Majorizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Nesimetrična administrativna podjela BiH. Tri konstitutivna naroda - Bošnjaci, Hrvati i Srbi - podijeljeni su u dva entiteta, dominantno srpsku Republiku Srpsku (crveno) i većinski bošnjačku Federaciju BiH (plavo). FBiH je podijeljena u 10 županija.
Etnički sastav općina BiH (popis 2013.) Hrvati su označeni narančastom bojom.

Majorizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini ili hrvatsko pitanje je pojam koji označava neravnopravan[1][2] položaj Hrvata u BiH u odnosu na druga dva konstitutivna naroda (Bošnjake i Srbe) i dodatno sustavno[3] smanjivanje prava Hrvata u toj državi. Ključni aspekt hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini jest nedostatak hrvatskih političkih institucija i sustav koji omogućuje da Hrvate u vlasti predstavljaju osobe koje nemaju potporu hrvatskoga biračkog tijela, već su izabrane po volji političkih elita druga dva naroda.[4][5][6] To je najčešće omogućeno raznim nametnutim pravnim i izbornim odredbama.[3] Stalna nastojanja uvođenja građanskog ustroja umjesto poštivanja konstitutivnosti naroda u većinski bošnjačko-hrvatskom entitetu (FBiH) vode daljnjoj neravnopravnosti malobrojnijih Hrvata.[7]

Tzv. hrvatsko pitanje i neravnopravnost Hrvata se prvenstveno očituje kroz izborni zakon koji omogućuje preglasavanje Hrvata, primjerice pri izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH (slučaj Komšić)[8][4] ili u izboru zastupnika u gornji dom entitetskog parlamenta, kroz pravila koja Hrvatima ne jamče zaštitu svoje ravnopravnosti ni poštivanje njihove izborne volje, blokiranje uspostave javnog RTV servisa na hrvatskom jeziku te dugogodišnju političku paralizu Mostara. Bosanskohercegovački Hrvati izražavaju i zabrinutost oko statusa hrvatskog jezika (koji je nominalno službeni), pokušaja ukidanja posebnog hrvatskog obrazovnog sustava te neravnomjerne financijske i gospodarske skrbi FBiH za većinski hrvatska područja.

Raskorak između ustavnog načela ravnopravnosti svih naroda na cijelom području države te stvarne kontrole/nadmoći većinskog naroda na području na kojem čini većinu navodi bh. Hrvate na traženje rješenja u federalizaciji BiH, odnosno, teritorijalizaciji svoje konstitutivnosti i autonomije uspostavom hrvatske federalne jedinice.[9] Pokušaji rješenja hrvatskog pitanja dogovorom tri naroda unutar BiH dosad nisu urodili plodom te su Hrvati BiH u veljači 2015. zatražili i održavanje međunarodne konferencije na kojoj bi se dogovorio preustroj zemlje u simetričnu federalnu državu.[10]

Pozadina[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Federalizam u Bosni i Hercegovini

Potpisivanje Daytonskog sporazuma

Za vrijeme austro-ugarske uprave postojala je zajamčena zastupljenost pripadnika triju vjerskih zajednica u saboru BiH (1910.-1914.). U Drugom svjetskom ratu deklaracijom ZAVNOBiH-a (vrhovnog tijela antifašističkog pokreta u BiH), na prvom zasjedanju u Mrkonjić Gradu 25. studenog 1943. Kao sastavna republika socijalističke Jugoslavije utemeljena je Bosna i Hercegovina koja "nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska" te kao "zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata".[11] Tijekom Rata u BiH (1992.-1995.) tri naroda Bosne i Hercegovine, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, pokušali su osigurati svoju prevlast na područjima BiH u kojima su činili većinu ili značajnu manjinu.[12] Dok su Srbi organizirali Republiku Srpsku, Hrvati su osnovali Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosnu. Mirovni planovi (en) međunarodne zajednice za uređenje BiH predviđali su uspostavu teritorijalne autonomije - federalnih jedinica koje bi bile pod kontrolom pojedinog naroda. Na kraju rata, u listopadu 1995., bh. Hrvati su politički i vojno kontrolirali 25% (12.937 km2) teritorija.[13] Potpisivanjem Daytonskog sporazuma i definitivnom nesimetričnom podjelom države na dva entiteta (većinski srpski i većinski bošnjački), Hrvati su ostali u neravnopravnom položaju, bez entiteta u kojem čine većinu.[14] Bosanskohercegovački Hrvati su kao najmalobrojniji narod u BiH osobito ranjivi zbog činjenice da su u manjini u oba entiteta: RS u kojem su većina Srbi i FBiH u kojem su većina Bošnjaci. U RS Hrvati čine 2,5% stanovništva, a u FBiH 22%.[15]

Državna razina[uredi VE | uredi]

Visoki predstavnici međunarodne zajednice u BiH intervenirali su i smjenjivali izravno izabrane hrvatske članove Predsjedništva države. Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch u ožujku 2001. smijenio je hrvatskog člana Predsjedništva Antu Jelavića zbog pokušaja uspostave hrvatske federalne jedinice te je imenovao drugoga na njegovo mjesto.[3] Paddy Ashdown u ožujku 2005. smijenio je Dragana Čovića s mjesta hrvatskog člana Predsjedništva nakon iznošenja optužbi, ne čekajući pravomoćnu presudu. Čović je kasnije oslobođen svih optužbi.[3]

Željko Komšić[uredi VE | uredi]

Željko Komšić nezakonito je predstavljao Hrvate BiH u predsjedništvu države 2006.-2014.

Dva člana Predsjedništva BiH - bošnjački i hrvatski - biraju se na području FBiH. Svaki birač glasa ili za bošnjačkog ili za hrvatskog člana predsjedništva. No, birač sam odlučuje hoće li birati hrvatskog ili bošnjačkog člana predsjedništva. Kako je u FBiH brojčani omjer Bošnjaka i Hrvata 3:1,[15] to ostavlja puno prostora za manipulacije. Na općim izborima 2006. i 2010. godine, kandidat SDP-a BiH, Željko Komšić, izabran je za hrvatskog člana Predsjedništva glasovima Bošnjaka.[4][16][17][18][19] Komšić nije pobijedio ni u jednoj većinski hrvatskoj općini u BiH. [1] Ukupan broj Hrvata u FBiH procjenjuje se na 495.000;[15] Komšić je na izborima 2010. u FBiH osvojio 336.961 glasova birača, dok su svi ostali hrvatski kandidati zajedno dobili 230.000 glasova. Nadalje, glavnina Komšićevih glasova osvojena je u dominantno bošnjačkim područjima, dok je na područjima s hrvatskim stanovništvom dobio iznimno malo glasova: dobio je manje od 2,5% glasova u zapadnoj Hercegovini, primjerice na području općina Široki Brijeg, Ljubuški (0,8%), Čitluk, Posušje i Tomislavgrad, dok je u gotovo svim većinskim hrvatskim općinama osvojio manje od 10% glasova.[20] U većinski bošnjačkom mjestu Kalesija, u kojem živi svega 35 Hrvata, Komšić je dobio 7.033 glasova.[21][22] Bosanskohercegovački Hrvati otpočetka su Komšića smatrali nezakonitim i nelegitimnim predstavnikom te su ga vidjeli kao drugog bošnjačkog člana predsjedništva.[23][24][25][26] Za svog mandata Komšić je iznimno rijetko posjećivao većinski hrvatska područja u BiH te je u javnim nastupima uglavnom izbjegavao koristiti izraze na hrvatskom jeziku (primjerice, imena mjeseci).[27] Tzv. "slučaj Komšić" uzrokovao je veliko nezadovoljstvo Hrvata u BiH te produbio njihovo nepovjerenje prema bh. institucijama.[28]

Komšićevi rezultati po općinama 2010. (FBiH) Komšićevi rezultati po općinama 2010. (FBiH)
Komšićevi rezultati po općinama 2010. (FBiH)
Udio Hrvata po općinama (popis 2013.)

SDP BiH te dio bošnjačke javnosti opravdavaju legitimnost Komšićevog izbora za hrvatskog člana predsjedništva bošnjačkim glasovima činjenicom da je Komšić etnički Hrvat.

Diplomatsko osoblje[uredi VE | uredi]

Kako se pri imenovanju veleposlanika i konzula BiH vodi računa o podjednakoj zastupljenosti triju nacionalnosti, a ne o predstavljanju nacionalnosti, mnogi veleposlanici iz hrvatske kvote su etnički bh. Hrvati, ali bez izborne podrške bh. Hrvata. U ekstremnim slučajevima neki diplomati hrvatske kvote su zapravo bili i Bošnjaci koji su se po isteku svog mandata u bošnjačkoj kvoti formalno izjasnili kao Hrvati kako bi dobili novi diplomatski razmještaj. Primjerice, nakon što je mandat ranije u Turskoj odradio kao veleposlanik iz bošnjačke kvote, Nerkez Arifhodžić se izjasnio kao Hrvat te je imenovan veleposlanikom BiH u Rimu, u hrvatskoj kvoti.[29]

Federacija BiH[uredi VE | uredi]

Barryjevi amandmani[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Barryevi amandmani

Hrvati su većina u tri županije FBiH, dvije su mješovite, dok su u pet većina Bošnjaci.

Voditelj misije OESS-a u Bosni i Hercegovini Robert Barry 2000. uveo je Izborni zakon kojim je omogućeno da izaslanike u Domu naroda Parlamenta FBiH, bez obzira na njihovu nacionalnost, mogu predlagati i birati svi zastupnici u skupštinama županija Federacije BiH. Time je postojanje Doma naroda kao zaštitnog mehanizma konstitutivnih naroda obesmisleno, jer o sastavu Doma Hrvata odlučuju i puno brojniji Bošnjaci i Srbi, koji tako kontroliraju tu instituciju.[30][31] Tako većinski bošnjačke županije mogu vrlo lako kontrolirati sastav hrvatskih zastupnika Doma naroda, a istovremeno kao najbrojniji narod FBiH popunjavaju i dvije trećine srpskih zastupnika u federalnom Domu naroda.[32]

Barryjevi amandmani doveli su i do drugih apsurda. Bosansko-podrinjska županija Goražde, u kojoj živi svega 17 Hrvata, bira jednog izaslanika Hrvata u Dom naroda Parlamenta FBiH, dok primjerice Županija Posavska, u kojoj živi oko 40 tisuća Hrvata, bira isti broj izaslanika. Isto tako Tuzlanska, Sarajevska, Zeničko-dobojska i Unsko-sanska županija, gdje živi mali postotak Hrvata, biraju od jednog do dva izaslanika u federalnom Domu naroda, koji su izabrani od strane Bošnjaka u tim županijama.[33] Bošnjaci u FBiH bez problema mogu izabrati 6 od 17 hrvatskih izaslanika u Domu naroda, a kako je za potvrdu Vlade ili prolazak nekog zakona potrebna trećina glasova, time je otvoren put preglasavanju Hrvata. Čak i da neka hrvatska stranka ili koalicija dobije veliku većinu hrvatskih glasova u BiH, teoretski može imati samo 11 od 17 izaslanika u hrvatskom klubu Doma naroda, te ih opet preostala trećina može preglasati.[34] Nadalje, ako u županijskim skupštinama nekih dominantno bošnjačkih županija ne sjedi nijedan Hrvat, neki županijski zastupnici Bošnjaci izjasnili su se kao Hrvati, kako bi bili izabrani u Hrvatski klub Doma naroda i tako stekli priliku odlučivati o vitalnim hrvatskim nacionalnim interesima.[35]

Petritschevi amandmani[uredi VE | uredi]

Amandmanima tadašnjeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha na Ustav Federacije BiH 2002. godine, do tada federacija dvaju ravnopravnih partnera, Bošnjaka i Hrvata, postala je entitet u kojem Bošnjaci mogu preglasati Hrvate. Ovim odlukama i brojnim drugim manipulacijama i pritiscima, Hrvati su dovedeni u podređen i neravnopravan položaj u odnosu na Bošnjake u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Prije 2002. Poslije 2002.
Proces kandidiranja Predsjednika/Potpredsjednika FBiH
U izboru Predsjednika i Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, klubovi naroda (bošnjački i hrvatski) odvojeno su kandidirali po jednu osobu. Potrebna je većina u svakom klubu Doma naroda. U izborima za Predsjednika i dva Potpredsjednika Federacije BiH, uvodi se zajednička lista, koja se formira uz podršku najmanje jedne trećine poslanika iz klubova. (bošnjački, hrvatski, srpski). Nije više potrebna većina u svakom klubu Doma naroda nego samo jedna trećina.
Proces izbora Predsjednika/Potpredsjednika FBiH
Izbor Predsjednika i Potpredsjednika Federacije zahtjeva potvrdu većinom glasova u Zastupničkom domu i u Domu naroda (uključujući većinu po klubovima Doma naroda). Potrebna je većina u oba doma Parlamenta Federacije BiH, uključujući i većinu u svakom klubu Doma naroda. Prvi krug izbora je ostao isti. Potrebna je potvrda većinom glasova u Zastupničkom domu i u Domu naroda (uključujući većinu po klubovima Doma naroda). Potrebna potvrda u oba doma. Uvodi se drugi krug.
Ukoliko u ponovljenom postupku jedan od domova odbije zajedničku listu, smatrat će se da su kandidirane osobe prihvaćanjem liste u jednom domu. Uvodi se drugi krug glasovanja u kojem je potrebna potvrda u samo jednom domu.
Sastav Vlade Federacije Bosne i Hercegovine
Vlada Federacije BiH se sastoji od Premijera, koji je predsjednik Vlade, zamjenika Premijera i ministara (od kojih svaki ima zamjenika). Nijedan od zamjenika, uključujući i zamjenika Premijera, ne može biti iz istog konstitutivnog naroda kao njegov ministar. Najmanje jedna trećina ministarskih mjesta bit će popunjena Hrvatima. Vlada Federacije BiH (Premijer i šesnaest ministara) sastoji se od 8 ministara iz reda bošnjačkog, 5 ministara iz reda hrvatskog i 3 ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati Premijer iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. Ukidaju se funkcije zamjenika ministara i predsjednika županija (župana).
Način odlučivanja u Vladi Federacije BiH
Članak IV.B.2.6. Ustava: Odluke Vlade Federacije koje se tiču vitalnih interesa bilo kojeg konstitutivnog naroda, donose se konsenzusom. Na ovu odredbu može se pozvati jedna trećina ministara, osim Premijera i zamjenika Premijera, ukoliko dugačije ne odredi Ustavni sud u hitnom postupku koji zatraže Premijer ili zamjenik Premijera... Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Wolfgang Petritsch je odlučio navedeni članak u potpunosti maknuti iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Vlada Platforme 2010.-2014.[uredi VE | uredi]

Zlatko Lagumdžija, čelnik SDP-a BiH, odbacio je izbornu volju Hrvata BiH i neustavno uspostavio vlast u FBiH 2010.-2014.

Nakon izbora 2010. SDP BiH pod vodstvom Zlatka Lagumdžije je formirao Vladu FBiH uzevši za koalicijske partnere minorne hrvatske stranke HSP BiH te NSRZ umjesto glavnih hrvatskih političkih stranaka koje su dobile više od tri četvrtine povjerenja Hrvata na izborima. Premda je za potvrdu vlade potrebna najmanje trećina glasova 17-članog Doma Hrvata, SDP-ova koalicija je zadobila samo 5 glasova te je nastavila s formiranjem vlade. Nakon što je u ožujku 2011. središnje izborno povjerenstvo BiH proglasilo izbor Vlade te predsjednika i dopredsjednika FBiH nelegalnim te ih poništilo, Visoki predstavnik Valentin Inzko jednostavno je odluku SIP-a stavio izvan snage.[36] Time je omogućio većinski bošnjačkim strankama formiranje vlade u FBiH bez hrvatskih političkih predstavnika. Hrvati su održali prosvjede, dok su hrvatski političari odbili priznati nelegitimnu i nezakonitu vladu FBiH.[37] "5≠17÷3" postao je slogan prosvjeda bh. Hrvata.[38]

Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Živko Budimir u tom mandatu dolazio je iz Hrvatske stranke prava BiH, koja je u Parlamentu imala dva zastupnika (od 98) te je na to mjesto bio izabran glasovima uglavnom bošnjačkih zastupnika SDP-a. Takav je izbor legaliziran nametnutim amandmanima Visokoga predstavnika na Ustav Federacije, još iz 2002., prema kojima kandidate više ne ističu pojedini narodi, nego svi zastupnici.[3]

Republika Srpska[uredi VE | uredi]

Hrvati u RS čine iznimno mali dio stanovništva[15] te se, slično kao od strane Bošnjaka u FBiH, preglasavaju od strane većinskih Srba tijekom izbora zastupnika u hrvatski klub Vijeća naroda RS. Jedan potpredsjednik RS mora biti iz redova tamošnjeg hrvatskog naroda, a na to mjesto Srbi iz RS su protivno izbornoj volji Hrvata u RS izabrali Emila Vlajkija, političara pro-velikosrpskih pogleda (2010.-2014.).[39]

Mostar[uredi VE | uredi]

Stari most, prepoznatljiv simbol Mostara
Stari most, prepoznatljiv simbol Mostara

Mostar je sjedište mješovite hrvatsko-bošnjačke Hercegovačko-neretvanske županije te grad s većinski hrvatskim stanovništvom uz značajan udio Bošnjaka.[nedostaje izvor] Ujedno je i jedini veći grad u BiH s hrvatskim stanovništvom[nedostaje izvor] te kulturno, obrazovno i gospodarsko središte Hrvata u BiH. Poprište hrvatsko-bošnjačkog sukoba 1993.-1994., neko vrijeme je funkcionirao kao dva podijeljena grada, da bi nakon rata bio postupno ujedinjen pod zajedničku upravu.

Visoki predstavnik Paddy Ashdown 2004. godine nametnuo je poseban Statut za Grad Mostar. Po nametnutom statutu, u Gradskom vijeću od 35 članova nijedan narod ne može imati većinu, iako su Hrvati većinski narod u gradu. To dovodi do sporno skrojenih izbornih jedinica po gradskim četvrtima, tako da jedna većinski hrvatska izborna jedinica, koja može imati četiri puta više birača nego bošnjačka, jednako bira tri predstavnika kao i ova druga. Ustavni sud Bosne i Hercegovine zatražio je izmjenu nametnutog statuta te Izbornog zakona BiH, ocjenjujući ih neustavnim. Navodi se da su neustavne odredbe prema kojima se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće Mostara bira s područja šest bivših općina, iako imaju vrlo različit broj birača, kao i činjenica da građani iz središnje upravne gradske zone ne mogu birati predstavnike za Gradsko vijeće. Gradskom vijeću obično treba godina i više dana da izabere gradonačelnika.[40] Usto, od 2008. nisu održani lokalni izbori.[40] HDZ BiH i SDA, stranke s najvećim brojem mandata u Gradskom vijeću koje ujedno predstavljaju većinu mostarskih Hrvata i Bošnjaka, u više navrata nisu se uspjele dogovoriti o rješenju mostarskog problema.

Travnik[uredi VE | uredi]

Od svih bosanskohercegovačkih gradova, samo u Mostaru vrijedi poseban statut, što je dodatna diskriminacija prema tamošnjim većinskim Hrvatima. U drugim gradovima i općinama u kojima su Srbi ili Bošnjaci u većini, ali postoji značajan udio drugih naroda (primjerice, u Travniku, Uskoplju ili Bugojnu, gdje su Bošnjaci većina, a Hrvati manjina) ne postoje nikakva posebna pravila zaštite malobrojnijeg naroda niti je nametan poseban statut. Amandmanom XXV na ustav FBiH iz 1997. bilo je predviđeno da Travnik (kao sjedište mješovite Županije središnja Bosna) bude politički organiziran kao i Mostar,[41] do čega nije došlo i zbog čega su se Hrvati Središnje Bosne više puta tužili.[42]

Financije[uredi VE | uredi]

Hrvati su kao etnička skupina diskriminirani po pitanju zastupljenosti u državnim i entitetskim tijelima i javnim ustanovama što se odražava u uskraćenosti sredstava za projekte koji bi bili na korist krajevima u BiH u kojima u većini ili značajnom udjelu žive Hrvati.[nedostaje izvor] Po procjenama ekonomskih stručnjaka, za 13 godina (od 1995. do 2008.), u Federaciji Bosne i Hercegovine Hrvati su izgubili 4,5 milijarde konvertibilnih maraka, odnosno uplatili su za taj iznos više u proračun Federacije BiH nego što je proračunom vraćeno na ta većinski hrvatska područja.[43] Zbog posebnog zakona o neizravnom oporezivanju, dvije gotovo isključivo bošnjačke županije, Sarajevska i Bosansko-podrinjska, imaju poseban tretman temeljem čega su sve ostale županije u FBiH (i bošnjačke, i hrvatske, i mješovite) u financijski podređenom položaju. Primjerice, tri županije s hrvatskom većinom (Zapadnohercegovačka, Herceg-bosanska, Posavska) zbog posebnih koeficijenata bile su uskraćene za 120,9 mil. KM proračunskih prihoda između 2006. i 2014.[44]

Hrvatske javne institucije iz sustava visokog obrazovanja (Sveučilište u Mostaru), zdravstva (Sveučilišna klinička bolnica Mostar), kulture (Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru) nemaju riješen status ni financiranje. HNK Mostar je službeno korisnik "grant" sredstava te iz javnog proračuna dobiva svega 370,000 KM godišnje, dok javna kazališta u Sarajevu i Zenici dobivaju 5,6 milijuna odnosno 1,4 milijuna KM godišnje.[45]

Javni mediji[uredi VE | uredi]

U BiH postoje tri javna radiotelevizijska medija koja se financiraju javnim proračunskim sredstvima: državna BHT te entitetski RTRS (Radiotelevizija Republike Srpske) te Federalna televizija (FTV). BHT i FTV težište stavljaju na bošnjački jezik i perspektivu događaja vodećih bošnjačkih stranaka FBiH,[46] a RTRS gotovo isključivo na srpski jezik i stavove vodstva Republike Srpske.[47][48] Prema rezultatima nepotpune analize ograničenog uzorka emitiranja, na BHT-u 9% novinara se u eteru koristi hrvatskim jezikom, na FTV-u 11%, a na RTRS-u svega 1%.[49] Što se tiče voditelja dnevnika u udarnom terminu, na BHT-u 14% ih se služi hrvatskim, a na FTV-u 29%.[50] Na BHT-u prikazuje se samo 9% informacija s područja gdje su Hrvati većina, na FTV-u 11, a na RTRS-u svega 2%.[51] Na BHRT-u Hrvati čine svega 9,3% kadra.[48] Teletekst FTV-a dostupan je samo na bošnjačkom.

Osim upotrebe jezika, bosanskohercegovački Hrvati kritiziraju FTV i zbog pristranog te jednostranog izvještavanja te diskriminacije Hrvata,[52] kao i nezainteresiranosti za prenošenje sportskih i drugih događaja bitnih za Hrvate FBiH.[53] Bh. Hrvati kao jedan od najočitijih primjera ističu izvještavanje FTV-a o optužnicama i pravosudnim postupcima za ratne zločine u BiH, gdje se zločini Bošnjaka prešućuju, a zločini Hrvata i Srba dodatno naglašavaju.[54] Federalna televizija, primjerice, danima je oštro reagirala i iznimno kritički pratila prisutnost hrvatskih političara i dužnosnika na dočeku Darija Kordića (HVO) kao osuđenog ratnog zločinca, dok je odlazak vodstva bošnjačkog SDP-a BiH na grob i bogoslužje za preminulog osuđenog ratnog zločinca Rasima Delića (ARBiH) u potpunosti prešućeno.[55]

Jedan od problema je i izrazito slaba pokrivenost signalom Javnoga RTV servisa hrvatskih područja u Bosni i Hercegovini.[56] Televizijski kanal Erotel na hrvatskom jeziku nasilno je ukinut još 2001. te su mu oduzeti odašiljači.[3] U BiH uopće nema televizijskoga programa koji se proizvodi na hrvatskom jeziku, a emitira na cijelom prostoru države, a nema ga ni na entitetskoj kao ni na županijskoj razini.[57] Na ovaj način, Hrvatima u BiH uskraćeno je pravo televizijskog informiranja na svom materinjem jeziku i o temama značajnim za svoj narod. FTV kao javni radiotelevizijski servis Federacije BiH morao bi ravnopravno pružati informiranje i usluge na svim službenim jezicima, što bi se jednostavno postiglo osnivanjem više kanala u sklopu FTV-a. Takvom rješenju ogorčeno se protivi većina bošnjačkih političara.[58] Unatoč pokušajima hrvatskih zastupnika, usvajanje zaključka kojim je Dom naroda obvezivao Vijeće ministara na pokretanje postupka osnivanja RTV kanala na hrvatskom jeziku unutar Javnog RTV servisa BiH blokirao je Bošnjački klub pozivajući se na zaštitu svog vitalnog nacionalnog interesa.[59] Hrvatski zastupnici u svibnju 2008. podnijeli su tužbu Ustavnom sudu FBiH,[60] koja je odbijena.[61]

Školstvo[uredi VE | uredi]

Zgrada rektorata Sveučilišta u Mostaru

Od strane dijela bošnjačkih političkih i civilnih čimbenika te predstavnika međunarodne zajednice obrazovni sustav po hrvatskom planu na područjima sa značajnom hrvatskom manjinom u FBiH se naziva segregacijom i apartheidom te se zaziva njegovo ukidanje.[62][3][63] S druge strane, vodeće bošnjačke stranke (SDA, SDP te DF) te bošnjački član Predsjedništva Bakir Izetbegović traže uvođenje školovanja po bošnjačkom planu i programu (tzv. sustava "dvije škole pod jednim krovom") na područjima Republike Srpske sa značajnom bošnjačkom manjinom (primjerice, u Konjević Polju i Vrbanjcima).[64][65][66]

Osim toga, po ustavu FBiH obrazovanje je u isključivoj nadležnosti županija, dok je federalna vlada u svrhu centralizacije i preuzimanja kontrole nad obrazovanjem 2010. neustavno uspostavila federalno ministarstvo obrazovanja te ga unatoč pravomoćnim presudama ustavnog suda nije ugasila.[67] Naprotiv, FBiH još više centralizira obrazovanje te neustavnom ministarstvu dodjeljuje još više ovlasti.[68][69]

Financiranje redovitih djelatnosti Sveučilišta u Mostaru osiguravaju tri županije s većinskim hrvatskim narodom i dvije županije s mještovitim upravljanjem. Tu postoje veliki problemi jer financiranje Sveučilišta u Mostaru ne spada u obvezne stavke proračuna u županijama, nego se financira grantovima, a oni su podložni ograničenjima. Sveučilište kao javna institucija ne može funkcionirati bez kontinuirano osiguranih novčanih sredstava. S diskriminacijom pri financiranju suočavaju se i druge hrvatske obrazovne ustanove.[70]

Pojedini bošnjački povjesničari ako se ne uklapa u njihove okrive prokrustovski sakate povijest Hrvata Bosne i Hercegovine i Posavine iz pred-osmanskog i osmanskog razdoblja, dok rastežu svoju "bošnjačku" povijest, koja im je uglavnom izmišljena i znanstveno neutemeljena.[71]

Ostali primjeri[uredi VE | uredi]

Nakon što su hrvatske vojne snage 1995. godine oslobodile Drvar, Hrvatima je dodijeljeno zemljište za izgradnju katoličkog groblja. Kasnije je utvrđeno da se radi o privatnom zemljištu mjesnih Srba nakon čega su 2002. zabranjeni svi hrvatski ukopi na Trininić brijegu. U međuvremenu, Hrvatima katolicima se ne dopušta pokop njihovih pokojnika na gradskom Šobića groblju zajedno s pravoslavnim vjernicima. Ta zabrana je na snazi unatoč činjenici da su se na tome groblju katolici pokapali u 19. i 20. stoljeću o čemu svjedoči više devastiranih i porušenih nadgrobnih spomenika. Tako je bilo sve do potpunog protjerivanja i likvidacije Hrvata katolika za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije njega kada je 1949. potpuno srušena i katolička crkva.[72]

Još u lpnju 2017. drvarski župnik, a potom i banjolučki biskup Franjo Komarica, uputili dopis načelniku općine Drvar Goranu Broćeti i predsjedniku Vlade Hercebosanske županije Ivanu Joziću, u kojem ih mole da se očituju o dodjeli zemljišta za izgradnju katoličke crkve u Drvaru. Početkom srpnja pćinsko vijeće Drvar donijelo je odluku kojom obvezuju načelnika općine da u roku 60 dana ponudi Župi Drvar tri prikladn zemljišta za izgradnju katoličke crkve. Četiri mjeseca kasnije, dva mjeseca poslije probijanja zadanog roka, drvarski župnik uputio je apel hrvatskim medijima i javnosti naglasivši da katolički vjernici 22 godine bogoslužje obavljaju u preuređenim prostorijama nekadašnjeg društvenog doma „Partizan“, nadodavši: "Jednako toliko godina traju nastojanja drvarskih katolika, ali i političke opstrukcije općinskih vlasti, da se dobije komad zemlje na kojem bi se izgradila katolička župna crkva."[72]

Reakcije[uredi VE | uredi]

Hrvati u BiH[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Hrvata u BiH

Prva reakcija na oslabljivanje konstitutivnosti i ravnopravnosti bh. Hrvata bio je pokušaj upostave Hrvatske samouprave 2001. kao hrvatske federalne jedinice. Pokušaj je ubrzo propao pod pritiskom međunarodne zajednice.

Hrvatski političari podnosili su i ustavne tužbe zbog neustavnih i diskriminatornih izbornih zakona i pravila. Kao odgovor na urušavanja statusa Hrvata u BiH sazvan je i Hrvatski narodni sabor BiH, koji okuplja sve Hrvate koji su izabrani u entitetske ili državne parlamente. Slično kao i Hrvatsko narodno zastupstvo u Kraljevini Jugoslaviji, HNS BiH radi na usklađivanju hrvatske politike, izgradnji institucija i nacionalnom okupljanju Hrvata BiH.

Plakat kojim je stanovništvo pozivano na odaziv na peticiju "Stop majorizaciji Hrvata u BiH"

Udruge veterana HVO-a organizirali su peticiju stop majorizaciji Hrvata u BiH u ožujku 2011. kojom je zatražena jednakopravnost za Hrvate.[73][74][6] Prikupljanjem 142.345 potpisa postigla je cilj ukazivanja na postojanje problema, ali nije dovela ni do kakve promjene stanja neravnopravnosti.[75][74] U pojedinim dijelovima BiH u vrijeme potpisivanja peticije, volonteri su bili izloženi provokacijama, psovkama pa čak i prijetnjama.[74] Zabilježeni su i slučajevi pokušaja onemogućavanja provođenja peticije te uništavanja prikupljenih potpisa.[74] U listopadu 2011. većinski hrvatska područja u BiH preko noći su osvanula oblijepljena plakatima s natpisom "Dobrodošli u Herceg-Bosnu".[76] Tijekom 2012. i 2013. hrvatski politički predstavnici obraćali su se Vijeću za provedbu mira vezano uz paralizu Mostara i neravnopravnost Hrvata, dok je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić uputio promemoriju predsjedniku RH Ivi Josipoviću prilikom njegovog posjeta Mostaru. Hrvatske stranke u BiH se zalažu ili za uređenje Mostara kao svih ostalih općina i gradova u BiH (po načelu "jedan čovjek=jedan glas") ili za primjenu mostarskog statuta na Travnik kao paritet i mjeru zaštite jednakosti travničkih Hrvata, koji nemaju mehanizme zaštite kao Bošnjaci u Mostaru.[77][78][79]

Kako se institucionalna zaštita njihovih prava i ravnopravnosti pokazala nedovoljnom te lako zaobiđenom, Hrvati u BiH traže uspostavu svog vlastitog entiteta. 2013. čak 61% Hrvata BiH izrazilo je podršku uspostavi hrvatskog entiteta.[80] Uspostavom Trećeg entiteta svaki od konstitutivnih naroda u BiH imao bi svoju upravnu jedinicu. Najčešća su pozivanja na uspješan europski model ustroja višenacionalne države Belgije.[81][82][83][84][85] Hrvatski političari u BiH često sami nisu bili jedinstvenog stava oko pitanja uspostave hrvatskog entiteta.[86][87] Uoči općih izbora 2014. jedino je novoosnovana i minorna Hrvatska republikanska stranka predložila konkretan model temeljitih ustavnih promjena te preustroja FBiH s uspostavom hrvatske federalne jedinice.[88]

Na izbore 2014. velika većina hrvatskih stranaka izašla je u koaliciji pod predznakom HNS-a BiH kako bi se spriječilo rasipanje glasova i osnažio hrvatski položaj u zemlji. Tek izrazitim koncentriranjem potpore Hrvati su uspjeli samostalno izabrati hrvatskog člana predsjedništva (Dragan Čović) i uz manje probleme preuzeti kontrolu nad hrvatskim klubom Doma naroda FBiH. U RS uz pomoć dopisnog glasovanja hrvatske dijaspore Hrvati iz RS uspjeli su izabrati svog kandidata (Josip Jerković) kao dopredsjednika RS.[89] 28. veljače 2015. šesti saziv Hrvatskog narodnog sabora BiH usvojio je deklaraciju koja jasno i nedvosmisleno ukazuje na neodrživost hrvatskog položaja u BiH te zahtijeva hitno rješavanje hrvatskog pitanja i federalni, simetrični preustroj zemlje s jednom većinski hrvatskom federalnom jedinicom.[10]

Ostali[uredi VE | uredi]

  • Flag of Europe.svg Hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu od samog početka uključili su se u sastav odbora EP za BiH i Kosovo. Na čelu sa zastupnicima Davorom Ivom Stierom te Toninom Piculom uspješno su lobirali za preporuku federalizacije BiH, poziv na očuvanje legitimnog predstavljanja i konstitutivnosti triju naroda te upozorenje o opasnosti centralizacije u rezoluciji EP o BiH u veljači 2014.[90] U rezoluciji se ističe važnost načela legitimnog predstavljanja i federalizma.[91] Godinu dana kasnije, u ožujku 2015. Europski parlament je pripremio rezoluciju koja ne spominje pitanja ravnopravnosti konstitutivnih naroda, na što su hrvatski zastupnici u okviru Europske pučke stranke podnijeli amandmane kojim bi EP upozorio BiH na potrebu ravnopravnosti triju naroda, ukazao na asimetrične proračunske alokacije između kantona u Federaciji BiH te na potrebu osiguranja medijskog pluralizma i RTV-servisa na jezicima svih konstitutivnih naroda. Svojim amandmanima pozivaju čelnike zemlje na promicanje "uključivog i nediskriminatornog obrazovnog sustava, koji će jamčiti svim konstitutivnim narodima obrazovanje na njihovom jeziku".[92]
  • Flag of Croatia.svg Ustav Republike Hrvatske deklarativno jamči Hrvatima u BiH osobitu skrb i zaštitu Republike Hrvatske.[93] Ipak, predstavnici RH nisu značajnije utjecali na poboljšanje položaja Hrvata u BiH od završetka rata. Dekonstituiranje je provedeno bez većeg otpora službenih tijela RH, a za neke promjene na štetu Hrvata bivši je predsjednik RH Stjepan Mesić (2000.-2010.) čak dao suglasnost i podršku.[nedostaje izvor] Nakon preglasavanja Hrvata na izborima 2010., hrvatski veleposlanik u BiH Tonči Staničić prvi je čestitao Željku Komšiću na izboru te se time javno hvalio u tisku.[94][95] S druge strane, hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković izvijestio je veleposlanike važnijih zapadnoeuropskih država i SAD-a o protuustavnosti i opasnosti preglasavanja i majorizacije Hrvata u BiH,[96] a u siječnju 2010. predstavnici MVP RH su na trilateralnom sastanku s predstavnicima Turske i BiH tražili uvođenje prava veta i zaštitnih mehanizama za Hrvate u Federaciji BiH.[97] Ministarstvo vanjskih poslova RH pod Jandrokovićem (2008.-2011.) oštro se protivilo zahtjevima Hrvata BiH za hrvatskim entitetom te je aktivno radilo na njihovom suzbijanju.[98][99] Zbog takvog odnosa hrvatske vanjske politike bosanskohercegovački Hrvati su se osjećali zapostavljeno.[100] Nakon izbora 2011., novi hrvatski premijer Zoran Milanović odbio je primiti premijera FBiH Zlatka Lagumdžiju u Zagrebu u travnju 2012. zbog njegove uspostave neustavne vlasti u FBiH, bez hrvatskih predstavnika.[101] Hrvatska vanjska politika uglavnom izražava podršku uključivanju BiH u proces pristupanja EU kao put stabilizacije.[100] Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić pokrenula je 2014. inicijativu za olakšan i prilagođen pristup EU prema BiH, što je rezultiralo britansko-njemačkom inicijativom za BiH početkom 2015. Novoizabrana predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović u siječnju 2015. izjavila je da je potrebno osigurati ravnopravnost bosanskohercegovačkih Hrvata te da će podržati zahtjeve legitmnih hrvatskih predstavnika, uključujući i tzv. treći entitet,[102] ogradivši se da to nije njene mišljenje ili nešto za što se ona zalaže.[103] Veleposlanik RH u BiH, Ivan del Vecchio, prisustvovao je zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora BiH u Mostaru u veljači 2015. te prilikom govora podržao njegove zahtjeve uime hrvatske države.[104] Predsjednik Hrvatskog sabora, Josip Leko, istaknuo je "potrebu rješavanja pitanja položaja hrvatskog naroda u pogledu ravnopravnosti u BiH."[105]
  • Saborska oporba (HDSSB, HDZ i Laburisti) u raspravi u Hrvatskom saboru u veljači 2014. ukazala je na neravnopravnost bh. Hrvata i podržala zahtjeve za uspostavu trećeg entiteta.[106] Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u ožujku 2014. ukazao je na majorizaciju Hrvata i podržao uspostavu hrvatskog entiteta.[107] Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u više navrata naglašavao je potrebu otklanjanja neravnopravnosti bh. Hrvata te je izjavom podržao rezoluciju HNS-a BiH u veljači 2015.[108] Saborski zastupnik HDZ-a i predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Miroslav Tuđman u ožujku 2015. u velikom intervjuu bh. tjedniku "Dani" poručio je da je federalizam jedino rješenje za BiH.[109][110]
  • Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bošnjački član Predsjedništva BiH i čelnik SDA, Bakir Izetbegović, odbacio je mogućnost uspostave posebne hrvatske izborne jedinice, RTV servisa ili entiteta.[111] Usto, Izetbegović je ustvrdio da su Hrvati pozitivno diskriminirani u BiH.[112] Srpski član Predsjedništva BiH i čelnik PDP Mladen Ivanić u travnju 2015. na okruglom stolu "Dayton plus 20" predložio je uspostavu jedne hrvatske županije u Federaciji BiH kroz koju bi bh. Hrvati ostvarivali prava koja su im trenutno ugrožena.[113]
  • Flag of Republika Srpska.svg Premijer Republike Srpske Milorad Dodik često poziva na rješenje hrvatskog pitanja i otvoreno podržava uspostavu hrvatskog entiteta u BiH.[114] 2010. odbijao je ustrojiti vlast na državnoj razini bez legitimnih hrvatskih predstavnika, iako je SDP BiH to nudio.
  • Coat of arms of Sarajevo.svg Gradsko vijeće Sarajeva u ožujku 2014. oduzelo je titulu počasnog građanina Sarajeva zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću nakon što je izrazio nadu za uspostavom hrvatskog entiteta kao rješenju problema BiH.[115]
  • Bošnjački političar i predsjednik stranke SBB, Fahrudin Radončić, priznao je potrebu rješavanja hrvatskog pitanja u BiH.[1] Omer Čevra, glasnogovornik SBB BiH, u ožujku 2015. ukazao je na pogubnost majorizacije Hrvata u BiH te na opravdanost hrvatskih pritužbi.[7]
  • Flag of the United States.svg Otpravnik poslova u američkom veleposlanstvu u Sarajevu, Nicholas Hill, u svom blogu u srpnju 2015. politiku bh. Hrvata nazvao je "samosažalijevajućom i nekonstruktivnom" poručivši da izmjena izbornog zakona nije hitna, a o nejednakosti Hrvata govorio je kao o navodnoj.[116]
  • Zastava Ruske Federacije.svg Ruski veleposlanik pri Vijeću sigurnosti UN-a, Vitalij Čurkin, u raspravi o izvješću Visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka za 2014. je upozorio na bošnjački centralizam i težnje Hrvata u BiH za stvaranjem vlastite federalne jedinice te naglasio da je to protivno ustavu BiH.[117]
  • Međunarodna krizna skupina (International Crisis Group), think-tank sa sjedištem u Washingtonu, u svojim izvješćima i preporukama vanjskopolitičkim akterima i međunarodnoj zajednici u 2014. napravila je odmak i zaokret od dotada ustaljene prakse zagovaranje centralizacije.[118] Priznali su legitimnost i opravdanost zahtjeva za hrvatskim entitetom te ukazali da je to sasvim praktično rješenje koje bi stabiliziralo BiH.[119] Osim toga, ukazali su na teške pogreške nametnutih Petritschevih reformi iz 2002.[120]
  • Nekadašnji visoki predstavnik u BiH, Paddy Ashdown, u predavanju na sveučilištu Oxford u ožujku 2015. preporučio je decentralizaciju BiH po belgijskom modelu.[121]
  • Bivši diplomat SAD-a te nekadašnji veleposlanik u Hrvatskoj i SRJ, William Montgomery, u kolumni u kolovozu 2015. ocijenio je da je uspostava FBiH kao entiteta "velika greška" te da su Hrvati trebali dobiti vlastiti entitet.[122] Ukazao je i na činjenicu da bh. Hrvati sve više postaju manjina sa sve manjim utjecajem u Federaciji.[122]

Literatura[uredi VE | uredi]

Dodatno čitanje[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Jazvić, Dejan: "Fahrudin Radončić: Europa ne gleda mirno na majorizaciju Hrvata", vecernji.ba, 11. lipnja 2012.
  2. Podrška apelu Stop majorizaciji/diskriminaciji Hrvata u BiH Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, sszg.hr
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Perić: Promemorija...
  4. 4,0 4,1 4,2 (engl.) Andrew MacDowall: "Dayton Ain’t Going Nowhere", Foreign Policy, 12. prosinca, 2015.
  5. K., Krešimir: Što znači majorizacija Hrvata tzv. hrvatsko pitanje u BiH?, kamenjar.com, 11. listopada, 2014.
  6. 6,0 6,1 "Peticija protiv majorizacije Hrvata u BiH", tportal.hr, 10. veljače 2011.
  7. 7,0 7,1 Čavra, Omer. "Forsiranje građanskog put ka raspadu BiH", hms.ba, 7. ožujka 2015.
    Wikicitati „...političko Sarajevo i njene kvazigrađanske ljevičarske stranke već osam godina namjerno narušavaju te principe, prvo dva puta izborom bošnjačkim glasovima bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva, a zatim izbacivanjem legitimnih predstavnika Hrvata u vlasti na razini Federacije za vrijeme Lagumdžijine platforme, što je ustvari potez koji je otvoreno dao do znanja da ćemo mi Bošnjaci govoriti Hrvatima koliko oni mogu dobiti i koliko mogu prava konzumirati, iako su prema Ustavu konstitutivni. (...) Zaslijepljenost SDA i DF-a za foteljama i očiglednoj uvjerenosti da se političkim nasiljem od države koja je etnički definirana o preambuli svog Ustava može napraviti građansko društvo po principu jedan čovjek jedan glas, jako je opasan smjer zbog kojeg su se vodili mnogi ratovi i raspadale mnoge države, između ostalog i bivša Jugoslavija.”
    (Čavra, O.)
  8. Marko Barišić: "Nazire li se to novi pristup Hrvatske Bosni i Hercegovini?", tportal.hr, 12. ožujka 2016.
  9. Pavić, 2011a
  10. 10,0 10,1 (boš.) Hrvatski narodni sabor traži federalni ustroj BiH, Dnevni avaz, 28. veljače 2015.
  11. PRVO ZASJEDANJE ZAVNOBiH-a (zapisnik), Deklaracija Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a, Odlomak 5, str. 73.
  12. Pavić (2011a)
  13. Cannon, P., The Third Balkan War and Political Disunity: Creating A Cantonal Constitutional System for Bosnia-Herzegovina, Jrnl. Trans. L. & Pol., Vol. 5-2
  14. (engl.) Giulio Venneri, Modelling States from Brussels?, Prosinac 2007.
  15. 15,0 15,1 15,2 15,3 (boš.) U BiH ima 48,4 posto Bošnjaka, 32,7 posto Srba i 14,6 posto Hrvata, Dnevni Avaz, 3. rujna 2014.
  16. Imamović-Pirke, Emir: "Historijski promašaj Željka Komšića", Novosti, broj 582, 12. veljače 2011.
  17. "Prvi službeni rezultati BiH izbora: u Predsjedništvu Izetbegović, Radmanović i Komšić", objavljeno 3. listopada 2010.
  18. "Bosnia Polls Results: Bosniaks Vote for Change", objavljeno 4. listopada 2010.
  19. "Nadmoć SNSD u RS, težak poraz Silajdžića", objavljeno 5. listopada 2010.
  20. (engl.) Central Electorate Commission, results in municipalities, 2010
  21. Vukoja, str. 88.
  22. Bazdulj, Muharem: "Hit u bh. kinima: Popis II", oslobdjenje.ba, 15. listopada 2013.
  23. (engl.) International Crisis Group: Bosnia’s Future Europe, Report N°232, 10. srpnja 2014.
  24. (engl.) Vogel, T. K.. "Bosnia: From the Killing Fields to the Ballot Box", The Globalist, objavljeno 9. listopada 2006., pristupljeno 30. srpnja 2012.
  25. Pavić, Snježana. "Nije točno da Hrvati nisu glasali za Željka Komšića, u Grudama je dobio 124 glasa", objavljeno 8. listopada 2010., pristupljeno 6. travnja 2013.
  26. "Reforma Federacije uvod je u reformu izbornog procesa", Dnevno, objavljeno 13. svibnja 2013., pristupljeno 13. svibnja 2013.
  27. Intervju za hrvatske novinare nakon listopadskih izbora 2006.
    Wikicitati „Govorim onako kako su me otac i majka naučili i apsolutno se dobro razumijem sa svima. Znam ja reći i siječanj, veljača, ožujak..., čak znam i šta to znači, ali ja govorim onako kako su me roditelji naučili...Ja [jezik] najradije nazivam bosanskim.”
    (Željko Komšić, listopad 2010.)
  28. (engl.) Luka Oreskovic: "Doing Away with Et Cetera", Foreign Policy. 30. listopada 2013.
  29. Nino Raspudić: "Kad Haris i Rasim prosrbuju...", Nezavisne novine, 3. studenoga 2014.
  30. Neđo Đević: Ante Jelavić: Lagumdžija opet uzurpirao vlast u FBiH (na srpskom). Nezavisne novine, 23. travnja 2011. Pristupljeno 6. srpnja 2014.
  31. Marijan Sivrić: Hrvatske zastupnike biraju Bošnjaci i Srbi!. Slobodna Dalmacija, 14. listopada 2000. Pristupljeno 6. srpnja 2014.
  32. Krešić, Zoran: "Iz Goražda se bira jedan Hrvat, kao i iz Posavine gdje ih je 588 puta više", Večernji.ba, 23. rujna 2014.
  33. Wolfgang Petrich kriv za preglasavanje Hrvata. Hercegovina.info, 19. veljače 2011. Pristupljeno 6. srpnja 2014.
  34. "Formula za prijevaru 
Hrvata u BiH: Manjinu učinili većom od većine", hnsbih.org, 09. rujna 2014.
  35. "Hrvate će u Domu naroda Federalnog parlamenta predstavljati Mirvet i Edin", Hrvatski medijski servis, hms.ba, 12. prosinca 2014.
  36. Inzkova odluka o suspendiranju odluka CIK-a o konstituiranju Vlasti u FBiH, 28. ožujka 2011.
  37. Samir Huseinović: Vlast u Federaciji bez dva HDZ-a,Deutsche Welle, 18. ožujka 2011.
  38. "U Mostaru poručuju: 5 nije trećina od 17", Nezavisne novine,
  39. Bosnia's future, str. 9.
  40. 40,0 40,1 Vera Soldo: "Mostar bez glasa Mostaraca", Deutsche Welle, 6. kolovoza 2015.
  41. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
  42. Dario Pušić: "Hrvati traže da se Travnik uredi kao Mostar", Dnevni list
  43. "Šokantno: U 13 godina "suživota" u Federaciji Hrvatima oteto 4.5 mld maraka!", Poskok.info
  44. Institut za društveno-politička istraživanja: "Raspodjela neizravnih poreza u Federaciji BiH odnosno kako je Sarajevo dobilo 1,2 milijarde KM prihoda drugih županija", idpi.ba, 15. srpnja 2014.
  45. Krišto, Glorija. "Vukoja: Dok NP Sarajevo godišnje dobiva 5,6 milijuna maraka, HNK Mostar je na grantu od svega 370 tisuća KM", hms.ba, 12. ožujka 2015.
  46. "Lagumdžija 'uređuje' Dnevnik FTV-a: Stavljali izjave koje je on tražio", Večernji list, 3. ožujka 2012.
  47. Udovičić et al., str. 39-42.
  48. 48,0 48,1 Vasilj, str. 49.
  49. Udovičić et al., str.37.
  50. Udovičić et al., str. 38.
  51. Udovičić et al., str. 39.
  52. "Last Goebbels Media in Europe: Kako FTV podsjeća na referendum o nezavisnosti BiH?", poskok.info, 2. ožujka, 2015.
  53. "FEDERALNA TV: Ne pada im na pamet otkupiti prava za prijenos US Opena", poskok.info, 8. rujna 2014.
  54. "DOBAR DAN “RAK”: Tako to radi FTV. Čak i u 2014-oj…", poskok.info, 21. kolovoza 2014.
  55. “Vaše” ubojice i “naši” heroji: Posjeta mezaru Rasima Delića Haaškog je ok. Doček Kordiću nije..., poskok.info, 5. svibnja 2015.
  56. Vasilj, str. 50.
  57. Musa, Ilija. "Kronika jednog propadanja: hrvatski mediji u Bosni i Hercegovini-Ravnopravnost bez Hrvata", Vijenac, br. 519, 23. siječnja 2014.
  58. Parlament BiH: Verbalni okršaj hrvatskih i bošnjačkih zastupnika o rtv kanalu na hrvatskom jeziku, hms.ba, Objavljeno 25. ožujka 2015.
  59. Eldina Medunjanin: "Blokada odluka u Parlamentu BiH nacionalnim i entitetskim vetom", Večernji.ba, 28. srpnja 2013.
  60. Rubina Čengić: "Hrvati insistiraju na svom kanalu", Nezavisne novine, 21. svibnja 2008.
  61. Samir Huseinović: "U Strazbur po TV-kanal na hrvatskom jeziku", Deutsche Welle, 11. lipnja 2008.
  62. R. I.:"Sud odbio Komšića: Obrazovanje u BiH je u skladu s Ustavom", bljesak.info, 27. ožujka 2015.
  63. Numanović, 200.
  64. "Bakir Izetbegović: Konjević Polje je važnije od rješavanja slučaja Sejdić-Finci!", sdatuzla.ba
  65. " Komšić: Pomoć roditeljima iz Konjević Polja", balkans.aljazeera.net, 12. listopada 2013.
  66. (boš.) "Suljagić: Rješenje za djecu Konjević-Polja je pokretanje paralelne škole", oslobođenje, 24. studenoga 2013.
  67. (boš.) "Ustavni sud naredio ukidanje federalnog, SDP će tražiti ukidanje kantonalnih ministarstava", radiosarajevo.ba, 28. listopada 2010.
  68. Jurilj, Zdenko: "Vlada FBiH daje još jače ovlasti neustavnom ministarstvu", večernji list (BiH), 27. srpnja 2013.
  69. Krešić, Zoran: "Platformaši progurali nelegalna ministarstva", Večernji list (BiH), 21. srpnja 2011.
  70. Krešimir K.: "Katoličkom školskom centru 1.000 KM iz Proračuna, Bošnjačkoj gimnaziji 223.000 KM", kamenjar.com, 26. ožujka 2015.
  71. Forum hrvatskih integralista Vincent Rokvić i Posavski-obzor.info: O promjeni imena Donja Mahala 22. prosinca 2011. (pristupljeno 29. svibnja 2017.)
  72. 72,0 72,1 Direktno.hr M.Š. Srpske vlasti u Drvaru Hrvatima ne dopuštaju izgradnju crkve i groblja!, 3. studenog 2017. (pristupljeno 4. studenog 2017.)
  73. Peticija "Stop majorizaciji Hrvata u BiH", HRsvijet.net, 04. veljače 2011.
  74. 74,0 74,1 74,2 74,3 "Peticijom stop majorizaciji Hrvata u BiH ostvaren cilj", Nacional
  75. Tijekom peticije "Stop majorizaciji Hrvata u BiH" prikupljeno 142,345 potpisa, Čapljinski portal, 3. ožujka 2011.
  76. "U 19 gradova u BiH pojavili se plakati "Dobrodošli u Herceg-Bosnu"", index.hr, 21. listopada 2011.
  77. "HDZ BiH: Urediti Travnik kao i Mostar", Nezavisne novine, 23. studenoga 2012.
  78. Čilić, Zvonimir. "Travnik će biti uređen kao Mostar", Večernji list, 15. studenoga 2012.
  79. Ivona B.: "Hrvati imaju jedinstvenu priliku za ravnopravnost u središnjoj Bosni", kamenjar.com, 9. ožujka 2015.
  80. D.M.: "BiH: Većina Hrvata bi treći entitet, a čak dvije trećine Srba odcjepljenje", dnevnik.hr, 11. studenoga 2013.
  81. Koja su prava njemačke zajednice u Belgiji a koja hrvatskog naroda u BiH?, poskok.info, 1. ožujka 2015.
  82. Z.S.: Nijemci u Belgiji s manje od 1% stanovništva imaju svoj parlament i javni RTV kanal, bljesak.info, 2. ožujka 2015.
  83. Vasilj, Miroslav: "Etničke zajednice u Švicarskoj imaju RTV kanale, ne i u BiH", Večernji list BiH, 4. rujna 2011.
  84. Raspudić, Nino: "Stare igre i nakon novih izbora", Nezavisne novine, 17. studenoga 2014.
  85. Krešić, Zoran: "Zašto je treći entitet tabu-tema za političare u Hrvatskoj i BiH?", Večernji list, 5. ožujka 2015.
  86. Imaju li oni rješenje za hrvatsko pitanje u BiH? , tportal, 8. listopada 2014.
  87. "Čović: Nismo za treći entitet, predložit ćemo drugo rješenje", index.hr, 21. ožujka 2014.
  88. Ustavne promjene u Bosni i Hercegovini, Hrvatska republikanska stranka, rujan 2014.
  89. "Hrvati uspijeli izabrati svog predstavnika: Josip Jerković dopredsjednik RS", hms.ba, 20. listopada 2014.
  90. "Rezolucija o BiH prekretnica je u odnosima međunarodne zajednice prema BiH", idpi.ba, 31. ožujka 2014.
  91. Rezolucija Europskog parlamenta od 6. veljače 2014. o izvješću o napretku Bosne i Hercegovine za 2013. (2013/2884(RSP)
  92. (boš.) "Hrvatski zastupnici u EP-u traže ravnopravnost naroda u BiH", Dnevni avaz, 5. ožujka 2015.
  93. Ustav RH, čl. 10.
  94. (boš.) Daniel Omeragić: "Intervju - Tonči Staničić, veleposlanik Hrvatske u Bosni i Hercegovini: BiH se brani na položaju Hrvat", Oslobođenje, 14. studenoga 2010.
  95. Nino Raspudić: "Odlazak dvojice za kojima će malo tko žaliti", Nezavisne novine, 30. srpnja 2013.
  96. (engl.) Primorac, Marko, stratfor: "CROATIA/BOSNIA/EU/POL - Croatia Requests EU Assistance for Croats in Bosnia and Herzegovina", wikileaks.org, objavljeno 11. ožujka 2013.
  97. (engl.) Foley, James: Croatian MFA on trilateral talks on Bosnia and changes to Croatian residency requirement (10ZAGREB54_a), 2010 January 26, 14:24, wikileaks.org
  98. (engl.) Bradtke: EUR DAS Jones Meeting with Foreign Minister Gordan Jandrokovic (08ZAGREB655_a), 17. rujna 2008., 8,31 sati, wikileaks.org
  99. Nino Raspudić: "Kako su me u HDZ-u pokušali preveslati", Večernji list, Obzor, objava 19. studenoga 2011.
  100. 100,0 100,1 Bogdanić, Siniša: "Službeni Zagreb ne podržava treći entitet", Deutsche Welle, 19. veljače 2014.
  101. Gjenero, Davor: "Nepotrebna sjenka", Al Jazeera Balkan, 5. travnja 2012.
  102. Grabar Kitarović: Podržat ću sve zahtjeve legitimnih predstavnika Hrvata, pa i treći entitet!, Večernji list (BiH), 12. siječnja 2015.
  103. "KOLINDA 'Srbi koji žive u Hrvatskoj za mene su Hrvati, a smeta mi i oslovljavanje s građanke i građani'", HINA/Jutarnji list, 15. siječnja 2015.
  104. HRVATSKI NARODNI SABOR BiH Hrvatska podupire zahtjev Hrvata u BiH za jednakopravnošću, Nacional, 28. veljače 2015.
  105. "Leko: Potrebno riješiti hrvatsku neravnopravnost u BiH", hms.ba, 27. travnja 2015.
  106. Krešić, Zoran: "Sabor za hrvatski entitet", vecernji.ba, 22. veljače 2014.
  107. "Bandić: Treći entitet bi stabilizirao BiH", tportal.hr, 11. ožujka 2014.
  108. "Karamarko: Bez rješenja hrvatskog pitanja, nema ni rješenja niti ostalih problema u BiH", oslobodjenje.ba, 28. veljače 2015.
  109. Dizdar, Jadranka: "Intervju Dana-Miroslav Tuđman: Federalizam je jedino rješenje za BiH", Dani, br. 926, 13. ožujka 2015.
  110. "Miroslav Tuđman za sarajevski tjednik: Federalizacija BiH je jedino rješenje", narod.hr, 12. ožujka 2015.
  111. 'Hrvatima ne damo poseban entitet, izbornu jedinicu i televizijski kanal', Večernji list, 14. studenoga 2014.
  112. "Izetbegović: Hrvati u BiH su pozitivno diskriminirani!", Hrvatski medijski servis BiH, 1. listopada 2015.
    Wikicitati „Ja smatram da su Hrvati pozitivno diskriminirani u odnosu na Bošnjake kojih je tri i pol puta više u Federaciji...Pogledajte koliko Hrvati dobivaju poljoprivrednih poticaja, koliko imaju radio i televizijskih stanica, katoličkih školskih centara.”
  113. Karačić, Marko: "Mladen Ivanić: 'Većinski hrvatska područja u BiH spojiti u jednu županiju'", Večernji list, Objava: 4.4.2015
    Wikicitati „...po mome uvjerenju treba doći do koncetracije jedne županije koja dominantno ima hrvatsku većinu, koja bi ostala u Federaciji, koja bi predstavljala jednu vrstu institucije kao jamca koja omogućava Hrvatima da budu jednakopravni i unutar BiH i unutar Federacije. Mislim da to nije prevelik izazov i da to predviđa jednu vrstu konsenzusa.”
    (Ivanić, M.)
  114. "Dodik: Ako ne bude hrvatskog entiteta, BiH ide prema raspadu", Slobodna Dalmacija, 21. studenoga 2012.
  115. (boš.) "Gradsko vijeće Milanu Bandiću oduzelo titulu počasnog građanina Sarajeva", klix.ba, 26. ožujka 2014.
  116. "Hill na blogu: Čović ugrožava Hrvate, SDA bi mogla pokazati da je za multietničnost", Oslobođenje, 8. srpnja 2015.
  117. Predrag Zvijerac: "Ili reforme ili nasilje na ulicama kao 2014.", Dnevni list, 12. svibnja 2015.
  118. Jazvić, Dejan: "Svjetske sile više ne misle da je treći entitet loše rješenje", Večernji list, 11. kolovoza 2014.
  119. Bosnia's Future, str.37.:
    Wikicitati „There is nothing inherently wrong with a Croat entity. It would solve many problems: there would be no further need for cantons, and relations between state and entity, and between entity and municipality, could be consistent throughout Bosnia. Instead of a tangled federation of entities and peoples, the country would be a normal federation of territorial units, a design with many successful European examples. Ethnic quotas could be replaced by regional representation and protection of fundamental human rights.”
    (International Crisis Group)
  120. Bosnia's Future, str. 20.
  121. (engl.) Lord Ashdown of Norton-sub-Hamdon: Bosnia Speech, SEESOX Lunch - “New international thinking”, dialogue BiH, 3. ožujka 2015.:
    Wikicitati „A functional Bosnia will look and feel much more like highly decentralised Belgium, than over-centralised Britain.”
    (P. Ashdown)
  122. 122,0 122,1 (srp.) "Montgomeri: Podele u BiH veće su nego pre rata", Politika, 12. kolovoza 2015.

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]