Nusret Idrizović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nusret Idrizović
Rođenje 24. travnja 1930.
Smrt 14. ožujka 2007.
Književne vrste poezija, roman, drama i dr.
Teme stradanja u komunizmu, stradanja u ratu u Bosni i Hercegovini, srednjovjekovna Bosna i dr.
Nagrade
Portal o životopisima

Nusret Idrizović (Bijelo Polje, 24. travnja 1930.Zagreb, 14. ožujka 2007.) bio je bošnjački i hrvatski književnik.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Studirao je na filozofskim fakultetima u Sarajevu i Zagrebu. Radio je kao novinar i urednik Radio Zagreba te u uredništvu sarajevskog književnog časopisa Život i Republike. U hrvatskoj se književnosti javio zbirkom pjesama Tišine se odreći ne mogu (1955.), ali postao je relevantan proznim djelima.[1] Napisao je nekoliko romana, ali i radiodrama te je dramatizirao više od 100 romana za emisiju Radio roman.[2] Pisao je i kritike.

Djela[uredi | uredi kôd]

Njegova djela uključuju:[1]

  • Tišine se odreći ne mogu, 1955., zbirka pjesama
  • Smrt nije kraj, 1960.
  • Mrav i aždaja, 1961.
  • Borkina ljubav, 1965.
  • I dan ... i noć, 1966.
  • Divin, 1967.
  • Ikona bez boga, 1970.
  • Trilogija:
    • Kolo bosanske škole smrti, 1984.
    • Kolo tajnih znakova, 1987.
    • Kolo svetog broja, 1990.
  • Hude sudbe: silovanje Azre, 1996.
  • Dvostruka avlija, 2000.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Za roman Kolo tajnih znakova (1987.) dobio je Nagradu Vladimir Nazor 1987. godine.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Idrizović, Nusret | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 1. veljače 2022.
  2. a b In memoriam Nusret Idrizović (1930. – 2007.). Magazin Plus (bošnjački). Pristupljeno 1. veljače 2022.