Ante Stamać: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Ex13bot (razgovor | doprinosi)
m ispravak poveznica na Vjesnikovu arhivu
Nema sažetka uređivanja
Redak 73: Redak 73:
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Tin Ujević]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Tin Ujević]]
[[Kategorija:Filolozi]]
[[Katgeorija:Književni teoretičari]]


[[sh:Ante Stamać]]
[[sh:Ante Stamać]]

Inačica od 4. travnja 2011. u 10:32

Ante Stamać (otok Molat, 1939.) je hrvatski pjesnik i akademik HAZU, teoretičar književnosti, bio je redovni profesor na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, esejist i prevoditelj. Bio je predsjednikom Društva hrvatskih književnika u dva mandata od 1995. do 1999. Glavni je urednik časopisa "Republika" od 2002. Devedesetih je bio politički angažiran kao član Središnjeg odbora HDZ-a.

Životopis

Rodio se u obitelji gimnazijskih profesora.

Školovao se u Zadru, a od srednjeg školovanja završio je gimnaziju, u kojoj je za školskog kolegu imao kasnijeg akademika, dirigenta i skladatelja Igora Kuljerića. Studirao je komparativnu književnost i engleski jezik. Diplomirao je 1963. Muzikologiju je studirao u Ljubljani. U Beču je studirao filozofiju i germanistiku. U Zagrebu je magistrirao 1970., a 1978. stekao doktorat. Bio je stipendistom dviju zaklada: Herderove u Beču i Humboldtove uBerlinu.

Književni rad

Pisao je pjesme, eseje, sastavljao je zbirke i prevodio njemačke klasike (Goethea, Nietzschea, Rilkea, Hoffmanstahla), Joycea i ine. Napisao je i djela književnoznanstvene misli koja su znatno pridonijela oblikovanju hrvatske znanosti o knjževnosti (Hocke, Friedrich, Jakobson, Huizinga, Halle, Nietzsche, Noth, Hjelmslev, Steiger i dr.).

U jednom svom govoru je istaknuo da su na njegov književni rad utjecali Šime Dunatov, Marijan Matković i Jure Kaštelan.

Na hrvatski jezik prevodi i pjesme sa makedonskog jezika. Tako je preveo i neke pjesme od makedonskog pjesnika Konstantina Miladinova [1].

Nagrade

Djela

Priredio je zajedno sa Ivom Sanaderom zbirku ratne lirike "U ovom strašnom času", prevedenu na mnoštvo jezika.

Pjesme:

  • Rasap, 1962.
  • Sa svijetom jedno, 1965.
  • Doba prisjećanja, 1968.
  • Smjer, 1968.
  • Dešifriranje vage, 1972.
  • Odronske poredbe, 1982.
  • Žalostinke, 1991.
  • Crnerupe, mračni soneti, 1995.
  • Izabrane pjesme, 1997.
  • Zvonki moteti, 2004.
  • Molat (pjesnička monografija s Tomislavom Marijanom Bilosnićem), 2006.
  • "Vrijeme, vrijeme", 2006.

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Znanstveni radovi iz područja književnosti:

  • Ujević, 1971.
  • Slikovno i pojmovno pjesništvo, 1977.
  • Teorija metafore, 1978.
  • Kritika ili teorija?, 1983.
  • Passim, 1989.
  • Tema Mihalić, 1996.
  • Ranjivi opis sustava, 1996.
  • Rasprave i eseji o hrvatskoj književnosti, 1997.
  • Pogled unatrag, 1999.
  • Tema Kaštelan, 2003.

Eseji:

  • Ogledi, 1980.
  • Književni život, 1993.
  • Na prijelazu, 1996.
  • Vrijednosti, 1998.

Izvori

  1. Vjesnik, Makedoniju i Hrvatsku povezuju kuće od riječi, 1. srpnja 2001.

Vanjske poveznice


Katgeorija:Književni teoretičari