Tatjana Gromača

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tatjana Gromača
Puno ime Tatjana Gromača Vadanjel
Rođenje 17. srpnja 1971., Sisak, Hrvatska
Zanimanje književnica
Književne vrste roman, poezija, esej
Književni period suvremena hrvatska književnost, stvarnosna poezija
Suprug/zi Radenko Vadanjel


Tatjana Gromača (Sisak, 17. srpnja 1971.), hrvatska književnica.[1]Dobitnica nagrade Vladimir Nazor za najbolje prozno djelo. Knjige su joj prevedene na više stranih jezika.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođena u Sisku. Osnovnu školu i gimnaziju završava u rodnom gradu. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 2008. piše za Feral Tribune, uglavnom reportaže, književne oglede i druge tekstove s kulturnog i humanističkog područja.[2] Od 2009. piše za Novi list. Od 2000. živi u Puli.[3] Bila je stipendistica Akademije umjetnosti u Berlinu 2001.

Književnost[uredi VE | uredi]

U književnosti se najprije javlja kao pjesnikinja. Zbirkom "Nešto nije u redu" (2000.) se pozicionira kao pripadnica mlade generacije tzv. stvarnosnih pjesnika koja se u hrvatskoj književnosti formirala na prijelazu tisućljeća. Zbirka je prevedena na češki, slovenski i makedonski, a izbor pjesama i na brojne druge jezike.[2] Uvrštena je u vodeće antologije suvremenog hrvatskog pjesništva.

Prozi se okreće romanom “Crnac” (2004.), temeljenom na odrastanju u Sisku i ratnom razdoblju u Zagrebu prve polovice 1990-ih. Po njemu je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana Zajca u Rijeci 2009. postavljena nagrađivana predstava. “Bijele vrane: Priče iz Istre” (2005.) je zbirka reportaža prvotno objavljivanih u Feral Tribuneu. Reportaže naoko jednostavnog ishodišta bilježe bogat svijet istarske svakodnevnice, sačinjen od priča malih ljudi i malih događaja širom poluotoka. Knjiga je prevedena i na slovenski.[2] Roman “Božanska dječica” je jedno od najzapaženijih proznih ostvarenja domaće književnosti 2012. godine. Pisano ekonomičnim, sažetim stilom, problematizira temu žene u društvu koje ne prihvaća one drugačije.

Članica je Hrvatskog društva pisaca. Sudjeluje na predstavljanjima hrvatske književnosti u regiji i svijetu.

Djela[uredi VE | uredi]

  • "Nešto nije u redu", zbirka pjesama, 2000.
  • "Bijele vrane: Priče iz Istre", zbirka reportaža, 2005.
  • "Crnac", roman, 2004.
  • "Last & Lost" (koautorica), prvotno objavljeno u Njemačkoj 2006.
  • "Božanska dječica", roman, 2012.
  • "Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti", zbirka kratkih priča/eseja, 2014.[4]
  • "Bolest svijeta", roman, 2016.
  • "Carstvo nemoći", roman, 2017.[5]

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 2012. Nagrada Vladimir Nazor Ministarstva kulture za roman “Božanska dječica”
  • 2012. Nagrada Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo godine, za roman “Božanska dječica”

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]