Bitka za Zagreb

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bitka za Zagreb
sukob: Drugi svjetski rat u Hrvatskoj
Vrijeme 8. svibnja 1945.
Mjesto Zagreb, Flag of Independent State of Croatia.svg NDH
Ishod Partizanska pobjeda
Casus belli Pokušaj osvajanja Zagreba
Teritorijalne promjene Zagreb pripojen Jugoslaviji
Sukobljene strane
Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg NOVJ Flag of Independent State of Croatia.svg NDH
Zapovjednici
Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg Koča Popović Flag of Independent State of Croatia.svg Maks Luburić[1]
Postrojbe
45. srpska divizija
28. slavonska divizija
10. zagrebački korpus
Ustaška obrana
Jačina
Više tisuća Nekoliko stotina

Bitka za Zagreb ili pad Zagreba povijesni je događaj koji se odvio 8. svibnja 1945. u Zagrebu. Toga su dana Titovi partizani osvojili Zagreb, čime je NDH i službeno doživjela slom.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Kad je 10. travnja 1941. proglašena NDH, Zagreb je postao glavni grad novonastale hrvatske države. Tijekom četiri godine u Zagrebu su se nalazili poglavnik dr. Ante Pavelić, vodeći ustaše i Hrvatski državni sabor. Tijekom godina partizani su postupno jačali i počeli osvajati dijelove NDH. Krajem travnja Slavonija je već bila pala (izuzev Odžaka kojeg su hrabro branili HOS-ovci na čelu s Petrom Rajkovačićem).

Partizani su planirali osvojiti Zagreb, što je znao Pavelić te je odlučio 6. svibnja da treba otići iz države, a za njim su se prema Austriji povlačili ustaše, domobrane i nevjerojatno velik broj hrvatskih civila, u strahu od partizanske odmazde. Građani koji su ostali zatvarali su se u svoje domove u strahu od neizvjesne budućnosti.[2] Treće Carstvo je kapituliralo, zbog čega je Drugi svjetski rat službeno bio završen, a Zagreb isporučen na dlanu svojim "osloboditeljima".[3]

Tijek bitke[uredi VE | uredi]

Pošto je grad branila samo šačica Luburićevih ustaša, nije se odvila neka veća bitka. Grad je uglavnom bio prazan, hrvatski vojnici već su bili pobjegli, a građani su se skrivali od krvoločnih partizana. Iako je bilo logično da u grad prvi uđe Deseti zagrebački korpus, sastavljen od zagorskih Hrvata, jugokomunistički vrh odlučio je da će prvi u grad ući pripadnici 45. srpske divizije.[3][1][2]

Dvije srpske postrojbe ušle su u grad s juga, preko Savskog mosta, a jedna s istoka preko Maksimira. Te postrojbe bile su sastavljene uglavnom od Srba, i to četnika koji su 1944. zamijenili kokardu petokrakom. Oni su od svojih zapovjednika dobili zapovijed da pronađu protunarodne elemente te da ih uhite. Tako je već u prvim satima nakon preuzimanja Zagreba došlo do sustavnog, već unaprijed pripremljenog, preuzimanja ustanova, masovnih uhićenja, progona i smaknuća.[2]

Poslije bitke[uredi VE | uredi]

Tek su sljedećeg dana, 9. svibnja, u grad ušli pripadnici 10. korpusa. Stanovnici Zagreba izašli su na ulice pozdravljajući vojsku u kojoj su bili njihovi rođaci, susjedi i prijatelji. Uskoro je u Zagreb došla i vlada Federalne Države Hrvatske na čelu s dr. Vladimirom Bakarićem, a za njima i članovi ZAVNOH-a na čelu s Vladimirom Nazorom. Nakon toga održan je masovni skup na glavnom trgu koji je još nosio ime slavnog hrvatskog bana Josipa Jelačića. Nažalost, umjesto obećane slobode i demokracije Zagrepčani, kao i mnogi drugi stanovnici totalitarne komunističke Jugoslavije, doživjeli su masovnu represiju, gušenje slobode, uhićenja, progone, mučenja i ubijanja. Partizani i četnici su u sljedećim danima počinili stravične zločine u Zagrebu i okolici, a uskoro su i ubijali ljude po Bleiburgu. Zagreb je istinski oslobođen tek 1991. osnivanjem slobodne i neovisne Hrvatske koja je morala obraniti neovisnost od Jugoslavije u oslobodilačkom Domovinskom ratu.[2]

Značaj bitke[uredi VE | uredi]

Iako bitka sama po sebi nije bila velika ni važna, značaj bitke je u tome što je označio slom NDH i uspostavu nove države, Jugoslavije. Padom Zagreba pala je i hrvatska država, koja će biti obnovljena tek 1990-ih. Stanovnici Zagreba samo su manje zlo zamijenili većim.

Izvori[uredi VE | uredi]