Ateizam
Ateizam je, u najširem smislu riječi, nevjerovanje ili poricanje postojanja bogova.[1][2][3] Razlikujemo njegova dva osnovna oblika, negativni ateizam i pozitivni ateizam.[2] Negativni ateizam je odsutnost vjerovanja u boga ili bogove uzrokovano apsolutnim pomanjkanjem referenci spram pojma bog u leksiku pojedinca (naivni ateizam), ili ponašanjem pojedinca koji živi i djeluje kao da boga nema (praktični ateizam).[1][3][4] Pozitivni ili teorijski ateizam, u užem smislu, jest svjesno poricanje egzistencije teističkog boga, dok u širem smislu on implicira poricanje svih koncepcija bogova.[1][4]
Suprotno stajalište ateizmu jest teizam, vjerovanje u boga koji stvara i upravlja svijetom, ali egzistira izvan njega.[5] Širi popis stajališta suprotnih ateizmu čine monoteizam, politeizam, deizam i panteizam.[1] Agnosticizam, stajalište koje ne implicira ni vjerovanje ni nevjerovanje da Bog postoji, kompatibilno je s negativnim ateizmom, no ne i s pozitivnim.[4]
[uredi] Povijest ateizma
Termin se često primenjuje na one s odsustvom vjere u narodne bogove. To je bio slučaj s Anaksagorom, koji je smatrao da je vjerovatnije da je Sunce kamen nego bog. Otprilike u isto vrijeme, Buda je smatrao da je nepostojanost svih stvari inkompatibilna s postojanom, nepromjenljivom prirodom koja se pripisuje božanskim bićima. Sokrat je bio optužen da ne vjeruje u državne bogove (smatra se da je bio monoteist), Teodor Bezbožnik bio je protjeran iz svog grada zbog nevjerovanja u bilo koje božanstvo, a Spinoza, čiji je bog u krajnjoj liniji bio identičan sa svijetom, optužen je za panteizam. Panteisti su često bili svrstavani u istu grupu s ateistima zbog "čudnovatosti" njihovog pogleda na božansko.
S druge strane, postoji duga tradicija onih koji su vjerovali da religija počiva na praznovjerju. Ova se tradicija proteže od Heraklita i Ksenofana, preko Mesliera, Feuerbacha i Marxa, do Freuda, koji je izvor religije nalazio u grupnoj neurozi. Meslier je iznio mišljenje da je religija sredstvo za kontroliranje masa, a slična ideja implicitno je prisutna i u marksističkoj misli.
Ateistički stav prisutan je i u jednoj struji voluntarističke i egzistencijalističke filozofije koja polazi od Schopenhauera, i preko Nietzschea dovodi do Sartre. Neki nalaze elemente ateizma čak i kod Tillicha, koji je na boga gledao kao na moć samog Bića, ali se njegovo učenje možda može promatrati i kao blisko panteizmu. Novija teologija smrti boga polazi od filozofa iz ove grupe.
Sidney Hook zalagao se za "ateizam otvorenog duha", koji jamči slobodu religijskog vjerovanja.
Njemačka rasprava o ateizmu, (Atheismusstreit) koja je na sveučilištu u Jeni vođena povodom Fichteovih gledišta, okončana je njegovim otpuštanjem s univerziteta.
[uredi] Reference
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Filipović, str. 41:
„Ateizam (novol. od grč. átheos = bez boga): poricanje opstojnosti boga (ili bogova), bezbožnost, bezboštvo. Suprotno: teizam, monoteizam, politeizam, deizam i panteizam. Opstoji naivni ili primitivni ateizam (kod nekih plemena i naroda koji uopće nemaju pojma boga), zatim tzv. praktični ateizam u onih ljudi koji žive i djeluju kao da boga nema, pa se i ne brinu za to, premda bi se možda »teorijski« složili da on (ili neko »više biće«) opstoji, i napokon teorijski ateizam (bilo dogmatski ili kritički). Ovaj posljednji, svjesno, kritički, radikalno i argumentirano nastoji pokazati i dokazati (obarajući teologijske dokaze za egzistenciju boga) i samu nemogućnost božje egzistencije.“ - ↑ 2,0 2,1 Martin, str. 1:
„In Greek "a" means "without" or "not", and "theos" means "god". From this standpoint, an atheist is someone without a belief in God; he or she need not be someone who believes that God does not exist. Still, there is a popular dictionary meaning of "atheism" according to which an atheist is not simply one who holds no belief in existence of a God or gods, but is one who believes that there is no God or gods. This dictionary use of the term should not be overlooked. To avoid confusion, let us call it positive atheism and let us call the type derived from the original Greek roots negative atheism.“ - ↑ 3,0 3,1 Poidevin, iz predgovora:
„Atheism, as presented in this book, is a definite doctrine, and defending it requiers one to engage with religious ideas. An atheist is one who denies the existence of a personal, transcendent creator of the universe, rather than one who simply lives life without reference to such being. Any discussion of atheism, then, is necessarily a discussion of theism.“ - ↑ 4,0 4,1 4,2 Martin, str. 2
- ↑ Filipović, str. 329:
„Vjerovanje u boga koji svijet stvara, izvan njega se nalazi i njime upravlja. Suprotno od deizma, panteizma, panenteizma, i ateizma.“
[uredi] Izvori
- Filipović, Vladimir. Filozofijski rječnik, Zagreb: Matica hrvatska. 1987.
- Martin, Michael. The Cambridge Companion to Atheism, New York: Cambridge University Press. 2007. ISBN 0-521-84270-0
- Le Poidevin, Robin. Arguing for Atheism: An Introduction to the Philosophy of Religion, London: Routledge. 2004. ISBN 0-203-42206-6
