Koordinate: 52°31′N 13°24′E / 52.517°N 13.400°E / 52.517; 13.400

Berlin

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Zapadni Berlin)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Berlin. Za druga značenja pogledajte Berlin (razdvojba).
Savezni glavni grad Berlin
Bundeshauptstadt Berlin
Savezni glavni grad Berlin
Grb grada Savezni glavni grad Berlin
Koordinate: 52°31′N 13°24′E / 52.517°N 13.400°E / 52.517; 13.400
Država Flag of Germany.svg Njemačka
Savezna država Berlin
Gradonačelnik Franziska Giffey (SPD)
Površina 891.68 km2
Nadmorska visina 34 - 115 m
Stanovništvo 3.664.088 (31.12.2020)
Gustoća stanovništva 4108 stan./km2
Poštanski broj od 10001 do 14199
Pozivni broj +49 (0)30
Registarska oznaka B
Službena stranica www.berlin.de
Karta
Savezni glavni grad Berlin na karti Njemačka
Savezni glavni grad Berlin
Savezni glavni grad Berlin
Položaj grada na karti Njemačke

Berlin (izgovor [▶]) je s više od 3,6 milijuna stanovnika najveći i glavni grad Njemačke i najveći grad Europske unije. Prije Drugog svjetskog rata imao je 4,5 milijuna stanovnika, a u vrijeme hladnog rata od 1949. do 1990. bio je podijeljen na Istočni Berlin i Zapadni Berlin.

Berlin je smješten na rijekama Šprevi i Havel na sjeveroistoku Njemačke. Jedna je od 16 njemačkih saveznih zemalja,[1] sa svih strana okružen saveznom zemljom Brandenburg.

Berlin je značajan svjetski grad. Utjecaj Berlina na politiku, obrazovanje, zabavu, masovne medije, te umjetnost i kulturu, uvelike doprinosi globalnom statusu grada. Grad je također i važna turistička destinacija za domaće i strane posjetitelje.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Prvi doseljenici[uredi | uredi kôd]

Oko 720. godine dva slavenska plemena naselila su berlinsko područje. Haveljani su se naselili kraj rijeke Havel s glavnom naseobinom Brenabor, kasnije nazvanom Brandenburg. Bliže rijeci Spree u današnjem gradskom okrugu Köpenick, naselili su se Šprevani.

Haveljani oko 750. osnovali drugo mjesto pored rijeke Havel, bliže današnjem Berlinu, pod imenom Spandow (današnji Spandau). Spandau i Köpenick, oko 825. zaštićeni zidinama, ostali su glavna naselja u području današnjeg Berlina sve do 11. stoljeća.

Berlin je jedan od najmlađih europskih gradova, osnovan u 12. stoljeću. Grad se isprva sastojao od dva naselja, Berlina i Cöllna, na obje strane rijeke Spree u današnjem okrugu Mitte. Cölln se prvi put spominje u dokumentima 28. listopada 1237. godine, a Berlin 1244. Gradsko središte izgorjelo je 1830. godine kada je uništen velik broj spisa iz tadašnjeg vremena.

Dva su naselja 1307. stvorila trgovačku uniju i sudjelovala u Hanzi. Gradovi su ostali odvojeni, ali ujedinjeni sve do 1709. kada su s prigradskim naseljima Friedrichswerder, Dorotheenstadt i Friedrichstadt uključeni u novostvoreni jedinstveni Berlin koji je tada imao 60.000 stanovnika.

Unter den Linden, Sveučilište Humboldt, 1850

Pruska[uredi | uredi kôd]

Krunjenjem kneza Fridrika III. za pruskog kralja pod imenom Fridrik I. Berlin je dobio status glavnog grada Pruske. Značaj Berlina rastao je jačanjem Pruske koja je postala europska sila.

Hobrechtov plan iz 1862. godine bio je prvi značajan plan razvoja grada Berlina, odnosno njegove urbane strukture. Plan se smatra začetnikom modernog Berlina, a prilikom nastanka bio je uvelike negativno kritiziran od brojnih arhitekata i kasnije urbanih planera, jer se ta znanstvena disciplina tada tek razvijala.

Prije njega, svaki distrikt grada planirao je vlastiti razvoj i taj plan podnosio caru, dok je ovaj plan prvi jedinstveni plan gradskog razvoja u kojemu se Berlin gleda kao cjelina.

Weimarska Republika i Treći Reich[uredi | uredi kôd]

Broj stanovnika Berlina naglo je porastao tijekom 19. stoljeća, osobito kada je postao prijestolnica Njemačkog Carstva (1871.). Berlin je ostao glavnim gradom Njemačke i u doba Weimarske Republike (1919.1933.) te nakon dolaska Nacista na vlast.

Oko grada se otvara i prva autocesta na svijetu i zračna luka Tempelhof, koja će kasnije biti od ključne važnosti za zapadni dio grada. Postavlja se kamen temeljac za izgradnju prve radio postaje. Berlin dobiva reputaciju „elektropolisa“ na najvećoj razini jer je grad među prvima u Europi dobio elektranu koja je dodatno ojačala značenje grada. Do kraja 1920-ih više od 50% kućanstava imalo je pristup električnoj energiji.

Nacistički diktator Adolf Hitler smatrao je Berlin inferiornim u odnosu na druge velike europske prijestolnice i imao je velike planove za njegovu preobrazbu. Uz zgradu Reichstaga planirana je izgradnja Velike dvorane za 170.000 ljudi koja je trebala biti visoka 250 m i sedam puta veća od Bazilike sv. Petra u Rimu. Planirana je i Avenija pobjede široka 120 metara i dugačka 56 km na kojoj se trebao izgraditi i novi željeznički kolodvor, a pored njega i velika zračna luka. Danas je iz nacističkog razdoblja u Berlinu preostalo samo nekoliko građevina: zračna luka Tempelhof, zgrada Ministarstva zrakoplovstva (danas Ministarstvo financija), Olimpijski stadion i ulična rasvjeta na nekoliko mjesta u gradu. Hitlerov ured kancelara uništile su sovjetske trupe, a ostaci su poslužili u izgradnji sovjetskog memorijalnog centra u Treptovskom parku.

Podijeljeni grad[uredi | uredi kôd]

Nijemci stoje na vrhu zida na dan njegovog pada 9.11.1989. god: u pozadini su Brandenburška vrata

Pred kraj Drugog svjetskog rata, Berlin je bio uništen 70% zahvaljujući savezničkim radarima i uličnim borbama. Zbog toga nazvan je „Vremenskom nulom“ što je značilo novi početak za grad. Berlin je podjeljen u četiri zone od strane Saveznika, Londonskim protokolom (1944.) Četiri zone su nadzirali: SAD, Velika Britanija, Francuska i SSSR.

Berlinski sovjetski sektor, Istočni Berlin, je postao glavni grad Istočne Njemačke, koja je formirana iz Sovjetske okupacijske zone u listopadu 1949. Zapadna Njemačka je osnovana 23. lipnja 1949. iz američkih, britanskih, i francuskih zona, glavni grad je bio u Bonnu. 13. kolovoza 1961. napravljen je Berlinski zid, razdvojivši Zapadni Berlin od Istočnog i ostatka Njemačke.

Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, Berlin je bio centar europskih studentskih prosvjeda.

Ponovno ujedinjenje[uredi | uredi kôd]

Berlinski zid je pao 9. studenog 1989. Tijekom ponovnog ujedinjenja Njemačke 3. listopada 1990., zid je skoro potpuno srušen. Ostali su mali dijelovi, koji najviše služe kao podsjetnici i turističke atrakcije. Njemački Bundestag je u lipnju 1991. izglasao odluku da se glavni grad Njemačke Bonn, preseli u Berlin. Berlin je ponovo postao glavni grad Njemačke. Ministarstva i vladina administracija preselili su se u Berlin 1997./1998.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Berlin 2021

Klima[uredi | uredi kôd]

Grad Berlin leži na prijelaznom području između vlažne atlantske i suhe kontinentalne klime.

Arhitektura[uredi | uredi kôd]

Brandenburška vrata, Reichstag i Siegessäule su najpoznatiji simboli Berlina i građevine poznate širom svijeta. A simbol Berlina kojeg vole svi Berlinčani je i Berliner Bär (berlinski medvjed).

UNESCOvi spomenici u Berlinu su Muzejski otok, Dvorci i parkovi u Berlinu i Stambena naselja berlinske moderne.

Berlinski televizijski toranj - visok 368 metara, sagrađen 1969. blizu Alexanderplatz-a. S njegovog vidikovca, s visine od 204 metra, može se vidjeti cijeli grad.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Prema podacima iz 2015. godine, čak 14.1% stanovnika Berlina nije imalo njemačko državljanstvo. Glavnu manjinu čini tursko stanovništvo s gotovo 100 000 stanovnika, dok su određene društvene skupine prostorno raspoređene u pojedinim dijelovima grada. Kreuzberg se ističe kao dio grada s najviše stranaca.

Jezik[uredi | uredi kôd]

Izvorno se u Berlinu govorio istočni donjonjemački. On je u gradu izumro kao pisani jezik u 16. stoljeću te kasnije i kao govorni jezik. Sadašnji berlinski njemački jest dio berlinsko-branderburške skupine unutar srednjonjemačkih jezika.

Političko uređenje[uredi | uredi kôd]

Savezna pokrajina[uredi | uredi kôd]

Abgeordnetenhaus von Berlin

Danom njemačkog ujedinjenja 3. listopada 1990. godine jedinstveni Berlin postao je jedna od 16 njemačkih saveznih pokrajina i jedna od tri savezne pokrajine koja je ujedno i grad (uz Hamburg i Bremen).

Bivši Zapadni Berlin bio je de facto enklava Zapadne Njemačke unutar Istočne Njemačke i imao je neke ovlasti savezne pokrajine, ali je formalno i vojno ostao pod upravom zapadnih saveznika; SAD-a, Velike Britanije i Francuske, i de jure nije bio dio Zapadne Njemačke. Istočni Berlin je od 1949. do 1990. godine bio glavni grad Istočne Njemačke, što je bilo protivno dogovoru četiriju savezničkih sila.

Berlinom upravlja Senat Berlina koji se sastoji od gradonačelnika i 8 senatora koji imaju zastupnički status. Gradonačelnik je predstavnik države Berlin. Zakonodavnu vlast u gradu-pokrajini vrši Zastupnički dom (Abgeordnetenhaus).

Gradski okruzi[uredi | uredi kôd]

Berlin je podijeljen na 12 okruga.

Okrug Broj stanovnika
30. lipnja 2007
Površina
u km²
Berlin, administrative divisions (+districts +boroughs +pop) - de - colored (less colors).svg
Charlottenburg-Wilmersdorf 315.629 64,72
Friedrichshain-Kreuzberg 266.845 20,16
Lichtenberg 257.270 52,29
Marzahn-Hellersdorf 249.617 61,74
Mitte 327.080 39,47
Neukölln 305.794 44,93
Pankow 360.609 103,01
Reinickendorf 241.682 89,46
Spandau 224.100 91,91
Steglitz-Zehlendorf 288.727 102,50
Tempelhof-Schöneberg 331.589 53,09
Treptow-Köpenick 236.400 168,42

Svaki okrug ima vladu (Bezirksamt), koja se sastoji od pet zastupnika i predsjednika okruga.

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Razvoj grada potaknut je bio prvo trgovinskom razmjenom s ostalim gradovima Velike Hanze, a sljedeći važniji korak u razvoju grada bila je industrija. Današnji i budući razvoj grada gradi se na povećanju turističkog i prometnog značaja grada.

Obrazovanje i znanost[uredi | uredi kôd]

Sveučilišta[uredi | uredi kôd]

Tehničko sveučilište u Berlinu

Sveučilišta primijenjenih znanosti[uredi | uredi kôd]

Dobitnici Nobelove nagrade[uredi | uredi kôd]

Kultura[uredi | uredi kôd]

Glavnom gradu Savezne Republike Njemačke danas nepobitno raste važnost u nacionalnom i globalnom poimanju. U Berlin su se doselile kreativne grane i brojni uredi medijskih, glazbenih i umjetničkih kuća raštrkani su svuda po gradu. Berlin je u međuvremenu postao lokacija za partijanersku scenu, s mnogim šik klubovima.[2]

Kazališta[uredi | uredi kôd]

Friedrichstadt-Palast

Muzeji[uredi | uredi kôd]

Alte Nationalgalerie (Muzejski otok)
Futurium
  • Muzejski otok čini pet muzeja: Stari muzej, Novi muzej, Pergamski muzej, Bode muzej i Stara nacionalna galerija
  • Njemački muzej tehnologije u Kreuzbergu
  • Muzej pošte i telekomunikacija
  • Nova nacionalna galerija, s jednim od posljednjih djela Ludwiga Mies van der Rohea
  • Stara nacionalna galerija, 19. stoljeće – slike i skulpture [20]Inačica izvorne stranice arhivirana 8. lipnja 2004.
  • Židovski muzej u Berlinu
  • Hamburški kolodvor
  • Muzej europske kulture
  • Berlinska državna galerija [21]Inačica izvorne stranice arhivirana 28. prosinca 2005.
  • Muzej Bauhaus [22]
  • Muzej Bröhan [23]
  • Njemački muzej Guggenheim [24]
  • Njemački muzej filma [25] itd.
  • DDR muzej [26]
  • Stasimuseum Berlin [27]
  • Futurium

Klubovi[uredi | uredi kôd]

Watergate Club

(2010)

  • Arena
  • Bastard (Prater)
  • Berghain
  • Big Eden
  • Icon
  • K-17
  • Kalkscheune
  • Kitkat Club
  • Knaack Club
  • Ma Baker Club
  • Magnet
  • Maria am Ostbahnhof
  • Matrix
  • Sage Club
  • SO36
  • Soda Club at Kulturbrauerei
  • Sternradio
  • Tresor
  • Watergate
  • WMF (Café Moskau)

Opere[uredi | uredi kôd]

  • Njemačka opera
  • Državna opera Pod lipama (Unter den Linden)
  • Komische Oper
Venus Awards

Festivali[uredi | uredi kôd]

  • Festival hrvatske glazbe u Berlinu, stvoren prema modelu Festivala hrvatske glazbe u Beču[3]
  • Venus Berlin / Venus Award
  • Internationales Literaturfestival Berlin
  • Božićni sajam na Gendarmenmarkt

Zoološki vrtovi[uredi | uredi kôd]

  • Zoologischer Garten Berlin – Berlinski zoološki vrt, berlinski najstariji zoološki vrt u centru grada
  • Tierpark Friedrichsfelde –, osnovan od strane DDR u parku povijesnog zamka u Istočnom Berlinu.

Gastronomija[uredi | uredi kôd]

Promet[uredi | uredi kôd]

Javni gradski promet[uredi | uredi kôd]

U-Bahn
  • U-Bahn – (pretežno) podzemna željeznica
  • S-Bahn - (pretežno) nadzemna željeznica

Svim prijevoznim sredstvima javnog gradskog prometa može se putovati jednom kartom.

Željeznički kolodvori[uredi | uredi kôd]

  • Berlinski glavni kolodvor
  • kolodvor Berlin-Charlottenburg
  • Kolodvor ZOO (Berlin Zoologischer Garten)
  • kolodvor Berlin-Friedrichstraße
  • kolodvor Berlin-Alexanderplatz
  • Istočni kolodvor-Berlin
  • kolodvor Westkreuz
  • kolodvor Ostkreuz
  • kolodvor Spandau
  • kolodvor Schönefeld

Zračne luke[uredi | uredi kôd]

Zračna luka Berlin Brandenburg
  • međunarodna zračna luka Berlin-Schönefeld (SXF), proširena i preimenovana u međunarodnu zračnu luku Berlin-Brandenburg (BBI), čije se otvaranje očekuje 2017. godine, nakon nekoliko odgoda i dugogodišnjeg kašnjenja
  • međunarodna zračna luka Berlin-Tegel (TXL), bit će zatvorena kad se BBI otvori za promet
  • međunarodna zračna luka Tempelhof (THF) zatvorena je 2008. godine

Luke[uredi | uredi kôd]

  • Westhafen (Zapadna luka) – najveća luka u Berlinu 173.000 četvornih metara, za pšenicu i teška dobra.
  • Südhafen (Južna luka) – površine od oko 103.000 metara četvornih, za pšenicu i teška dobra.
  • Hafen Berlin Neukölln (Luka Neukölln) – sa samo 19.000 metara kvadratnih, najmanja luka, za građevinske materijale.

Glavne prometnice[uredi | uredi kôd]

Berlin ima nekoliko autocestama - do sljedećim gradovima Dresden (Bundesautobahn 13), München (Bundesautobahn 9), Dortmund i Oberhausen (Bundesautobahn 2), Hamburg (Bundesautobahn 24), Penkun i prema Poljskoj do grada Szczecin, Bundesautobahn 11, E28) i Frankfurt na Odri na granici s Poljskom (Bundesautobahn 12) i dalje do Poznanj i Varšavi i Berliner Ring i Stadtring.

Šport[uredi | uredi kôd]

Olympiastadion Berlin

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Konrad Zuse

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Prix Europa (fotografija 360°).
  • Verdienstorden der Bundesrepublik Deutschland
  • European Film Award
  • Verdienstorden des Landes Berlin
  • Leo-Baeck-Preis
  • Bambi
  • Prix Europa

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. studenoga 2014. Pristupljeno 8. studenoga 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. Urbanogeografski razvoj Berlina, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet
  3. Festival hrvatske glazbe u BerlinuInačica izvorne stranice arhivirana 4. srpnja 2015., Muzički informativni centar

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Berlin.