Dragutin Domjanić: razlika između inačica
m uklonjena promjena suradnika 37.244.166.221 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Herr Emio |
|||
Redak 27: | Redak 27: | ||
'''Dragutin Milivoj Domjanić''' ([[Adamovec]] [[12. rujna]] [[1875]]. - [[Zagreb]] [[7. lipnja]] [[1933]].), [[Hrvatska|hrvatski]] pravnik i pjesnik. |
'''Dragutin Milivoj Domjanić''' ([[Adamovec]] [[12. rujna]] [[1875]]. - [[Zagreb]] [[7. lipnja]] [[1933]].), [[Hrvatska|hrvatski]] pravnik i pjesnik. |
||
⚫ | |||
Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u [[plemstvo|plemenitaškoj]] obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u Zagrebu koju je završio 1893. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 919., ISBN 978-953-95772-0-7</ref> Završio je pravo na fakultetu u [[Zagreb]]u ([[1898.]]), gdje je i doktorirao [[1899.]] Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom ''Pjesme'' ([[1909.]]) koja je bila napisana na [[Štokavsko narječje|štokavici]]. |
|||
Bio je član [[JAZU]] i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (1921.-1926). Prevodio je svjetski poznate liričare [[Goethe|Goethea]], [[Heinrich Heine|Heinea]], [[Paul Verlaine|Verlainea]] itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: ''Kipci i popevke'', ''[[wikisource:hr:Fala|Fala]]'' i ''Popevke sam slagal''. |
|||
⚫ | Autor je i malo znane ''marionetne igre'' "[[Petrica Kerempuh]] i spametni osel" u kojoj kritički i [[satira|satirički]] opisuje hrvatske intelektualce [[1920-ih]] godina. Pisac je koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza. |
||
⚫ | |||
Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u plemenitaškoj obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo |
|||
Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u Zagrebu koju je završio 1893. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, |
|||
2007., str. 919., ISBN 978-953-95772-0-7</ref> Završio je pravo na fakultetu u [[Zagreb]]u ([[1898.]]), gdje je i doktorirao [[1899.]] |
|||
Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom ''Pjesme'' ([[1909.]]) koja je bila napisana na |
|||
[[Štokavsko narječje|štokavici]]. |
|||
Bio je član [[JAZU]] i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (1921.-1926). Prevodio je svjetski poznate liričare |
|||
[[Goethe|Goethea]], [[Heinrich Heine|Heinea]], [[Paul Verlaine|Verlainea]] itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na |
|||
strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: ''Kipci i popevke'', ''[[wikisource:hr:Fala|Fala]]'' i ''Popevke sam slagal''. |
|||
Autor je i malo znane ''marionetne igre'' "[[Petrica Kerempuh]] i spametni osel" u kojoj kritički i [[satira|satirički]] opisuje hrvatske |
|||
⚫ | |||
ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza. |
|||
== Stil == |
== Stil == |
Inačica od 12. rujna 2017. u 12:20
Dragutin Domjanić | |
---|---|
Bista na Strossmayerovom trgu u Zagrebu | |
Puno ime | Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić |
Pseudonim | Milivoj Seljan Vujec Grga |
Rođenje | 12. rujna 1875.. Adamovec |
Smrt | 7. lipnja 1933.. Zagreb |
Zanimanje | pravnik, književnik |
Nacionalnost | Hrvat |
Književne vrste | poezija, pjesma u prozi |
Književni period | modernizam |
Portal o životopisima |
Dragutin Milivoj Domjanić (Adamovec 12. rujna 1875. - Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski pravnik i pjesnik.
Životopis
Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u plemenitaškoj obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1893. godine.[1] Završio je pravo na fakultetu u Zagrebu (1898.), gdje je i doktorirao 1899. Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom Pjesme (1909.) koja je bila napisana na štokavici.
Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921.-1926). Prevodio je svjetski poznate liričare Goethea, Heinea, Verlainea itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: Kipci i popevke, Fala i Popevke sam slagal.
Autor je i malo znane marionetne igre "Petrica Kerempuh i spametni osel" u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce 1920-ih godina. Pisac je koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza.
Stil
Pjevao je o duhovnoj ljubavi, o intimi plemićkih domova, o gospodarskim perivojima, markizima i kavalirima minulih dana. Kroz svoja djela Domjanić strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama.
Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića svome materinjskom kajkavskom jeziku. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka Kipci i popevke, a pjesme Fala i Popevke sam slagal, koje je obje uglazbio Vlaho Paljetak. I drugi hrvatski skladatelji, primjerice Emil Cossetto, Igor Kuljerić i Ivana Lang uglazbili su nekoliko Domjanićevih pjesama. Njegova lirika, idilična, sentimentalna i rezignantna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. Na kajkavskom književnom jeziku je spjevao sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.
Djela
Izvori
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 919., ISBN 978-953-95772-0-7
|