Bruno Popović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bruno Popović
Rođenje 17. srpnja 1928.
Smrt 28. ožujka 2012.
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste eseji, lirske pjesme
Teme filozofija, kritika književnosti
Nagrade
Portal o životopisima

Bruno Popović (Zagreb, 17. srpnja 1928. – Zagreb, 28. ožujka 2012.) bio je hrvatski esejist, kritičar i pisac.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Na filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavistiku.[1] Uglavnom je objavljivao kritike i eseje u kojima je komentirao književne opuse s filozofskih i intelektualno-humanističkih stajališta. Pisao je među ostalim i o Marinu Držiću, Silviju Strahimiru Kranjčeviću, Janku Poliću Kamovu, Antunu Gustavu Matošu, Antunu Branku Šimiću, Slavku Kolaru, Augustu Cesarcu, Petru Šegedinu, Ranku Marinkoviću, Vladu Gotovcu i drugima, a osobito je pisao o Miroslavu Krleži (Tema krležiana, 1982.)[1]

Pisao je i poeziju, prozu i dramske tekstove, a adaptirao je i mnogobrojna djela za radiodramske izvedbe. Posljednje što je objavio bila je zbirka Čamac za veslanje: od pjesme do pjesme objavljena 2006. godine u nakladi Društva hrvatskih književnika čiji član nije bio.[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

Značajnija djela uključuju:

  • Neko vrijeme, 1966.
  • Pamfleti, 1969.
  • Ikar iz Hada, 1970.
  • Matoš i nakon njega, 1972.
  • Književna Europa i drugi fragmenti, 1978.
  • Dan kao svaki drugi, 1979.
  • Tema krležiana, 1982.
  • Časoslov iz Babilona, 1990.
  • Čamac za veslanje: od pjesme do pjesme, 2006.[3]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Dobio je Nagradu Vladimir Nazor 1990. godine.[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Popović, Bruno | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 25. siječnja 2022.
  2. Bruno Popović, hrvatski književnik. www.jergovic.com. Pristupljeno 25. siječnja 2022.
  3. Katalog Knjižnica grada Zagreba. katalog.kgz.hr. Pristupljeno 25. siječnja 2022.
  4. Nagrada Vladimir Nazor za 2015. godinu svečana dodjela 19. lipnja 2016. godine (PDF)