Tito Bilopavlović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Tito Bilopavlović (Nova Gradiška, 7. siječnja 1940.), hrvatski je književnik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je 7. siječnja 1940. godine, u Novoj Gradiški. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1977. godine. Radio je kao urednik u Studenskom listu, tajnik za kulturu u Novoj Gradišci, kao tajnik Društva hrvatskih književnika, kolumnist tjednika Danasa, urednik dječjeg lista SMIB, urednik u Školskoj knjizi. Danas vodi Tribinu DHK-a.

Započeo je kao pjesnik zbirkama Pijesku već oplakanom (1967.), Vrt za prijatelje (1969.), Exodus (1971.) i Lov na uzvanike (1974.); sklon ludičkim elementima, urbanoj kolokvijalnosti, humornim detaljima.[1] Kasnije se posvećuje prozi, s romanom Ciao, slinavci (1977.) i novelama Plavuša i atleta (1974.), Stid (1980.) i Škola za sjećanje (1982.) u kojima se bavi likovima iz urbane sredine. [2]

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

Poezija[uredi | uredi kôd]

Zbirke:

  • Pijesku već oplakanom (1967.)
  • Vrt za prijatelje (1969.)
  • Exodus (1971.)
  • Lov na uzvanike (1974.)
  • Dvorska luda i ostala rodbina (2000.)

Proza[uredi | uredi kôd]

  • Plavuša i atleta (1974.)
  • Stid (1980.)
  • Škola za sjećanje (1982.)
  • Rođenje Venere (2000.)
  • Ciao, slinavci (1977.)

Feljtoni[uredi | uredi kôd]

Knjige feljtona:

  • Sudbina u ruci (1981.)
  • Graditelji ruševina (2002.)

Dječja proza[uredi | uredi kôd]

  • Kutija za male i velike igračke (1980.)
  • Paunaš (1978.)
  • Filipini iza ugla (1988.)
  • Otmica Labinjanki (1988.)
  • Oprostite, volim vas (1998.)
  • Čitaj, gospodine balavče (2002.)

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Dobitnik je “Brankove nagrade”, “Nagrade lista Mladost” i nagrade Duhovno hrašće za zbirku pjesama Pijesku već oplakanom, nagrade Vladimir Nazor za knjigu priča Stid, nagrade Grigor Vitez za knjigu priča Paunaš, nagrade Mato Lovrak 2003. godine za roman Čitaj, gospodine balavče,[3] te nagrade Josip i Ivan Kozarac za životno djelo.[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Hrvatski leksikon, I. svezak A-K. Naklada leksikon. Zagreb. 1996. ISBN 9539672805
  2. Hrvatski leksikon, I. svezak A-K. Naklada leksikon. Zagreb. 1996. ISBN 9539672805
  3. Knjižnice grada Zagreba - Nagrada Mato Lovrak, pristupljeno 26. travnja 2015.
  4. Autori - Tito Bilopavlović. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. siječnja 2009. Pristupljeno 25. lipnja 2010.