Prijeđi na sadržaj

Weimar

Koordinate: 50°59′N 11°19′E / 50.983°N 11.317°E / 50.983; 11.317
Izvor: Wikipedija
Weimar
Weimar
Grb grada Weimar
Koordinate: 50°59′N 11°19′E / 50.983°N 11.317°E / 50.983; 11.317
Država Njemačka
Savezna država Zastava Tiringije Tiringija
Gradonačelnik Peter Kleine
Površina 84,26 km2
Nadmorska visina 208 m
Stanovništvo 65.233 (31. prosinca 2009.)
Gustoća stanovništva 768 stan./km2
Poštanski broj 99401–99441
Pozivni broj 03643 (Taubach: 036453)
Registarska oznaka WE
Službena stranica weimar.de
Karta
Weimar na zemljovidu Njemačke
Weimar
Weimar
Položaj grada na karti Njemačke

Weimar je grad u njemačkoj saveznoj pokrajini Tiringiji. Grad je poznat po svojoj kulturnoj baštini i brojnim umjetničkim djelima, slavnim stanovnicima i po tome da je dao ime Weimarskoj Republici (1918. – 33.), njemačkoj državi nastaloj nakon Prvog svjetskog rata na izborima početkom 1919. god. kada je donesen prvi njemački demokratski Ustav. Međutim, grad je bio i žarište njemačkog prosvjetiteljstva i mjesto u kojem su spisatelji Goethe i Schiller razvili književni pokret Weimarski klasicizam. Grad je bio i rodno mjesto Weimarske škole umjetničkih zanata i Bauhaus pokreta, koji je 1919. god. osnovao Walter Gropius s umjetnicima kao što su: Vasilij Kandinski, Paul Klee, Oskar Schlemmer, Lyonel Feininger.

Mnoga mjesta u središtu grada su UNESCO-ova svjetska baština.


Povijest

[uredi | uredi kôd]
Goethe i Schiller ispred Njemačkog narodnog kazališta i simfonijske dvorane u Weimaru.

Najstariji zapis o gradu potječe iz 899. god. Weimar je bio glavni grad kneževine, a nakon 1815. god. i Velikog vojvodstva, Sachsen-Weimar (do 1918.). Ime grada se mijenjalo od "Wimares" (po vinu) preko "Wimari" do "Wimar" i naposljetku "Weimar". God. 1410., dobio je titulu slobodnog grada sa svim pravima, ali je razvitak grada u nastanku poremetio veliki požar 1424. god.

Za vrijeme vladavine Ane Amalije (1758. – 1775.) i njezinog sina Karla Augusta (1809. – 1828.) Weimar je postao važnim kulturnim središtem Europe. U gradu su djelovali književnici kao što su: Goethe, Schiller i Johann Gottfried von Herder, te glazbenici: Johann Nepomuk Hummel (Mozartov učenik), Liszt i Johann Sebastian Bach. Na poziv vojvode Karla Augusta Goethe odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1780. god. slobodni zidar weimarske lože Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog kazališta. Poput Schillera, i on je pokopan u Weimaru.

Kako je glavni grad Njemačke, nakon Njemačke revolucije 1918. god. bio pod konstantnim uličnim neredima, Državno vijeće se nije moglo sastati u Berlinu, te je prvi ustav Republike Njemačke sastavljen je u Weimaru i od tada se Njemačka zvala i Weimarskom Republikom.

Bauhaus u Weimaru je bila škola arhikteture i primijenjene umjetnosti u Weimaru, u razdoblju od 1919. do 1931. godine, koju je osnovao arhitekt Walter Gropius.

God. 1937., nacisti su izgradili koncentracijski logor Buchenwald, samo osam kilometara od Weimara. Između srpnja 1938. i travnja 1945. god., tu je zatvoreno oko 240.000 ljudi, uključujući i 168 savezničkih zarobljenika. Broj umrlih u logoru Buchenwald se procjenjuje na 56.545. Od 1945. do 1950. god., Sovjetski Savez se koristio okupiranim koncentracijskim logorom Buchenwald za utamničenje poraženih nacista i nepodobnih Nijemaca. Dana 6. siječnja 1950. god., Sovjeti su predali logor Ministarstvu unutarnjih poslova Istočne Njemačke. Weimar je bio u Istočnoj Njemačkoj od 1949. do Ujedinjenja Njemačke (1990.).

Weimar je bio europski glavni grad kulture za 1999. godinu.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Klasicistički Weimar
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država
Godina uvrštenja1998. (22. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:846
Dvorac Ettersburg s parkom
Dvorac Belvedere

Zaštićeni spomenici svjetske baštine

[uredi | uredi kôd]
Povijesno groblje
Novi prirodoslovni muzej

Klasicistički Weimar (1998.)

  • Knjižnica vojvotkinje Anne Amalije (Herzogin Anna Amalia Bibliothek) koja datira iz 1691. god. (jedna od najstarijih u Europi), spada u UNESCO-ovu svjetsku baštinu, a sadržavala je preko 1,000,000 svezaka (poput Goetheovog remek-djela Faust i izvorne luteranske Biblije iz 1534.) i glazbenu kolekciju vojvotkinje. Dana 2. rujna 2004. god., u knjižnici je izbio požar u kojemu je stradalo od 40-50,000 svezaka;, veliki gubitak za njemačku kulturu i cijeli svijet. Dana 24. listopada 2007. god., knjižnica je ponovno je otvorena, a posjetitelji moraju rezerviraju ulaznice više mjeseci unaprijed.
  • Državni Goetheov muzej i Goetheova kuća
  • Goethe's Gartenhaus
  • Schillerova kuća i muzej (Schillers Wohnhaus)
  • Herderove zgrade (Gradska crkva sv. Petra i Pavla, Herderova kuća i Stara Weimarska gimnazija )
  • Gradski dvorac (Weimarer Stadtschloss) i dvorski muzej (Schlossmuseum)
  • Wittumspalais
  • Povijesno groblje Friedhof s kraljevskom kriptom
  • Ilm park s Rimskom kućom, Gotheovom vrtnom kućom i Zvjezdastim vrtom
  • Dvorac Belvedere (Schloss Belvedere) s parkom i oranžerijom
  • Dvorac Ettersburg s parkom
  • Dvorac Tiefurt (Schloss Tiefurt)
  • Schillerova kuća
    Schillerova kuća
  • Crkva sv. Petra i Pavla
    Crkva sv. Petra i Pavla
  • Gradski dvorac
    Gradski dvorac
  • Gotheova vrtna kuća u parku Ilm
    Gotheova vrtna kuća u parku Ilm

Spomenici Bauhausa (1996.)

  • Zgrada Sveučilišta Bauhaus u Weimaru
  • Škola umjetničkih zanata u Weimaru
  • Izložbeni paviljon Haus am Horn (Musterhaus Am Horn)

Ostale znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
  • Lisztov muzej
  • Njemačko narodno kazalište i simfonijska dvorana (Deutsches Nationaltheater und Staatskapelle Weimar)
  • Novi prirodoslovni Weimarski muzej
  • Muzej Bauhausa
  • Buchenwald memorijal
  • Nietzsche arhiv
  • Dvorac Kochberg (Schloss Kochberg)

Prijateljski gradovi

[uredi | uredi kôd]

Poznati stanovnici

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Weimar
Nedovršeni članak Weimar koji govori o gradu u Njemačkoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
v • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Kulturna baština (48)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Granice Rimskog Carstva - Donji germanski limes (2021.) 9) • Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio) (2021.) 10) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Mathildenhöhe, umjetnička kolonija u Darmstadtu (2021.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • ShUM gradovi: Speyer, Worms i Mainz (2021.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Baden-Baden, Bad Ems i Bad Kissingen) (2021.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]  9) Zajednička svjetska baština Nizozemske i Njemačke  10) Zajednička svjetska baština Austrije, Njemačke i Slovačke 

v • u
Europske prijestolnice kulture
1985. - Atena • 1986. - Firenca • 1987. - Amsterdam • 1988. - Zapadni Berlin • 1989. - Pariz • 1990. - Glasgow • 1991. - Dublin • 1992. - Madrid • 1993. - Antwerpen • 1994. - Lisabon • 1995. - Luxembourg • 1996. - Kopenhagen • 1997. - Solun • 1998. - Stockholm • 1999. - Weimar • 2000. - Reykjavik, Bergen, Helsinki, Bruxelles, Prag, Krakov, Santiago de Compostela, Avignon, Bologna • 2001. - Porto, Rotterdam • 2002. - Brugge, Salamanca • 2003. - Graz • 2004. - Genova, Lille • 2005. - Cork • 2006. - Patras • 2007. - Luxembourg i Grande Région, Sibiu • 2008. - Liverpool i Stavanger • 2009. - Linz i Vilnius • 2010. - Essen, Pečuh i Istanbul • 2011. - Turku i Tallinn • 2012. - Maribor i Guimarães • 2013. - Košice i Marseille • 2014. - Umeå i Riga • 2015. - Mons i Plzen • 2016. - San Sebastián i Wrocław • 2017. - Aarhus i Pafos • 2018. - Valletta i Leeuwarden • 2019. - Plovdiv i Matera • 2020. - Rijeka i Galway • 2022. - Kaunas, Esch-sur-Alzette i Novi Sad • 2023. - Vesprim, Temišvar i Eleusis • 2024. - Tartu, Bad Ischl i Bodø • 2025. - Nova Gorica / Gorica, Chemnitz • 2026. - Oulu i Trenčin • 2027. - Liepāja
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Weimar&oldid=7003051"