Portal:Povijest/Arhiva članaka
2006/07.[uredi kôd]
Prvi svjetski rat
Prvi svjetski rat, 1914. - 1918., je bio prvi rat u kojem su sudjelovali narodi širom svijeta, te je stoga i dobio pridjev svjetski rat. Prije izbijanja Drugog svjetskog rata bio je poznat pod imenom Veliki rat ili nešto rjeđe rat koji će okončati sve ratove.
Uzroci prvog svjetskog rata su mnogobrojni i složeni, ali svoj korijen uglavnom imaju u neravnomjernom ekonomskom razvoju vodećih evropskih zemalja u 19. stoljeću, odnosno činjenicom da su se mnoge države - kao Njemačka, Italija i Japan - iz političkih i drugih razloga relativno kasno profilirale kao velike sile te nisu mogle ravnopravno konkurirati Velikoj Britaniji i Francuskoj u kolonijalnoj ekspanziji. Drugi važan, ako ne i važniji, razlog bio je procvat nacionalizma kao dominantne ideologije u Europi 19. stoljeća. S obzirom da se granice država uglavnom nisu poklapale s etničkim, stvarno ili izmišljeno ugnjetavanje sunarodnjaka s druge strane granice je bilo stalan izgovor za rat, dok su stara, ali još uvijek postojeća višeetnička carstva kao Austro-Ugarska ili Osmansko Carstvo postala sve nestabilnija. S obzirom na postepeni porast slobode tiska i demokratskih standarda u mnogim europskim državama, vlade su postajale sve ovisnije o javnom mnijenju i sporove s drugim državama je postajalo sve teže rješavati diplomatskim putem. Nacionalizam je često prerastao u šovinizam, a u slučaju Njemačke i u rasizam, odnosno teze o superiornosti germanskih nad slavenskim narodima, što je Drugi Reich vodilo u gotovo neizbježni sukob s Rusijom u kojoj je u to doba dominirao panslavizam. Eskalaciju svih tih procesa u globalni sukob sprečavao je diplomatski sistem ravnoteže sila ustanovljen na Bečkom kongresu 1815. godine. Taj je sistem nakon francusko-pruskog rata modificiran nastojanjem njemačkog kancelara Otta von Bismarcka da spriječi...
Hrvatski narodni preporod
.jpg)
Hrvatski narodni preporod,
Zastor u HNK Zagreb
U vrijeme kad u europskim književnostima romantizam ulazi u završnu fazu, u hrvatskoj književnosti tridesetih godina javlja se pokret koji se naziva ilirskim pokretom, ilirskim preporodom, ilirizmom.
Noviji povjesničari književnosti nazivaju to razdoblje hrvatskim narodnim i književnim preporodom, a u ponekad i samo "preporod".
Naziv hrvatski narodni i književni preporod određuje njevoju orijentaciju: nacionalnu (političku) i kulturnu (književnu). Riječ je, dakle, o nacionalno-političkom i kulturnom pokretu koji ulazi u kontekst europskom romantizma kao poseban njegov sastojak, a koji je odraz sveopće europske slike tog doba, kada je Europa bila zahvaćena valom nacionalnih preporoda, nacionalnih buđenja odnosno buđenja narodne svijesti, kako u visokointelektualnim slojevima, tako i u najnižim i nepismenim društvenim slojevima.
Nacionalni Hrvatski sabor donosi odluku o uvođenju mađarskog jezika u hrvatske škole kao neobvezatnog predmeta. Bio je to početak sve očitije mađarizacije. Godine 1805. odlukom Sabora u Požunu mađarski jezik postaje službenik jezikom, a 1827. on postaje obvezatnim nastavnim predmetom. Nacionalno osviješteni hrvatski intelektualci suprostavljaju se mađarizaciji i bore se za očuvanje hrvatskog jezika.
Hrvatski intelektualci bore se za očuvanje hrvatskog indentiteta. Kako je jezik bitna odrednica nacionalnog indentiteta, svoju su borbu usmjerili na očuvanje hrvatskog jezika. Na taj način ulaze u obzor europskog romantizma koji podiže kult nacionalnom jeziku i nacionalnoj kulturnoj baštini. Jezik je prava domovina (Die Ware Heimat ist eigntlich die Sprache - Humboldt).
Nagovještaj nacionalnog buđenja je poziv zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca (Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije, 1813.) za skupljanje narodnog blaga - početak je buđenja nacionalne svijesti. Godine 1815. Antun Mihanović u brošuri Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku ističe...
Bitka za Staljingrad
Bitka za Staljingrad (28. lipnja 1942. - 2. veljače 1943.) bila je najvažnija bitka u preokretu Drugog svjetskog rata i smatra se jednom od najkrvavijih bitaka u ljudkosj povijesti
Veliki industrijski grad smješten sjeveroistočno od prostranog Cimlanskog jezera, prostire se na desetke kilometara uzduž rijeke Volge. Veća nadmorska visina i profil tla (nekoliko slojeva stjenovitih ravni u samom gradu) čini ga dominantnim položajem cijelog Privolžja te stepe (surove ruske stepe) koja se prostire sve do plodnih brežuljaka Dona na zapadu. Veliko riječno središte omogućavalo je ovom gradu da se u njemu grade i veći industrijski pogoni kao: Spartakovka, tvornica traktora Dzerzhinsky, tvornica Barrikady, crveni oktobar, ogromni žitni silos koji je održavao zalihe žita za Staljingrad tokom dugih i žestokih ruskih zima ...... Unatoč svim pogonima gradom dominira brijeg Mamaev Kurgan(102 m/n.v.)- staro slavensko groblje koje je pretvoreno u omiljeno izletište građana. Bitno je spomenuti da je istočna obala ogromne Volge relativno nenaseljena, odnosno da na tom mjestu prevladava nekoliko sela od kojih je najveće Krasnaya Sloboda kasnije pretvorena u veliki bunker i skladište za potrebe Rusa. Početak cijele priče vezan je uz poziv na "brifing" kojeg je Halder (logistika) dobio već početkom studenog. u kojem je stajalo da ga se poziva da objasni "nekoliko tehničkih stvari u vezi Istočnog fronta". U tom kraćem razgovoru Hitler mu je podastrao svoju "briljantnu" zamisao o budućim kretanjima grupa armija centar i grupe armija jug te je od njega zatražio mišljenje o putevima opskrbe za njemačkog vojnika. U ovom prvom razgovoru Halder iako ne baš presretan (situacija je tada bila zamalo katastrofična) potvrdio je da taj posao može učiniti. Ta strašna ruska zima je učinila svoje: gladni i iznemogli njemački vojnici na rubu poraza, moralno dotučeni, žudeći za domom ipak su smogli snage odbiti zimsku rusku ofanzivu na pravcima Serpuhovo-Kaluga-Bryansk i Podolsk-Vyazma-Smolensk (dijelom i zbog pogrešnog ruskog tempiranja napada) te omogućiti dobru bazu za daljnja djelovanja (na svoju nesreću). Iako povijesni podaci kažu da su njemačke prehodnice pred početak najjače zime ušle u Mozhaisk na 50-tak km od Moskve "parajući" tako moskovsku ravnicu popola to je ipak bila krajnja točka do koje su na tom pravcu došli. Cijelo proljeće i početak ljeta brujali su kamioni na pravcu Uman-Poltava-Taganrog i Uman-Poltava-Kharkov dopremajući ljude i opremu od kojih se većina više nikad nije vratila svojem domu. A počelo je "ograničenim" operacijama na pravcima Volchansk-Troickoje, Bravenkovo-Izyum i Yakovljevo-Voronezh usmjerenim na stvaranje mostobrana na rijeci Oskol i otvaranje Donjecke ravnice sve do rijeke Chir gotovo 200 km istočnije. U operaciji koja je počela 11.ožujka 1942. godine sudjelovale su: 2.Armija i 4. Panzer a. prema Voronezhu na sjeveru, 2. mađarska a. i 6. a po pravcu Volchansk- Troickoje i 1. Panzer a. u pravcu Millerovog.
.............." a onda je sve pošlo po zlu. Cijela se ravnica prvo minuta tresla kao šiba na vjetru. Onda se nebo zacrnilo i odasvud po nama počeše sipati bombe takvom silinom da je većina mojih drugova pokopana prije nego što se uopće dokopala spasonosnih zaklona. Mi koji preživismo ovaj pakao znali smo da glavno tek slijedi. Potrčavši do ranjenog komesara uvidio sam da sam se odjednom našao na nišanu sile kakvu nikad prije ni kasnije nisam vidio............ ".........iz bilješki ruskog vojnika koji je preživio Staljingrad,te i sam na kraju rata ušao u Berlin, odnose se na njegov susret s 1. Panzer Armee pred Glubokijem...
Kubanska raketna kriza
Kubanska kriza je bila krajnje ozbiljna konfrontacija između SADa i SSSRa 1962. godine. Kriza je otvorena pokušajem stacioniranja sovjetskih nuklearnih raketa na Kubi. Smatra se vrhuncem i istovremeno prekretnicom u povijesti Hladnog rata. Nikada prije toga u povijesti svijeta atomski rat nije bio toliko vjerojatan kao u tim danima.
Od početka hladnog rata obje sile pobjednice iz Drugog svjetskog rata zastupale su suprotstavljene gospodarske i ideološke sisteme i demonstrirale jedna drugoj vlastitu nadmoć neprekidno novim tehnologijama naoružanja.
Strateški koncepti su išli tako daleko, da čak nije bila isključena opcija prvog nuklearnog udara. Pri tome je protivnik trebao biti u vrlo kratkom vremenu uništen prvim masivnim udarom nuklearnim oružjem kako protuudar protivnika također nuklearnim oružjem više ne bi bio moguć. Konvencionalno naoružanje nije odgovaralo za jednu takvu ofanzivu, jer vatrena moć nije bila dovoljna da onesposobi protivnika.
U to su vrijeme obje velesile raspolagale raketnom tehnologijom (interkontinentalna raketa) koja je omogućavala uništenje ciljeva na udaljenosti od 14.000 km. To je omogućavalo da se teritorij protivničke zemlje dosegne s vlastitog teritorija. Pored toga, imali su na raspolaganju i eskadrile bombardera (B-52 odnosno Tu-95) koji su jednako tako mogli obaviti takav napad. Ali obje metode napada imale su nedostatak, da je ostajalo određeno vrijeme za uzbunu što je pružalo mogućnost neprijatelju da pokrene protumjere.
Kako bi se protivniku što više smanjilo vrijeme za uzbunu, trebalo je nuklearne rakete smjestiti što je moguće bliže teritoriju neprijatelja. Ta preduvjet su SAD ostvarile 1959. stacioniranjem raketa srednjeg dometa tipa Thor i Jupiter u Italiji i u Turskoj.
U tom trenutku SSSR nije imao mogućnosti stacionirati svoje nuklearne rakete srednjeg dometa na domak teritorije SAD-a.
Tek s bijegom diktatora Fulgencija Batiste s Kube u siječnju 1959. i priznanjem pobjede gerile pod Fidel Castrom pojavila se mogućnost Sovjetima da nadoknade taj taktički nedostatak.
Castro je formirao revolucionarnu vladu od različitih opozicijskih grupa među kojima su bili i komunisti. SAD su podržavali Batistu, a nova vlada Kube je također održavala odnose sa SAD-om, kad je Castro molio od SAD-a zajam. Američka vlada pod Eisenhowerom je Castrovu molbu ne samo odbila, nego je u ožujku 1959. odlučila svrgnuti ga uz podršku opozicije provodeći terorističke udare, sabotaže i atentate. Kao partner Castro za njih uopće nije dolazio u obzir, pa je Castro trebao druge, od SAD-a neovisne, trgovinske partnere.
SSSR je pažljivo pratio ovaj razvoj, pa je uz uspostavljanje diplomatskih odnosa u svibnju 1959. Kuba ušla u područje njihovog zanimanja.
Kuba si je time osigurala snažnog gospodarskog partnera i nadala se, da će postati uzor za stjecanje nacionalne nezavisnosti svim zemljama...
Tjedan 14
Atomsko bombardiranje japanskih gradova Hiroshime i Nagasakija dogodilo se 6. i 9. kolovoza 1945. Oni su bili odobreni od predsjednika Harrya S. Trumana i izvedeni od američkih vojnih aviona. To je bilo prvi put u povijesti da je nuklearno oružje upotrijebljeno u ratu. Sam čin i danas je kontroverzan, makar je s njime završen 2. svjetski rat.
Nakon kapitulacije Njemačke i Italije, Japan je ostao jedina država osovine koja se je nastavila boriti u 2. svjetskom ratu i planirati širiti imperijalna osvajanja, makar su gotovo 60 % njenih velikih gradova bili uništeni. U lipnju 1945. američki je Interim Committee predložio upotrijebiti atomsko oružje odmah nakon usavršavanja protiv japanske vojne industrije. Uz to, pri osvajanju japanskog otoka Okinawe je poginulo oko 12.500 vojnika, a u cijelom bojištu na području Tihog oceana više od 70.000, što je sve više uznemiravalo američku javnost koja nije znala koliko dugo će još rat trajati i koliko bi bili gubici da je SAD odlučio izvesti invaziju na Japan.
16. srpnja 1945. po prvi puta je uspješno isprobirana atomska bomba u pustinji New Mexico. SAD je predložio japanskoj vladi kapitulaciju, no ona nije pristala, na što je Truman naredio upotrebu atomske bombe i prepustio generalu Carlu Spaatzu da sam izabere ciljeve. Iako su neki dužnosnici nagovarali Trumana da baci atomsku bombu na neko nenaseljeno područje, kako bi pokazao Japancima koliko je smrtonosno to novo oružje, drugi su od njega tražili da bomba bude bačena bez upozorenja na neki grad...
Tjedan 15
.svg)
Pod imenom Druga Jugoslavija podrazumijeva se država koja je postojala 1945-1991. godine.
Država je promijenila tri službena imena: u prijelaznom razdoblju, od ožujka 1945. do 31. siječnja 1946, naziva se Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ), zatim 1946-1963. Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), te od 7. travnja 1963. do 1991, kada se raspala, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). U doba njenog postojanja nazivali su je Nova Jugoslavija, da bi je razlikovali od prethodne, stare tj. Prve Jugoslavije.
Od početka, pa do pred kraj (slobodni izbori u Hrvatskoj i Sloveniji u travnju 1990), bila je pod punom vlašću Komunističke partije Jugoslavije. Bila je federacija, sastavljena od šest republika: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija i Srbija, te dvije autonomne pokrajine u sastavu Srbije: Kosovo i Vojvodina. Opisivali su je dosjetkom: šest republika, pet naroda (vidi: Južni Slaveni), četiri jezika (srpski, hrvatski, slovenski i makedonski), tri vjere (katolicizam, pravoslavlje i islam), dva pisma (latinica i ćirilica i samo jedna partija.
Iako se obično navodi da je 1941. godine Prva Jugoslavija prestala postojati, te da je Druga nastala 1945, među njima postoji vrlo važan međunarodno-pravni kontinuitet. Nakon sloma u travanjskom ratu 1941. sile osovine (Njemačka, Italija, Mađarska i Bugarska) raskomadale su teritorij države. Međutim, kralj i vlada izbjegli su u Egipat te zatim u London, gdje su od vlada Velike Britanije, SAD i SSSR-a priznati kao legalna vlast savezničke države, koja još uvijek legalno postoji, iako vlada ne kontrolira teritorij...
Tjedan 16
Drugi svjetski rat (1. rujna 1939. - 2. rujna 1945.) međunarodni je sukob koji je izbio 21 godinu nakon prvog svjetskog rata. Vođen je na tri kontinenta i na svim svjetskim oceanima, a u njemu su sudjelovale gotovo sve države koje su tada postojale. Rat je počeo napadom Hitlerove Njemačke na Poljsku, a okončan je kapitulacijom Japana.
Glavnim uzrocima Drugog svjetskog rata smatraju se Njemačka invazija Poljske, te Japanski napadi na Kinu, SAD i britanske i nizozemske kolonije.
Hitlerov NSDAP na vlast u njemačkoj stigao je demokratskim putem, iako je prije toga eliminirao mnoge pobornike Weimarske Republike. Popularnost stranke porasla je zbog njezinih odluka o prekidu poštovanja Versajskog ugovora koji je ograničio njemačke moći, o poticanju anti-komunizma, te zbog Dolchstoßlegende i na kraju obećanja o stabilizaciji i ekonomskoj obnovi. Sve to poticalo je na narod da razmisli o njemačkom identitetu i superiornosti, što je bio jedan od glavnih motiva za početak rata, jer su nacisti tražili priključenje zemalja za koje su tvrdili da pripadaju Njemačkoj.
Japansko Carstvo za vrijeme 1930-ih bilo je pod većinskim utjecajem militarizma japanskih vojnih i mornaričkih zapovjednika koji su željeli da Japan postane svjetska kolonijalna sila. Japanske invazije počele su 1931., kada su ušli u Mandžuriju, a nastavile su se 1937. njihovim ulaskom u Kinu. Za vrijeme invazije pomoć Kini slale su SAD i Velika Britanija, što je na kraju prisililo Japan ili na odustajanje od osvajanja Kine ili na pronalaženje novih resursa. Japan se tada suočio sa problemima povlačenja iz Kine, razvijanja vlastitih resursa, potpisivanja sporazuma, kupovanja resursa negdje drugdje ili ulaska u rat da bi dobio ono što mu je potrebno. Japan se od svega toga odlučio za rat, pod velikim utjecajem Hitlerove Njemačke, i počeo planove za rat. Budući da se tada vjerovalo da SAD neće ući u rat, Japan je imao prostora za osvajanja na Pacifiku. No nakon napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941. i njemačkog objavljivanja rata SAD-u 11. prosinca 1941., Amerikanci su ušli u rat...
Tjedan 17
Američki rat za neovisnost (1775.-1783.) borba je za osamostaljenje trinaest britanskih kolonija u Sjevernoj Americi: New Hampshire, Massachusetts, Rhode Island, Connectiut, New York, New Jersey, Pennsylvania, Delaware, Maryland, Virginia, North (Sjeverna), South (Južna) Carolina i Georgia. Zbog kolonijalističke politike Velike Britanije prema njima ove kolonije su oružanim sukobom kod Lexingtona (18. travnja 1775.) počele rat protiv britanske vladavine u Sjevernoj Americi (Povijest Sjedinjenih Američkih Država). U toku rata one su 4. srpnja 1776. donijele glasovitu Deklaraciju nezavisnosti i proglasile svoju samostalnost od britanske krune.
Rat je počeo 18. travnja 1775. oružanim sukobom kod Lexingtona. Na početku rata Amerikanci nisu imali profesionalnu vojsku niti flotu. Svaka kolonija se branila zajedno s lokalnom policijom. Amerika dobija jedinstvenu vojsku u svibnju 1775. pod vodstvom Georgea Washingtona. Na pobunjeničkoj strani sudjelovalo je 250 000 vojnika kao reguralna vojska ili lokalna policija.
Afroamerikanci, kao slobodni ljudi ili kao robovi, služili su na obje strane. U studenom 1775. Lord Dunman je oslobodio sve robove koji bi se borili na britanskoj strani što je naravno privuklo veliki broj crnaca na stranu Britanaca. U 1779. 10 000 crnaca dezertiralo je iz američke vojske i prešlo u britanske redove...
Tjedan 18
Nürnberški proces, naziv za suđenje njemačkim nacistima koje su organizirali Saveznici na kraju rata.
Bilo je osam sudaca (četiri glavna i jedan zamjenik za svakog suca iz zemalja Anante). Većina najmoćnijih nacističkih oligarha sudjelovalo je na njemu. Ukupno je optuženo 24 zločinca. Postojale su 4 točke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije, i poticanje ili sudjelovanje u zločinima protiv mira.
Oslobođena su samo četvorica (Von Papen, Ley, Gustav von Krupp i Hans Fritzsche). Ostali su ili pobijeni ili poslani u zatvor na 10, 15, 20 godina ili na doživotnu robiju. Ta kazna robije, dodijeljena je Rudolfu Hessu i Erichu Raederu.
Na klupi za optužene sjedili su: Karl Dönitz, nasljednik Hitlera, Alfred Jodl, potpisivač bezuvjetne kapitulacije, Wilhelm Keitel, vođa OKW, tj. načelnik glavnog stožera Oružanih snaga Njemačke, Joachim von Ribbentrop, ministar vanjskih poslova, Alfred Rosenberg, glavni nacistički filozof, Albert Speer, nacistički ministar naoružanja i Hitlerov omiljeni arhitekt, Franz von Papen, bivši njemački kancelar, Baldur von Schirach, vođa Hitlerove mladeži, Ernst Kaltenbrunner, najviši preživjeli zapovjednik SS-a, Walther Funk, nacistički ministar gospodarastva, Konstantin von Neurath, prethodnik Ribentropa, kasnije moćnik u Poljskoj, Hermann Göring, otac Gestapa i zapovjednik Luftwaffea, Erich Raeder, bivši zapovjednik nacističke Mornarice, Hans Frank, vođa Generalne vlade u okupiranoj Poljskoj Hjalmar Schacht, predratni predsjednik Reichsbanke, Fritz Sauckel, opunomoćenik nacističkog programa robovske radne snage,Julius Streicher, urednik tjednika Der Stürmer, sijao mržnju prema Židovima,Martin Bormann,nasljednik Hessa u Stranci, Arthur Syss Inquart, instrumentalist Anschlussa, Wilhelm Frick, ministar unutarnjih poslova, tvorac rasnih zakona...
Tjedan 19
27. lipnja, 1941. god. Radničko Vijeće grada Lenjingrada odlučilo je mobilizirati tisuće ljudi za gradnju raznih obrambenih objekata. Nekoliko linija dobro utvrđenih obrambenih položaja je napravljeno prije napada Njemačke. Jedna linija je išla od rijeke Luge do rijeke Neve, druga linija je išla od Peterofa do Koltushya, a postojala je i treća linija u sjevernom predgrađu Lenjingrada namijenjenja obrani u slučaju finskog napada. Sve ukupno bio je izgrađen jako dugi niz obrambenih položaja na kojima su Rusi postavljali sve što im je trebalo za obranu i što su mogli skupiti, tako su čak i postavili jedan od topova sa krstarice krstarice Aurore na južnim obrambenim položajima...
Tjedan 20
Španjolsku inkviziciju utemeljili su 1478. katolički vladari Ferdinand Aragonski i Izabela Kastiljska kako bi održali katoličko pravovjerje u svojim kraljevstvima. Španjolska inkvizicija nije prekinuta sve do 1834., tijekom vladavine Izabele II.
Nakon osvajanja Granade 1492. godine, Izabela Kastiljska i njen suprug Ferdinand Aragonski mogli su napokon stvoriti jaku i jedinstvenu državu. Njihova obećanja muslimanima o ravnopravnosti s kršćanima ostala su neostvarena. Biskup Osme i njegov brat Diogo de Santillan 1478. godine nagovaraju papu da u Španjolskoj uvede inkviziciju. S vremenom je crkvena vlast u inkviziciji sve više slabila, pa su kraljevi stavljali svoje ljude na najviše položaje. Kraljevi su često inkviziciju koristili kao oružje protiv svojih neprijatelja iako joj je osnovna namjena bila borba protiv antikatoličkih strujanja u zemlji. Sud inkvizicije bio je utemeljen tako da optuženi mora dokazati svoju nevinost. Ako bi optuženi bio osuđen, njegova imovina bila bi zadržana u posjedu države. Stanovništvo nije bilo nezadovoljno radom inkvizicije nego njenom pretjeranom strogošću. Inkvizicija je bila stvorena da izražava potrebe španjolskog društva, a ne kao nasilna institucija. 1834. inkvizicija je prestala djelovati. Zadnja presuda izrečena je 10. veljače 1820. godine...
Tjedan 21
U razdoblju kolonijalne ekspanzije u drugoj polovini 19. stoljeća, Francuska je zauzela Indokinu, što vijetnamski narod nije primio s oduševljenjem.
Borba za nacionalno oslobođenje odvijala se za cijelo vrijeme francuske kolonijalne vladavine, da bi vrhunac doživjela krajem 2. svjetskog rata, kada je oslobodilački pokret nakon kapitulacije Japana prerastao u općenarodni ustanak protiv kolonijalnih vlasti, poznat kao kolovoška revolucija. U Hanoju je 2. rujna 1945. proglašena Demokratska Republika Vijetnam, a za predsjednika je proglašen Ho Ši Min (Ho Chi Minh)...
Tjedan 22
Srednji vijek označava središnje razdoblje u tradicionalnoj shemi razdoblja europske povijesti.
Za početak Srednjeg vijeka uzima se propast Zapadnog Rimskog Carstva, koja se dogodila u 5. stoljeću, i osnivanje prvih barbarskih država germanskih naroda.
Srednji vijek traje do Kolumbova otkrića Amerike 1492. godine, koje se smatra početkom Novog vijeka.
Glavni gospodarski sustav srednjeg vijeka je feudalizam. Pogled srednjovjekovnog čovjeka na svijet gotovo je posve oblikovalo katoličanstvo, dok su viši staleži imali i viteštvo kao skup etičkih pravila.
Srednji vijek, pogotovo rani srednji vijek (otprilike do jačanja Svetog Rimskog Carstva i svjetovne moći crkve), još se naziva i mračnim dobom zbog kontrasta u odnosu na visoko razvijene civilizacije starog Rima prije njega i renesanse poslije njega. Ipak, posljednjih su desetljeća znanstvenici i humanisti kao Johann Huizinga i Jacques Le Goff te prije njih Ernst Robert Curtius (svi su prevedeni na hrvatski) "otkrili" civilizaciju srednjeg vijeka, koja je posve različita od spomenutih, ali jednako složena i vrijedna...
Tjedan 23
Francuska građanska (buržoaska) revolucija započela je 1789. godine, a trajala do 1795., po nekima i 1799. godine. Najveće je dostignuće toga procesa ukidanje feudalnih odnosa u Francuskoj i u velikom broju ostalih europskih zemalja. Sve prijašnje revolucije imale su drukčije osobine. Ova je revolucija nešto posve radikalno, te označava epohu slobode od feudalnog pritiska i nepravednosti, ukidanje formi ovisnosti i osobne neslobode ljudi.
Početkom svibnja 1789. je započelo zasjedanje Generalnih staleža. Ministar je održao dvosatni govor. Luj XVI. je bio nezainteresiran za državne poslove. Za vrijeme pada Bastille je kralj bio u lovu. Na početku zasjedanja se vodio mali rat oko toga kako će se glasovati (300 pripadnika svećenstva, 300 pripadnika plemstva i 600 pripadnika 3. staleža)...
Tjedan 24
Operacija Bagration je bila glavni napad sovjetskih snaga protiv nacista u Bjelorusiji, što je rezultiralo uništenjem njemačke grupe armija Centar i jednim od najvećih poraza za Wermacht tokom Drugog svjetskog rata.
Grupa armija Centar je ranije pokazala kao tvrd orah zbog Žukovljevog poraza u operaciji Mars. Ali u lipnju 1944., usprkos skraćivanju svog fronta, ona je bila ugrožena nakon sloma grupe armija Jug u bitkama kod Kurska, oslobođenja Kijeva i oslobođenja Krima u kasno ljeto i zatim u jesen i zimu 1943.-44.
Operacija Bagration, u kombinaciji sa obližnjom operacijom Lavov-Sandomierz pokrenutom par tjedana kasnije u Ukrajini, je omogućila Sovjetskom Savezu da povrati praktično sve teritorije u granicama iz 1941., da napreduje u teritoriju Njemačke u Istočnoj Pruskoj i da dođe do predgrađa Varšave nakon stjecanja kontrole nad dijelom Poljske istočno od rijeke Vistule...
Tjedan 25
Totalni rat je oblik rata koji se vodi svim mogućim sredstvima, svim ljudskim i materijalnim snagama zemlje, na cijelom teritoriju protivnika, protiv svih njegovih vojnih, ljudskih i materijalnih potencijala.
Teoriju sveobuhvatnog potčinjavanja jednog naroda, gospodarstva i politike zemlje ciljevima rata je prvi izložio Erich Ludendorff 1935. godine u priručniku naslovljenom Totalni rat, a njegova shvaćanja su kasnije prihvatili i sprovodili političari Trećeg Reicha a pogotovu ministar za propagandu Joseph Goebbels u svojim govorima.
Sam naziv totalni rat, vjerojatno potiče iz pojma apsolutni rat, kojeg je Claus von Clausewitz upotrijebio 1832. godine.
Opasnost od totalnog rata je porasla uporabom nuklearnog oružja, koje bi eventualno bilo upotrebljeno u njemu. U totalnom ratu cijelo stanovništvo postaje, izravno ili neizravno, ciljem ratnih djelovanja, a međunarodno ratno pravo se sve manje poštuje, naročito prema civilima...
Tjedan 26
Operacija Oluja (4. kolovoza - 7. kolovoza 1995.) je velika vojna operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava t.zv. Republika Srpska Krajina. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. Nakon "Oluje" su zabilježeni i zločini nad srpskim pučanstvom na osnovu čega su kasnije podignute haške optužnice protiv nekih hrvatskih generala.
Sukobljene su strane bile Hrvatska vojska (HV) i Srpska vojska Krajine (SVK). Hrvatskoj je vojsci pomagao 5. korpus Armije BiH. Vojska Jugoslavije nije nikako reagirala na hrvatski napad, dok je Vojska Republike Srpske ozbiljnije djelovala samo 7. kolovoza, kad je zrakoplovstvom napala hrvatske postrojbe na Savi i gradove Kutinu, Viroviticu, Požegu i Županju. Posljednji preostali korpus SVK, 11. slavonsko-baranjski korpus, ostao je u Baranji i nije se borio...
Tjedan 27
.svg)
Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (često zvan i Sovjetski Savez, poznat i pod kraticom SSSR) je država nastala 1922. na prostoru Carske Rusije pod vodstvom Vladimira Iljiča Lenjina i Komunističke partije, nestala 1991 g., a sastojala se od 15 republika. Bila je vodeća svjetska komunistička sila. Posljednji predsjednik bio je Mihail Gorbačov.
Sovjetski Savez je došao na mjesto Ruskog carstva, čiji je zadnji monarh, car Nikola II. vladao do 1917. Sovjetski Savez je osnovan u prosincu 1922. kao savez ruske, ukrajinske, bjeloruske i transkavkaske sovjetske republike, na čijem čelu su bile boljševičke stranke.
Revolucionarna aktivnost u Rusiji počela je Dekabrističkim ustankom godine 1825. Iako je kmetstvo ukinuto 1861., njegovo je ukidanje postignuto pod uvjetima koji su bili nepovoljni za seljake, i ohrabrili su revolucionare. Parlament, Duma, osnovan je 1906., ali politički i socijalni nemiri nastavljeni su i pogoršani tijekom Prvog svjetskog rata uslijed vojnih poraza i nestašice hrane...
Tjedan 28
Tjedan 29
Tjedan 30
Tjedan 31
Tjedan 32
Tjedan 33
Tjedan 34
Tjedan 35
Tjedan 36
Tjedan 37
Tjedan 38
Tjedan 39
Tjedan 40
Tjedan 41
Tjedan 42
Tjedan 43
Tjedan 44
Operacija Barbarossa naziv je za njemačku invaziju Sovjetskog Saveza 22. lipnja 1941. godine.
Iako je u svojoj knjizi Mein Kampf Hitler jasno opisao svoj stav o nužnosti osvajanja teritorija Sovjetskog Saveza radi stvaranja novog njemačkog životnog prostora tijekom prvog razdoblja Drugog Svjetskog rata između ovih država je postojao potpuni sklad. Bez obzira na tu činjenicu nedugo nakon sloma Francuske 1940 godine i jasnih naznaka da potencijalna invazija Velike Britanije neće bit uspješna Adolf Hitler tijekom jeseni te godine donosi odluku o invaziji Sovjetskog Saveza. Kratkoročni strateški (dugoročni je osvajanje životnog prostora) cilj ovog rata je bio osvajanje svih područja koja se nalaze zapadno od linije Astrahan-Arhangelsk pošto su ona bogata plodnom zemljom (Ukrajina), ugljenom (Ukrajina), naftom (Kavkaz) i drugim raznim sirovinama. Također u slučaju uspjeha Njemačka bi došla do granica Britanske Indije pošto Irak i Iran u to doba imaju profašističke vlade. Posljednji Hitlerov razlog za pokretanje operacije Barbarossa je bilo razmišljanje da ovo neće biti napadački nego obrambeni, preventivni rat pošto će i tako SSSR prije ili kasnije napasti Njemačku, a trenutačne snage ove "neprijateljske" države su u rasulu što se najbolje moglo uvidjeti tijekom Sovjetsko-Finskog rata 1939-1940. ..
Tjedan 45
Jurišom lake konjice naziva se juriš koji je predvodio lord Cardigan tijekom Bitke za Balaklavu tijekom 25. listopada 1854. godine u Krimskom ratu. O ovom jurišu je lord Alfred Tennyson ispjevao pjesmu Juriš lake konjice (The Charge of the Light Brigade).
Juriš je izvela Britanska laka konjica pod zapovjedništvom lorda zajedno s teškom konjicom pod zapovjedništvom generala Jamesa Scarletta, bivšeg zapovjednika 5. dragunske garde.
Po primitku naredbe, lord Cardigan je poveo 673 konjanika kroz dolinu koji je lord Tennyson nazivao Dolina smrti. Tamo su ih čekale ruske snage pod zapovjedništvom Pavela Liprandija čije su snage bile sastavljene od 20 bataljona pješaštva i pedeset artiljerijskih oružja kao podrške. Te snage nalazile su se s obje strane i na drugom kraju doline. ..
Tjedan 46
Sarajevski atentat poslužio je kao povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Naime, Gavrilo Princip, član tajne organizacije "Mlada Bosna" koja je imala za cilj da putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbaci austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini, izvršio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu - Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, 28. lipnja 1914.
Kad se pogleda malo dalje u prošlost, jasno se može vidjeti da uzroci za planiranje i izvođenje Sarajevskog atentata leže još u godini 1878., točnije u odlukama donešenim na Berlinskom kongresu. Na ovom kongresu velikih europskih sila, sazvanom radi revizije Mira u San Stefanu, odlučeno je između ostalog, petom točkom sporazuma, da Austro-Ugarska ima pravo okupirati Bosnu i Hercegovinu na trideset godina. Teritorije su formalno i dalje bile turski vazal ali pod očiglednom kontrolom Austro-Ugarske. Za razliku od Bosne i Hercegovine, Srbiji i Crnoj Gori su na Kongresu potvrđene nezavisnost što je doprinijelo ogorčenju srpskog stanovništva u Bosni. Ali u tom trenutku, nije bilo većih organiziranja...
Tjedan 47
Izopačena umjetnost je termin koji su nacisti koristili za modernu umjetnost.
1933. su nacisti proglasili rat modernoj umjetnosti i zaplijenili preko 15.000 nenjemačkih umjetničkih djela iz njemačkih muzeja i privatnih zbirka. Ta su djela za naciste bila izopačena i boljševistička. 1937. je u Münchenu održana najsramotnija izložba svih vremena, Entartete Kunst (Izopačena umjetnost). Nakon što su nacisti velik dio zaplijenjenih djela prodali u inozemstvu, uslijedilo je uništavanje preostalih djela 1939.
Izložba je održana 1937. u Münchenu. Izlagano je oko 650 zaplijenjenih djela. Umjetnici čija su djela izlagali bili su: Ernst Ludwig Kirchner, Emil Nolde, George Grosz, Edvard Munch, Ernst Barlach, Ludwig Meidner, Franz Marc, Vasilij Kandinski, Paul Klee, Marc Chagall, Otto Dix, Aleksej von Jawlensky, Carl Schmidt- Rottluff itd. Izložba je prelazila i u druge njemačke gradove. Bila je vrlo uspješna (više od 4 000 000 ljudi je posjetilo izložbu). Osim zaplijenjenih djela bila su tamo i slike shizofreničara iz ludnice i fotografije fizički poremečenih ljudi. Velik dio izložaka je bio uništen pa se ne može u potpunosti rekonstruirati izložba...
Tjedan 48
.svg)
Nedićeva Srbija je popularan naziv za profašističku srpsku državu koja je nastala 1941. i nestala je sa svjetske pozornice 1944. pred slom Sila Osovine.
Nakon brze pobjede Osovina tijekom invazije Jugoslavije, područje koje je danas znano kao Centralna Srbija palo je pod direktnu vlast Osovina. Kao što su radile na svim okupiranim teritorijima, Osovine su uspostavile kolaboracionističku vladu koja je vodila državu po uzoru na Treći Reich. Srbija je tada postala okružena fašističkom NDH na zapadu, teritorijima na jugu koje je okupirala Fašistička Italija, sjevernim teritorijima koje je okupirala Horthyjeva Mađarska, te istočnim teritorijima koje je okupirala Bugarska. Banat, koji je bio dio Srbije, pao je pod direktnu vlast Trećeg Reicha.
Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije i okupacije od strane sila Osovine, mnogi krajevi bivše kraljevine raspale su se na satelitske države ili su bile razdijeljeni kao plijen između saveznika osovine (Mađarske, NDH, Rumunjske, Bugarske, Italije i Njemačke). Odmah nakon okupacije, uži dio Srbije bio je pod izravnom upravom Nijemaca u tzv."Vojna uprava okupirane Srbije", na čijem čelu je bio Milan Aćimović, osoba koja nije bila organizacijski bila sposobna voditi Srbiju...
Tjedan 49
U srpnju 1971., Nixonov Savjetnik za državnu sigurnost Henry Kissinger tajno je posjetio Peking, na putu za Pakistan, te dogovorio sve za posjet predsjednika Nixona. Skoro odmah nakon dolaska u Peking, Nixon je pozvan na sastanak sa Mao Zedongom koji je gotovo umro 9 dana prije dolaska predsjednika Nixona (to Amerikanci tada nisu znali), no osjećao se dovoljno zdrav da se sastane s Nixonom. Državni tajnik William P. Rogers nije bio na sastanku, a jedini Amerikanac koji je prisustvovao susretu dvaju vođa bio je član Vijeća državne sigurnosti (kasnije američki ambasador u Kini) Winston Lord. Kako ne bi osramotio Rogersa, Lord je izbačen sa svih službenih fotografija sastanka...
Tjedan 50
Oktobarska revolucija ili Listopadska revolucija je revolucija u Rusiji koja je dovela do raspada Ruskog Carstva i stvaranja Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika.
U carskoj Rusiji sve do početka 20. stoljeća vladao je feudalni sustav koji je kočio razvoj proizvodnih snaga što je pogodovalo razvoju revolucionarnih organizacija. Početkom 1917. god. u Rusiji je bilo mobilizirano oko 16 milijuna ljudi, a oko 7 milijuna već je bilo izginulo, ranjeno ili nestalo. Carska vojska bila je potisnuta s istočnog fronta i veliki porazi izazivaju nezadovoljstvo u narodu, a car Nikola II. razmišlja i o sklapanju separatnog mira. U to vrijeme skoro svi slojevi društva bili su spremni za prevrat. Najradikalniji su bili Boljševici koji su željeli da takvo stanje iskoriste za dolazak na vlast.
Dana 8. ožujka 1917. god. (23. veljače po starom kalendaru – Februarska revolucija) nemiri se pretvaraju u pobunu. Počelo je rušenje carskog apsolutizma i polufeudalnog sistema u Rusiji. U sljedeća dva dana postalo je jasno da je riječ o građanskoj revoluciji...
Tjedan 51
Tekst paragrafa je mijenjan nekoliko puta. Godine 1935., nacisti su proširili i pooštrili paragraf 175. Maksimalna kazna za homoseksualne odnosne, koja je u ranijoj verziji iznosila do 6 mjeseci zatvora, podignuta je na kaznu od 5 godina zatvora. Za „teže slučajeve“ bila je predviđena kazna od 1 do 10 godina u popravnoj instituciji.
Nakon Drugog svjetskog rata, DDR je vratio stari tekst zakona, a od kraja 1950-ih istopolni odnosi između odraslih osoba više se nisu kažnjavali. Godine 1968. DDR je usvojio novi Kazneni zakon, koji je u članu 151 kažnjavao istopolne odose sa maloljetnim osobama i koji se odnosio jednako na žene, kao i na muškarce. Godine 1988. ovaj član zakona je ukinut...
Tjedan 52
.svg)
Njemačko Carstvo (njem. Deutsches Reich) bio je naziv na njemačku državu u vremenu od 47 godina, počevši od proglasa Vilima I. od Pruske, njemačkog cara (18. siječnja 1871.) te završivši abdikacijom Vilima II. (9. studenog 1918.). Službeno ime te države u to doba Deutsches Reich (Njemački Reich) koristilo se sve do 1943. i ne označava striktno period carske vladavine.
Izraz Drugi Reich (Zweites Reich) ponekad i najbolje označava ovaj period njemačke države. Izraz je uveo Arthur Moeller van den Bruck 20-tih godina 20. stoljeća. Zaključio je da je Sveto Rimsko Carstvo njemačkog naroda bio Prvi Reich, dok je Njemačko Carstvo bilo Drugi Reich. Tom logikom je i nastao izraz Treći Reich koji se danas upotrebljava za njemačku tijekom Hitlerove vladavine...
2008.[uredi kôd]
Mjesec 4
Bitka za Normandiju vodila se 1944. između snaga nacističke Njemačke, koje su okupirale zapadnu Europu, i savezničkih snaga u Drugom svjetskom ratu. Šezdeset godina kasnije, invazija Normandije, poznata i kao Operacija Overlord, ostaje najveća pomorska invazija u povijesti, invazija koja je uključivala preko tri milijuna vojnika koji su prevezeni preko kanala La Manche iz Engleske u Normandiju u okupiranoj Francuskoj.
Većinu savezničkih snaga činile su američke, britanske,kanadske i francuske jedinice. Druge zemlje, čiji vojnici su također sudjelovali u bici, bile su Australija, Belgija, Čehoslovačka, Grčka, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška i Poljska...
Mjesec 5
Carska i kraljevska (k.u.k.) dvojna monarhija Austro-Ugarska (1867. – 1918.) bila je višenacionalna država u Srednjoj Europi s vladarima iz kuće Habsburg. U njoj su živjeli Nijemci, Talijani, Furlani, Ladini, Hrvati, Mađari, Poljaci, Rumunji, Rusini, Slovaci, Česi, Srbi, Slovenci i drugi narodi.
Austro-Ugarska je utemeljena 8. lipnja 1867. Austro-ugarskom nagodbom kojom je osigurana ravnopravnost Mađarske u državnopravnim odnosima s Austrijom. Dvojna monarhija nestala je nakon poraza u Prvom svjetskom ratu.
Nakon što je Pruska 1866. u bitci kod Sadowe porazila Njemački savez s Austrijom na čelu i time uzrokovala njegov raspad, kuća Habsburg...
Mjesec 6
Iako je režimska lista, uz snažne mjere političkog terora i izborne prijevare, osvojila većinu na izborima za Narodnu skupštinu Kraljevine Jugoslavije 1938., duboka politička kriza dovodi 5. veljače 1939. do pada vlade Milana Stojadinovića. Knez Pavle Karađorđević povjerava mandat za sastav nove vlade ranijem ministru Dragiši Cvetkoviću. U svom programskom govoru Cvetković najavljuje da vlada treba riješiti i hrvatsko pitanje; to je bilo prvi put da se u Jugoslaviji priznalo da uopće postoji hrvatsko pitanje...
Mjesec 7
Mjesec 8
Bitka na Neretvi, također poznata pod njemačkim kodnim imenom Fall Weiss (njemački za "Bijeli slučaj"), a u Jugoslaviji često nazivan Četvrtom neprijateljskom ofenzivom), bio je njemački strateški plan o zajedničkom napadu Sila osovine započet početkom 1943. protiv partizana diljem okupirane Jugoslavije, u profašističkoj marionetskoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, tijekom Drugog svjetskog rata. Ofenziva je trajala od siječnja do travnja 1943. godine.
Nijemci su htjeli uništiti središnje zapovjedništvo Partizana, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije, i glavnu Partizansku bolnicu...
Mjesec 9
Španjolski građanski rat je naziv za oružani sukob koji se od 1936. do 1939. godine vodio u Španjolskoj između legalne vlade i različitih lijevih skupina na jednoj, te desničarskih nacionalističkih pobunjenika na čelu s Franciscom Francom na drugoj strani.
Uzrok rata nalazio se u društvenim i političkim previranjima koje su pogodile Španjolsku nakon proglašenja republike godine 1931. Tim previranjima je doprinos dala i velika ekonomska kriza, koja je dodatno radikalizirala velik dio španjolske radničke klase koji je prihvatio anarhizam i u manjoj mjeri komunizam. S druge strane, pokušaji republikanskih vlada da nezadovoljstvo suzbiju reformama izazvali su reakciju među konzervativnim dijelovima španjolskog društva, pogotovo među zemljoposjednicima, Katoličkom Crkvom i, što je najvažnije, vojskom...
Mjesec 10
Rimska Republika označava razdoblje državnog uređenja rimske države u vremenu između rimskog kraljevstva (510. p.n.e.) i uspostave rimskog carstva 13. siječnja 27. pr. Kr.
Točan datum postanka rimske Republike je teško odrediti. Livije izvještava da je posljednji rimski kralj Lucije Tarkvinije Oholi 510 p.n.e. protjeran iz Rima i da su Lucije Junije Brut i Lucije Tarkvinije Kolatin izabrani za rimske konzule, dok je 508. pr. Kr. izabran i prvi visoki svećenik (Pontifex Maksimum).
Razdoblje postanka i ranog doba rimske republike označava vrijeme osnivanja i osiguranja rimske države. 496. pr. Kr. Rimljani pobjeđuju Latine u bitci kod Regilskog jezera a 493. pr. Kr. stvaraju i ulaze u savez s federacijom latinskih gradova...
Mjesec 11
Kneževina Srbija je postojala u vremenu od 1815. do 1882. godine. Nastala je nakon Drugog srpskog ustanka i postojala sve dok 1882. godine kad je proglašena u Kraljevinu Srbiju.
Srpski otpor Otomanskoj dominaciji mnogo je godina bio latentan, a naročito je uzeo maha početkom 19. stoljeća, kad su izbili Prvi srpski ustanak i Drugi srpski ustanak 1804. i 1815. godine. Turska se u to vrijeme nalazila u stanju duboke krize bez perspektive na oporavak, što se posebno teško odrazilo na kršćanske narode koji su u njoj živjeli. Srbi nisu podigli samo nacionalnu nego i socijalnu revoluciju, nakon koje je Srbija počela loviti korak sa ostalim europskim državama te je prihvatila vrijednosti građanskog društva. Kao rezultat ova dva ustanaka i potonjih ratova protiv Osmanlijskog carstva, stvorena je neovisna Kneževina Srbija, koja je bila međunarodno priznata 1878. godine. ..
Mjesec 12
Rimsko Carstvo je uobičajeni naziv za rimsku državu nakon što ju je preustrojio Oktavijan August u zadnja tri desetljeća prije Krista. Iako je Rim imao imperij stoljećima prije Augustove samovlade, predaugustovska država se obično naziva Rimskom Republikom. Rimsko Carstvo je upravljalo svim heleniziranim državama na Sredozemlju, kao i keltskim područjima sjeverne Europe. Zadnji rimski car zbačen je 476. godine, ali tada je istočnim područjima već vladao drugi car sa sjedištem u Konstantinopolu. Istočno Rimsko Carstvo (Bizant) i dalje je postojalo, iako se postupno smanjivalo, sve do 1453. godine, kad su Turci osvojili Konstantinopol. Kasnije države na zapadu (Franačko Kraljevstvo i Sveto Rimsko Carstvo) i na istoku (ruski carevi) koristile su rimsko državničko nazivlje sve do modernog doba...
2009.[uredi kôd]
Mjesec 8
Hladni rat je bio politički sukob između zapadnih sila predvođenih SAD-om i istočnih sila predvođenih SSSR-om koji se vodio od 1945. do 1991. Hladni rat je vođen, tada, svim mogućim sredstvima, no globalno nikada nije prerastao u masivni oružani sukob svjetskih razmjera. Hladni rat je primarno obilježen ekonomskim, političkim i propagandnim "sukobima" između Zapada i Istoka, s ciljem suzbijanja utjecaja neprijateljskog bloka.
Glavno obilježje rata je utrka u naoružanju, no donio je i znatne napretke na području kulture, sporta, znanosti i tehnologije, od kojih je najznačajnija svemirska utrka čiji je rezultat bio odlazak čovjeka u svemir.
Naziv Hladni rat prvi put je uporabio Bernard Baruch, savjetnik američkog predsjednika, tijekom jedne debate u američkom Kongresu 1947. godine.
Pojam Hladni rat veže se i za britanskog premijera Winstona Churchilla koji je skovao krilaticu o željeznoj zavjesi koju su komunisti "spustili" između svog i "slobodnog svijeta". On je u ožujku 1946. godine u Fultonu (SAD) pozvao na križarski rat protiv komunizma, podsjećajući na obavezu obrane atlantske zajednice i vojnog zbližavanja ugroženih država. Ta istupanja bila su znak da svijet ulazi u takozvani Hladni rat.
2020.[uredi kôd]
Misal po zakonu rimskog dvora ime je hrvatskoga glagoljskoga prvotiska koji je tiskan 1483. godine, točnije, 22. veljače 1483. godine, kad je, prema podatcima tiskanje bilo završeno. Misal je otisnut samo 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove četrdesetdvoredne Biblije. Činjenica da je misal tiskan na hrvatskom jeziku i glagoljicom, svjedoči o društvenom, gospodarskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu Hrvata u drugoj polovici 15. stoljeća.
Velika sovjetska enciklopedija (rus. Большая советская энциклопедия, БСЭ) najpoznatija je i najpotpunija sovjetska enciklopedija. Jedna je od najvećih enciklopedija na ruskome jeziku. Izdavao ju je Sovjetski Savez u razdoblju između 1926. i 1978. godine. Od 2002. godine enciklopedijski podatci djelomično su uključeni u kasniju Veliku rusku enciklopediju u ažuriranome i ispravljenome obliku. Autori Velike sovjetske enciklopedije tvrdili su da je „prva marksističko-lenjinistička enciklopedija za opću namjenu“.