Hrvatska nogometna reprezentacija: razlika između inačica
Redak 1.238: | Redak 1.238: | ||
|- bgcolor="#E7FAEC" |
|- bgcolor="#E7FAEC" |
||
|Nderim '''Redžaj''' |
|Nderim '''Redžaj''' |
||
|fizioterapeut |
|||
|- |
|||
|Goran Beloglavec |
|||
|fizioterapeut |
|fizioterapeut |
||
|- bgcolor="#E7FAEC" |
|- bgcolor="#E7FAEC" |
||
|Miroslav Janjić |
|||
|Mario '''Petrović''' |
|||
|fizioterapeut |
|fizioterapeut |
||
|- |
|- |
Inačica od 21. studenoga 2019. u 22:42
Hrvatska | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Nadimak | Vatreni | ||||||||||
Nogometni savez | Hrvatski nogometni savez | ||||||||||
Izbornik | Zlatko Dalić | ||||||||||
Kapetan | Luka Modrić | ||||||||||
Najviše nastupa | Darijo Srna (134) | ||||||||||
Najbolji strijelac | Davor Šuker (45) | ||||||||||
FIFA-ina ljestvica | 7. (1625 bodova)[1] (stanje 24. listopada 2019.) | ||||||||||
Prvi međunarodni nastup Hrvatska 4−0 Švicarska (Zagreb, 2. travnja 1940.) Od 1990. | |||||||||||
Najveća pobjeda Hrvatska 10−0 San Marino | |||||||||||
Najveći poraz Španjolska 6−0 Hrvatska (Elche, 11. rujna 2018.) | |||||||||||
Nogometno SP | |||||||||||
Nastupi | 5 od 6 (prvi put 1998.) | ||||||||||
Najbolji rezultat | doprvaci (2018.) | ||||||||||
Nogometno EP | |||||||||||
Nastupi | 6 od 7 (prvi put 1996.) | ||||||||||
Najbolji rezultat | četvrtzavršnica (1996. i 2008.) | ||||||||||
Osvojene medalje | |||||||||||
|
Hrvatska nogometna reprezentacija predstavlja Republiku Hrvatsku u međunarodnim natjecanjima u nogometu. Nalazi se pod vodstvom Hrvatskog nogometnog saveza, upravljačkog nogometnog tijela u državi. Službeno priznata od strane FIFA-e, nogometna reprezentacija Hrvatske u prošlosti je predstavljala Banovinu Hrvatsku i Nezavisnu Državu Hrvatsku u devetnaest prijateljskih utakmica odigranih između 1940. i 1944. godine.[2] Ova reprezentacija ukinuta je 1945. godine nakon što je Hrvatska uključena u drugu Jugoslaviju. Stoga u razdoblju od 1945. do 1990. Hrvatska je nastupala kao dio SFR Jugoslavije tako da su Hrvatski igrači nastupali u Jugoslavenskoj nogometnoj reprezentaciji sve do 1990. i njenog raspada. Moderna nogometna reprezentacija osnovana je 1990. godine, nedugo nakon što je Hrvatska proglasila razdruženje od Jugoslavije, a 1993. godine službeno je postala članicom FIFA-e i UEFA-e.[3] Svoje prve međunarodne natjecateljske utakmice reprezentacija Hrvatske odigrala je u kvalifikacijama za Europsko nogometno prvenstvo 1996. godine koje je ujedno označilo i njihov prvi nastup na velikom nogometnom natjecanju.[2] Svoj prvi javni nastup na svjetskim prvenstvima Hrvatska je ostvarila 1998. godine u Francuskoj gdje je natjecanje završila na trećem mjestu, a čiji je nogometaš Davor Šuker postao najboljim strijelcem prvenstva. Otkad su joj odobrena nastupanja na velikim nogometnim natjecanjima, Hrvatska je propustila samo jedno Svjetsko i jedno Europsko prvenstvo.
Većinu domaćih utakmica Hrvatska nogometna reprezentacija do sada je odigrala na stadionu Maksimir u Zagrebu, a ostale su igrane na splitskom stadionu u Poljudu, riječkom stadionu Kantridi, ili u Gradskom vrtu u Osijeku. U svojih 62 nastupa na stadionu u Maksimiru reprezentacija je poražena tek pet puta (Francuska, Švedska, Engleska, Škotska i Belgija ), a svakako je najteži poraz do danas onaj protiv Engleza iz 2008. godine rezultatom 1:4.[2][4][5][6]
Zbog svojih uspješnih rezultata 1994. i 1998. godine, hrvatska je reprezentacija od FIFA-e dobila dva priznanja (Mover of the Year) i jedina je reprezentacija do danas kojoj je to uspjelo dva puta.[7] U trenutku kada je postala službena članica FIFA-e, Hrvatska se nalazila na 125. mjestu FIFA-ine ljestvice; nakon Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. godine u Francuskoj, Hrvatska se popela na treće mjesto ljestvice (nešto kasnije ponovno se nalazila na vrhu ljestvice; u proljeće 2013. popela se na četvrto mjesto ljestvice) što ju je označilo najnestalnijom reprezentacijom te najnaprednijom reprezentacijom u povijesti.[8][9][10] Najveći uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije su srebro na svjetskom nogometnom prvenstvu 2018. u Rusiji, te bronca na svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.
Povijest
Razdoblje prije neovisnosti
Hrvatsku su s nogometom upoznala dvojica engleskih iseljenika u Rijeci i Županji 1873. godine. 1896. godine donijet je službeni pravilnik o igri. Do 1907. godine formirani su lokalni nogometni klubovi, a tiskano je i moderno izdanje Zakona o športu.[11] Prema službenim povijesnim dokumentima FIFA-e, Hrvatska je svoju prvu neslužbenu utakmicu odigrala 23. lipnja 1907. godine.[3][12] Prije neovisnosti, hrvatski su igrači igrali za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije (1919. - 1939.) te Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (1945. - 1990.), premda su u razdobljima političkih nemira odigrane i neke neslužbene utakmice.[13] Reprezentacija organizirana u brzini pod vodstvom izbornika Huga Kinerta igrala je nekoliko privatnih domaćih utakmica u razdoblju od 1918. do 1919. godine.[14][15]
1940. godine Jozo Jakopić vodio je kao kapetan neslužbenu nogometnu reprezentaciju koja je predstavljala tadašnju Banovinu Hrvatsku u četiri prijateljske utakmice: dvije protiv Švicarske i dvije protiv Mađarske.[2] Hrvatska je kao neovisna reprezentacija pod sankcijama svoj debi ostvarila 2. travnja 1940. godine u Zagrebu utakmicom protiv Švicarske koja je završila rezultatom 4:0 u korist Hrvatske. Nakon invazije Sila Osovine Hrvatski nogometni savez na kratko je postao aktivan pridruživši se FIFA-i 17. srpnja 1941. godine pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tadašnja reprezentacija čiji je izbornik bio Rudolf Hitrec odigrala je sveukupno petnaest prijateljskih utakmica od kojih četrnaest kao službena članica FIFA-e.[3][16] Prvi službeni rezultat kao članice FIFA-e reprezentacije Hrvatske je neodlučeni 1:1 ishod protiv Slovačke. Utakmica je odigrana 8. rujna u Bratislavi.[2] Sljedeće utakmice igrane su sve do 1945. godine kada je Nezavisna država Hrvatska ukinuta i kada je Hrvatska službeno postala članicom SFRJ time izgubivši svoju vlastitu reprezentaciju i suradnju s FIFA-om.[16]
U razdoblju od 1950. do 1956. godine nakratko je bila aktivna republička hrvatska nogometna reprezentacija u natjecanjima s ostalim republičkim reprezentacijama, a u jedinom međunarodnom susretu 1956. pobijedila je indonezijsku reprezentaciju. Hrvatski nogometaši su za vrijeme postojanja SFRJ nastupali za jugoslavensku reprezentaciju u svim natjecanjima sve do 1990. godine.[17][18]
Hrvatska je, kao dio Jugoslavije (1918. - 1941; 1943. - 1991., osvojila 9 medalja zajedno sa Srbijom Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom:
Osvojene medalje | ||
---|---|---|
Svjetska prvenstva | ||
Europska prvenstva | ||
srebro | Francuska 1960. | kao dio Jugoslavije |
srebro | Italija 1968. | kao dio Jugoslavije |
Olimpijske igre | ||
zlato | Rim 1960. | kao dio Jugoslavije |
srebro | Melbourne 1956. | kao dio Jugoslavije |
srebro | Helsinki 1952. | kao dio Jugoslavije |
srebro | London 1948. | kao dio Jugoslavije |
bronca | Los Angeles 1984. | kao dio Jugoslavije |
Mediteranske igre | ||
zlato | Izmir 1971. | kao dio Jugoslavije |
zlato | Split 1979. | kao dio Jugoslavije |
Službeno osnivanje
Posljednji jugoslavenski sastav za koji su igrali hrvatski igrači bio je onaj koji je odigrao utakmicu protiv Švedske 16. svibnja 1991. godine, nekoliko dana prije referenduma o hrvatskoj neovisnosti.[19] Tijekom tog razdoblja obnovljena je hrvatska nogometna reprezentaicja koja je svoju prvu modernu međunarodnu nogometnu utakmicu odigrala protiv SAD-a, 17. listopada 1990. godine na stadionu u Maksimiru. Ta utakmica, koju je Hrvatska dobila rezultatom 2:1,[20] bila je jedna od tri utakmice koje je vodio prvi službeni izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Dražan Jerković. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je pobijedila u još dvije utakmice prije nego su izbornici postali Stanko Poklepović i Vlatko Marković koji su kratko vodili reprezentaciju. Utakmica protiv SAD-a također je poslužila za predstavljanje dresova hrvatske reprezentacije. Dizajnirani korištenjem uzorka šahovnice s grba koji se nalazi na službenoj zastavi Republike Hrvatske, dresovi su smatrani vrlo profesionalnima i izvornima, a postali su jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih brandova općenito.[21] Iako je Hrvatska još uvijek bila dijelom SFRJ do službenog proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991. godine, ovaj sastav se već tada smatrao službenom nogometnom reprezentacijom nezavisne Hrvatske.[22][23]
Sredinom 1992. godine HNS je obnovio članstvo u Fifi, te je primljen u članstvo Uefe. FIFA nije priznala nastupe reprezentacije prije neovisnosti Hrvatske pa je na službenoj FIFA-inoj ljestvici zauzela tek 125. mjesto.[10] FIFA i UEFA su kasnile za drugim svjetskim športskim organizacijama i UN-om po pitanju prijama Hrvatske u svoje članstvo. Nepuštanjem hrvatskih klubova u europska klupska natjecanja "zbog ratnih okolnosti" pomagali su međunarodnu izolaciju Hrvatske i neinformiranost svijeta o tome da Hrvatska uopće postoji. MOO je 17. siječnja 1992. primio HOO u privremeno članstvo (puno 24. rujna 1993. godine). UN je to učinio 22. svibnja 1992., FIFA tek 3. srpnja 1992. godine. FIFA nije Hrvatskoj omogućila sudjelovati na izlučnim natjecanjima za svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u; s druge strane, unatoč pravnih stajališta mišljenja Badinterove komisije, neki su športski moćnici i dalje smatrali srbijansko-crnogorsku državnu zajednicu jedinom sljednicom bivše Jugoslavije, pa su i dalje rezultate i uspjehe bivše države pripisivali samo njima te i time sve prava koja su proizlazila iz toga, ignorirajući ravnopravnu sljednost svih osamostaljenih republika. Štoviše, "nekakva" Jugoslavija je trebala biti nositeljicom 5. skupine europskih izlučnih natjecanja, no zbog sankcija iz Rezolucije VS UN br. 757 koje su se odnosile na srbijansko-crnogorsku državnu zajednicu, nikakva "Jugoslavija" nije sudjelovala. Iako se te sankcije nisu odnosile na Hrvatsku, Hrvatska nije sudjelovala u kvalifikacijama za to SP 1994. godine. Da su međunarodne organizacije mogle uključiti Hrvatsku u te kvalifikacije, pokazuje slučaj MOO-a par godina poslije. Primjer kako se je moglo "u ime športa" omogućiti dodatne kvalifikacije za isključene svjetski jake reprezentacije, pokazalo se kad su to u MOO-u omogućili srbijansko-crnogorskoj reprezentaciji za košarkaško EP 1995. godine, iako su teritoriji Hrvatske i BiH bili pod okupacijom snaga poduprtih i poticanih iz SRJ.
Hrvatska je skoro ostala i bez sudjelovanja na izlučnim natjecanjima za EP 1996. godine, što je izazvalo bijes hrvatske športske javnosti. Hrvatski su se igrači, treneri i ini športski dužnosnici stoga diljem Europe angažirali, lobirajući po europskim klubovima, nogometnim organizacijama i inim športskim forumima za hrvatsko sudjelovanje.[24] Naposlijetku su uspjeli izboriti da se Hrvatska natječe te je nakon preko 3 godine (4. rujna 1994.) od hrvatskog osamostaljenja (25. lipnja 1991.) zaigrala u službenoj utakmici. Pri tome su međunarodne organizacije svojom tromošću i djelovanjima interesnih skupina u njima u tolikom razdoblju iz međunarodnog nogometa zapravo isključila većinu igrača svjetskog junorskog prvaka iz 1987. godine: Roberta Jarnog, Dubravka Pavličića, Igora Štimca, Zvonimira Bobana, Roberta Prosinečkog, Tomislava Piplicu, Davora Šukera i njihova trenera Mirka Jozića.
Izbornik je postao Miroslav Blažević koji je reprezentaciju vodio kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 1996. godine koja je započela s prvom službeno priznatom pobjedom nakon proglašenja neovisnosti: 2:0 protiv Estonije, 4. rujna 1994. godine.
Prvi službeni natjecateljski poraz Hrvatske dogodio se 11. lipnja 1995. godine u utakmici protiv Ukrajine (1:0) u istoj kvalifikacijskoj skupini.[2] Ipak, unatoč porazu, Hrvatska je kvalifikacije završila na prvom mjestu skupine[25] te osvojila svoje prvo FIFA-ino priznanje 1994. godine (Best Mover of the Year).[26]
"Zlatna generacija"
Hrvatska 3-5-2 formacija sa Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj. Premda ih nema u planu, Robert Prosinečki i Krunoslav Jurčić također su sudjelovali značajni dio minuta. Alen Bokšić propustio je prvenstvo zbog ozljede, a u početnom sastavu zamijenio ga je Goran Vlaović. |
Napadač Goran Vlaović postigao je prvi pogodak na velikom turniru za reprezentaciju u utakmici protiv Turske na Europskom prvenstvu održanom u Engleskoj 1996. godine. Nakon prve utakmice i pobjede, Hrvatska je u drugoj utakmici na iznenađenje mnogih pobijedila branitelje naslova Dansku rezultatom 3:0[27] u utakmici koja će ostati upamćena po fantastičnom pogotku Davora Šukera lobom s 11 metara. Šuker će kasnije izjaviti da mu je upravo to bio omiljeni pogodak karijere.[28] U posljednjoj utakmici u skupini Hrvatska je glatko izgubila od Portugala rezultatom 0:3, ali se svejedno plasirala u četvrtzavršnicu gdje je izgubila od kasnijih prvaka Njemačke rezultatom 1:2 u kontroverznoj utakmici[29]
Neki su mislili da je Hrvatska namjerno odigrala loše protiv Portugala u skupini da bi izbacila Dansku iz igre, tim više što neki igrači nisu igrali, no to nije bilo točno. Hrvatski je izbornik čuvao neke bitne igrače da ne dobiju novi žuti ili čak crveni karton koji bi ih onemogućio igrati u četvrtzavršnici. A kao drugo, hrvatska je izabrana vrsta odigrala izvrsnu utakmicu protiv Portugalaca, koji su svoje jedine prigode materijalizirali u pogodak, što nije bio slučaj kod Hrvatske. U četvrtzavršnici Hrvatska je ispala što zbog loše sreće, a dijelom i zbog pristranog suđenja sudaca koji su Njemačkoj priznali pogodak postignut nakon očiglednog grubog prekršaja u napadu, a Hrvatskoj na štetu dosudili jedanaesterac nakon nes(p)retnog dodira lopte rukom.
Unatoč ispadanju u četvrtzavršnici, Miroslav Blažević ostao je izbornik reprezentacije tijekom kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj 1998. godine. Kvalifikacije su ponovno završile uspjehom, nakon što je Hrvatska u kasnijem doigravanju bila bolja od Ukrajine nakon dvije utakmice. U skupini Svjetskog prvenstva Hrvatska je pobijedila Jamajku i Japan (3:1 i 1:0), ali izgubila od Argentine (0:1) čime je osvojila drugo mjesto u skupini i u osmini završnice susrela se s Rumunjskom. Tu je utakmicu Hrvatska pobijedila 1:0 i našla se u četvrt završnici, ponovno s Njemačkom koja se u to vrijeme nalazila na drugom mjestu FIFA-ine ljestvice najboljih nogometnih reprezentacija svijeta.[30] Iako je većina smatrala da će Njemačka proći dalje, tu utakmicu je Hrvatska glatko dobila rezultatom 3:0 zgoditcima Roberta Jarnija, Gorana Vlaovića i Davora Šukera, a sve nakon što je Christian Wörns zaradio crveni karton. U poluzavršnici Hrvatska se susrela s domaćinom prvenstva, Francuskom: nakon prvog poluvremena u kojem nije bilo zgoditaka, Hrvatska je povela pogotkom Davora Šukera, ali je već u sljedećem napadu branič Lilian Thuram izjednačio rezultat, nakon što je oteo loptu hrvatskom kapetanu Bobanu na 20 m od hrvatskih vratiju, dok se ovaj neobjašnjivo premišljao i držao loptu tako blizu, uz to okružen mnoštvom protivničkih igrača. Kasnije je isti igrač postigao još jedan pogodak nakon što je iz prekršaja oteo loptu hrvatskom igraču 25-30 m od hrvatskih vratiju, pa je Hrvatska izgubila konačnim rezultatom 1:2. Iako je igrala protiv domaćina, sudci su sudili pošteno: čak su domaćoj Francuskoj isključili igrača, pa je zadnjih 20 minuta igrala s igračem manje. Ostalo je nejasno zašto je u takvoj situaciji hrvatski izbornik Blažević izvršio izmjenu u 90. minuti(!) uvevši ključnog reprezentativca Prosinečkog koji je iz neobjašnjenih razloga izostavljen iz te utakmice. U utakmici za treće mjesto Hrvatska se je susrela s reprezentacijom Nizozemske koju su dobili 2:1, a zbog pogotka kojeg je u njoj postigao Davor Šuker postao je najbolji strijelac prvenstva te osvajač nagrade Zlatna kopačka.[31] Budući je osvajanje trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu smatrano jednim od najboljih nogometnih debija u povijesti, Hrvatska je u siječnju 1999. godine postavljena na treće mjesto FIFA-ine ljestvice što ujedno označava i njezin najbolji plasman na istoj do danas.[10][17] 1998. godine Hrvatska je po drugi put dobila priznanje od FIFA-e (Best Mover of the Year).[7] Zbog svojih uspjeha sastav hrvatske nogometne reprezentacije iz 90-tih smatra se Zlatnom generacijom.[32] Mnogi od ovih igrača bili su sastavni dio momčadi bivše jugoslavenske reprezentacije do 20. godine koja je osvojila Svjetsko juniorsko prvenstvo 1987. godine u Čileu.
Unatoč uspjesima na svoja prva dva velika nogometna natjecanja, Hrvatska je u kvalifikacijskoj skupini za sljedeće Europsko prvenstvo 2000. godine završila na trećem mjestu iza reprezentacija SR Jugoslavije i Republike Irske, ne uspjevši se kvalificirati na to natjecanje.[33] Obje utakmice između Hrvatske i srbijansko-crnogorske reprezentacije (pod imenom SR Jugoslavije) završile su neodlučenim rezultatima u skupini. Utakmice su praćene političkim tenzijama navijača obaju momčadi, a tijekom utakmice u Beogradu dogodili su se i politički prosvjedi.[34] Uzvratna utakmica u Zagrebu završila je rezultatom 2:2 zbog čega se Hrvatska nije uspjela kvalificirati na Euro 2000.[28] Ključnim se pokazao kad je Hrvatska propustila osvojiti sve bodove u Skoplju (1:1), jer je Makedonija svom žestinom igrala protiv Hrvatske, dok ni približno nije pokazala žestinu protiv srbijansko-crnogorske reprezentacije, koja se je odanle vratila sa svim bodovima (pobjeda 2:4).
Pad pod vodstvom Jozića i Barića
Izbornik Blažević dao je ostavku u jesen 2000. godine pa je na klupu izabran Mirko Jozić. Unatoč odlasku u mirovinu mnogih igrača "Zlatne generacije", Hrvatska je ostala neporažena u kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo 2002. godine. Ipak, taj turnir započeli su porazom od Meksika nakon kojeg je uslijedila iznenađujuća pobjeda od 2:1 protiv finalista Europskog prvenstva iz 2000. godine, Talijana.[35][36] U posljednjoj utakmici skupine Hrvatska je izgubila od Ekvadora (0:1) što joj je onemogućilo prolazak u drugu fazu natjecanja,[37] a igrači su uglavnom krivnju svaljivali na pritisak uzrokovan velikim očekivanjima.[38] Jozić je nakon prvenstva dao ostavku i u srpnju 2002. godine na njegovo mjesto dolazi Otto Barić.[39][40]
Pod Barićevim vodstvom igra Hrvatske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2004. godine bila je svakojaka, a prolazak na to natjecanje osigurala je tek nakon dodatnog play-offa u dvije utakmice protiv Slovenije (2:1). Dado Pršo postigao je izuzetno važan i, na kraju se pokazalo, odlučujući pogodak u gostima u uzvratnom susretu.[41] Na samom turniru Hrvatska je odigrala blijedih 0:0 sa Švicarskom te također remizirala s braniteljima naslova Francuzima (2:2),[42] ali zbog poraza od Engleza (2:4) nije prošla u četvrtzavršnicu.[43] Barićev dvogodišnji ugovor istekao je u srpnju 2004. godine i odlučeno je da neće biti produžen.[44] Barićev je mandat obilježio jedan pristup o kojem se dugo govorilo, a dotada ga se nikako nije poduzimalo: pozvalo se izvrsne perspektivne igrače hrvatskog podrijetla koji su igrali po zapadnoeuropskim zemljama igrati za Hrvatsku.
Ponovni uspon pod vodstvom Kranjčara i Bilića
Bivši hrvatski igrač Zlatko Kranjčar naslijedio je Barića na mjestu izbornika reprezentacije u srpnju 2004. godine i kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2006. godine prošao bez poraza,[45][46] ali također bio optužen za nepotizam zbog izbora svog vlastitog sina, Nike Kranjčara u sastav.[47] Na samom prvenstvu Hrvatska je izgubila prvu utakmicu od Brazila (0:1)[48] te odigrala neodlučeno s Japanom (0:0) u okršaju u kojem je Darijo Srna promašio jedanaesterac u prvom poluvremenu.[49] Treća utakmica, remi sa Australijom (2:2) u kojoj su čak tri igrača zaradila crvene kartone, potvrdila je ispadanje Hrvatske s još jednog velikog natjecanja u prvom krugu završnice.[50] Također, ta utakmica će ostati upamćena po pogrješci glavnog suca, Grahama Polla, koji je pokazao tri žuta kartona hrvatskom reprezentativcu Josipu Šimuniću nakon što ga je zamijenio s australskim igračem zbog njegovog australskog naglaska. Poll, izrazito kritiziran zbog suđenja baš u toj utakmici, nedugo potom povukao se iz nogometa.[51]
Nakon prvenstva, Hrvatski nogometni savez je u srpnju 2006. godine izbornika Kranjčara zamijenio sa Slavenom Bilićem, dotadašnjim izbornikom mlade reprezentacije.[52] Bilić je u momčad uveo nekoliko mladih igrača[53] i u početku postizao uspjehe[54][55][56] uključujući i pobjedu rezultatom 2:0 u njegovom premijernom nastupu s reprezenacijom u prijateljskoj utakmici protiv Talijana, koji su nepunih dva mjeseca prije toga postali svjetskim prvacima na FIFA Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.[57] Unatoč kontroverznoj odluci o suspenziji Darija Srne, Ivice Olića i Boška Balabana iz reprezentacije zbog njihovog kasnog noćnog provoda izvan kampa reprezentacije,[58] Bilić je svoju momčad uvjerljivo vodio kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2008. godine. Kvalifikacije su završili na prvom mjestu skupine,[59] sa samo jednim porazom (od Makedonije) te posebno istaknutimm dvjema pobjedama protiv Engleske reprezentacije koja se zbog toga nije uspjela kvalificirati na završni turnir prvi put nakon 1984. godine.[60]
Nakon što je glavnog napadača Eduarda da Silvu divljački ozlijedio protivnički igrač u Premier ligi, Bilić je bio prisiljen uvelike izmijeniti način igre reprezentacije[61][62] pa su u sastav dovedeni Nikola Kalinić i Nikola Pokrivač koji do tada nikad nisu nastupali za nacionalnu momčad.[63][64] Reprezentacija je dobila oštre kritike na račun loše igre u pripremnim utakmicama protiv Škotske i Moldove,[65][66] ali su na samom prvenstvu prvi put u povijesti ostvarili sve tri pobjede u skupini - protiv domaćina Austrije, Njemačke i Poljske, te glatko prošli u četvrtzavršnicu.[67] Međutim, u četvrtzavršnici se Hrvatska susrela s Turskom i na dramatičan način napustila natjecanje. Nakon što je utakmica završila 0:0, a Hrvatska povela zgoditkom Ivana Klasnića u predzadnjoj minuti drugog produžetka, Turska je uspjela izjednačiti u 122. minuti utakmice zgoditkom Semiha Senturka u nepostojećoj sudačkoj nadoknadi, a k tomu je Hrvatska te zadnje minute igrala s igračem manje, jer sudac nije dopustio ući u igru hrvatskom igraču kojem se je bila ukazivala pomoć. Nakon toga uslijedili su jedanaesterci koji su odlučivali koja će reprezentacija nastavili natjecanje. Hrvatski reprezentativci potpuno 'odsječenih nogu' nakon šokantne završnice vrlo su loše izveli jedanaesterce i napustili natjecanje nakon rezultata 1:1 (1:3) .[68] Ipak, uspjeli su do kraja turnira ostati reprezentacija koja je primila najmanje pogodaka na istome (2), imala najmanje izgubljenih utakmica (0) i postigla najraniji pogodak (u četvrtoj minuti prve utakmice protiv Austrije što je također označilo i najraniji pogodak s bijele točke ikada postignut u povijesti Europskih nogometnih prvenstava).[69]
Unatoč glasinama da će dati ostavku,[70][71] izbornik Bilić je produžio svoj ugovor te na taj način postao prvi izbornik nakon Blaževića koji će voditi Hrvatsku na dva uzastopna velika natjecanja.[72] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi, Hrvatska se ponovno našla s Englezima i njihove utakmice proglašene su najočekivanijima u kompletnim kvalifikacijama.[73] Nakon domaće pobjede protiv Kazahstana,[74] Hrvatska je izgubila od Engleske kod kuće i na taj način prekinula svoj niz neporaženosti na stadionu Maksimir koji je trajao punih 14 godina,[5] te upisala prvi od zasada tri domaća kvalifikacijska poraza u povijesti. Tijekom kvalifikacija momčad se mučila s ozljedama raznih igrača, a također se dogodio i njihov dosadašnji najveći poraz - 1:5 od Engleske na stadionu Wembley. Iako je u posljednjoj utakmici Hrvatska pobijedila Kazahstan, nije se uspjela kvalificirati na natjecanje zbog toga što je Ukrajina - nakon pobjede nad Englezima - također pobijedila Andoru i zauzela drugo mjesto u skupini. Nakon završetka kvalifikacija Bilić je bio izrazito kritiziran i očekivala se njegova ostavka, ali je ugovor svejedno produžen i on je ostao izbornikom još jedno natjecanje - Europsko prvenstvo 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj.
Hrvatska je postavljena za nositelja kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj, natjecanja za koje je Hrvatska zajedno s Mađarskom bila kandidat za domaćina što bi im omogućilo izravnu kvalifikaciju. ali se nakon odluke da će se prvenstvo održati u Poljskoj i Ukrajini Hrvatska našla u kvalifikacijskoj skupini F [75] i, premda su bili nositelji, završili su kvalifikacijski put na drugom mjestu iza Grčke te su morali igrati dokvalifikacijske utakmice s Turskom. Hrvatska je uspješno prošla, pobijedivši sveukupno rezultatom 3:0, a sva tri pogotka postignuta u prvoj utakmici odigranoj u Istanbulu. Na završnom torniru Hrvatska je igrala u skupini C u Poljskoj s reprezentacijama Irske, Italije i Španjolske te nakon jedne pobjede (3:1 protiv Irske), jednog neriješenog ishoda (1:1 protiv Italije) te jednog poraza (0:1 od Španjolske) završila natjecanje u skupini. Bilić je podnio ostavku po završetku Eura 2012., kao što je i najavio pred početak tog natjecanja.
Vodstvo Štimca
Igor Štimac započeo je domaćim porazom 2:4 na Poljudu od Švicarske dana 15. kolovoza 2012. Kvalifikacijski ciklus pod njegovim vodstvom je započeo dobro (u šest utakmica ostvareno je pet pobjeda i remi s Belgijom, ali posljednje četiri utakmice su bile izrazito loše - osvojen je samo jedan bod). Pored utakmice sa Švicarskom, odigrane su još četiri prijateljske utakmice (pobjeda protiv Južne Koreje 4:0 6. veljače 2013., poraz od Portugala 1:0 10. lipnja 2013., pobjeda nad Lihteštajnom 3:2 14. kolovoza 2013. te ponovna pobjeda nad Južnom Korejom 2:1 9. rujna 2013.). Nakon poraza od Škotske u Glasgowu 15. listopada 2013. i izborenog doigravanja za SP u Brazilu, Igor daje svoj izbornički mandat na raspolaganje predsjedniku HNS-a Davoru Šukeru koji tu ostavku i prihvaća.[76]
Vodstvo Kovača
Nakon odlaska 15. listopada 2013. Igora Štimca sa izborničke funkcije, Niko Kovač preuzima "A" selekciju u doigravanju za SP u Brazilu.[77] Hrvatska je u dvije utakmice doigravanja protiv Islanda izborila odlazak na SP u Brazilu.[78] Na SP u Brazilu reprezentacija nije prošla skupinu. Nakon loših rezultata u kvalifikacijama za Euro u Francuskoj 2016. godine, Izvršni odbor saveza jednoglasno smjenjuje Niku Kovača s mjesta izbornika.[79]
Vodstvo Čačića
Nakon smjene Nike Kovača, 21. rujna 2015. Hrvatski nogometni savez je potvrdio kako je Ante Čačić novi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.[80][81] Izvršni odbor je jednoglasno[82], a to je potvrdio i predsjednik HNS-a Davor Šuker za novinare:[83]
Hrvatska nogometna reprezentacija je pod njegovim vodstvom u predzadnjoj utakmici kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Francuskoj pobijedila Bugarsku 3:0[85], golovima Perišića na asistenciju Modrića[86] u 2. minuti, Rakitića u 42. minuti[87] i Kalinića u 82. minuti.[88]
Nakon remija s Finskom na Rujevici, izvršni odbor saveza smjenjuje Antu Čačića s mjesta izbornika.
Nova zlatna generacija pod vodstvom Dalića
.
Nakon smjene Čačića reprezentaciju je preuzeo Zlatko Dalić koji je slavio 2:0 protiv Ukrajine u Kijevu u posljednjoj utakmici grupne faze kvalifikacija za SP u Rusiji dvama pogocima Andreja Kramarića te osigurao dodatne kvalifikacije. Hrvatska je u dvije utakmice doigravanja protiv Grčke izborila odlazak na Svjetsko prvenstvo. Hrvatska je u prvoj utakmici pobijedila Nigeriju rezultatom 2:0 autogolom Eteba i pogotkom Modrića iz jedanaesterca nakon čega je uslijedila senzacionalna pobjeda 3:0 protiv Messijeve Argentine pogodcima Rebića, Modrića i Rakitića koja je tada bila 5. na FIFA-inoj ljestvici. U zadnjoj utakmici grupne faze SP-a Hrvatska je sa 2:1 pobijedila Island.Hrvatsku je u toj utakmici u vodstvo doveo Milan Badelj nakon čega je s jedanaest metara izjednačio Gylfi Sigurðsson da bi Vatrenima u posljednjoj minuti susreta pobjedu donio Ivan Perišić. Hrvatska je nakon 20 godina prošla skupinu na SP-u te prvi puta u povijesti sa stopostotnim učinkom. Hrvatska je u osmini finala igrala protiv Danske. Danska je povela već u 1. minuti pogotkom Jorgesena a samo tri minute kasnije uzvratio je Mario Mandžukić. U 115. minuti danski vratar Kasper Schmeichel obranio je jedanaesterac Luki Modriću nakon čega je uslijedilo izvođenje jedanaesteraca. Za Hrvatsku su pogađali Kramarić, Modrić i Rakitić dok je udarce Badelja i Pivarića zaustavio danski vratar. Za Dansku su pogodili Kjær i Krohn-Dehli dok je hrvatski vratar Danijel Subašić zaustavio udarce Eriksena, Schönea i Jørgensena. Uslijedio je dvoboj protiv domaćina Rusije u četvrtfinalu. U toj utakmici domaćina je u vodsvo doveo Denis Čerišev, a nedugo zatim izjednačio je Kramarić. Hrvatska je došla do preokreta u 101. minuti pogotkom Domagoja Vide no Rusi su se vratili u 115. minuti pogotkom Marija Fernandesa. U lutriji jedanaesteraca za Hrvatsku su pogađali Brozović, Modrić, Vida i Rakitić dok je Kovačićev udarac obranio Igor Akinfejev. Za Rusiju su zabili Dzagojev, Ignaševič i Kuzjajev; udarac Smolova obranio je Subašić dok je Fernandes pucao pokraj gola. U polufinalnom ogledu protiv Engleske Englezi su poveli pogotkom Trippiera u 5. minuti a izjednačio je Perišić u 68. da bi u 109. minuti pobjedu Hrvatskoj donio Mario Mandžukić. Dalićevi izabranici time su nadmašili uspjeh do tada Zlatne generacije iz 1998. plasiravši se prvi put u povijesti u finale. U finalu SP-a čekala je Francuska.Francuzi su poveli autogolom Marija Mandžukića nakon sumnjivog prekršaja nad Griezmannom u 19. minuti da bi 10 minuta poslije izjednačio Perišić. No za Francusku su redom zabijali Griezmann iz sumnjivog jedanaesterca u 38 minuti. Pogba u 59. i Mbappé u 65. minuti .Poraz je uspio ublažiti Mario Mandžukić u 69. iskupivši se pritom za autogol. Hrvatska je osvojila svoje prvo srebro u povijesti, a najboljim igračem SP-a proglašen je Luka Modrić.
Nakon svjetskog prvenstva očekivalo se kako će Dalić produžiti ugovor i nastaviti voditi reprezentaciju što je i ostvareno. Ciklus nakon prvenstva započeo je 1:1 remijem protiv Portugala u prijateljskoj utakmici (što je bila prva utakmica u kojoj je Hrvatska zabila pogodak i nije izgubila od te reprezentacije) nakon čega je uslijedio katastrofalan poraz od Španjolske (0:6) na početku novog natjecanja - Lige nacija u Elcheu što najteži poraz u povijesti reprezentacije do danas. U istom natjecanju Hrvatska je remizirala s Engleskom na Rujevici (0:0), pobjedila Španjolsku na Maksimiru (3:2) a svoja prva dva pogotka za reprezentaciju postigao je Tin Jedvaj no porazom od Engleske (1:2) na Wembleyu u utakmici u kojoj je Hrvatska provela pogotkom Andreja Kramarića no Englezi su preokrenuli pogocima Lingarda i Kanea i gurnuli Hrvatsku u B Ligu nacija.
Domaći stadioni
Većinu domaćih utakmica hrvatska nogometna reprezentacija igra na stadionu Maksimir u Zagrebu. Stadion je izgrađen 1912. godine, a obnovljen 1997. godine. Ime je dobio po kvartu u kojem se nalazi - Maksimiru.[89] Na njemu je hrvatska reprezentacija do danas odigrala najviše utakmica, a bio je i domaćin prve kvalifikacijske utakmice protiv Litve; također je služio i kao domaći stadion utakmica Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata.[2] Hrvatski nogometni savez i Vlada dogovorili su daljnja poboljšanja stadiona (uključujući i povećanje broja sjedala s postojećih 40-tak tisuća) koja će ga učiniti najskupljim nogometnim stadionom na svijetu.[89][90] Međutim, 2008. godine UEFA je zaprijetila da će ograničiti broj domaćih navijača koji će moći gledati utakmice svoje reprezentacije zbog navijačkih nereda koji su se dogodili tijekom Europskog prvenstva te godine.[91] Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nije odobrio završne planove obnove stadiona 2008. godine, a jedan od glavnih razloga bili su veliki troškovi; od prosinca 2008. godine obnavljanje stadiona je odgođeno do daljnjega.[92]
Osim u Zagrebu, hrvatska reprezentacija domaće utakmice igra i u drugim gradovima. Najčešći od njih je Split gdje se igra na stadionu Poljud koji je bio domaćin nekoliko kvalifikacijskih utakmica za Europsko prvenstvo 1996. i Svjetsko prvenstvu 1998. godine. Od prve utakmice 1995. godine protiv Italije koja je završila neodlučenim 1:1 rezultatom, Hrvatska nije uspjela pobijediti u službenoj FIFA utakmici na Poljudu. Zbog ove činjenice utakmice na tom stadionu proglašene su "Poljudskom kletvom".[93] Ta kletva napokon je prekinuta u lipnju 2011. godine kada je Hrvatska pobijedila Gruziju rezultatom 2:1. Reprezentacija je nekoliko kvalifikacijskih i prijateljskih utakmica odigrala i na stadionu Kantrida u Rijeci (gdje je do danas još uvijek neporažena), na stadionu Gradski vrt u Osijeku te na stadionu Anđelko Herjavec u Varaždinu.
Statistika rezultata na domaćim stadionima
Od prve službene utakmice (17. listopada 1990. godine protiv reprezentacije SAD-a) do danas, Hrvatska je svoje domaće oglede igrala na sveukupno jedanaest stadiona u devet gradova.
Stadion | Grad | Ukupno utakmica | Pobjede | Neodlučeni | Porazi | Po. | Pr. | Bodovi po utakmici |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Stadion Maksimir | Zagreb | 64 | 44 | 15 | 5 | 134 | 41 | 2,29 |
Stadion Poljud | Split | 13 | 2 | 7 | 4 | 15 | 18 | 1,00 |
Stadion Kantrida | Rijeka | 11 | 10 | 1 | 0 | 19 | 4 | 2,81 |
Stadion Gradski vrt | Osijek | 12 | 10 | 2 | 0 | 32 | 8 | 2,66 |
Stadion Anđelko Herjavec | Varaždin | 8 | 5 | 2 | 1 | 17 | 5 | 2,12 |
Stadion Aldo Drosina | Pula | 5 | 4 | 0 | 1 | 12 | 6 | 2,40 |
Stadion Rujevica | Rijeka | 5 | 3 | 2 | 0 | 16 | 3 | 2,20 |
Stadion Kranjčevićeva | Zagreb | 1 | 1 | 0 | 0 | 3 | 0 | 3,00 |
Stadion Šubićevac | Šibenik | 1 | 0 | 1 | 0 | 2 | 2 | 1,00 |
Stadion HNK Cibalia | Vinkovci | 1 | 1 | 0 | 0 | 5 | 0 | 3,00 |
Gradski stadion | Koprivnica | 1 | 1 | 0 | 0 | 1 | 0 | 3,00 |
Ukupno | 122 | 81 | 30 | 11 | 255 | 87 | 2.23 |
Ažurirano 19.11.2019.
Imidž reprezentacije
Ime, dresovi i treninzi
Službena FIFA-ina skraćenica imena hrvatske nogometne reprezentacije je CRO i taj se akronim upotrebljava kako bi se reprezentacija identificirala u FIFA-i i medijima.[94] Druga skraćenica koja se upotrebljava je i HRV.[95] Hrvatski igrači vrlo često se nazivaju Vatreni, a u vrijeme kada je momčad vodio Slaven Bilić drugi nadimak im je i Bilić Boysi.[96]
Prvi službeni dres hrvatske nogometne reprezentacije dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej 1990. godine. Premda je malo promijenjen otkad je službeni sponzor postao Nike, dres je uglavnom zadržao nacionalni identitet. Također, hrvatski šahirani grb prisutan je na službenom grbu Republike Hrvatske, kao i na dresu nogometne reprezentacije koristi se sve češće i na dresovima u ostalim športovima - bilo momčadskim ili pojedinačnim.[21]
Tradicijski kamp za treniranje reprezentacije nalazi se u Čatežu (Slovenija) gdje se momčad priprema za nadolazeće utakmice. Međutim, Hrvatski nogometni savez najavio je izgradnju novog centra za treniranje kako bi se uvjeti treninga još više poboljšali.[97]
Dresovi reprezentacije kroz povijest
Najprominentniji navijači hrvatske reprezentacije su navijači nogometnih klubova Hajduka iz Splita te Dinama iz Zagreba koji u hrvatskoj nogometnoj ligi imaju najveći broj navijača.[98] Zbog rivalstva ovih dviju navijačkih skupina - Bad Blue Boysa iz Zagreba i Torcide iz Splita - obje su bile povezane s huliganskim nemirima tijekom utakmica ova dva kluba,[99][100] premda nasilje između njih do danas nije zabilježeno na utakmicama reprezentacije. Nogometna reprezentacija Hrvatske veliku potporu ima i od Hrvata koji žive u susjednoj Bosni i Hercegovini, prvenstveno od navijača nogometnog kluba HŠK Zrinjski Mostar koji su poznati pod imenom Ultras-Zrinjski.[101] Hrvatske navijače gotovo uvijek prati slogan Uvijek Vjerni kako se također zove i Klub navijača hrvatske nogometne reprezentacije kojem je cilj ujediniti sve obožavatelje i navijače Hrvatske iz cijeloga svijeta.[102]
Međutim, ponašanje navijača na međunarodnim utakmicama dovelo je i do međunarodnih sankcija protiv reprezentacije. Hrvatska je bila kažnjena pod prijetnjom izbacivanja iz UEFA-e zbog rasističkog ponašanja navijača tijekom Europskog prvenstva 2004. godine.[103] Također je u više navrata zabilježeno opiranje pravilima sigurnosti od strane navijača. Tijekom Svjetskog prvenstva 2006. godine jedan navijač pobjegao je osiguranju i prišao igračima ulaskom direktno na teren; bio je uhićen zbog smetanja posjeda.[104] Tijekom prijateljske utakmice s Italijom u Livornu, mala grupa hrvatskih navijača stojeći na tribinama napravila je znak Svastike kao odgovor na to što su talijanski navijači mahali s komunističkim zastavama; UEFA je kaznila Hrvatski nogometni savez zbog incidenta.[103][105] Slični događaji zabilježeni su tijekom Europskog prvenstva 2008. godine; UEFA je ponovno kaznila Hrvatsku zbog isticanja rasističkih banera u utakmici protiv Turske,[106] a FIFA je kaznila HNS zbog rasističkog vrijeđanja engleskog igrača Emila Heskeyja 10. rujna 2008. godine.[107]
Hrvatski navijači vrlo često upotrebljavaju baklje bilo da je riječ o utakmicama domaćeg prvenstva ili na međunarodnim utakmicama[108][109][110] što prema riječima bivšeg reprezentativca Igora Štimca i sadašnjeg reprezentativca Luke Modrića dodatno motivira kompletnu momčad.[111][112] Međutim, bakljade su zabranjene na većini međunarodnih utakmica pa se hrvatskim navijačima od strane osiguranja UEFA-e i FIFA-e sredstva često oduzimaju prilikom ulaska u stadion. Hrvatski navijači također su došli u sukob s muslimanima iz Turske tijekom Europskog prvenstva 2008. godine u utakmici s turskom nogometnom reprezentacijom. Osiguranje je bilo dodatno pojačano u vrijeme kada su se hrvatski i turski navijači okupljali u Beču nedugo prije početka utakmice četvrtzavršnice tog turnira; nakon utakmice hrvatski navijači odupirali su se policiji i ušli u sukobe s turskim navijačima.[113]
Tijekom međunarodnih nogometnih susreta reprezentacija bivših država Jugoslavije također su se pojavljivale tenzije među navijačima. Hrvatski navijači smješteni u gledalištu tijekom utakmice Jugoslavije i Nizozemske 3. lipnja 1990. godine zviždali su dok se svirala jugoslavenska himna, a tijekom cijele utakmice navijali su za Nizozemsku.[114] Stadion na Maksimiru bio je poprište oštrih sukoba hrvatskih i srpskih navijača tijekom utakmice nogometnih klubova Dinama iz Zagreba i Crvene zvezde iz Beograda što je uzrokovalo njezin prekid. Tijekom Svjetskog prvenstva 2006. godine dogodili su se sukobi između Hrvata i Bošnjaka u Mostaru.[115]
Javno mnijenje
Nogomet je najpopularniji šport u Hrvatskoj[116] i odigrao je važnu ulogu u stjecanju nezavisnosti tijekom raspada Jugoslavije. Domoljublje je naraslo tijekom stvaranja reprezentacije u ranim 1990.-im, za vrijeme prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Natječući se odvojeno u službenim i neslužbenim utakmicama, reprezentacije je osnažila jedinstvo hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu.[117] Nadalje, Tuđmanov odnos s reprezentacijom je postao važna karika u jačanju i jedinstvu hrvatske države i naroda. Nakon najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa, trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, Tuđman je izjavio da "nogometne pobjede oblikuju nacionalni identitet koliko i ratovi".[117] Jednoglasna podrška reprezentaciji je narasla usporedno s odobravanjem državnog vrha. Franjo Tuđman je održavao snažan odnos s reprezentacijom i zahvalio joj na doprinosu u stvaranju neovisne i suverene hrvatske države. Američki političar i diplomat Strobe Talbott je predvidio da će jačanje hrvatskog nogometa ovisiti od samog naroda.[118] Zlatnu generaciju hrvatskog nogometa je dočekalo oko 100.000 navijača, među kojima je bio i predsjednik Tuđman. Tuđman je govorio u ime navijača hvaleći nastupe hrvatskih reprezentativaca.
Tadašnji hrvatski izbornik Miroslav Ćiro Blažević je zahvalio predsjedniku Tuđmanu na uručenim odlikovanjima dodjeljenim za uspjeh reprezentacije, dok je uzbuđeni kapetan Zvonimir Boban u ime svojih suigrača zahvalio Tuđmanu, koji im je omogućio da igraju za njihovu Hrvatsku i stvorio njihovu Hrvatsku.
Iako više nema odnosa između reprezentacije i bilo koje druge političke stranke od Tuđmanove smrti,[119] hrvatska nogometna reprezentacija i dalje budi domoljubne osjećaje u Hrvatskoj i ostatku Europe.[120] Reprezentacija dobiva stalnu medijsku pažnju, a njezine utakmice se uživo prenose na HRT 2.[121]
Pred Europsko prvenstvo 2008. godine, izbornik Slaven Bilić i njegov rock sastav Rawbau su izdali singl, "Vatreno ludilo", koji je podsjetio na slavne pobjede tijekom Svjetskog prvenstva 1998. godine i pohvalio današnje ambicije. Pjesma se nalazila na samom vrhu hrvatskih glazbenih top ljestvica i bila je slušana tijekom Eura 2008.[122][123][124] reprezentacija je dobila nadimak Bilić boysi.[96] Ostali hrvatski glazbenici, kao što su Dino Dvornik, Connect, Prljavo kazalište i Baruni snimili su pjesme u znak podrške reprezentaciji, među kojima su: "Malo nas je, al' nas ima", "Samo je jedno", "Moj dom je Hrvatska", "Srce vatreno" i "Neka pati koga smeta".
Reprezentacija je prihvatila pjesmu "Lijepa li si", koju pjeva Marko Perković Thompson. U izboru slušatelja Narodnog radija povodom 20. godina hrvatske državnosti, pjesma je proglašena najljepšom domoljubnom pjesmom. "Lijepa li si" podsjeća na hrvatsku himnu, "Lijepa naša domovino". Thompsonova pjesma "Uvijek vjerni tebi" postala je himna službenog Kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije Uvijek vjerni.
Uspjesi na velikim natjecanjima
Svjetsko prvenstvo
Hrvatska nogometna reprezentacija se kvalificirala i nastupila na tri Svjetska nogometna prvenstva za redom u razdoblju od 1998. do 2006. godine, ali nije se uspjela kvalificirati na Svjetsko prvenstvo održano u Južnoj Africi 2010. godine nakon što je kvalifikacijsku skupinu završila na trećem mjestu iza Engleske i Ukrajine. Premda je postala službenom članicom FIFA-e i UEFA-e 1992. godine, nije mogla nastupiti na Svjetskom prvenstvu održanom u SAD-u 1994. godine budući su kvalifikacije za to natjecanje započele prije njezinog službenog početka članstva.[125] Do danas je njezin najbolji nastup na Svjetskim nogometnim prvenstvima drugo mjesto osvojeno u Rusiji 2018. godine., te poslije toga bronca osvojena 1998. u Francuskoj. Na ostalim svjetskim prvenstvima na kojima je nastupila, reprezentacija Hrvatske završila je nastup nakon razigravanja po skupinama.
- 1930. do 1990. - nastupala kao dio bivše Jugoslavije
- 1994. - nije sudjelovala u kvalifikacijama
Prvenstvo | Rezultat | Uta. | Pob. | Ner. | Por. | Gol-raz. |
---|---|---|---|---|---|---|
Francuska 1998. | 3. mjesto | 7 | 5 | 0 | 2 | 11:5 |
Južna Koreja i Japan 2002. | 1. krug (23. mjesto) | 3 | 1 | 0 | 2 | 2:3 |
Njemačka 2006. | 1. krug (22. mjesto) | 3 | 0 | 2 | 1 | 2:3 |
Južna Afrika 2010. | nisu se kvalificirali | |||||
Brazil 2014. | 1. krug (19. mjesto) | 3 | 1 | 0 | 2 | 6:6 |
Rusija 2018. | 2. mjesto | 7 | 4 | 2 | 1 | 14:9 |
Katar 2022. | ||||||
Kanada, Meksiko, SAD 2026. | ||||||
Ukupno | 5 završnica / 6 natjecanja | 23 | 11 | 4 | 8 | 35:26 |
Europsko prvenstvo
Najbolji rezultati hrvatske nogometne reprezentacije na Europskim nogometnim prvenstvima do danas je bila četvrtzavršnica u njihovom prvom javnom nastupu na prvenstvu u Engleskoj 1996. godine te ponovno četvrtzavršnica na prvenstvu održanom u Austriji i Švicarskoj 2008. godine. Za Europsko prvenstvo 2000. godine održano u Nizozemskoj i Belgiji nisu se kvalificirali. Hrvatski nogometni savez je skupa s Mađarskim nogometnim savezom podnio službenu prijavu za zajedničko domaćinstvo ovih dviju država za Europsko nogometno prvenstvo 2012. godine, ali su za domaćina tog prvenstva na kraju izabrane Poljska i Ukrajina.[126] Hrvatska se nakon doigravanja u dvije utakmice s Turskom uspješno kvalificirala na to natjecanje.
- Do 1992. - nastupala kao dio bivše Jugoslavije
Prvenstvo | Rezultat | Uta. | Pob. | Ner. | Por. | Gol-raz. |
---|---|---|---|---|---|---|
Engleska 1996. | Četvrtzavršnica (7. mjesto) | 4 | 2 | 0 | 2 | 5:5 |
Belgija i Nizozemska 2000. | nisu se kvalificirali | |||||
Portugal 2004. | 1. krug (13. mjesto) | 3 | 0 | 2 | 1 | 4:6 |
Austrija i Švicarska 2008. | Četvrtzavršnica (5. mjesto) | 4 | 3 | 1 | 0 | 5:2 |
Poljska i Ukrajina 2012. | 1. krug (10. mjesto) | 3 | 1 | 1 | 1 | 4:3 |
Francuska 2016. | Osmina završnice (9. mjesto) | 4 | 2 | 1 | 1 | 5:4 |
Europa 2020. | Kvalificirala se | |||||
Ukupno | 6 završnica / 7 natjecanja | 18 | 8 | 5 | 5 | 23:20 |
UEFA Liga nacija
Sezona | Liga | Rezultat | Uta. | Pob. | Ner. | Por. | Gol-raz. | Ukupno |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
2018.-19 | A | Skupina (3.mjesto) | 4 | 1 | 1 | 2 | 4:10 | 9. mjesto |
2020.-21 | A |
Manji turniri
Turnir | Rezultat | Uta. | Pob. | Ner. | Por. | Gol-raz. |
---|---|---|---|---|---|---|
Maroko 1996. Turnir kralja Hassana II. | 1.mjesto | 2 | 0 | 2 | 0 | 3:3 |
Japan 1997. Kirin kup[127] | 2. mjesto | 2 | 0 | 1 | 1 | 4:5 |
Južna Koreja 1999. Korea kup | 1.mjesto | 3 | 1 | 2 | 0 | 5:4 |
Hong Kong 2006. Carlsberg kup | 3. mjesto | 2 | 1 | 0 | 1 | 4:2 |
Kina 2017. China Cup | 4. mjesto | 2 | 0 | 2 | 0 | 2:2 |
Ukupno | 2 naslova | 11 | 2 | 7 | 2 | 18:16 |
Svjetsko srebro - Ruska bajka
SP u Rusiji 2018.
Hrvatska je na ovom prvenstvu napravila najveći rezultat u povijesti hrvatskoga športa. Hrvatska je svojom neopisivom borbenošću, predvođena Zlatkom Dalićem i svojom drugom zlatnom generacijom uspjela doći do finala svjetskoga nogometnog prvenstva kao 13. reprezentacija kojoj je to uspjelo. Hrvatska je najmanja europska te druga najmanja reprezentacija svijeta koja je imala priliku boriti se za trofej svjetskoga prvaka. Na tome joj se putu prvo našla Nigerija, gdje je prvi gol za Hrvatsku zabio Nigerijac Etebo, a najbolji igrač prvenstva, kapetan reprezentacije Modrić, rezultat povisio na konačnih 2:0 iz penala.
Sljedeća utakmica ušla je u povijest kao prva službena pobjeda Hrvatske nad južnoameričkim suparnicima, ali to je ujedno i jedna od najvećih pobjeda hrvatske nogometne reprezentacije. Hrvatska je tada pobijedila Argentinu s 3:0. Prekrasan prvi pogotak volejem je zabio Rebić, nakon pogreške argentinskog vratara. Modrić je potvrdio sjajnu igru Hrvatske golom koji je proglašen za treći najljepši pogodak prvenstva. Rakitić je utakmicu zaključio trećim pogotkom za Hrvatsku. Zadnju utakmicu skupine Hrvatska je s "rezervnom momčadi" pobijedila Island 2:1. Strijelci za Hrvatsku su bili Badelj i Perišić. Hrvatska je tako po prvi puta u povijesti imala sve 3 pobjede u grupnoj fazi SP-a.
Prvu pobjedu Hrvatske u drugoj fazi velikih natjecanja još od 1998. Hrvatska je ostvarila dramatično pobjedivši Dansku boljim izvođenjem jedanaesteraca. Danci su zabili gol prvoj minuti, a Mario Mandžukić je poravnao na 1:1 četiri minute kasnije te ostvario rekord; to su dva najbrža pogotka na SP-u ikad. Modrić nije uspio realizirati penal na kraju drugog produžetka. Na krilima sjajnih obrana Subašića Hrvatska je zabila 3, a primila samo 2 pogotka. Subašić je tako postao drugi vratar u povijesti velikih natjecanja koji je obranio 3 jedanaesterca.
U četvrtfinalu se Hrvatska borila protiv domaćina prvenstva - Rusije i izborila prvu pobjedu nad domaćinom svjetskog prvenstva, a s kojima je dotad igrala dva puta i oba puta izgubila (1998., 2014.). Rusi su zabili u 31. minuti sjajnim pogotkom Čeriševa, a Kramarić je izjednačio osam minuta kasnije. Vida je Hrvatsku doveo u vodstvo u 100. minuti, no Rusija se izvukla na samom kraju drugog produžetka. Hrvatska je ponovno bila bolja u izvođenju jedanaesteraca te je ukupan rezultat za Hrvatsku bio 6:5.
U polufinalnoj utakmici, Hrvatska je veličanstveno pobijedila favoriziranu Englesku. Nakon produžetka, Dalićeva momčad uspjela je svladati mladu Englesku rezultatom 2:1. Hrvatska je do kraja prvog poluvremena gubila 0:1, no nakon stalnih opasnosti pred engleskim vratima uspjela je zabiti odličnim golom Perišića u 68. minuti. Mandžukić je dao svoj najvažniji pogodak karijere zabivši u produžetku za povijesan ulazak Hrvatske u finale svjetskoga prvenstva. Hrvatska je tako postala druga reprezentacija, nakon Argentine, koja je u prvom poluvremenu polufinala gubila pa preokrenula rezultat, no Hrvatska je također druga reprezentacija svijeta koja je igrala 3 produžetka na SP-ima i to nakon Engleske.
Zadnju postaju u Rusiji Hrvatska je odigrala protiv Francuske. Prema mnogim poznatim nogometnim sudcima i nogometašma, Hrvatska je pokradena pogrešnim sudačkim odlukama. Naime, Griezmann teatralno je pao i izborio nepostojeći slobodni udarac iz kojeg je proizašlo francusko vodstvo nakon prvog autogola u finalu SP-a - nesretnim autogolom Mandžukića. Nakon toga uslijedio je gol Perišića za 1:1. No, opet pogrešnom sudačkom odlukom, Nestor Pitana suđenjem penala za Francusku nakon navodnog igranja rukom Ivana Perišića (koji loptu nije ni vidio, jer je ispred njega stajao francuski napadač) u šesnaestercu, Francusku dovodi u vodstvo. Druga dva francuska gola pala su sredinom drugog poluvremena udarcima Pogbe i Mbappea, a Mario Mandžukić zabio je nakon kardinalne pogreške francuskog vratara za konačnih 2:4.
Svojom sjajnom predstavom i, prema mnogima, najboljom igrom ovoga prvenstva, nogometna reprezentacija Hrvatske osvaja srebrno odličje nakon kojega su uslijedila mnoga slavlja diljem zemlje. Ono najveće, na dočeku naših Vatrenih ujedinilo je Hrvatsku. To je najveće javno slavlje u povijesti hrvatske države; na proslavu je došlo preko 550 tisuća ljudi. Hrvatska je ostvarila barem još dva zanimljiva rekorda. Premda inače nije slovila za baš jako brzu reprezentaciju, Brozović je pretrčao oko 16,3 km, što je rekord ovog 21. SP-a. Hrvatska je oborila još jedan, sebi prikladan rekord. Prema FIFA-inoj ljestvici postala je najniže rangirana reprezentacija (20.) koja je izborila finale svjetskoga prvenstva.
Zlatko Dalić je tako svoj prvi službeni poraz na hrvatskoj klupi doživio tek u finalu SP-a. Njegova trenerska intervencija nakon hitne smjene Ante Čačića, pobjedom nad Ukrajinom 2:0 i Grčkom 4:1 dovela je Hrvatsku na samo prvenstvo. Svojim nepogrešivim vođenjem druge hrvatske zlatne generacije, doveo je Hrvatsku do većeg uspjeha od Ćirine Hrvatske 1998. Na emotivnoj završnici, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, dodijelila je zlatnu loptu ovoga prvenstva, koju je zasluženo osvojio hrvatski kapetan Luka Modrić. Na putu do povijesnog uspjeha Hrvatsku je predstavljao slogan “Mala zemlja. Veliki snovi”, čiji je autor Majda Sijarić.[128] Prema mnogima, pa i službenom FIFA-inom filmu nakon SP-a, ovo će prvenstvo ostati zapamćeno kao najbolje dosad.
Razni rekordi
- Dana 22. ožujka 2013. godine, u kvalifikacijskoj utakmici protiv Srbije, Darijo Srna, Stipe Pletikosa i Josip Šimunić su ostvarili svoj 101. nastup za Hrvatsku, oborivši rekord Darija Šimića s tadašnjih 100 nastupa.
- Davor Šuker uvjerljivo je najbolji hrvatski strijelac do danas sa 45 postignutih pogodaka. Proglašen je hrvatskim "Zlatnim igračem" od strane UEFA-e na jubilarnom slavlju 2004. godine.[28] Mario Mandžukić trenutačno je na drugom mjestu s 33 postignutih pogodaka.[129]
- Mladen Petrić drži rekord u najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici - bio je strijelac četiri zgoditka u domaćoj pobjedi Hrvatske protiv Andore 7. listopada 2006. godine.
- Tri najveće pobjede hrvatske nogometne reprezentacije do danas su one rezultatom 10:0 protiv San Marina (2016. godine), 7:0 protiv reprezentacija Australije (1998. godine) i Andore (2006. godine). U prijateljskoj utakmici protiv NK Bjelovara povodom 110. godina kluba, reprezentacija je pobijedila 15:1, što je najveća pobjeda reprezentacije na prijateljskim utakmicama.[130]
- Najveći porazi reprezentacije su oni iz doba Nezavisne države Hrvatske protiv Italije (0:4) i Njemačke (1:5) tijekom 40-tih godina prošlog stoljeća te oni protiv Engleske tijekom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. godine (1:5) i Španjolske tijekom UEFA Liga nacija 2018./2019. (0:6) . Od ostalih visokih poraza svakako se trebaju izdvojiti i onaj rezultatom 1:4 protiv Slovačke u prijateljskoj utakmici odigranoj 1994. godine te onaj s Europskog prvenstva 1996. godine protiv Portugala (0:3).[2]
- Luka Ivanušec sa 18 godina 1 mjesecom i 19 dana postao najmlađi strijelac u povijesti Vatrenih - na utakmici Kina - Hrvatska 1:1 , 14. siječnja 2017. godine.[131]
Igrači s najviše nastupa
# | Ime | Reprezentacija | Nastupi | Golovi |
---|---|---|---|---|
1 | Darijo Srna | 2002. – 2016. | 134 | 22 |
2 | Luka Modrić | 2006. – | 127 | 16 |
3 | Stipe Pletikosa | 1999. – 2014. | 114 | 0 |
4 | Ivan Rakitić | 2007. – | 106 | 15 |
5 | Josip Šimunić | 2001. – 2013. | 105 | 3 |
6 | Ivica Olić | 2002. – 2015. | 104 | 20 |
7 | Vedran Ćorluka[132] | 2006. – 2018. | 103 | 4 |
8 | Dario Šimić | 1996. – 2008. | 100 | 3 |
9 | Mario Mandžukić | 2007. – 2018. | 89 | 33 |
10 | Ivan Perišić | 2011. – | 88 | 26 |
11 | Robert Kovač | 1999. – 2009. | 84 | 0 |
12 | Niko Kovač | 1996. – 2008. | 83 | 14 |
13 | Robert Jarni | 1990. – 2002. | 81 | 1 |
Niko Kranjčar | 2004. – 2013. | 81 | 16 |
Najbolji strijelci
# | Ime | Reprezentacija | Golovi | Nastupi |
---|---|---|---|---|
1 | Davor Šuker[28] | 1990. – 2002. | 45 | 69 |
2 | Mario Mandžukić | 2007. – 2018. | 33 | 89 |
3 | Eduardo da Silva | 2004. – 2014.1 | 29 | 64 |
4 | Ivan Perišić | 2011. – | 26 | 88 |
5 | Darijo Srna | 2002. – 2016. | 22 | 134 |
6 | Ivica Olić | 2002. – 2015. | 20 | 104 |
7 | Niko Kranjčar | 2004. – 2013. | 16 | 81 |
Luka Modrić | 2006. – | 16 | 127 | |
9 | Nikola Kalinić | 2008. – | 15 | 42 |
Ivan Rakitić | 2007. – | 15 | 106 | |
Goran Vlaović | 1992. – 2002. | 15 | 52 | |
12 | Niko Kovač | 1996. – 2008. | 14 | 83 |
13 | Andrej Kramarić | 2014. – | 13 | 46 |
Mladen Petrić | 2001. – 2013. | 13 | 45 | |
Franjo Wölfl | 1941. – 1944. | 13 | 18 | |
15 | Zvonimir Boban | 1990. – 1999. | 12 | 51 |
Ivan Klasnić | 2004. – 2011. | 12 | 41 |
Napomene:
- 1 Do 23. veljače 2008., kad mu je Martin Taylor divljački slomio nogu, od 2004. do 2007. postigao je 13 pogodaka za reprezentaciju (u nepune dvije godine, veljača 2006. - listopad 2007., skoro 7 godišnje). Nakon rehabilitacije, postigao je 16 pogodaka u 5 godina (3,2 godišnje). Ni u klupskom nogometu nikad više nije bio tako efikasan strijelac kao što je bio prije ozljede.
Ostala priznanja
- 1992.: Nagrada HOO-a Matija Ljubek
- 1994.: FIFA-ina nagrada za reprezentaciju s najvećim napretkom
- 1997.: Najbolja momčad Hrvatske
- 1998.: FIFA/Coca-Cola Ranking - 3. mjesto
- 1998.: FIFA-ina nagrada za reprezentaciju s najvećim napretkom
- 1998.: Najbolja momčad Hrvatske
- 1998.: Državna nagrada za šport "Franjo Bučar"
- 2001.: Nagrada HOO-a za najboljeg promicatelja Hrvatske u svijetu
- 2001.: Najbolja momčad Hrvatske
- 2005.: Nagrada HOO-a za najboljeg promicatelja Hrvatske u svijetu
- 2006.: Nagrada HOO-a za najboljeg promicatelja Hrvatske u svijetu
- 2007.: Nagrada HOO-a za najboljeg promicatelja Hrvatske u svijetu
- 2008.: Najbolja momčad Hrvatske
- 2008.: Posebno priznanje Hrvatske turističke zajednice za promicanje turizma u svijetu - Plavi cvijet
- 2014.: Nagrada HOO-a za najboljeg promicatelja Hrvatske u svijetu
- 2015.: Nagrada HOO-a za najboljeg promicatelja Hrvatske u svijetu
- 2018.: Državna nagrada za šport "Franjo Bučar"
- 2018.: Povelja Republike Hrvatske
Poznati liječnici
Zanimljivosti i statistika
Poznati bivši reprezentativci (od 1990.)
Izbornici (od 1990.)
Izbornik | Razdoblje | Ukupno utakmica | Pobjede | Neodlučeni | Porazi | Postotak pobjeda | Bodovi po utakmici | Uspjesi |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Dražan Jerković | 1990. – 1991. | 3 | 3 | 0 | 0 | 100 | 3 | |
Stanko Poklepović | 1992. | 4 | 1 | 1 | 2 | 25 | 1 | |
Vlatko Marković | 1993. | 1 | 1 | 0 | 0 | 100 | 3 | |
Miroslav Blažević | 1994. – 2000. | 72 | 33 | 24 | 15 | 45,83 | 1,71 | Engleska 1996. - četvrtzavršnica Francuska 1998. - 3. mjesto |
Tomislav Ivić | 16. studenog 1994. | 1 | 1 | 0 | 0 | 100 | 3 | |
Mirko Jozić | 2000. – 2002. | 18 | 9 | 6 | 3 | 50 | 1,83 | Japan i Južna Koreja 2002. - 1. krug |
Otto Barić | 2002. – 2004. | 24 | 11 | 8 | 5 | 45,83 | 1,7 | Portugal 2004. - 1. krug |
Zlatko Kranjčar | 2004. – 2006. | 25 | 11 | 8 | 6 | 44 | 1,64 | Njemačka 2006. - 1. krug |
Slaven Bilić | 2006. – 2012. | 65 | 42 | 15 | 8 | 64,61 | 2,2 | Austrija i Švicarska 2008. - četvrtzavršnica Poljska i Ukrajina 2012. - 1. krug |
Igor Štimac | 2012. – 2013. | 15 | 8 | 2 | 5 | 53,33 | 1,73 | 4. mjesto na FIFA-inoj ljestvici 11. travnja 2013. |
Niko Kovač | 2013. – 2015. | 19 | 10 | 5 | 4 | 52,63 | 1,84 | Brazil 2014. - 1. krug |
Ante Čačić | 2015. – 2017. | 25 | 15 | 6 | 4 | 60 | 2,04 | Francuska 2016. - osmina završnice |
Zlatko Dalić | 2017. – | 30 | 16 | 7 | 7 | 53,33 | 1,83 | Rusija 2018. - finale (2. mjesto) |
Ukupno | 302 | 161 | 82 | 59 | 53,31 | 1,87 |
Trenutačni kadar
|
Poznate navijačke pjesme posvećene hrvatskoj reprezentaciji su "Lijepa li si" (izvodi Marko Perković Thompson), "Neka pati koga smeta" (izvode Baruni), "Mi smo prvaci" (Gibonni), "Večeras je naša fešta" (Tomislav Ivčić), "Malo nas je, al' nas ima" (Dino Dvornik i Boris Novković), "Uvijek vjerni tebi" (Thompson), "Neopisivo" (Zaprešić Boys) i ostale, a pjesma "Srce vatreno" koju izvori Nered navijačka je himna na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji prema izboru HNS-a, dok je prethodnih godina na velikim natjecanjima glavna navijačka pjesma bila "Lijepa li si" po izboru samih navijača.[134]
- "Lijepa li si", Marko Perković Thompson, 1998.
- "Malo nas je al' nas ima", Dino Dvornik & Boris Novković, 2004.
- "Vatreno ludilo", 6. svibnja, Slaven Bilić & Rawbu, 2008.
- "Srce Vatreno", 26. svibnja, Nered & Zaprešić Boys, 2008.
- "Neka pati koga smeta", Baruni, 2008.
- "Neopisivo", Zaprešić Boys, 21. svibnja, 2014.
- "Igraj moja Hrvatska", Zaprešić Boys, 21. svibnja, 2018.
- "Sve za Hrvatsku", David & Josip Martino, 27. svibnja, 2018.
- "Moja Croatia", Stoka & LayZ, 18. svibnja, 2018.
- "Navijačka", PROleteri, 2018.
- "Vatreni bećarac 2018.", Žec, Štef, Zoki i Šteco, 2018.
- "Prvih 11"; Nina Badrić, Vanna, Indira, Neno Belan, Jacques Houdek, Pero Galić (Opća opasnost), Nered, Connect, Zaprešić boys, Zsa Zsa i Antonia Dora Pleško; 2018.
Također pogledajte
- Hrvatski nogometni savez
- Popis izbornika hrvatske nogometne reprezentacije
- Popis službenih utakmica hrvatske nogometne reprezentacije
- Popis nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju
- Popis strijelaca hrvatske nogometne reprezentacije
- Zanimljivosti i statistika hrvatske nogometne reprezentacije
- Sastavi hrvatske nogometne reprezentacije na velikim natjecanjima
- Popis hrvatskih nogometnih reprezentativaca
- Hrvatska ženska nogometna reprezentacija
- Hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godine
- Hrvatska nogometna reprezentacija do 19 godina
- Hrvatska na Svjetskom nogometnom prvenstvu
- Hrvatska na Europskom nogometnom prvenstvu
- Hrvatska na UEFA Ligi nacija
Izvori
- ↑ The FIFA/Coca-Cola World Ranking - Ranking Table - FIFA.com (engleski). FIFA. 14. lipnja 2019. Pristupljeno 24. listopada 2019.
- ↑ a b c d e f g h Kramarsic, Igor/Puric, Bojan. Croatia International matches. rsssf.com. Pristupljeno 14. srpnja 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ a b c Goal Programme - Croatian Football Federation - 2006. FIFA.com. 17. srpnja 2008,. Pristupljeno 4. rujna 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=
(pomoć)CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link) - ↑ Lawrence, Amy. 8. listopada 2006. England? They are pretty bad. The Observer. London. Pristupljeno 5. srpnja 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ a b Stevenson, Jonathan. 11. rujna 2008. Croatia 1-4 England. BBC Sport. Pristupljeno 11. rujna 2008.
- ↑ Nitsak, Igor. 9. listopada 2008. Bilic tempted to reshuffle team for Ukraine clash. Reuters. Pristupljeno 10. listopada 2008.
- ↑ a b FIFA Best Mover of the Year awards. FIFA.com. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
- ↑ Croatia follow in golden footsteps. FIFA.com. 7. kolovoza 2008. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
- ↑ Croatia eyeing top ten. FIFA.com. 3. ožujka 2007. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
- ↑ a b c Croatia - FIFA World Rankings. FIFA.com. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
- ↑ Bach, N. Nenad. 23. studenoga 2007. In 1880 local Croatian young men began to play football in Zupanja. Croatian World Network. Pristupljeno 6. rujna 2008.
- ↑ (češki) SK Slavia Praha
- ↑ Ramet 2005., str. 171
- ↑ Klemenčić
- ↑ Hrvatska nogometna reprezentacija kroz povijest (Hrvatski). Uvijek Vjerni. Pristupljeno 14. kolovoza 2008.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik Hrvatski (link)
- ↑ a b Povijest Hrvatskog Nogometnog Saveza (Hrvatski). H-R. 25. rujna 2007. Pristupljeno 19. kolovoza 2008.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik Hrvatski (link)
- ↑ a b Longman, Jere. 6. srpnja 1998. World Cup '98; Croatia and Its Fortunate Sons. The New York Times. Pristupljeno 10. kolovoza 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ 1990 FIFA World Cup squads - Yugoslavia. FIFA.com. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
- ↑ Yugoslavia National Team List of Results 1990-1999. rsssf.com. Pristupljeno 19. srpnja 2008.
- ↑ Aljosa Asanovic - International appearances. rsssf.com. Pristupljeno 20. srpnja 2008.
- ↑ a b http://www.nacional.hr/clanak/23275/hrvatske-kocke-opet-modni-hit
- ↑ Croatia - International matches 1990-1995. rsssf.com. Pristupljeno 18. srpnja 2008.
- ↑ Croatia Marks Independence Day for First Time. Southeast European times. Pristupljeno 21. srpnja 2008.
- ↑ Vidjeti izdanja Slobodne Dalmacije.
- ↑ 1996 European Championship - Qualifying. TheFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2005. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
- ↑ Best Mover of the Year. fifa.com. Pristupljeno 11. prosinca 2008.
- ↑ Šuker stars as Danes downed. European Championships archive. UEFA.com. 16. lipnja 1996. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2008. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
- ↑ a b c d Islamović, Elvir. 1. travnja 2008. Suker: a man with the Midas touch. European Championships archive. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2008. Pristupljeno 22. srpnja 2008.
- ↑ Germany overcome ten-man Croatia. European Championships archive. UEFA.com. 23. lipnja 1996. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2008. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
- ↑ FIFA/Coca-Cola World Ranking. FIFA.com. 20. svibnja 1998. Pristupljeno 10. prosinca 2008.
- ↑ Zidane lights the blue-touch paper for France. FIFA.com. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
- ↑ Campbell, Alan. 2. rujna 2001. The Golden Generation beginning to show their age. The Sunday Herald. Pristupljeno 25. srpnja 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Sport: Football Euro 2000 qualifying group tables. BBC News. 10. listopada 1999. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
- ↑ Draw for Balkan rivals. BBC News. 18. kolovoza 1999. Pristupljeno 25. srpnja 2008.
- ↑ 2002 FIFA World Cup Korea/Japan Preliminaries. FIFA.com. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
- ↑ Croatia punish Italy. BBC Sport. 8. lipnja 2002. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
- ↑ Ecuador end Croatia hopes. BBC Sport. 13. lipnja 2002. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
- ↑ Croatia blame pressure. BBC Sport. 13. lipnja 2002. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
- ↑ Jozic to step down. BBC Sport. 16. lipnja 2002. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
- ↑ Baric leads Croatian charge. BBC Sport. 26. svibnja 2004. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
- ↑ Euro 2004 Qualifying Group Eight. BBC Sport. 11. listopada 2004. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
- ↑ Croatia 2-2 France. BBC News. 17. lipnja 2004. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
- ↑ England 4-2 Croatia. BBC News. 21. lipnja 2004. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
- ↑ Baric to step down. BBC News. 27. svibnja 2004. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
- ↑ Former striker Kranjcar hired to lead Croatia to World Cup. CNN Sports Illustrated. 13. srpnja 2004. Pristupljeno 22. srpnja 2008.
- ↑ 2006 World Cup qualifying standings. FIFA.com. Pristupljeno 22. srpnja 2008.
- ↑ Mcdermott, Scott. 23. ožujka 2008. Croatia Fans Hate Me But I'd Never Quit Says Niko Kranjcar. The Sunday Mail. Pristupljeno 1, rujna 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru:|accessdate=
(pomoć) - ↑ 2006 FIFA World Cup - Brazil vs Croatia match report. FIFA.com. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
- ↑ 2006 FIFA World Cup - Croatia vs Japan match report. FIFA.com. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
- ↑ Croatia 2-2 Australia. BBC Sport. 22. lipnja 2006. Pristupljeno 19. listopada 2008.
- ↑ Biggs, Alan/Kelso, Paul. 24. lipnja 2006. Poll's career on the line after Stuttgart debacle. The Guardian. London. Pristupljeno 23. srpnja 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link) - ↑ Bilic appointed new Croatia coach. BBC Sport. 25. srpnja 2006. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
- ↑ Youth seeking to be given its head at Euro 2008. The Citizen. 2. lipnja 2008. Pristupljeno 29. srpnja 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Slaven Bilic: Encouraging my players is my way of doing things. The Independent. London. 14. lipnja 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Bilic came close to quitting job. BBC Sport. 21. lipnja 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008.
- ↑ Players plead for Bilic stay. The World Game. 22. lipnja 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008.
- ↑ Phillips, Mitch. 17. kolovoza 2006. Croatia beat Italy 2-0. Rediff News. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
- ↑ Grant, Michael. 7. srpnja 2008. Euro 2008: Fear Factor Despite his brutish look, Croatia manager Slaven Bilic. The Sunday Herald. Pristupljeno 31. kolovoza 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Macedonia 2-0 Croatia: Croats qualify. ESPNSoccernet. 17. studenoga 2007. Pristupljeno 10. srpnja 2008.
- ↑ Croatia, England face off again in World Cup qualifying. The Associated Press. Canadian Broadcasting Corporation (CBC Sports). 25. studenog 2007. Pristupljeno 24, srpnja 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|accessdate=
(pomoć) - ↑ Ryan, Mark. 24. veljače 2008. After Taylor breaks Eduardo's leg, Wenger insists: Ban him for life. Mail Online. Pristupljeno 22. listopada 2008.
- ↑ Qualifying - Group E. European Championships archive. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2008. Pristupljeno 9. kolovoza 2008.
- ↑ Islamović, Elvir. 5. svibnja 2008. Bilić names squad for EURO assault. European Championships archive. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2008. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
- ↑ Islamović, Elvir. 14. travnja 2008. Bilić praying for fully fit strike force. European Championships archive. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2008. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
- ↑ Moffat, Colin. 26. ožujka 2008. Scotland 1-1 Croatia. BBC Sport. Pristupljeno 1. rujna 2008.
- ↑ Croatia 1-0 Moldova. ESPNSoccernet. Pristupljeno 1. rujna 2008.
- ↑ Haylett, Trevor. 16. lipnja 2008. Klasnić completes Croatian clean sweep. European Championships archive. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. svibnja 2008. Pristupljeno 21. srpnja 2008.
- ↑ Bilic on wrong end of upset as Croatia fluff the penalty shootout in Euro 2008 quarterfinals. International Herald Tribune. 21. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2011. Pristupljeno 24. srpnja 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Hughes, Ian. 8. lipnja 2008. Austria 0-1 Croatia. BBC Sport. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
- ↑ Parrish, Rob. 17. ožujka 2008. Bilic reveals Hamburg offer. SkySports.com. Pristupljeno 2. rujna 2008.
- ↑ Lacey, David. 1. rujna 2008. Ince winces on visit to old stamping ground as fortune and Bellamy finally smile on Curbishley. The Guardian. London. Pristupljeno 2. rujna 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Bilic agrees new Croatia deal. SkySports.com. 30. travnja 2008. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
- ↑ England-Croatia topping the bill. FIFA.com. 5. prosinca 2007. Pristupljeno 24. srpnja 2008.
- ↑ Croatia 3-0 Kazakhstan: Croats cruise. ESPNSoccernet. 6. rujna 2008. Pristupljeno 11. rujna 2008.
- ↑ UEFA Qualifying Round. © 1998-2011 UEFA. 28. rujna 2011. Pristupljeno 27. rujna 2011.
- ↑ Prihvaćena ostavka Igora Štimca. Sportske Novosti. Pristupljeno 16. listopada 2013.
- ↑ Niko Kovač novi izbornik A reprezentacije. jutarnji.hr. Pristupljeno 16. listopada 2013.
- ↑ Hrvatska na SP 2014. sportske.jutarnji.hr. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
- ↑ Niko Kovač smjenjen!. tportal.hr. Pristupljeno 9. rujna 2015.
- ↑ ANTE ČAČIĆ NOVI JE HRVATSKI IZBORNIK! Jednoglasnom odlukom HNS potvrdio Kovačevog nasljednika! Šuker: 'Po svemu to zaslužuje', Jutarnji list, 21. rujna 2015.
- ↑ Navijači u šoku:Ante Čačić novi izbornik!, Dnevno.hr, 21. rujna 2015.
- ↑ Marko Cvijanović, Izvršni odbor HNS-a: Ante Čačić novi izbornik, Novi list, 21. rujna 2015.
- ↑ Službeno: Ante Čačić novi izbornik hrvatske reprezentacije, Slobodna Dalmacija, 21. rujna 2015.
- ↑ Ante Čačić novi izbornik, a pomoćnik mu je Joe Šimunić! - 'Do sada smo svaki put pogodili', Gol.hr, 21. rujna 2015.
- ↑ Čačićeva Hrvatska svladala Bugarsku s 3:0, HRT sport, 10. listopada 2015.
- ↑ Hrvatska pobijedila Bugarsku na praznom Maksimiru, seebiz.eu, 10. listopada 2015.
- ↑ Hrvatska pobijedila Bugarsku u otužnoj atmosferi na Maksimiru, Dalmacija news, 10. listopada 2015.
- ↑ Hrvatska pobijedila Bugarsku izvanrednom igrom, Sportcom.hr, 11. listopada 2015
- ↑ a b McIntyre, Katie. Architecture & Design - Maksimir Stadium. Panstadia (Vol. 7 - No. 4). Pristupljeno 7. kolovoza 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Maksimir Stadium – World's Most Expensive. Javno. 11. listopada 2007. Pristupljeno 7. srpnja 2008.
- ↑ UEFA to Punish HNS Due to Fascist Signs?. Javno. 27. lipnja 2008. Pristupljeno 7. srpnja 2008.
- ↑ Mayor: I Will Not Build Stadium at That Cost. Javno. 11. listopada 2007. Pristupljeno 12. rujna 2008.
- ↑ Nastavljeno poljudsko prokletstvo. Net.hr. 6. veljače 2008. Pristupljeno 21. studenoga 2010.
- ↑ Country info - Croatia. FIFA.com. Pristupljeno 4. studenoga 2008.
- ↑ ISO 3166 Country Codes. ISO 3166 Maintenance Agency. Pristupljeno 4. studenoga 2008.
- ↑ a b Croatian press praises 'Bilic boys'. FIFA.com. 17. lipnja 2008. Pristupljeno 18. kolovoza 2008.
- ↑ Croatian Football Association to have new training camp, croatiantimes.com, 9. listopada 2008. (u međumrežnoj pismohrani archive.org 13. listopada 2008.) (engl.)
- ↑ Za koji hrvatski nogometni klub navijate?. Growth from Knowledge (GFK Hrvatska). 18. svibnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2008. Pristupljeno 19. kolovoza 2008.
- ↑ Brincat, Henry. Incident brings back memories of Malta-Croatia match: Seven Hajduk fans arrested. The Malta Independent. Pristupljeno 7. kolovoza 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Brimson, Dougie/Miles, Kevin. 31. svibnja 2006. Is hooliganism inevitable at this World Cup?. The Guardian. London. Pristupljeno 4. rujna 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link) - ↑ Football, blood and war. The Observer. London. 18. siječnja 2004. Pristupljeno 26. kolovoza 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ O Klubu. Pristupljeno 4. siječnja 2009.
- ↑ a b Croatia threatened with expulsion. DailyMail. 10. listopada 2006. Pristupljeno 15. srpnja 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Croatian fan interrupts Brazil-Croatia World Cup game. People's Daily. 14. lipnja 2006. Pristupljeno 12. srpnja 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Croatia to receive penalty for 'human swastika'. The Jerusalem Post. 18. kolovoza 2006. Pristupljeno 19. srpnja 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Croatia federation fined over racist fans. Reuters. 28. lipnja 2008. Pristupljeno 7. srpnja 2008.
- ↑ Mitchell, Kevin. 26. rujna 2008. Tabloids steam in as racists make a monkey of Fifa. The Observer. London. Pristupljeno 28. rujna 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Milosavljevic, Zoran. 5. svibnja 2008. Crowd trouble mars Croatian derby, Cluj on verge of title. Reuters. Pristupljeno 8. rujna 2008.
- ↑ Flares and Flags on Monuments in Vienna. Javno. 20. lipnja 2008. Pristupljeno 8. rujna 2008.
- ↑ Related images from Reuters, Eurosport and Javno news service: Croatia fans with flares in the stands, Similar celebrations, Primary photo gallery
- ↑ Lawrence, Amy. 7. rujna 2008. Croatia think large. The Observer. London. Pristupljeno 8. rujna 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Eder, Alan/Stedul, Joseph. 9. lipnja 2008. Modric: Goalkeeper Was Far From My Penalty. Javno. Pristupljeno 8. rujna 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Eder, Alan. 20. lipnja 2008. Police Clash with Croatian Football Fans. Javno. Pristupljeno 8. rujna 2008.
- ↑ Slišković, Hrvoje. 2. veljače 2008. Sjećate li se zadnjeg gostovanja Nizozemske?. Jutarnji List. Pristupljeno 30. rujna 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ New clash in scarred Bosnia city. BBC News. 14. lipnja 2006. Pristupljeno 24. studenoga 2008.
- ↑ Foster 2004, str. 52
- ↑ a b Bellamy 2003, str. 113
- ↑ a b Bellamy 2003, str. 116
- ↑ Tears for Croatian president. BBC News. 11. prosinca 1999. Pristupljeno 24. listopada 2008.
- ↑ Giulianotti 1997, str. 22
- ↑ HRT Broadcasts via Satellite to Australia and New Zealand. Hrvatska radiotelevizija. 20. svibnja 2008. Pristupljeno 24. studenoga 2008.
- ↑ Bilic has Croatia rocking. FIFA.com. 18. travnja 2008. Pristupljeno 15. srpnja 2008.
- ↑ Marcus, Jeffrey. 19. lipnja 2008. Rock On Slaven Bilic. The New York Times. Pristupljeno 14. kolovoza 2008. Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:
|publisher=
(pomoć) - ↑ Bilic: Klasnic story a fairytale. FIFA.com. 16. lipnja 2008. Pristupljeno 18. kolovoza 2008.
- ↑ World Cup 1994 qualifications. rsssf.com. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
- ↑ EURO joy for Poland and Ukraine. European Championships archive. UEFA.com. 18. travnja 2007. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
- ↑ Kirin Cup 1997, wildstat.com, pristupljeno 26. prosinca 2016.
- ↑ Majdin slogan krasi autobus vatrenih: "Mala zemlja. Veliki snovi", www.vecernji.hr, pristupljeno 28. srpnja 2018.
- ↑ Statistike - Nastupi. Hrvatski nogometni savez. Pristupljeno 19. veljače 2017.
- ↑ http://zvono.eu/clanak.php?z=5409 Preuzeto 13. listopada 2018.
- ↑ Drago Hudika, Luka Ivanušec je postao najmlađi strijelac u povijesti reprezentacije, vecernji.hr, 14. siječnja 2017.
- ↑ sport.hrt.hr, U emotivnom pismu ističe kako je za reprezentaciju prvi put zaigrao 2002. kao 16-godišnjak te kako je nakon 145 utakmica kasnije, od čega 103 u dresu A reprezentacije, došlo pravo vrijeme da tom dresu kaže zbogom i hvala., objavljeno 10. kolovoza 2018., pristupljeno 12. kolovoza 2018.
- ↑ Hrvatska A reprezentacija - igrači hns-cff.hr, pristupljeno 8. veljače 2016.
- ↑ I. Janković. 27. siječnja 2016. HNS potvrdio: Thompsonov hit himna Hrvatske na Euru. tportal.hr. T portal. Pristupljeno 17. srpnja 2018.
Literatura
- Ramet. P, Sabrina. 2005. Thinking about Yugoslavia. Cambridge University. ISBN 0521851513
- Klemenčić, Mladen. 2004. Nogometni leksikon. leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 9536036843
- Perica, Vjekoslav. 2002. Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States. Oxford US. ISBN 0195174291
- Foster, Jane. 2004. Footprint Croatia. Footprint Travel Guides. ISBN 1903471796
- Bellamy. J, Alex. 2003. The Formation of Croatian National Identity. Manchester University Press. ISBN 0-7190-6502-X
- Giulianotti, Richard. 1997. Entering the Field: New Perspectives on World Football. Berg Publishers. ISBN 1859731988
Vanjske poveznice
- Hrvatski nogometni savez službena stranica
- Službena stranica Kluba navijača Uvijek vjerni
- Vijesti o Hrvatskoj reprezentaciji na Sportnet.hr
|