Jure Kaštelan: razlika između inačica
m uklonjena promjena suradnika 78.1.58.145 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika PajoPajimir Oznaka: brzo uklanjanje |
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
||
Redak 2: | Redak 2: | ||
Jure Kaštelan rodio se u Zakučcu kraj Omiša, na rijeci Cetini na obroncima Mosora. Klasičnu gimanziju pohađao je u Splitu, a od 1938. studirao je jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1940. objavio je u vlastitoj nakladi, s ilustracijama [[Edo Murtić|Ede Murtića]], svoju prvu zbirku ''Crveni konj'' (1940.). U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] sudjeluje u obrani domovine s partizanskim snagama. |
Jure Kaštelan rodio se u Zakučcu kraj Omiša, na rijeci Cetini na obroncima Mosora. Klasičnu gimanziju pohađao je u Splitu, a od 1938. studirao je jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1940. objavio je u vlastitoj nakladi, s ilustracijama [[Edo Murtić|Ede Murtića]], svoju prvu zbirku ''Crveni konj'' (1940.). U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] sudjeluje u obrani domovine s partizanskim snagama. |
||
Do [[1980.]] godine voditelj je ''Katedre za teoriju književnosti'' na [[FFZG|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]], a neko vrijeme i lektor na [[Sorbonne|Sorbonni]]. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima ([[Federico García Lorca|Lorca]]). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi ''Tifusari''. Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s [[ruski jezik|ruskog]] i [[talijanski jezik|talijanskog]]. Zajedno s [[Bonaventura Duda|Bonaventurom Dudom]] uredio je [[Zagrebačka Biblija|hrvatsko izdanje Biblije (1968)]]. Smrt ga je zatekla na mjestu ravnatelja Instituta za književnost i teatrologiju HAZU-a. |
Do [[1980.]] godine voditelj je ''Katedre za teoriju književnosti'' na [[FFZG|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]], a neko vrijeme i lektor na [[Sorbonne|Sorbonni]]. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima ([[Federico García Lorca|Lorca]]). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi ''Tifusari''. Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s [[ruski jezik|ruskog]] i [[talijanski jezik|talijanskog]]. Zajedno s [[Bonaventura Duda|Bonaventurom Dudom]] uredio je [[Zagrebačka Biblija|hrvatsko izdanje Biblije (1968)]]. Smrt ga je zatekla na mjestu ravnatelja Instituta za književnost i teatrologiju HAZU-a. Šestanica ljubav |
||
==Djela== |
==Djela== |
Inačica od 1. prosinca 2018. u 22:19
Jure Kaštelan (Zakučac kraj Omiša, 18. prosinca 1919. – Zagreb, 24. veljače 1990.), hrvatski pjesnik i književnik.
Jure Kaštelan rodio se u Zakučcu kraj Omiša, na rijeci Cetini na obroncima Mosora. Klasičnu gimanziju pohađao je u Splitu, a od 1938. studirao je jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1940. objavio je u vlastitoj nakladi, s ilustracijama Ede Murtića, svoju prvu zbirku Crveni konj (1940.). U Drugom svjetskom ratu sudjeluje u obrani domovine s partizanskim snagama. Do 1980. godine voditelj je Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektor na Sorbonni. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima (Lorca). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi Tifusari. Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog. Zajedno s Bonaventurom Dudom uredio je hrvatsko izdanje Biblije (1968). Smrt ga je zatekla na mjestu ravnatelja Instituta za književnost i teatrologiju HAZU-a. Šestanica ljubav
Djela
Zbirke pjesama
- Crveni konj (1940.)
- Pijetao na krovu (1950.)
- Biti ili ne (1955.)
- Malo kamena i puno snova (1957.)
- Divlje oko (1978.)
- Pjesništvo
Ostalo
- Pijesak i pjena (1958.), drama
- Čudo i smrt (1961.) lirska proza
Nagrade
- Vladimir Nazor
- Goranov vijenac
- Braća Šimić[1]
Izvori
- ↑ http://www.simicevisusreti.info/susreti/simiceva-nagrada.html Šimićeva nagrada