Tatjana Gromača

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tatjana Gromača
Puno ime Tatjana Gromača Vadanjel
Rođenje 17. srpnja 1971., Sisak, Hrvatska
Zanimanje književnica
Književne vrste roman, poezija, esej
Književni period suvremena hrvatska književnost, stvarnosna poezija
Suprug/zi Radenko Vadanjel

Tatjana Gromača (Sisak, 17. srpnja 1971.) hrvatska je književnica.[1] Dobitnica je nagrade Vladimir Nazor za najbolje prozno djelo. Knjige su joj prevedene na više stranih jezika.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođena je u Sisku. Osnovnu školu i gimnaziju završava u rodnom gradu. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 2008. piše za Feral Tribune, uglavnom reportaže, književne oglede i druge tekstove s kulturnog i humanističkog područja.[2] Od 2009. piše za Novi list. Od 2000. živi u Puli.[3] Bila je stipendistica Akademije umjetnosti u Berlinu 2001.

Književnost[uredi VE | uredi]

U književnosti se najprije javlja kao pjesnikinja. Zbirkom "Nešto nije u redu?" (2000.) pozicionira se kao pripadnica mlade generacije stvarnosnih pjesnika koja se u hrvatskoj književnosti formirala na prijelazu tisućljeća. Zbirka je prevedena na češki, slovenski i makedonski jezik, a izbor pjesama i na brojne druge jezike.[2] Uvrštena je u vodeće antologije suvremenog hrvatskog pjesništva.

Prozi se okreće romanom “Crnac” (2004.), utemeljenom na odrastanju u Sisku i ratnom razdoblju u Zagrebu prve polovice 1990-ih. Po njemu je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana Zajca u Rijeci 2009. postavljena nagrađivana predstava. “Bijele vrane: Priče iz Istre” (2005.) zbirka je reportaža prvotno objavljivanih u Feral Tribuneu. Reportaže naoko jednostavnog ishodišta bilježe bogat svijet istarske svakodnevnice, sačinjen od priča malih ljudi i malih događaja širom poluotoka. Knjiga je prevedena i na slovenski jezik.[2] Roman “Božanska dječica” jedno je od najzapaženijih proznih ostvarenja domaće književnosti 2012. godine. Pisano ekonomičnim, sažetim stilom problematizira temu žene u društvu koje ne prihvaća one koje su drugačije.

Članica je Hrvatskog društva pisaca. Sudjeluje na predstavljanjima hrvatske književnosti u regiji i svijetu.

Djela[uredi VE | uredi]

  • "Nešto nije u redu?", zbirka pjesama, 2000.
  • "Bijele vrane: Priče iz Istre", zbirka reportaža, 2005.
  • "Crnac", roman, 2004.
  • "Last & Lost" (koautorica), prvotno objavljeno u Njemačkoj 2006.
  • "Božanska dječica", roman, 2012.
  • "Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti", zbirka kratkih priča/eseja, 2014.[4]
  • "Bolest svijeta", roman, 2016.
  • "Carstvo nemoći", roman, 2017.[5]

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 2012. Nagrada Vladimir Nazor Ministarstva kulture za roman “Božanska dječica”
  • 2012. Nagrada Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo godine, za roman “Božanska dječica”

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]