Prijeđi na sadržaj

Tatjana Gromača

Izvor: Wikipedija
Tatjana Gromača
Puno imeTatjana Gromača Vadanjel
Rođenje17. srpnja 1971., Sisak, Hrvatska
Zanimanjeknjiževnica
Književne vrsteroman, poezija, esej
Književni periodsuvremena hrvatska književnost, stvarnosna poezija
SuprugRadenko Vadanjel
Važnija djela
  • Crnac
    Božanska dječica
Portal o životopisima

Tatjana Gromača (Sisak, 17. srpnja 1971.) hrvatska je književnica.[1] Dobitnica je nagrade Vladimir Nazor za najbolje prozno djelo. Knjige su joj prevedene na više stranih jezika.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođena je u Sisku. Osnovnu školu i gimnaziju završava u rodnom gradu. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 2008. piše za Feral Tribune, uglavnom reportaže, književne oglede i druge tekstove s kulturnog i humanističkog područja.[2] Od 2009. piše za Novi list. Od 2000. živi u Puli.[3] Bila je stipendistica Akademije umjetnosti u Berlinu 2001.

Književnost[uredi | uredi kôd]

U književnosti se najprije javlja kao pjesnikinja. Zbirkom "Nešto nije u redu?" (2000.) pozicionira se kao pripadnica mlade generacije stvarnosnih pjesnika koja se u hrvatskoj književnosti formirala na prijelazu tisućljeća. Zbirka je prevedena na češki, slovenski i makedonski jezik, a izbor pjesama i na brojne druge jezike.[2] Uvrštena je u vodeće antologije suvremenog hrvatskog pjesništva.

Prozi se okreće romanom “Crnac” (2004.), utemeljenom na odrastanju u Sisku i ratnom razdoblju u Zagrebu prve polovice 1990-ih. Po njemu je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana Zajca u Rijeci 2009. postavljena nagrađivana predstava. “Bijele vrane: Priče iz Istre” (2005.) zbirka je reportaža prvotno objavljivanih u Feral Tribuneu. Reportaže naoko jednostavnog ishodišta bilježe bogat svijet istarske svakodnevnice, sačinjen od priča malih ljudi i malih događaja širom poluotoka. Knjiga je prevedena i na slovenski jezik.[2] Roman “Božanska dječica” jedno je od najzapaženijih proznih ostvarenja domaće književnosti 2012. godine. Pisano ekonomičnim, sažetim stilom problematizira temu žene u društvu koje ne prihvaća one koje su drugačije.

Članica je Hrvatskog društva pisaca. Sudjeluje na predstavljanjima hrvatske književnosti u regiji i svijetu. Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[4][5]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • "Nešto nije u redu?", zbirka pjesama, 2000.
  • "Bijele vrane: Priče iz Istre", zbirka reportaža, 2005.
  • "Crnac", roman, 2004.
  • "Last & Lost" (koautorica), prvotno objavljeno u Njemačkoj 2006.
  • "Božanska dječica", roman, 2012.
  • "Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti", zbirka kratkih priča/eseja, 2014.[6]
  • "Bolest svijeta", roman, 2016.
  • "Carstvo nemoći", roman, 2017.[7]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

  • 2012. Nagrada Vladimir Nazor Ministarstva kulture za roman “Božanska dječica”
  • 2012. Nagrada Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo godine, za roman “Božanska dječica”

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. LZMK, Hrvatska enciklopedija, Gromača, Tatjana (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
  2. a b c Tatjana Gromača, Hrvatsko društvo pisaca, hrvatskodrustvopisaca.hr, ZagrebArhivirana inačica izvorne stranice od 8. listopada 2017. (Wayback Machine) (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
  3. Tatjana Gromača, Crnac, mvinfo.hr, Moderna vremena, Zagreb (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
  4. Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 25. ožujka 2024.
  5. Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 25. ožujka 2024.
  6. Tijana Živko, Recenzija - Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti: kratki prozni zapisi obojani autoričinim intimnim svijetom, ziher.hr, 25. veljače 2015. (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
  7. Tatjana Gromača, Carstvo nemoći, najboljeknjige.com (pristupljeno 31. prosinca 2017.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]