Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s HDZ BiH)
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvatska demokratska zajednica
Bosne i Hercegovine
Logo of the HDZ BiH.svg
Predsjednik Dragan Čović[1]
Glavni tajnik Vlado Džoić
Zamjenik predsjednika Nikola Lovrinović[2]
Potpredsjednici Borjana Krišto[2]
Marinko Čavara[2]
Mladen Bošković[2]
Anto Domić[2]
Glasnogovornik upražnjeno
Osnivač Davor Perinović[3]
Osnovana 18. kolovoza 1990.
Sjedište Mostar
Država djelovanja Bosna i Hercegovina
Sestrinska stranka Hrvatska demokratska zajednica
Broj članova (2014.) 35 000
Ideologija federalizam,[4]
demokršćanstvo,[5]
konzervativizam[5]
Politički položaj desni centar
Nacionalna skupina HNS BiH
Zastupnički dom BiH
3 / 42
Dom naroda BiH
2 / 15
Zastupnički dom FBiH
12 / 98
Dom naroda FBiH
9 / 58
Službene boje     
Službena stranica

Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (kratica: HDZ BiH) je politička stranka u Bosni i Hercegovini. Osnovana je 18. kolovoza 1990. u Sarajevu, bila je dionik nacionalno-demokratskog pokreta Hrvata i sastavnica Hrvatske demokratske zajednice koja je preuzela vlast u Hrvatskoj nakon prvih demokratskih izbora. Vrlo se brzo nametnula kao nacionalna stranka hrvatskog naroda u BiH, a zajedno s ostale dvije nacionalne stranke SDA i SDS je pobijedila na prvim demokratskim izborima u BiH krajem 1990. i tvorila koalicijsku vladu. Predsjednik stranke je dr. Dragan Čović.

Povijest[uredi VE | uredi]

Grb Hrvatske demokratske zajednice

Utemeljenje HDZ-a BiH[uredi VE | uredi]

Demokratski procesi u Hrvatskoj i Sloveniji utjecali su s nekoliko mjeseci zakašnjenja i na Bosnu i Hercegovinu. Pored želje za demokracijom usko povezano bilo je nacionalno pitanje Hrvata, Srba i Muslimana. Hrvati u Bosni i Hercegovini do 1990. znatno su manje imali svoja nacionalna prava, iako konstitutivan narod, u školama se nije podučavao ni hrvatski jezik. Zastupljenost Hrvata u javnim službama bilo je marginalno.

U tim okolnostima program Franje Tuđmana i Hrvatske demokratske zajednice snažno je utjecalo na Hrvate u Hercegovini, Srednjoj Bosni i Bosanskoj Posavini. Prvi inicijativni odbor u Bosni i Hercegovini sastao se 26. veljače 1990 u Grudama. Dolazi do osnivanja općinskih odbora u Širokom Brijegu, Ljubuškom, Grudama, Posušja i Tomislavgrada, te ovi općinski odbori 22. travnja 1990. osnivaju Koordinacijski odbor HDZ BiH zapadne Hercegovine. Prvi veliki javni skup održan je 30. lipnja 1990. u Grudama, iako ga je MUP Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine zabranio.

U Sarajevu je 18. kolovoza 1990. u dvorani Skenderija održan Prvi opći sabor HDZ BiH. Sabor stranke usvojio je dva dokumenta:

  • Programska deklaracija utemeljivačke skupštine HDZ BiH,
  • Statut HDZ BiH

U Programskoj deklaraciji definirani su ciljevi stranke, među kojima su bili:

  1. Uspostava građanskih i demokratskih političkih sloboda; sloboda iznošenja svoga uvjerenja, pravna sigurnost i osobna nepovredivost svakog pojedinca bez obzira na njegovu nacionalnu i religijsku pripradnost, na idejno i političko opredjeljenje
  2. Neotuđivo pravo sviju na udruživanje prema vlastitim programima
  3. Pretvaranje sindikata u slobodne radničke saveze, radnička upravljanja u dioničku, a ne formalnu participaciju u upravljanju
  4. razvitak narodnog gospodarstva, sloboda tržišta roba, rada i kapitala, zajamčenost privatnog poduzetništva.

Sabor je za predsjednika izabrao Davorina Perinovića, no nakon njegova posjeta Hrvatima u Australiji došlo je do određenih tenzija, pa je 7. rujna iste godine opozvan s dužnosti, a Predsjedništvo HDZ-a BiH izabralo je Stjepana Kljujića za v.d. predsjednika.

Prvi demokratski izbori[uredi VE | uredi]

Odmah nakon održavanja stranačkog sabora HDZ BiH krenula je u kampanju za prve demokratske izbore. Prvi izbori održani su 18. listopada 1990. na kojoj HDZ BiH osvaja hrvatske glasove i dobiva 18,35% mandata odnosno u parlamentu BiH. Od sedam članova kolektivnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine oba hrvatska člana Franjo Boras i Stjepan Kljujić izabrani su iz redova HDZ-a.

Nekoliko mjeseci kasnije, 23. ožujka 1991. godine, održana je 1. Konvencija HDZ-a BiH u Mostaru, na kojoj je izabrano Predsjedništvo HDZ BiH na čelu s Stjepanom Kljujićem, za potpredsjednike izabrani su Mate Boban i Vitomir Lukić.

Početak rata i uspostava HZ i HR Herceg-Bosne[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Stvaranje hrvatskih zajednica u Bosni i Hercegovini i Livanjsko pitanje

Nakon Balvan-revolucije u Hrvatskoj u srpnju i kolovozu 1990. političko vodstvo Hrvata u Bosni i Hercegovini počeo je pripreme za samoorganiziranje. Muslimansko političko vodstvo još je vjerovalo u opstanak Jugoslavije i nije se pripremila za otpor velikosrpskom planu o pripajanju Bosne i Hercegovine Srbiji.

Nakon zaustavljanja tenkova JNA na granici sela Dobrića i Pologa u zapadnoj Hercegovini 7. svibnja 1991. počela je organizirana obrana. Agresija JNA na BiH započela je u noći 30. rujna 1991. godine napadom na hrvatsko selo Ravno. Predsjedatelj Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović tvrdio je da rata neće biti. Vodstvo BiH ništa ne poduzima.

Krajem 1991. i početkom 1992., HDZ prolazi kroz razdoblje unutarstranaĉkog sukoba u vodstvu stranke. Dotadašnji predsjednik HDZ-a BiH Stjepan Kljujić je već duže vremena bio izložen kritik ama zbog prepopustljive politike prema Izetbegoviću i SDA, što je u nekoliko navrata i naštetilo hrvatskim nacionalnim interesima. To se najviše oslikavalo kroz pitanje uređenja BiH, naime, Kljujić je nedovoljno zastupao koncept kantonalnog uređenja, često braneći i Izetbegovićevu unitarističku politiku.

HDZ BiH putem legalnih izabranih predstavnika vlasti donosi 18. studenog 1991. političku odluku o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (kratica: HZ H-B ili HZ Herceg-Bosna), koja se uspostavlja kao politička, kulturna, gospodarska i područna cjelina unutar države Bosne i Hercegovine. Za predsjednika izabran je Mate Boban.

Boban zalagao za za decentraliziranu i federaliziranu BiH, te za afirmaciju hrvatskih zajednica nasuprot Kljujićevoj popustljivoj politici. Na sjednici Središnjeg odbora HDZ-a BiH, 2. veljače 1992. godine, sudjelovao je i Stjepan Mesić u funkciji predsjednika izvršnog odbora HDZ-a Hrvatske. Na toj sjednici, dotadašnji predsjednik HDZ-a BiH Stjepan Kljujić je podnio ostavku zbog gubitka povjerenja velikog dijela HDZ-a BiH, a kasnije i Zagreba. Na tu Kljuićevu odluku utjecao je autoritetom svoje funkcije i Mesić.

HDZ BiH se ujedno zalagao za neovisnost Bosne i Hercegovine i dok su se srpski zastupnici pod vostvom SDS-a od listopada 1991. povukli iz zajedničkih tijela BiH zalagajući se protiv samostalne BiH, glasovima bošnjačkih i hrvatskih predstavnika proglašena je neovisnost BiH od SFRJ. HDZ BiH poziva Hrvate da na referendumu o neovisnosti izađu i glasuju za samostalnost BiH. Srbi su bojkotirali referendum održan 1. ožujka 1992. Dana 8. travnja 1992. HZ Herceg-Bosna osniva Hrvatsko vijeće obrane (HVO), mnogi Muslimani ulaze u postrojbe HVO-a.[6] Istog mjeseca BiH postaje međunarodno priznata država., u svibnju 1992. počinje rat u Bosni i Hercegovini.

Za vršitelja dužnosti predsjednika HDZ-a BiH, na sjednici Glavnog odbora 15. ožujka 1992. godine u Bugojnu, izabran je Milenko Brkić. Boban je izabran za jednog od nekoliko članova Predsjedništva stranke. Dr. Milenko Brkić je izabran za predsjednika ove stranke, 26. kolovoza 1992. godine u Međugorju, a 24. listopada 1992. godine, također na sjednici Glavnog odbora HDZ-a BiH u Posušju podnio je ostavku na tu dužnost. Za vršitelja dužnosti predsjednika stranke izabran je Mate Boban, čiji je izbor ponovno potvrđen na Drugom saboru Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, 14. studenog 1992. godine u Mostaru.

HDZ BiH djeluje u ratnim prilikama. Dana 24. kolovoza 1993. u Livnu je održana sjednica Središnjeg odbora stranke koja donosi odluku o osnivanju Hrvatske Republike Herceg-Bosne (kratica: HR Herceg-Bosna). Dana 28. kolovoza 1993. Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i zastupnici hrvatskog naroda u Vijeću općina Skupštine Republike Bosne i Hercegovine donose Odluku o konstituiranju Zastupničkog doma HR Herceg-Bosne kao najvišeg predstavničkog tijela i nositelja zakonodavne vlasti u HR Herceg-Bosni. Odluka polazi od neotuđivosti, nedjeljivosti i neprenosivosti prava hrvatskog naroda u BiH kao jednog od tri konstitutivna naroda. [7]

Tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba, HDZ BiH donosi političku deklaraciju u kojemu se zauzima za stvaranje Unije republika BiH triju konstitutivna naroda.

Washingtonski i Daytonski sporazum[uredi VE | uredi]

Dario Kordić sa suprugom Venerom Kordić
predsjednik HDZBiH (1994.-1995.)

Dana 18. ožujka 1994. Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina (Bošnjaci) potpisuju Washingtonski sporazum.

Dana 9. i 10. srpnja 1994. u Mostaru održan je 3. Opći sabor HDZ-a BiH. Na saboru usvojena je Programska deklaracija u kojemu se HDZ BiH vidi kao:

  • narodna stranka koja svoj program temelji na načelima kršćanske civilizacije,
  • sastavnica Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu,
  • zalaže se okončanje rata i iznalaženje pravednog mira u BiH i Hrvatskoj,
  • povratak na ognjišta prognanih,
  • provedba Washingtonskog sporazuma o Federaciji BiH i njezinoj konfederaciji s Republikom Hrvatskom.

Sabor HDZ-a za novog predsjednika bira Daria Kordića. Dolazi do oživljavanja stranačkog rada i općinskih organizacija, te se održava prva Konvencija podmlatka stranke, Mladeži HDZBiH.

U studenom 1995. dogovoren je Daytonski sporazum. Na sjednici Predsjedništva HDZ BiH održanom 2. prosinca 1995. razmatran je mirovni sporazum i pitanja njene provedbe. Krešimir Zubak daje ostavku na dužnost predsjednika HR Herceg-Bosne i predsjednika Federacije BiH, no na toj dužnosti ostaje do izbora. Protiv Daria Kordića tužitelj Haškog suda Richard Goldstone u studenome 1995. podiže optužnicu po zapovjednoj odgovornosti za pogibelji Muslimana u Ahmićima u općini Vitez. Dario Kordić radi međunarodnog pritiska daje ostavku na dužnost predsjednika HDZBiH, v.d. predsjednik postaje dopredsjednik Ivo Lozančić. Središnji odbor stranke 12. siječnja 1996. bira Božu Rajića za novog predsjednika stranke.

Uspostava Federacije Bosne i Hercegovine[uredi VE | uredi]

Tijekom 1996. HDZ BiH radi na implementaciji obiju sporazuma i oživotvorenja Federacije Bosne i Hercegovine, te se vode intenzivni razgovori s bošnjačkom stožernom strankom SDA o podjeli vlasti na općinskim i županijskim (kantonalnim) razinama, kao i na razini Federacije i države. Dana 9. ožujka 1996. Zastupnički dom HR Herceg-Bosne donosi odluku o postupnom prijenosu funkcije civilne vlasti HR H-B na tijela vlasti Federacije BiH. Održavaju se utemeljiteljske skupštine županija u novoj Federaciji. U svibnju na sjednici Predsjedničkog vijeća HR Herceg-Bosne reorganizirana je Vlada HR Herceg-Bosne u prijelaznom razdoblju, te je činila šest ministarstva. Hrvatska Republika Herceg-Bosna formalno je ukinuta 14. kolovoza 1996. godine. Na 4. Saboru HDZ BiH za predsjednika potvrđen je Božo Rajić, izabrani su potpredsjednici i 45 članova Središnjeg odbora.

Pobjeda HDZ-a na izborima 1996.[uredi VE | uredi]

Plakat HDZ BiH za izbore 2006.

U rujnu 1996. održani su prvi izbori nakon rata. HDZ i nakon rata ostaje dominantna politička snaga hrvatskog naroda. Hrvatski član Predsjedništva BiH postaje Krešimir Zubak. U Zastupničkom domu Bosne i Hercegovine HDZ osvaja svih 8 hrvatskih zastupnika (SDA 19, SDS 9, ostali 6, ukupno: 42 zastupnika). U Zastupničkom domu Federacije BiH HDZ osvaja 36 zastupnika, HSP 2 (SDA 78, Stranka za BiH 10, SDP 10, DNZ Fikreta Abdića 3, ukupno: 140 zastupnika). U Narodnoj skupštini Republike Srpske HDZ nema mandata. U RS pobjeđuje SDS s 45 od 83 zastupnika.

Na županijskoj razini HDZ pobjeđuje u hrvatskim i mješanim županijama. Apsolutnu većinu ima u slijedećim županijama:

Veliki udio ima:

Izuzevši u Goraždansko-podrinjskoj županiji HDZ je u svim županijama zastupljena:

HDZ BiH na udaru visokih predstavnika[uredi VE | uredi]

Ante Jelavić, izabran za predsjednika HDZ-a BiH na Petom saboru u svibnju 1998.

U vrijeme pred Peti sabor HDZ-a i izbor novog predsjednika, predsjednik Tuđman podržavao je Božu Ljubića na mjestu novog predsjednika HDZ-a BiH. Na njegovo protivljenje izboru federalnog ministra obrane Ante Jelavića utjecao je Ivo Lučić, šef HIS-a u BiH. Lučić se također protivio biranju u Predsjedništvo stranke Dragana Čovića, zbog njegovog jugoslavenstva u mladosti i Jadranka Prlića, zbog umiješanosti u kriminalne radnje. Jelavić je, međutim, uživao potporu veterana i generala HVO-a.[8]

Peti sabor HDZ-a BiH održan je u Mostaru 17. svibnja 1998. Na njemu je za predsjednika stranke ipak izabran Jelavić, kao jedini kandidat, pošto se Ljubić povukao iz utrke. Na Saboru je usvojen i novi Program stranke, koja je predviđala kantonizaciju čitave BiH. Za potpredsjednike su izabrani Jozo Marić, Pero Skopljak, Krešimir Zubak i Dragan Čović. U Predsjedništvo stranke izabrani su Prlić, Slavica Josipović, Ivan Bender, Dragan Vrankić i Ivo Andrić Lužanski. Kao glavni zadatak, Jelavić je najavio očuvanje jedinstva stranke i bolju suradnju s međunarodnom zajednicom. Ipak, u vrijeme govora rekao je da HDZ BiH "jest i ostaje" uz Franju Tuđmana i najavio da će Tuđman ubrzo uvidjeti da je novo vodstvo stranke kooperativno.[9]

Zbog optužbi da novo vodstvo zanemaruje interese Hrvata u Bosni i Posavini, Zubak je, sa skupinom istomišljenika iz stranke, 27. lipnja 1998. osnovao Novu hrvatsku inicijativu (NHI). Zubak je također bio nezadovoljan pogoršanjem odnosa između HDZ-a BiH i službenog Zagreba.[10] NHI je uglavnom okupljao liberale, od kojih su glavnina bili članovi HDZ-a BiH.[11]

Opći izbori 1998.[uredi VE | uredi]

HDZ BiH je za hrvatskog člana Predsjedništva kandidirao Jelavića. Njegov protukandidat bio je i Zubak sa svojim novoosnovanim NHI-em. Pored njih, za hrvatskog člana Predsjedništva kandidirali su se Gradimir Gojer ispred SDP-a BiH, Senka Nožica (buduća braniteljica zapovjednika HVO-a Brune Stojića pred Haaškim sudom) kao kandidatkinja Republikanaca i Saša Nišandžić ispred BOSS-a. Jelavić je odnio uvjerljivu pobjedu s apsolutnom većinom, dobivši 189 438 (52.91%) glasova, dok je Zubak završio treći iza Gojera. Štoviše, Jelavić je odnio natpolovičnu većinu glasova i u Bosni i Posavini.[12]

U Zastupničkom domu PS BiH HDZ BiH je dobio pet od 42 zastupnika, te je dobio četiri od pet hrvatskih izaslanika u Domu naroda PS BiH; jednog je dobio NHI. U Zastupničkom domu PFBiH, HDZ BiH je dobio 28 od ukupno 140 zastupnika i 25 hrvatskih izaslanika od ukupno 37 u Domu naroda PFBiH. Također, HDZ BiH je dobio i jednog od 83 zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.[13]

Pored toga, HDZ BiH je dobio 12 od 21 zastupnika u Skupštini Županije Posavske, 1 od 35 zastupnika u Skupštini Tuzlanske županije, 3 od 35 u Skupštini Zeničko-dobojske županije, 11 od 30 u Skupštini Županije Središnje Bosne, 13 od 28 u Skupštini Hercegovačko-neretvanske županije, 19 od 23 u Skupštini Županije Zapadnohercegovačke, 1 od 35 u Skupštini Sarajevske županije i 15 od 25 zastupnika u Skupštini Hercegbosanske županije.[12] Uspio je uspostaviti vlast samostalno ili u koalirajući s drugim strankama u pet od deset županija.[13]

Ubojstvo Joze Leutara[uredi VE | uredi]

Federalni doministar unutarnjih poslova i kasnije imenovani član Predsjedništva BiH Jozo Leutar zadobio je smrtne ozljede u atentatu 16. ožujka 1999., a umro je od posljedica 28. ožujka 1999. Istragom o njegovom ubojstvu pokušala se progurati teza da su ga ubili "hrvatski ekstremisti". Sarajevski mediji, RTV Sarajevo i Dnevni avaz promicali su tezu da je Leutar ubijen jer se protivio kriminalu i podržavao Federaciju BiH. Međutim, prešućena je činjenica da se Leutar, osim što se protivio kriminalu, zalagao i za ravnopravnost Hrvata u Federaciji BiH na svim razinama, te da je bio protivnik AID-a, bošnjačke obavještajne službe.[14] Uskoro je u rujnu 1999. u vrijeme istrage voditelj civilne misije UN-a general Paul Klein za ubojstvo optužio hrvatsko političko vodstvo.[15]

Nakon što su uhićeni Hrvati osumnjičeni za organiziranje atentata, među kojima je bio i teško povrijeđeni Leutarov vozač, pokrenut je sudski postupak protiv njih u srpnju 2001. koji je trajao do studenog 2002. Međutim, Tužiteljstvo nije imalo dokaze za teške optužbe protiv šestorke, pa su svi oslobođeni. Tako je pala teza da su atentat organizirali "hrvatski ekstremisti". U međuvremenu, došlo se do saznanja da je Leutar konstantno bio pod nadzorom AID-a, da je bio prisluškivan, praćen i da se provjeravala njegova službena pošta. No, istraga do danas nije okončana. Sarajevska Slobodna Bosna za atentat je optužila vrh SDA.[16]

Smjene od strane visokog predstavnika[uredi VE | uredi]

Godine 2000. visoki predstavnik smjenjuje niz dužnosnika hrvatskog naroda. On utječe da HDZ ne bude u strukturi vlasti Federacije BiH 2000.-2002.[17] Na općinskim izborima održanim 8. travnja 2000. godine HDZ BIH je zastupljena u 79 općinskih vijeća, od ukupno 1993 vijećnička mjesta osvojila je 392. Za člana Predsjedništva BiH ponovno bude izabran Ante Jelavić.

Položaj hrvatskog naroda postaje sve teži, a posebno intervencije visokih predstavnika u korist bošnjačke većine dovode Hrvate do novog zahvjeta o preustroju BiH kao federalne države. Jelavić izjavljuje da HDZ ne može prihvatiti načelo građanske većine. HDZ BiH inicijira osnivanje Hrvatskog narodnog sabora.[18]

Visoki predstavnici za BiH u dva navrata smjenjuje od naroda neposredno izabrane hrvatske članove Predsjedništva:[19]

Pod pritiskom visokog predstavnika Ante Jelavić i još pet članova Predsjedništva HDZ BiH u svibnju 2002. podnose ostavke kako bi se stranka smijela registrirati na izbore u BiH.[20]

Raskol dvaju HDZ-a[uredi VE | uredi]

Sve do pred izbore 2006., HDZ BiH bio je stožerna stranka hrvatskog naroda u zemlji. No, dolazi do raskola između pristaša Dragana Čovića i Bože Ljubića, te osnivanja stranke Hrvatska demokratska zajednica 1990. Raskol dvaju HDZ-a rezultiralo je de facto gubitkom hrvatskog predstavnika u tročlanom Predsjedništvu BiH, uime hrvatskog naroda izabran je Željko Komšić iz SDP-a BiH, koji je izabran uglavnom glasovima Bošnjaka. No i na parlamentarnim izborima do sada najlošiji rezultati daju politički prednost Bošnjacima. Od proljeća 2007. vode se razgovori o ponovnom ujedinjavanju dvaju HDZ-a. Na hrvatskim parlamentarnim izborima 2007. oba su HDZ-a podržali listu hrvatskog HDZ-a Ive Sanadera.[21]

Izborne koalicije[uredi VE | uredi]

Na izborima 2002. HDZ je predvodio koaliciju hrvatskih stranaka u kojoj su bili još Hrvatski demokršćani i Hrvatska narodna zajednica. Nakon raskola, za izbore 2006., HDZ 1990 stvara koaliciju Hrvatsko zajedništvo, nasuprot kojoj HDZ BiH čini Hrvatsku koaliciju, zajedno s HSP-om Đapić - dr. Jurišić i HNZ-om. Do izbora 2010. dolazi do razlaza s tim strankama te se nasuprot koaliciji HSP-a BiH i HDZ-a 1990, HDZ BiH veže s HKDU-om BiH, Hrvatskom strankom prava Herceg-Bosne, Hrvatskom strankom prava dr. Ante Starčević Herceg-Bosne i HSS-NHI-om.

Ustrojstvo HDZ-a BiH[uredi VE | uredi]

HDZ Bosne i Hercegovine djeluje na čitavom prostoru države. Najviše tijelo je Opći sabor stranke. Na njemu izaslanici županijskih i općinskih organizacija biraju vodstvo, donose program, političke deklaracije i statut stranke. Sabor stranke redovito zasjeda svake četiri godine.

Središnja tijela stranke su:[22]

  1. Sabor
  2. Središnji odbor
  3. Predsjedništvo
  4. Glavno tajništvo
  5. Visoki časni sud
  6. Nadzorni odbor

HDZ BiH je ustrojena na područnom načelu i sastoji se od:

Unutar tih organizacija ustrojene su 64 općinske organizacije. Veće općine imaju i ustrojene temeljne ogranke. Članom stranke može postati osoba koja je navršila 16. godina. Mladež Hrvatske demokratske zajednice BiH zasebna je organizacija unutar stranke. Zastupnici u parlamentima tvore Klub zastupnika, a vijećnici Klub vijećnika HDZBiH dotične razine.

Sabori i predsjednici HDZ-a BiH[uredi VE | uredi]

10. Sabor HDZ BiH

Članovi HDZ-a u kolektivnom Predsjedništvu BiH[uredi VE | uredi]

Dr. Dragan Čović
predsjednik HDZBiH i član Predsjedništva BiH 2002.-2005.

Predsjedništvu SR Bosne i Hercegovine[uredi VE | uredi]

  • 1990.: Franjo Boras i Stjepan Kljujić (3 SDA, 2 HDZ, 2 SDS)

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine[uredi VE | uredi]

  • 1. saziv Predsjedništva, 1996.: Krešimir Zubak
  • 2. saziv Predsjedništva, 1998.: Ante Jelavić (smijenjen 2001.), Jozo Križanović (SDP)
  • 3. saziv Predsjedništva, 2002.: Dragan Čović (smijenjen 2005.), Ivo Miro Jović
  • 4. saziv Predsjedništva, 2006.: nema
  • 5. saziv Predsjedništva, 2010.: nema

Članstvo u međunarodnim organizacijama[uredi VE | uredi]

HDZ BiH je od prosinca 2004. promatrač Europske pučke stranke (EPP).

Uspjesi na izborima[uredi VE | uredi]

Hrvatski član Predsjedništva BiH[uredi VE | uredi]

izbori
1996.
samostalno
1998.
samostalno
2002.
Hrvatska koalicija
2006.
HDZ BiH - HNZ
2010.
samostalno
kandidat Krešimir Zubak Ante Jelavić Dragan Čović Ivo Miro Jović Borjana Krišto
Krešimir Zubak.jpg Ante Jelavic HDZBiH.jpg Dragan Čović.jpg Ivo Mijo Jovic.jpg Borjana Krišto2 (corpped).jpg
broj glasova 330 477 (88.70%) 189 438 (52.91%) 114 606 (61.52%) 76 681 (26.14%) 109 758 (19.74%)
ishod pobjednik pobjednik pobjednik drugoplasirani drugoplasirana

Županijske skupštine u Federaciji BiH[uredi VE | uredi]

županija broj zastupnika
1996. 1998. 2000. 2002. 2006. 2010.
Unsko-sanska
1 / 50
0 / 25
0 / 25
0 / 25
0 / 25
0 / 25
Posavska
17 / 20
12 / 21
9 / 21
10 / 21
7 / 21
8 / 21
Tuzlanska
3 / 50
1 / 35
1 / 35
0 / 35
0 / 35
1 / 35
Zeničko-dobojska
9 / 40
3 / 35
2 / 35
2 / 35
2 / 35
2 / 35
Bosansko-podrinjska
0 / 31
0 / 25
0 / 25
0 / 25
0 / 25
0 / 25
Srednjobosanska
23 / 55
11 / 30
10 / 30
10 / 30
6 / 30
7 / 30
Hercegovačko-neretvanska
28 / 50
13 / 28
15 / 28
15 / 28
7 / 28
10 / 28
Zapadnohercegovačka
29 / 31
19 / 23
16 / 23
18 / 23
9 / 23
13 / 23
Sarajevska
3 / 45
1 / 35
1 / 35
0 / 35
0 / 35
0 / 35
Hercegbosanska
13 / 15
15 / 25
14 / 25
13 / 25
5 / 25
9 / 25
ukupno
126 / 387
75 / 257
68 / 257
68 / 257
36 / 257
50 / 257

Korištena literatura i izvori[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Morate navesti title = i url = dok rabite {{cite web}}.
    .
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4
    Morate navesti title = i url = dok rabite {{cite web}}.
    .
  3. Template error: argument title is required.
  4. Prijedlog HDZ-a BiH: četiri federalne jedinice - jedna s hrvatskom većinom. Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, 3. rujna 2013. Pristupljeno 26. ožujka 2014.
  5. 5,0 5,1 Statut, program, programska deklaracija Hrvatske demokratske zajednice. Mostar, 13. svibnja 2011.
  6. National Security and the Future. Sigurnosno obavještajne službe u Bosni i Hercegovini. Autor Ivica Lučić http://www.nsf-journal.hr/issues/zbornik_s1/lucic.htm
  7. HIC. Hrvatsko-muslimanski sukobi. Zločin s pečatom http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/hrmsukobi.htm
  8. Najtajniji transkript iz Tuđmanovog ureda: Ivo Lučić - Franjo Tuđman. 24 sata, 21. prosinca 2013. Pristupljeno 15. srpnja 2014.
  9. 5. sabor HDZ-a BiH. Hrvatska radiotelevizija, 17. svibnja 1998.
  10. Povijest i ime Nove hrvatske inicijative. Hrvatska seljačka stranka - Nova hrvatska inicijativa. Pristupljeno 15. srpnja 2014.
  11. Tvrtko Milović: Sličnost i razlike političkih ujedinjavanja NHI iz 2010. i 2014. godine. Institut za društveno-politička istraživanja, 6. svibnja 2014. Pristupljeno 30. svibnja 2014.
  12. 12,0 12,1 [Izvješće izbornih rezultata - sažetak prebrojavanja glasova]. Središnje izborno povjerenstvo. Pristupljeno 15. srpnja 2014.
  13. 13,0 13,1 Čović et al., 2010., str. 366.
  14. Zvonimir Čilić: Leutara ubili sami Hrvati?! Slobodna Dalmacija, 20. rujna 2000. Pristupljeno 15. srpnja 2014.
  15. Marijan Sivrić: Kleinove su optužbe monstruozne. Slobodna Dalmacija, 25. rujna 2000. Pristupljeno 15. srpnja 2014.
  16. Leutara je ubio vrh SDA. Slobodna Dalmacija, 29. studenog 2004. Pristupljeno 15. srpnja 2014.
  17. Vjesnik. (29.01.2001.) Petritsch: HDZ BiH ne treba biti iznenađen što je »ispao iz igre« http://www.vjesnik.com/Pdf/2001%5C01%5C29%5C06A6.PDF
  18. Vjesnik, 3. ožujka 2001. Sabor će predložiti federalnu BiH http://www.vjesnik.com/pdf/2001%5C03%5C03%5C06A6.PDF
  19. Predsjedništvo BiH. Kronologija Predsjedništva BiH http://www.predsjednistvobih.ba/hron/Template.aspx?cid=74,3,1
  20. Vjesnik, (5. svibnja 2002.) Jelavić podnosi ostavku http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2002%5C05%5C05%5C05A5.PDF
  21. Večernji list. (5.2.2008.) TAJNA MISIJA. U Zagrebu sastanak pod paskom Europske pučke stranke: Sanader i Martens ujedinjuju HDZ BiH http://www.vecernji.hr/newsroom/news/bih/3006777/index.do
  22. HDZBiH. O nama http://www.hdzbih.org/index.php?modul=stranica&id_str=18

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Mijatović, Anđelko, (glavni urednik): DESET godina Hrvatske demokratske zajednice (1989.-1999.), Zagreb, HDZ, 1999., ISBN 953-97332-4-3
  • Rotim, Karlo: Obrana Herceg-Bosne 1, Široki Brijeg, Grafotisak, 1997.
  • Rotim, Karlo: Obrana Herceg-Bosne 2, Široki Brijeg, Ziral, 1998.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]