Prijeđi na sadržaj

Lijepa naša domovino

Stranicu mogu uređivati samo prijavljeni suradnici (istječe: neograničeno); Stranicu mogu premjestiti samo prijavljeni suradnici (istječe: neograničeno)
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Lijepa naša)
Lijepa naša domovino
Spomenik Lijepoj našoj u selu Risvica na cesti Klanjec – Kumrovec u Hrvatskom zagorju
Spomenik Lijepoj našoj u selu Risvica na cesti Klanjec – Kumrovec u Hrvatskom zagorju
Država Hrvatska
Jezik hrvatski
Tekstopisac Antun Mihanović
Skladatelj Josip Runjanin1
Ostali nazivi Lijepa naša
Prihvaćena 29. veljače 1972.
Zvučna datoteka
instrumentalna izvedba Orkestra Mornarice SAD-a
Tekst
U Wikizvoru, slobodnoj knjižnici, postoji
izvorni tekst.
1 Pretpostavlja se.
Natpis na spomeniku himni

Lijepa naša domovino, često i samo Lijepa naša, je državna himna Hrvatske od 1972. godine. Tekst skladbe zasnovan je na pjesmi Horvatska domovina koju je napisao Antun Mihanović 1835. godine, a drži se da ju je preradio i prvi uglazbio Josip Runjanin sredinom 19. stoljeća uz doprinose drugih glazbenika. Mihanovićeva je izvorna pjesma s vremenom postala popularna nacionalna himna, a prvi je puta izvedena u uglazbljenoj inačici 1891. godine, kada je svečano izabrana za neslužbenu hrvatsku himnu. Pjesma je nakon toga u raznim oblicima, instrumentacijama i preinakama bila vrlo omiljena u Hrvatskoj, a amandmanom Ustava SR Hrvatske 1972. godine konačno je postala službena državna himna. Donošenjem Ustava Republike Hrvatske 1990. dobila je svoj stalni, obvezatni oblik i zakonsku zaštitu.

Njezine početne riječi često se rabe kao metonim za Hrvatsku (Lijepa Naša). Ubraja se među malobrojne miroljubive himne jer veliča ljepote domovine, a ne poziva na borbu ili otpor kao himne-koračnice (npr. Marseljeza).[1]

Stihovi

Zagrebački pravnik Antun Mihanović, jedan od pjesnika hrvatskog narodnog preporoda, napisao je domoljubnu pjesmu Horvatska domovina koja je postala temelj današnje himne[2] – od 14 kitica uzete su prva, druga, pretposljednja i posljednja. Horvatska domovina je objavljena 14. ožujka 1835. godine na naslovnoj stranici desetog broja književnog lista Danica, koji je tada bio nositelj književnog preporoda.

»

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!

 «

Autorstvo

Popijevka Lijepa naša domovino nastala je krajem 1840-ih. Nije poznato kada točno, ali se obično navodi 1848. godina. Nije sasvim sigurno ni je li njezinu melodiju skladao Josip Runjanin,[3] ali se u drugoj polovici 19. stoljeća na temelju zapisa Franje Kuhača uvriježilo takvo mišljenje.[4] Runjanin nije imao formalno glazbeno obrazovanje, a 1848. godine bio je kadet u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini. Zato se smatra da je popijevka skladana u Glini.[3][4] Čvrsti dokazi za ili protiv toga stajališta ne postoje.[5]

Ipak, s vremenom su se Runjaninove zasluge u skladanju pjesme počele osporavati. Nakon što je u Glini 7. kolovoza 1910. otkriven spomenik Antunu Mihanoviću, Glinjanin Petar Peleš u pismu je za zagrebački list Srbobran (31. kolovoza 1910.), a zatim u još jednom pismu za Obzor (1. rujna 1910.), iznio tvrdnju da je prvu zborsku izvedbu Horvatske domovine održalo Srpsko dobrotvorno pjevačko društvo u Glini (u kojemu je navodno pjevao sâm Peleš) 1846. godine prema melodiji iz opere Lucia di Lamermoor, s kapelnikom Dragutinom Šlaukom. Odgovor na pismo poslao je Obzoru Božidar Krnic (7. rujna 1910.), koji je na temelju priča svoje majke tvrdio da je melodiju za pjesmu ustvari skladao njegov djed Josip Wendl, »kapelnik kod I. banske pukovnije«, a da je svom učeniku i početniku Runjaninu tek »prepustio tu slavu«. Tom razmjenom pisama otpočeo je spor o autorstvu himne koji je nastavljen člankom Gejze Krnica, također Wendlovim unukom, u časopisu Kluba hrvatskih književnika u Osijeku 1912. godine. Gejza je, kao i Božidar, držao da je Runjanin bio tek »mladi kadet« koji nije bio sposoban sâm uglazbiti pjesmu. Ipak, uredništvo časopisa u bilješci je napomenulo: »To što Runjanin nije bio muzički obrazovan ne isključuje mogućnost da izmisli lijepu melodiju. Mogao je izmisliti, ili sam zapisati a drugi ispraviti«. Iako čvrsti dokazi za ijednu od tih teza nisu pronađeni, s vremenom je prevladalo stajalište da je Runjanin bio izvorni autor, kako su tvrdili njegovi prijatelji.[6]

Hrvatska enciklopedija navodi da je Josip Runjanin »za službe u glinskom garnizonu napisao 1846. melodiju za pjesmu Horvatska domovina A. Mihanovića. Prvu harmonizaciju za zbor načinio je vojni kapelnik Josip Wendl i adaptirao ju za vojni orkestar. Novu harmonizaciju načinio je učitelj glazbe V. Lichtenegger (1861), a poslije I. Zajc, J. Gotovac i drugi.«[7]

Runjanin je uglazbio samo dvije kitice Mihanovićeve pjesme, pa je popijevka zapravo dvodijelna pjesma sa 16 taktova (sheme a – a1 – b – a1).

Prerade

Glazbene prerade

Antun Mihanović, hrvatski književnik i pravnik te pisac pjesme Horvatska Domovina od koje je nastala današnja himna Republike Hrvatske Lijepa naša domovino
Josip Runjanin, hrvatski skladatelj te časnik u austrougarskoj vojci, skladatelj himne Lijepa naša domovino

Ne zna se kako je izgledao Runjaninov izvorni napjev. Prvi poznati zapis potječe od Vatroslava Lichteneggera, pjevačkog pedagoga, iz 1861. godine. Slušao je kako pjevaju njegovi učenici (učiteljski pripravnici) i zabilježio note, »ukajdiv melodiju onako kako su mu pripravnici pjevali« (Franjo Ksaver Kuhač).

Lichtenegger je priredio skladbu za muški četveropjev. Godine 1862. njegova je inačica objavljena u Sbirci različitih četveropjevah mužkoga zbora (svezak II, broj 9) Narodnoga zemaljskoga glazbenog zavoda u Zagrebu.

U godinama koje su uslijedile, popijevka se pojavljivala u raznim zbirkama pod naslovom Hrvatska Domovina, a pod imenom Liepa naša nalazimo je prvi put 1864. godine u zbirci »raznih četveropjev(h) što ih izdade Glasbeno društvo duh(ovne) mlad(eži) Zag(rebačke)«. Ta dva naslova su se izmjenjivala do 1890-ih godina, kada se kao naslov uvriježio prvi stih, Lijepa naša domovino.

Bilo je i drugih glazbenih inačica nakon Lichteneggera. Popijevka se uređivala za različite zborove i pritom mijenjala, a današnja inačica potječe od Franje Dugana starijeg (1919.).

I danas postoje mnoge glazbene inačice ove pjesme: za muške, ženske, dječje i mješovite zborove, tamburaške i puhačke sastave, orgulje, glasovir te simfonijski orkestar.

Službeni notni zapis himne je konačno utvrđen 1990. godine u članku 17. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske.

Tekstne prerade

Današnji zakonski tekst himne nije posve isti kao Mihanovićev izvornik. Osim što je bilo nužnih promjena zbog moderniziranja jezika, uvedeno je i nekoliko značenjskih promjena.

Lěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!

– 1. kitica Horvatske domovine

Promjene značenja kroz povijest koje se nisu održale:

  • junačka → hrvatska
  • da bi vazda čestna bila → daj, o Bože, sretna bila
  • Teci, Sava hitra, teci → Savo, Dravo, Drino teci (2. svjetski rat)

Teci, Sava hitra, teci
Nit’ ti Dunaj silu gubi,
Kud li šumiš, světu reci:
Da svog’ doma Horvat ljubi,

– 13. kitica Horvatske domovine

Promjena značenja ponovo unesena u današnju inačicu:

  • kud li šumiš → sinje more (2. svjetski rat)

Promjene značenja koje su ostale u današnjoj inačici:

  • čestna → sretna
  • hitra → Dravo
  • svog' doma → svoj narod

Primjerice, Antun Gustav Matoš je pisao „Oj hrvatska zemljo mila”.[8]

Na prijedlog hrvatskog književnika Milivoja Slavičeka, ponovno je umetnut stih sinje more svijetu reci[9] (umjesto izvornog Kud li šumiš, světu reci).

Službeni tekst himne je konačno utvrđen 21. prosinca 1990. godine u članku 16. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske.

Povijest

Nastanak i rast popularnosti

Mihanovićeva Horvatska domovina bila je jedna u nizu narodnih himni iz 19. stoljeća, uključujući Još Horvatzka ni propala, Mi smo, braćo ilirskog i druge, a mnogo njih rabilo se kao nacionalne svečane pjesme. Horvatska domovina ušla je u uporabu kao hrvatska nacionalna himna pjesma 1860-ih godina te se nastavila izvoditi prilikom svečanosti.[10] Uglazbljena inačica pjesme, Lijepa naša domovina Josipa Runjanina, prvi je puta izvedena 1891. prigodom jubilarne 50. izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu. Izvodilo ju je, pišu Narodne novine (NN), »šest stotina pjevača uz pratnju orkestra«. Po završetku izvedbe publika je zatražila reprizu, a reakcije su prema NN-u bile sljedeće: »Čitavo općinstvo saslušahu stojeći, otkritih glava: mnoga lica orosiše se suzama radosnicama. Slušateljstvo i opet nagradi pjevače i glazbenike dugim pljeskom i ovacijama, […]«.[11] Pjesma je tada plebiscitom izabrana za »najsvečaniju« od izvedbi,[12] odnosno, smatra se, za hrvatsku himnu,[7] iako je potonja tvrdnja predmet rasprave.[13] Savez hrvatskih pjevačkih društava obratio se Hrvatskom saboru 1907. godine »glede uzakonjenja odnosno službenog proglašenja pjesme 'Lijepa naša domovino' hrvatskom himnom«.[14]

Iako Sabor na prijedlog Saveza nije odgovorio,[15] Lijepa naša ostala je neslužbena hrvatska himna koja se izvodila u svečanim prigodama.[5] Tako se 1916. godine na 50. obljetnicu Viške bitke u Splitu izvodila odmah nakon habsburške Carevke. Slično tomu, svečana izvedba priređena je i 17. srpnja 1917. godine, kada su izaslanici Jugoslavenskog odbora, s predsjednikom Antom Trumbićem, posjetili Aleksandra I. Karađorđevića u Solunu povodom potpisivanja deklaracije o uređenju Kraljevine SHS. Službeni srbijanski list Srpski dnevnik izvijestio je: »Orkestar Kraljeve Garde odsvirao je Srpsku Kraljevsku Himni u Hrvatsku Narodnu Himnu 'Lijepa naša domovino'«.[5] Na koncu, kada se u Saboru 29. listopada 1918. čitao prijedlog Svetozara Pribičevića o secesiji Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije iz Austo-Ugarske, »za vrijeme čitanja prve točke […] s galerija je bacano cvijeće, zastupnici i gosti, ustavši, otpjevali su 'Lijepu našu'«.[5] Prema povjesničarki Jeleni Očak, pjesmu se od tog trenutka može okarakterizirati kao „hrvatsku himnu”.[13] Lijepa naša domovino zatim je, uspostavom Kraljevine SHS, postala »sastavni dio nove državne himne« uz srbijansku Bože pravde i slovensku Naprej zastava slave, ali prema dostupnoj literaturi niti ta združena himna triju naroda nije oslužbenjena.[16] U skladu s tradicijom za svečanosti, Lijepa naša emitirana je u prvoj emisiji Radio Zagreba 15. svibnja 1926. godine u 20:30 sati.[17]

Standardizacija u NDH i očuvanje u NOB-u

Proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske i početkom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, Lijepa naša ostala je de facto himna kako članovima Ustaškog pokreta, tako i partizanima i komunistima. Ustaška vlast nastojala je doduše po uzoru na fašističku Italiju i nacističku Njemačku plasirati tzv. Ustašku pjesmu, himnu Ustaškog pokreta koju je napisao Ante Pavelić, kao novu državnu himnu istovrijednu Lijepoj našoj. Zamisao iza takve »dvostruke himne« bila je da jedna od njih simbolizira pripadnost političkom pokretu, a druga pripadnost narodu. Niti jedna od himni, međutim, nije oslužbenjena za trajanja NDH.[18]:147–8 Prema konvenciji, Lijepa naša izvodila se prva, a Ustaška pjesma druga po redu; takav je redoslijed posvjedočen i u rasporedu Hrvatskog krugovala,[19] na kojemu se Lijepa naša izvodila početkom i krajem programa svakog dana.[20]

Istodobno je dirigent i skladatelj Jakov Gotovac pokrenuo inicijativu da se osmisli standardna instrumentacija Lijepe naše koja bi bila službeno priznata u državi. Vlada NDH prihvatila je inicijativu i za izradu instrumentacije zadužila Krešimira Baranovića, Krstu Odaka i samog Gotovca, koji su trebali svoje radove predstaviti doglavniku Mili Budaku na ocjenu, objavljeno je u Hrvatskom narodu 10. lipnja 1941. godine. Već 19. lipnja organizirano je predstavljanje radova u Hrvatskom državnom kazalištu, na kojemu je Budak »prema svojem uvjerenju odlučio […] da se državna himna ima izvoditi u onom obliku, kakav joj je dao harmonizacijom i instrumentacijom poznati hrvatski skladatelj g. Jakov Gotovac«, budući da je ta instrumentacija »najbliža narodu i narodnom shvaćanju«. Gotovac je zatim zadužen za izradu nekoliko inačica himne: »za ženski i muški zbor, za mješoviti zbor, za klavir, za orgulje te za simfonijski i duhački orkestar.« Tom je prigodom određena obvezna inačica teksta, u koji je ubačen spomen Drine zbog nove istočne granice NDH, pa je prvi stih druge strofe glasio »Dravo, Savo, Drino teci, nit ti, Dunav, silu gubi«.[21] Himna se pjevala i zaključenjem prvog zasjedanja Hrvatskog državnog sabora 23. veljače 1942. godine.[22] Ipak, himna se nije službeno usvojila u NDH.

Uloga Lijepe naše kao narodne himne i među članovima partizanskog pokreta očituje se u prvoj partizanskoj pjesmarici naslova Pjesme borbe iz 1942., gdje je Lijepa naša domovina zauzela mjesto na prve dvije stranice zajedno s pjesmom Hej, Slaveni, budućom himnom SFR Jugoslavije. Lijepa naša svirala se tako i na proslavi oslobođenja Otočca 1. svibnja 1943. uz Partizansku pjesmu i Internacionalu, kako piše list Komunističke partije Hrvatske Naprijed. Dana 14. lipnja 1943. održana je druga sjednica prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH-a) u Plitvicama, a po njegov završetak vijećnici su obilježili pjevanjem Lijepe naše.[23] Himna se izvodila i u Topuskom, na otvorenju prvoga Kongresa kulturnih radnika Hrvatske 25. lipnja 1944., kada su ju izvodili Zbor Centralne kazališne družine i Duhački orkestar „Pavao Markovac”.[24] Na zasjedanju Predsjedništva ZAVNOH-a u Splitu 14. travnja 1945., kada je prihvaćen sastav prve Vlade Narodne Republike Hrvatske pod predsjednikom Vladimirom Bakarićem, intonirala se Lijepa naša prije izvedbe federacijske himne Hej, Slaveni.[25]

Službena himna i prijedlozi u SFR Jugoslaviji

Lijepa naša zadržala je svoj status u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, no i dalje tek neslužbeno.[26] Himna se među ostalim podučavala u glazbenoj sekciji Odgojno-popravnoga doma Glina 1950-ih,[27] a oko 1970. počinje se i spontano izvoditi na raznim službenim manifestacijama.[28] Program Radio Zagreba završavan je svake noći njezinim orkestralnim intoniranjem.

Godine 1971., u doba Hrvatskog proljeća, Ustavna komisija Sabora SR Hrvatske predložila je da se Lijepa naša unese u Ustav Socijalističke Republike Hrvatske putem amandmana. Kako bi se odluka donijela, o prijedlogu su se vodile javne rasprave, a dio rasprava skrenuo je k izmjenama teksta u skladu sa »novom političkom realnosti i zahtjevima najširih masa« pod vlašću Saveza komunista Hrvatske.[29][28] Naime, Socijalistički savez općine Vrginmost organizirao je sredinom rujna 1971. raspravu o prihvaćanju ustavnih amandmana. Sudionici su amandmane prihvatili, no ujedno su predložili »da se ona dopuni sadržajem iz narodne revolucije, s naglaskom na bratstvu i jedinstvu iskovanome u narodnooslobodilačkoj borbi«, kako u članku za Vjesnik u srijedu izvještava novinar Darko Stuparić. Dana 17. listopada primjedbe su pooštrene na Općinskom saboru, gdje se ustvrdilo da je Mihanovićeva pjesma »stara romantičarska pjesma koja ne odražava našu stvarnost«. Sjednica Upravnoga odbora Talijanske unije za Istru i Rijeku 23. listopada također je zaključila kako bi himna trebala ući u Ustav, ali da bi »tekst […] trebao biti usklađen sa sadržajem socijalističke stvarnosti u Hrvatskoj«. Istom su prilikom u raspravama obalnih i otočnih općina izneseni prijedlozi da se tekst izmijeni kako bi odrazio »pomorski karakter hrvatske države«; u Hrvatskom tjedniku objavljen je prijedlog da se stih »kud li šumiš, svijetu reci« izmijeni u »sinje more, svijetu reci«.[28]

Stuparić je primjedbe i prijedloge odbacio, tvrdeći da »njezina starost ili, bolje rečeno, tradicija, pa čak i njezina romantičnost ne čine je manje suvremenom i manje vrijednom«, da »ona ni jednim svojim dijelom ne umanjuje sadržaj naše stvarnosti, niti može smetati našoj socijalističkoj opredijeljenosti. Ustalom, i najviša načela ovog našeg socijalizma u njoj su sadržana – sloboda, težnja miru i bratstvo« te da je »Ustavna komisija […] predložila […] "Lijepu našu" za himnu u njezinu izvornome a u narodu sve do danas zadržanome obliku. Sada i nije rasprava o tome da li treba nešto u njoj mijenjati, nego o tome da li se prihvaća za himnu SR Hrvatske ili ne. Opće je uvjerenje da ju je narod, u velikoj većini, takvom već prihvatio.«[28]

Konačno, Lijepa naša prvi je puta u povijesti službeno proglašena državnom himnom u prvom ustavnom amandmanu SR Hrvatske (točka 4.) dana 29. veljače 1972. godine. U točki je pisalo da je »Himna Socijalističke Republike Hrvatske [...] Lijepa naša domovino«, što je preneseno i u Ustav SR Hrvatske 1974. godine.[30][10]

Obvezatna forma u Republici Hrvatskoj

Članak 11. Ustava Republike Hrvatske, koji je donesen 1990. godine, glasi: »Himna je Republike Hrvatske "Lijepa naša domovino".«[31] a Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske (1990.) sadrži njezin službeni tekst i notni zapis – koji su time postali obvezatni – kao i dozvoljene te zabranjene načine uporabe tih državnih simbola.[32] Već tada, i dalje u sklopu SFRJ, hrvatska himna počela se izvoditi samostalno, bez himne federacije, i to često uz polaganje desne ruke na srce.[33]

Spomen

Spomenici

Spomenik u Zajezdi

Usred doline na Zelenjaku je podignut spomenik hrvatskoj himni u obliku obeliska visokoga 12,20 m koji je postavljen zalaganjem Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, 24. studenoga 1935. godine. Ovdje je, navodno, Mihanović bio nadahnut za pisanje himne. Na otkrivanju spomenika unatoč vremenskim nepogodama bilo je nazočno preko 20 000 osoba koje su otpjevale himnu nekoliko puta.[34]

Na Trgu hrvatskih branitelja (danas dr. Franje Tuđmana) u Glini postavljena je 1996. bista Josipa Runjanina i spomenik himni.[35]

Ostalo

O nastanku himne brodski književnik Antun Matasović napisao je dramu Lijepa naša: gluma u jednom činu o postanku hrvatske himne, objavljenu 1936. godine u Hrvatskom književnom društvu sv. Jeronima, Zagreb.[36]

Školska knjiga objavila je 2017. godine slikovnicu Lijepa naša domovino koju je ilustrirala Marsela Hajdinjak. Slikovnica uključuje prijevod himne na pet jezika (engleski, talijanski, francuski, njemački i španjolski; prev. Mate Maras i Viktor Žmegač), ilustracije stihova, notni zapis i priču o nastanku himne prilagođenu mlađim uzrastima. Prema urednici Emici Calogjeri Rogić, ideja za slikovnicu nastala je zbog majke Meksikanke iz New Yorka udane za Hrvata, koja je svome djetetu htjela približiti hrvatski nacionalni identitet jednako kao što je mogla meksički. Slikovnica je predstavljena na Interliberu te godine, što je dječji zbor »Kikići i genijalci« popratio izvedbom himne.[37]

Bibliografija

  • Magjer, Rudolf, ur. 1921. Hrvatska himna A. Mihanovića J. Runjanina. Klub hrvatskih književnika. Osijek. (65 str.)
  • Tomašek, Andrija. 1990. “Lijepa naša”. Pripovijest o hrvatskoj himni. Muzički informativni centar Koncertne direkcije (suradnici: Jasna Antunović, Ivan Živanović, Miljenko Bernfest; 146 str.)
  • Jagarčec, Nadica; Blažičko, Zvonimir. 1995. Lijepa naša domovino: spomen-monografija povodom 160. godišnjice prvog pisanog spomena hrvatske himne i 60. godišnjice spomenika u Zelenjaku. Općina Tuhelj. Tuhelj. (78 str.)
  • Jankovič, Ján. 2006. Lijepe naše : spomenica u čast 170. obljetnice Mihanovićeve pjesme Hrvatska domovina - Lijepa naša domovino i 100. obljetnice njezina prvoga prepjeva na slovački. Prijevod: Rappensbergerova-Jankovičova, Nada. Meridijani, INA – Industrija nafte. Samobor, Zagreb. ISBN 9532390391 (163 str.)
  • Dragun, Tomislav. 2011. 120 godina hrvatske himne : 8. rujna 1891. – 2011. Ognjište. Zagreb. ISBN 9789537750268 (123 str.)

Izvori

  1. ↑ Božo Skoko, Hrvatski velikani, Večernji edicija, Zagreb, 2014., str. 279., ISBN 9789532802306
  2. ↑ Čl. 15. – 22. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 55/90., te čl. 137. Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje, Narodne novine, br. 26/93. i 29/94.)
  3. 1 2 Golec, Ivica. Banska krajina u djelima svećenika Josipa Marića (1807. – 1883.) i Pavla Lebera (1844. – 1919.) // Croatica Christiana Periodica, br. 57., (2006.), str. 155.-176., (Hrčak), fusnota 22 na str. 159.:
    »Najvjerojatnije ju je uglazbio Josip Runjanin (1821.–1878.), onodobni kadet Prve banske pukovnije u Glini, na tekst pjesme Horvatska domovina Antuna Mihanovića. Neki misle da je Lijepu našu skladao onodobni kapelnik pukovnijske glazbe u Glini Josip Wendl. Nesporno je da su je časnici i poznatiji građani pjevali u Glini već tijekom 1846. dakle gotovo 50 godina prije njezina proglašenja hrvatskom himnom (1891.). (Usp. o tome, Pjevački vjesnik, 6 (1910.), 10, 108-109; Milan BABIĆ, »U Glini je prvi put 1846. g. odjeknula hrvatska himna«, Jutarnji list, 29 (1939.), 10029, 12.«
  4. 1 2 Lijepa naša domovino …  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. rujna 2019. (Wayback Machine):
    »Nije posve sigurno tko je skladao glazbu, no uvriježilo se mišljenje da je to bio hrvatski časnik u austrougarskoj vojsci i glazbeni amater Josip Runjanin. Runjanin je kao kadet služio u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini, pod zapovjedništvom pukovnika Josipa Jelačića, te se zato smatra da je popijevka tamo skladana.«, nsk.hr, 14. ožujka 2017., pristupljeno 9. kolovoza 2020.
  5. 1 2 3 4 Mrkalj 2020., str. 37.
  6. ↑ Mrkalj 2020., str. 33–37.
  7. 1 2 Runjanin, Josip. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 6. veljače 2026.
  8. ↑ Barac, Antun. (prir.); Matoš, Milan. (sabrao) Djela A. G. Matoša, sv. 4., Izd. Binoza – nakladni zavod, Zagreb, 1935., str. 231.
  9. ↑ Denis Derk, Umro autor pjesme "Vrijeme je da se događa napokon čovjek", Večernji list, 7. studenoga 2012.
  10. 1 2 himna. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 6. veljače 2026.
  11. ↑ Mratinić 2011., str. 277–278.
  12. ↑ Mratinić 2011., str. 277.
  13. 1 2 Mrkalj 2020., str. 100.
  14. ↑ Mrkalj 2020., str. 30.
  15. ↑ Mrkalj 2020., str. 31.
  16. ↑ Mrkalj 2020., str. 38.
  17. ↑ Povijest HRT-a. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 6. veljače 2026.
  18. ↑ Lajos, Máté. 1. travnja 2022. „Ustaška pjesma” kao ustaška himna. Časopis za suvremenu povijest. 54 (1): 139–168. doi:10.22586/csp.v54i1.19248. ISSN 0590-9597
  19. ↑ Lajos 2022., str. 151.
  20. ↑ Mrkalj 2020., str. 61.
  21. ↑ Mrkalj 2020., str. 55–56.
  22. ↑ Mrkalj 2020., str. 58.
  23. ↑ Mrkalj 2020., str. 62.
  24. ↑ Mrkalj 2020., str. 64.
  25. ↑ Mrkalj 2020., str. 65.
  26. ↑ Mrkalj 2020., str. 66.
  27. ↑ Mrkalj 2020., str. 67.
  28. 1 2 3 4 Stuparić, Darko. Studeni 1971. "Lijepa naša" Postaje himnom SR Hrvatske: Bila je to svečana pjesma partizana, a ne himna NDH…. Vjesnik u srijedu. Pristupljeno 6. veljače 2026. Prenosi YugoPapir
  29. ↑ Mrkalj 2020., str. 75.
  30. ↑ Mrkalj 2020., str. 76.
  31. ↑ Ustav Republike Hrvatske. Narodne novine. Pristupljeno 6. veljače 2026.
  32. ↑ Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske. Narodne novine. Pristupljeno 6. veljače 2026.
  33. ↑ Mrkalj 2020., str. 84.
  34. ↑ Marijan Machala. 2017. Zelenjak (Zaštićeni krajobraz prirode i spomen-područje hrvatske himne). U: Marijan Machala i suradnici. 2017. Povjesnica Zmajskoga stola u Krapini Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” 1995. – 2015. Zagreb: Družba „Braća Hrvatskog Zmaja“, str. 210.-211. (  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. siječnja 2019. (Wayback Machine); pristupljeno 15. siječnja 2019.).
  35. ↑ Mrkalj 2020., str. 99.
  36. ↑ Matasović, Antun. 1936. Lijepa naša : gluma u jednom činu o postanku hrvatske himne. Katalog Nacionalne sveučilišne knjižnice. Pristupljeno 7. veljače 2026.
  37. ↑ mn/h. 12. studenoga 2017. Interliber: Hrvatska himna dobila slikovnicu na pet jezika. direktno.hr. Pristupljeno 7. veljače 2026.

Literatura

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Lijepa naša domovino


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Lijepa_naša_domovino&oldid=7413058"