Milivoj Slaviček: razlika između inačica
dodan datum smrti |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Milivoj Slaviček''' ([[Čakovec]], [[24. listopada]] [[1929]] - [[Zagreb]], [[6. studenog]] [[2012]].), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik. |
'''Milivoj Slaviček''' ([[Čakovec]], [[24. listopada]] [[1929.]] - [[Zagreb]], [[6. studenog]] [[2012]].), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik i [[prevoditelj]]. Radio je i kao knjižničar i akviziter.<ref name="vecernji">Denis Derk: [http://www.vecernji.hr/kultura/umro-autor-pjesme-vrijeme-je-da-se-dogada-napokon-covjek-clanak-472527 Umro autor pjesme "Vrijeme je da se događa napokon čovjek"], [[Večernji list]], 7. studenoga 2012.</ref> |
||
== Životopis == |
|||
| ⚫ | |||
Rodio se u Čakovcu 1929. godine. U [[Prelog]]u je išao u pučku školu.<ref name="vecernji"/>U Zagrebu je maturirao na gimnaziji i diplomirao na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]]. <ref name="vecernji"/> |
|||
Prevoditelj s nekoliko slavenskih jezika, a ponajviše s [[poljski jezik|poljskoga]] koji je izvrsno govorio; među ostalim preveo je prozna i pjesnička djela pape Ivana Pavla II..<ref name="vecernji"/> [[Poljska]] je bila njegova fascinacija, toliko velika i duga da ga je na duga razdoblja odvajala od Hrvatske.<ref name="Hitrec">[[Hrvoje Hitrec]]: [http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/13382-uz-smrt-milivoja-slaviceka.html Uz smrt Milivoja Slavičeka], [[Hrvatsko kulturno vijeće]], 8. studenoga 2012. </ref> |
|||
Bio je aktivan u političkim promjenama krajem osamdesetih i početkom devedesetih; od [[1989]]. je u vodstvu [[HDZ]]-a. [[1992]].-[[1993]]. bio je veleposlanik u [[Poljska|Poljskoj]]. |
|||
Pripadao je generaciji [[krugovaši|krugovaša]], hrvatskih književnika koji su "nadmoćno i radosno" rasporili [[socrealizam]].<ref name="vecernji"/> |
|||
| ⚫ | |||
| ⚫ | U svojoj pragmatičnoj, ironijom i razgovornim stilom prožetoj poeziji potpuno demistificira [[književnost]], baveći se malim, trivijalnim stvarima i vodeći zapravo implicitnu polemiku s idealom visoke [[estetika|estetike]]. No, takav stil krio je i svoje zamke; velika neselektivnost pri odabiru pjesničke građe počesto ga je znala progutati, te dovesti njegovu poeziju pred vrata rutinizacije i manire, no to ne znači da u brojnim pjesmama nije postigao potrebnu dramatsku tenziju ili da u svoju [[lirika|liriku]] nije uveo mnoga nova, dotad neprihvaćena područja. Hitrec ga smatra zaigranim čarobnjakom stiha" koji je ispod izvanjske doskočice skrivao duboko moralnu osobnost".<ref name="Hitrec"/> Osudio je lakoumnu bezbrižnost i površne užitke.<ref name="Hitrec"/> |
||
Najpoznatija mu je pjesma ''“Vrijeme je da se događa napokon čovjek''.<ref name="vecernji"/> |
|||
Uređivao je časopise [[Kolo]] i [[Stih (časopis)|Stih]].<ref name="vecernji"/> Bio je predsjednikom i tajnikom [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]].<ref name="vecernji"/> |
|||
Bio je aktivan u političkim promjenama krajem osamdesetih i početkom devedesetih od [[1989]]. je u vodstvu [[HDZ]]-a. Te 1989. odlučio je "''da ta rijeka koja teče onako kako on ne će treba početi teći onako kako on hoće, dakle protivno Brozovoj kletvi da će Hrvatska biti samostalna kada Sava poteče uzvodno.''" te se tako našao u najužem krugu dr. [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]], u doba kad su se hrvatski domoljubi koji su se angažirali na obnovi hrvatske državnosti nalazili u (polu)ilegalnim okolnostima<ref name="Hitrec"/> ("[[barakaši]]").<ref name="vecernji"/> Drugovao je s [[Ivan Slamnig|Ivanom Slamnigom]] i s Hrvojem Hitrecom, kojeg je iznimno cijenio; kad ga je ugledao na tim okupljanjima, izjavio je :"''A, vi ste tu, sada mi je lakše.''" <ref name="Hitrec"/> |
|||
Autorom je izmjene dijela teksta [[Horvatska domovina|hrvatske himne]]: predložio je ubaciti "sinje more svijetu reci", što je prihvaćeno.<ref name="vecernji"/> |
|||
[[1992]].-[[1993]]. bio je veleposlanik u [[Poljska|Poljskoj]]. |
|||
| ⚫ | |||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
== Važnije zbirke == |
== Važnije zbirke == |
||
| Redak 23: | Redak 39: | ||
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]] |
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]] |
||
[[Kategorija:Biografije, Čakovec]] |
[[Kategorija:Biografije, Čakovec]] |
||
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]] |
|||
[[sh:Milivoj Slaviček]] |
[[sh:Milivoj Slaviček]] |
||
Inačica od 12. studenoga 2012. u 06:07
Milivoj Slaviček (Čakovec, 24. listopada 1929. - Zagreb, 6. studenog 2012.), hrvatski književnik i prevoditelj. Radio je i kao knjižničar i akviziter.[1]
Životopis
Rodio se u Čakovcu 1929. godine. U Prelogu je išao u pučku školu.[1]U Zagrebu je maturirao na gimnaziji i diplomirao na Filozofskom fakultetu. [1]
Prevoditelj s nekoliko slavenskih jezika, a ponajviše s poljskoga koji je izvrsno govorio; među ostalim preveo je prozna i pjesnička djela pape Ivana Pavla II..[1] Poljska je bila njegova fascinacija, toliko velika i duga da ga je na duga razdoblja odvajala od Hrvatske.[2]
Pripadao je generaciji krugovaša, hrvatskih književnika koji su "nadmoćno i radosno" rasporili socrealizam.[1] U svojoj pragmatičnoj, ironijom i razgovornim stilom prožetoj poeziji potpuno demistificira književnost, baveći se malim, trivijalnim stvarima i vodeći zapravo implicitnu polemiku s idealom visoke estetike. No, takav stil krio je i svoje zamke; velika neselektivnost pri odabiru pjesničke građe počesto ga je znala progutati, te dovesti njegovu poeziju pred vrata rutinizacije i manire, no to ne znači da u brojnim pjesmama nije postigao potrebnu dramatsku tenziju ili da u svoju liriku nije uveo mnoga nova, dotad neprihvaćena područja. Hitrec ga smatra zaigranim čarobnjakom stiha" koji je ispod izvanjske doskočice skrivao duboko moralnu osobnost".[2] Osudio je lakoumnu bezbrižnost i površne užitke.[2] Najpoznatija mu je pjesma “Vrijeme je da se događa napokon čovjek.[1]
Uređivao je časopise Kolo i Stih.[1] Bio je predsjednikom i tajnikom Društva hrvatskih književnika.[1]
Bio je aktivan u političkim promjenama krajem osamdesetih i početkom devedesetih od 1989. je u vodstvu HDZ-a. Te 1989. odlučio je "da ta rijeka koja teče onako kako on ne će treba početi teći onako kako on hoće, dakle protivno Brozovoj kletvi da će Hrvatska biti samostalna kada Sava poteče uzvodno." te se tako našao u najužem krugu dr. Franje Tuđmana, u doba kad su se hrvatski domoljubi koji su se angažirali na obnovi hrvatske državnosti nalazili u (polu)ilegalnim okolnostima[2] ("barakaši").[1] Drugovao je s Ivanom Slamnigom i s Hrvojem Hitrecom, kojeg je iznimno cijenio; kad ga je ugledao na tim okupljanjima, izjavio je :"A, vi ste tu, sada mi je lakše." [2]
Autorom je izmjene dijela teksta hrvatske himne: predložio je ubaciti "sinje more svijetu reci", što je prihvaćeno.[1]
1992.-1993. bio je veleposlanik u Poljskoj.
Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska. Pjesme mu se nalaze i u antologiji hrvatske ratne lirike U ovom strašnom času.
Izvori
- ↑ a b c d e f g h i j Denis Derk: Umro autor pjesme "Vrijeme je da se događa napokon čovjek", Večernji list, 7. studenoga 2012.
- ↑ a b c d e Hrvoje Hitrec: Uz smrt Milivoja Slavičeka, Hrvatsko kulturno vijeće, 8. studenoga 2012.
Važnije zbirke
- Zaustavljena pregršt (1954)
- Modro veče (1959)
- Soneti, pjesme o ljubavi i ostale pjesme (1967)
- Purpurna pepeljara, naime to i to (1969)
- Otvoreno radi (eventualnog) preuređenja (1978)