do nedavno najčešće nazivana patuljastom čimpanzom, a katkad i samo patuljkom ili gracilnom čimpanzom, jedna je od dvije vrste koje su obuhvaćene rodom čimpanza, Pan. I jedna i druga su čimpanze, iako se sada taj izraz najčešće koristi za veću vrstu, Pan troglodites. Da bi se izbjegla zabuna, ovaj članak slijedi sve jači trend korištenja izraza "čimpanza" za oba člana toga roda.
Bonobe je 1928. godine otkrio američki anatom Harold Coolidge, pronašavši lubanju u muzeju Tervuren u Belgiji za koju se mislilo da pripada mladoj čimpanzi, iako su zasluge za otkriće pripale Nijemcu Ernstu Schwarzu, koji je 1929. godine otkriće objavio. Vrsta se odlikuje uspravnim hodom, matrijarhalnom i egalitarnom kulturom, te istaknutom ulogom koju u njihovu društvu imaju spolne aktivnosti.
10/2008.[uredi kôd]
Glavonošci (Cephalopoda, od grč. plural Kεφαλόποδα (kephalópoda); "glava-stopalo") su razred mekušaca. Odlikuju se bilateralnom simetrijom, istaknutom glavom i stopalom preoblikovanim u "lijevak" i dva kraka tentakula.
Razred ima dva izumrla i dva živuća podrazreda. Izumrli podrazredi su amoniti i belemniti i vrlo su važni za razumijevanje razvoja glavonožaca. Danas živuća dva podrazreda su Coleoidea i Nautoiloidea. U skupini Coleoidea ljušture više uopće nema, ili su njeni rudimentarni ostaci integrirani u tijelo, dok u skupini Nautolidea, koja je danas zastupljena još samo s nekoliko vrsta, životinje ju još uvijek imaju. Najpoznatiji pretstavnik ove skupine je indijska lađica. Sve vrste su grabežljivci, a nastanjuju isključivo mora. Samo rijetke vrste podnose i boćatu vodu, dok ih u slatkoj vodi uopće nema...
09/2008.[uredi kôd]
Brekinja (lat. Sorbus torminalis) je bjelogorična vrsta drveća iz porodice Rosaceae. Prirodno je rasprostranjena u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi, sjevernoj Africi, Krimu, Maloj Aziji, Kavkazu i Transkavkaziji. U visinu dolazi do 900 m nadmorske visine. Raste mozaično, tj. pojedinačno ili u manjim skupinama, pomiješana s ostalim vrstama, uglavnom u termofilnim šumskim zajednicama hrasta medunca i u zajednicama hrasta kitnjaka, na prisojnim položajima. U mediteranskoj zoni brekinja je u Hrvatskoj rijetka. Češća je u submediteranskoj zoni, posebno u vlažnijem i hladnijem dijelu. Obilnije je prisutna na višim položajima mediteransko-montanskog pojasa do 700 m nadmorske visine u zajednici hrasta medunca i crnog graba. U kontinentalnoj Hrvatskoj brekinja obilnije dolazi na brežuljkastim terenima (150-400 m nadmorske visine) na dubokim, humoznim tlima, u zajednici hrasta kitnjaka i običnog graba. Iako rijetko, brekinja dolazi i u zajednici hrasta lužnjaka i običnog graba u Slavoniji, na sušim terenima.
08/2008.[uredi kôd]
Pingvini (Spheniscidae) su grupa ptica koje ne mogu letjeti a žive na južnoj polutki. To je jedina porodica unutar reda Sphenisciformes, podrazreda ptica Neognathae. Pingvine obuhvaća šrst rodova sa 17 ili 20 vrsta, što ovisi od autora. Smatra se vjerojatnim da su im, razvojno gledano, sestrinske grupe plijenori (Gaviiformes) i bubnjavke (Procellariiformes). Vrlo ih je lako razlikovati od svih ostalih ptica. Izvrsno su se prilagodile životu u moru a djelomično i ekstremno hladnim područjima zemlje. Oni ne mogu letjeti, ali odlično plivaju velikom brzinom.
Pingvini su vrlo dobro prilagođeni životu u vodi. Njihova krila su se preoblikovala u "peraje" za ronjenje i plivanje, i ne koriste ih za letenje. U vodi su stoga izuzetno okretni. U njihovom glatkom perju se nalazi sloj zraka koji ih štiti od hladnoće, ali i pomaže pri ronjenju.
07/2008.[uredi kôd]
Konji (Equidae) su porodica sisavaca iz reda neparnoprstaša, u kojoj se danas nalazi samo jedan živući rod, Equus. U ovu porodicu pripadaju životinje, koje se obično nazivaju konjima, magarcima i zebrama. Razgraničenje pojedinih vrsta je još i danas sporno. Domaći konj i domaći magarac, domesticirani oblici divljih konja odnosno afričkih divljih magaraca, i danas imaju važnu ulogu kao jaće i tegleće životinje i rasprostranjeni su cijelim svijetom.
Konji su općenito krupne životinje s relativno velikom glavom i dugim ekstremitetima. Veličina i težina variraju; dužina od glave do repa je između 200 i 300 cm, rep je od 30 do 60 cm, a visina u ramenima im je od 100 do 160 cm. Krzno im je gusto i najčešće kratko, a većina vrsta imaju na vratu, tjemenu i repu duže ili čak duge dlake (vidi grivu). Boja krzna većine vrsta s gornje strane je siva ili smeđa, a s donje bjelkasto-siva. Kod više vrsta se mogu pojaviti pruge na ramenima i nogama, a sve tri vrste zebri poznate su upravo po svom upadljivom cno-bijelo prugastom krznu...
06/2008.[uredi kôd]
Koštunjače (Osteichthyes) su skupina riba s najvećim brojem vrsta od svih kralježnjaka. Za razliku od hrskavičnjača, njihov kostur je sasvim ili bar dijelom okoštao, dakle ima nakupine kalcija. Koštunjače se dijele na dva razreda koja se međusobno značajno razlikuju, mesoperke (Sarcopterygii) i zrakoperke (Actinopterygii). Danas su mesoperke važne još samo zato (u tom razredu je danas 8 živućih vrsta) što su među njihovim fosilnim pretstavnicima pretci današnjih kopnenih životinja (Tetrapoda). No zrakoperke s oko 27.000 vrsta pretstavljaju 96% ukupne riblje faune. Još uvijek se kako u moru tako i u slatkim vodama otkrivaju nove vrste.
05/2008.[uredi kôd]
Kameleoni (Chamaeleonidae) su porodica životinja iz reda ljuskaša. Opisano je oko 160 različitih vrsta, koje se dijele u dvije potporodice. Gotovo sve vrste su ugrožene u svojim prirodnim staništima, zbog čega su pod zaštitom Washingtonskog sporazuma o zaštiti vrsta.
Oblik tijela kameleona može značajno varirati. Zbog toga je prilično teško točno odrediti neke vrste. Naime, oblik im se mijenja, ovisno o starosti i spolu. Čvrste odrednice su uglavnom "rogovi" i izrasline na njuški. Tako postoje vrste s vrlo malenim izraslinama na njuškama (Calumma nasutum) kao i vrste kod kojih su te izrasline vrlo velike (Calumma parsonii). Za prepoznavanje pripadnika iste vrste te su izrasline nezaobilazne. Pored toga, postoje i različiti tipovi rogova. Tako ih vrsta Chamaeleo quadricornis gracilior može imati čak do šest, dok vrsta Chamaeleo johnstoni ima samo tri. Sljedeća osobina im je kožni zalistak smješten uz stražnji dio glave (okcipitalni zalistak). Te zaliske životinja širi kako bi izgledala veća i zastrašila potencijalne predatore.
04/2008.[uredi kôd]
Morska vidra (Enhydra lutris) morski je sisavac s prirodnim staništem u području sjevernog Tihog oceana, od sjevernog Japana i istoka Kamčatke preko Aleutskih otoka do Kalifornije.
Odrasle jedinke obično teže između 14 i 45 kilograma, što ih čini najtežim od svih vidri, no istovremeno jednom od najmanjih vrsta morskih sisavaca. Različito od drugih morskih sisavaca, morske vidre imaju gust sloj krzna, najgušći od svih vrsta sisavaca, s oko 400.000 dlaka na centimatar kvadratni kože. Obično nastanjuju plitka obalna područja, gdje se hrane manjim beskralješnjacima poput morskih ježinaca, školjkaša i hobotnica, te ribama.
03/2008.[uredi kôd]
Pčele su leteći kukci, bliski srodnici bumbara, a dalji osa i mrava.
Na svijetu ima približno 20 000 vrsta pčela, te se nalaze na svim kontinentima osim Antarktike. Hrane se nektarom primarno kao izvorom energije, te peludom, kao izvorom proteina. Pčela ima bilateralno simetrično i kolutićavo tijelo. Kolutići su srasli u tri funkcionalne skupine: glava, prsa i zadak. Na glavi se nalazi par ticala i sa svake strane po jedno složeno oko. S donje strane glave nalazi se usni organ prilagođen uzimanju nektara iz plodnice cvijeta. Prsa čine tri odvojena kolutića. Na svakom se s donje strane nalazi po jedan par nogu. Na drugom i trećem kolutiću nalazi po jedan par krila za letenje, pri čemu je drugi par krila manji. Kod nekih vrsta, krila su toliko mala da je nemoguće letjeti...
02/2008.[uredi kôd]
_I_IMG_7881.jpg)
Obični vrabac, vrabac pokućar, domaći vrabac a često i vrabac (lat. Passer domesticus) je ptica pjevica koja pripada porodici vrabaca. Naseljen je u mnoge dijelove Europe i Azije. U Hrvatskoj i u nekim drugim zemljama obični vrabac se naziva i vrapcem pokućarom. U Americi vrapca nazivaju engleskim vrapcem kako bi ga razlikovali od autohtonog američkog vrapca.
Čovjek je namjerno ili slučajno ubijao vrapce, te ih istrijebio u Subsaharskoj Africi, Australiji, Novom Zelandu, u Južnoj i Sjevernoj Americi. No, nekoliko godina poslije te kampanje, vrapci su ponovno dovedeni u ista staništa. Između 1850. i 1875. godine vrapci su uvedeni u Sjedinjene Američke Države, no mjerodavna tijela su, u razdoblju do 1883. godine, vrapce proglasila štetnom vrstom, pa ih je bilo zabranjeno uvoziti u Sjedinjene Američke Države...
01/2008.[uredi kôd]
Sjeverni, bijeli ili polarni medvjed (Ursus maritimus), životinja koja svojom veličinom izaziva strahopoštovanje, zajedno sa mrkim medvjedom i američkim crnim medvjedom (često nazvanim grizli) treća je najveća kopnena zvijer na svijetu. Žućkastobijelom bojom krzna odlično je prilagođen svojoj okolini.
Najčešći način prehrane sjevernog medvjeda je lov, a njihov glavni plijen su tuljani. Kako se tuljani neprestano sele, da bi došao do hrane medvjed ih mora tražiti. Čeka ih kod otvora za zrak ili im se oprezno prikrada dok leže na snijegu i griju se na suncu. Daleko najčešći plijen su tuljanovi mladunci jer ih medvjed lako pronalazi čak i pod snijegom u koji su ih zakopale njihove majke...
12/2007.[uredi kôd]
Kornjače (Testudinata,Testudines, ranije i Chelonia) postoje već duže od 250 milijuna godina. Na Zemlji postoji više oko 300 različitih vrsta, od toga su sedam morskih, 180 vrsta živi u slatkoj vodi a ostatak živi na kopnu. Kornjače se ubrajaju u gmazove i bile su na Zemlji još prije nego što su se razvili veliki dinosauri. Sposobnost prilagođavanja kornjača, čiji su najbliži srodnici krokodili i ptice, osigurala im je postojanje do današnjih dana.
Sa izuzetkom polarnih područja, kornjače žive na svim kontinentima, u pustinjama morima, rijekama, močvarama i na kopnu, a najviše ih ima u područjima umjerene klime, i tropa. Naročito su brojne vrste u Sjevernoj Americi i Jugoistočnoj Aziji...
11/2007.[uredi kôd]
Veliki koraljni greben (eng. Great Barrier Reef) je jedan od najljepših ukrasa našeg planeta koji se nalazi uz obalu Australije. O tom dragulju modre, indigo, safirne i čisto bijele boje, čija se divota vidi čak i s Mjeseca – neobično je da su prvi Europljani koji su vidjeli Veliki koraljni greben bili tako šturi u njegovom opisu.
Veliki koraljni greben svakako je jedan od najživljih i najbolje povezanih ekosustava. No ujedno je i ravnoteža u njemu najosjetljivija. Ako se samo jedan vid ovoga staništa izloži pritisku, to bi moglo imati katastrofalne posljedice za sve. Koraljni greben može podnijeti oluje i bješnjenje mora, ali na početku 21. stoljeća najvećoj opasnosti izlaže ga suvremeni čovjek. Aboridžini su stoljećima lovili ribu i druge životinje duž koraljnog grebena a da ga nisu oštetili. No u prošlome stoljeću kopanje guana (ptičjeg izmeta), prevelik izlov ribe, lov na kitove i na Bisere ostavili su traga...
Više o Velikom koraljnom grebenu | Arhiv
10/2007.[uredi kôd]
Gnjurci (Podicipediformes, Podicipedidae) su red i porodica ptica. Poznate su dvadesetdvije vrste, od kojih su dvije sigurno, a treća vjerojatno izumrle. U Europi je svakako najpoznatija vrsta ovog reda i porodice ćubasti gnjurac.
Gnjurci su porodica ptica koje rone i potpuno su vezani uz vodu. Ponekad se smatraju patkama, ali oni uopće nisu međusobno slični. Osim razlika u vanjskom izgledu, gnjurci "leže" dublje u vodi, jer njihov kostur ima manji pneumatizirajući efekt. Gnjurci su uglavnom aktivni po danu, iznimka mogu biti noći s vrlo snažnom mjesečinom. Većina vrsta su samotnjaci, koji samo u vrijeme parenja i zajedničkog podizanja podmlatka tvore čvrste monogamne parove, ali neke vrste su u zimovalištima druželjubive.
09/2007.[uredi kôd]
Krvožilni sustav (ili kardiovaskularni sustav) je sustav organa koji prenosi tvari iz i u stanice; također pomaže pri uravnotežnji tjelesne temperature i pH vrijednosti (dio homeostaze). Dok najprimitivnija koljena životinja nemaju krvožilni sustav, neki beskralježnjaci imaju otvoreni krvotok. Svi kralježnjaci imaju zatvoreni krvotok.
Glavni dijelovi krvožilnog sustava su srce, krv i krvne žile. Svi kralježnjaci, kao i kolutićavci (npr. gliste) i glavonošci (npr. lignja i hobotnica) imaju zatvoreni krvotok. To znači da njihova krv nikada ne izlazi iz sustava krvnih žila koji se sastoji od arterija, vena i kapilara. Arterije donose krv bogatu kisikom u tkiva (osim plućnih arterija koje nose deoksidiranu krv koja se vratila iz tijela u pluća) dok vene nose deoksidiranu krv natrag u srce (osim plućnih i ulaznih vena). Krv se iz arterija u vene prenosi kapilarama, to su najtanje i najbrojnije krvne žile koje pomažu pridruživanju tkiva arteriolama za prijenos hranjivih tvari u stanice...
Pročitaj cijeli članak | Arhiv
08/2007.[uredi kôd]
Tobolčari (Marsupialia) su takson unutar razreda sisavaca koji se u tradicionalnoj sistematici zajedno s višim sisavcima svrstava u podrazred Theria. Od viših sisavaca (Eutheria) se razlikuju jer mladunče napušta majčino tijelo u vrlo ranom, embrionalnom stadiju, a dalje rastu najčešće u majčinom tobolcu. Danas na području Australije i dijelova Oceanije, te u Americi živi oko 320 vrsta tobolčara, što je 6% svih recentnih vrsta sisavaca...
Pročitaj cijeli članak | Arhiv
07/2007.[uredi kôd]
Morževi (Odobenus rosmarus) su vrsta morskih sisavaca iz reda zvijeri. Svrstani su u natporodicu perajara. To je jedina vrsta u porodici morževa (Odobenidae). Postoje dvije podvrste, i obje žive isključivo na sjevernoj polutci u hladnim arktičkim vodama. Podvrsta O. r. rosmarus živi uz arktičke obale Atlantika, i nešto krupnija O. r. divergens, pacifička podvrsta koja živi uz arktičke obale Tihog oceana...
Pročitaj cijeli članak | Arhiv
06/2007.[uredi kôd]
Plankton je naziv grčkog porijekla i označava žive organizme koji plutaju ili se kontrolirano kreću u vodi. Organizme koji plutaju u vodi ali su u stanju plivati i suprotno od vodenih strujanja naziva se još i nektonima.
Plankton je prisutan u gotovo svim vodama na Zemlji. Međutim, u većini morskih područja je prisutnost hranjivih tvari zanemariva, pa otuda je i količina planktona u njima vrlo mala i stoga se smatraju ekološkim pustinjama...
Pročitaj cijeli članak | Arhiv
05/2007.[uredi kôd]
Žarnjaci (Cnidaria) su koljeno odjeljka pravih mnogostaničara iz skupine beskralješnjaka. Tradicionalno ih se, zajedno s rebronošama (Ctenophora) svrstava u natkoljeno mješinaca.
Žarnjaci kao višestaničari imaju prava tkiva i organe. Građeni su prema višestruko variiranom radialnosimetričnom planu, a sastoje se od dva sloja stanica, vanjskog ektoderma i unutrašnjeg entoderma. Između ta dva stanična sloja, nalazi se želatinozni sloj mezoglej u kojem nema stanica...
Pročitaj cijeli članak | Arhiv
04/2007.[uredi kôd]
Eukarioti su organizmi odnosno stanice kod kojih je nasljedni materijal smješten u jezgri obavijenoj posebnom jezgrinom membranom. U eukariotskoj stanici razvile su se i brojne stanične organele kojih nema kod prokariotskih organizama, među kojima su: endoplazmatski retikulum, Golgijev aparat, lizosomi i dr.
Životinje, čovjek, biljke, gljive i protisti su eukarioti, dok su bakterije i modrozelene alge prokarioti. Izuzev protista, svi drugi eukarioti su višestanični. Za razliku od eukariota, prokarioti nemaju jezgru i ostale složene stanične strukture. Izraz „eukariot“ potječe od grčke riječi ευ, koja znači dobro/istinito, te od κάρυον, koja znači lješnjak ili jezgru.