Ivan Rogić Nehajev

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivan Rogić ili Ivan Rogić Nehajev (Lukovo kod Senja, 8. kolovoza 1943.), hrvatski je sociolog i književnik.

U Beogradu 1967. završava studij psihologije, a studij književnosti i sociologije u Zagrebu 1971., gdje 1986. doktorira sociologiju, a od 1989. predavao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu dok je od 2007. zaposle na Institutu Ivo Pilar. U razdoblju od 1992. do 1994. surađivao je sa časopisom Kolo.[1]

Književni rad[uredi VE | uredi]

Pod imenom Ivan Rogić Nehajev [2] izdaje razne zbirke pjesama i ostale književne tekstove. U Rijeci 1971. radi u časopisu za kulturna pitanja Kamov, a 1969. bio je jedan od pokretača časopisa Pitanja u Zagrebu. U njegovim radovima može se vidjeti utjecaj velikih hrvatskih književnika (Kranjčević, Polić Kamov, Šimić, Krleža) te postmodernistički stil.

Popis nekih djela:

  • Predgovor, 1969. - zbirka pjesama
  • Odlazak s Patmosa, 1971. - zbirka pjesama
  • Ogledi i pabirci, 1988. - eseji
  • Tko je Zagreb?, 1997. - eseji
  • Desetica: izabrane pjesme 1969‒2014., 2016.

Sociološki rad[uredi VE | uredi]

Ime Ivan Rogić se javlja uz djela koje je pisao iz sociologije u kojima se ponajprije bavi sociologijom grada, okoliša i razvoja.[3]

  • Stanovati i biti: rasprave iz sociologije obrazovanja, 1990.
  • Periferijski puls u srcu od grada: zamke revitalizacije, 1992.
  • Tehnika i samostalnost: okvir za sliku treće hrvatske modernizacije, 2000.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. O Rogiću na stanicama Matice hrvatske, pristupljeno 8. veljače 2019.
  2. Rogić, Ivan "Tehnika i samostalnost: okvir za sliku treće hrvatske modernizacije", Zagreb, 2000., ISBN 953-169-048-0, str. 635
  3. O Ivanu Rogiću na enciklopedija.hr, pristipljeno 8. veljače 2019.
  4. Portal tkojetko.irb.hr, pristupljeno 8. veljače 2019.
  5. Odluka u Narodnim novinama, pristupljeno 8. veljače 2019.