Portal:Povijest/Arhiva biografija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Mohandas Karamchand Gandhi (7. siječnja 2007. - 12. siječnja 2007.)

Mohandas Karamchand Gandhi

Mohandas Karamchand Gandhi (Porbandar, 2. listopada 1869. - New Delhi 30. siječnja 1948.), indijski političar

Indijski nacionalistički vođa koji se izborio za nezavisnost Indije putem nenasilne revolucije. Gandhi, znan i kao Mahatma Gandhi, rođen je u hinduskoj obitelji u mjestu Porbandar u današnjoj državi Gujarat dana 2. listopada 1869. godine. Studirao je pravo na sveučilištu u Londonu. Nakon što je 1891. završio studij prava (1889. - 1891.) Gandhi se vratio u Indiju i pokušao raditi u struci, ali u tome nije imao uspjeha. Dvije godine kasnije indijska tvrtka koja je imala poslovne odnose s Južnom Afrikom zaposlila ga je kao svog pravnog savjetnika u uredu u Durbanu.

Kada je došao u Durban Gandhi je otkrio kako ga tamo smatraju pripadnikom niže rase. Istovremeno je bio zapanjen nijekanjem građanskih i političkih sloboda indijskih imigranata u Južnoj Africi. To ga je potaklo da se pridruži borbi za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. Gandhi je ostao u Južnoj Africi 20 godina, često vrijeme provodeći u zatvoru. Godine 1896. napali su ga i pretukli Južnoafrikanci. Od tada se zalaže za politiku pasivnog otpora i nekooperacije s južnoafričkim vlastima. Djelom mu je za takvu vrstu politike uzor bio ruski pisac Lav Tolstoj, koji je na Gandhija imao značajan utjecaj. Uzor je također pronašao i u djelima američkog pisca iz 19. stoljeća Henrya Davida Thoreaua. Posebice u djelima u kojima on piše o Kristovima učenjima, napose u djelu Građanski neposluh. Gandhi je smatrao kako su izrazi pasivni otpor i građanska neposlušnost neadekvatni za njegove svrhe te je on pronašao drugi izraz - Satyagraha. Za vrijeme Burskoga rata Gandhi je organizirao sanitetsku jedinicu unutar britanske vojske i zapovijedao istom. Nakon rata vratio se borbi za prava Indijaca. Godine 1910. osnovao je Gandhi farmu, blizu Johannesburga, kooperacijsku koloniju za Indijce. Četiri godine poslije (1914.) južnoafrička vlada učinila je bitne ustupke Gandhijevim zahtjevima, kao npr. priznavanje indijskih brakova. Kada je završio svoje djelovanje u Južnoj Africi vratio se u Indiju. Po povratku u domovinu aktivirao se u indijskoj politici 1919. godine i pretvorio prijašnji nedjelotvorni Indijski nacionalni kongres u moćnu masovnu organizaciju te postao vođa borbe za samostalnu Indiju...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju





Benedict Arnold (12. siječnja 2007. - 22. siječnja 2007.)

Benedict Arnold

Benedict Arnold (14. siječnja 1741. - 14. lipnja 1801.) bio je general američke vojske tijekom Američkog rata za neovisnost. Najpoznatiji je po zavjeri za predaju američke utvrde West Point Britancima tijekom Američkog rata za neovisnost.

Arnold se istaknuo kao heroj na počecima rata. Njegova lukavost i hrabrost kod Utvrde Ticonderoga 1775, pohod na Kanadu, napad na Montreal i opsada Quebeca, bitka kod otoka Valcour na Jezeru Champlain 1776, Bitka kod Danburyja i Ridgefielda nakon čega je promaknut u Generala Bojnika i na kraju u Bitci kod Saratoge 1777. Unatoč tome, Benedict Arnold se odlučno protivio odluci kongresa da napravi savezništvo sa Francuskom.

Nezadovoljan ponajprije uvredama Kongresa (bez obzira na duljinu njegova radnog staža i njegova postignuća, kongres ga nije promaknuo, nego je promaknuo brigadne generale koje su imali veze u kongresu). Patio je od velikih dugovanja jer je praktički sve vojne operacije na početku rata financirao on. Bio je i pritisnut kod kuće od svoje druge žene Peggy Shipen britanske lojalistice i Arnold je odlučio prebjeći na britansku stranu.

U rujnu 1780, napravio je svoje vlastite sheme koja bi, ako se uspije provesti, dala Britancima područje oko rijeke Hudson i prepolovila Ameriku na dva dijela. Plan je bio ometan, ali je Arnold uspio pobjeći u New York gdje su se nalazile britanske trupe. Za svoju izdaju bio je nagrađen sa statusom generalnog brigadira i sa smanjenom nagradom od 6000 funta.

Benedict Arnold rodio se kao treće dijete u njegovoj obitelji u Norwichu, Connecticut 1741. Dobio je ime po svom pradjedu, jednom od prvih guvernera Rhode Islanda, koji je bio jako cijenjen u obitelji. Jedino su on i njegova sestra Hannah doživjeli odraslu dob, dok je ostale ubila žuta groznica (izuzev jednog brata koji je umro nepoznatim razlogom).

Arnoldova obitelj financijski je dobro stajala sve dok Arnoldov otac nije napravio nekoliko poslovnih dogovora koji ih su uvukli u dugove. Kada se to dogodilo, njegov otac se okrenuo alkoholu kao riješenju. Zbog velikih dugova, Arnold se s 14 godina morao ispisati iz škole jer roditelji više nisu mogli podmiriti dugove...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Gavrilo Princip (22. siječnja 2007. - 21. veljače 2007.)

Gavrilo Princip

Gavrilo Princip (srp. Гаврило Принцип, Obljaj, 25. srpnja 1894. - Theresienstadt, 28. travnja 1918.), atentator na Franju Ferdinanda

Gavrilo Princip, sin poštara, rođen je u lipnju 1894. godine u mjestu Obljaj kod Bosanskog Grahova. Bio je jedno od devetero djece, od kojih je jedno umrlo u djetinstvo. Njegovo zdravlje od najranije je dobi bilo problematično i patio je od tuberkuloze. U Sarajevu je pohađao Trgovačku školu, a potom gimnaziju. Iz šestog razreda gimnazije isključen je iz škole zbog veze s jednom učeničkom protuaustrijskom organizacijom. U svibnju 1912. preselio se u Beograd gdje je nastavio školovanje i stupio u vezu s tajnom organizacijom Mlada Bosna[nedostaje izvor]. Naredne dvije godine većinu svog vremena provodio je s drugim nacionalistima u planiranju ujedinjenja Bosne i Hercegovine i Srbije. Za vrijeme Prvog balkanskog rata prijavio se u Srpsku vojsku kao dragovoljac ali je odbijen.

Kada je objavljeno da će nadvojvoda Franjo Ferdinand naslijediti prijestolje Austro-Ugarske te da će posjetiti Sarajevo u lipnju 1914. Dragutin Dimitrijević, šef obavještajne službe u srpskoj vojsci i čelnik Crne ruke, poslao je tri čovjeka - Gavrila Principa, Trifka Grabeža i Nedeljka Čabrinovića u Sarajevo da izvrše atentat. Svakom je dao pištolj, dvije bombe i malu količinu cijanida. Naime, bilo je im je naređeno da izvrše samoubojstvo nakon što nadvojvoda bude ubijen jer je Dragutinu Dimitrijeviću bilo od izuzetne važnosti da nitko ne preživi kako bi time eleminirao svaku mogućnost da priznaju kako je ubojstvo organizirano. Gavrilo Princip i Trifko Grabež patili su od tuberkuloze i bili su svjesni kako neće još dugo poživjeti te su stoga bili voljni dati svoj život za svoj politički cilj - nezavisnost Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske. Po dolasku u Sarajevo zavjerenici su se pridružili ostalim sudionicima zavjere: Muhamedu Mehmedbašiću, Danilu Iliću, Vasi Čubriloviću, Cvijetku Popoviću, Mišku Jovanoviću i Veljku Čubriloviću.

U subotu 28. lipnja 1914. godine Franjo Ferdinand i Sofija von Chotkovato vlakom su stigli u Sarajevo. General Oskar Potiorek, guverner provincije Bosne i Hercegovine čekao ih je na kolodovoru kako bi ih odveo na primanje u Gradsku vijećnicu. U prvom autobomilu vozili su se Fehrim Čurčić, sarajevski gradonačelnik i dr Gerde, načelnik policije. Franjo Ferdinand i Sofija von Chotkovato bili su u drugom automobilu s Oskarom Potiorekom i grofom von Harrachom. Krov automobila bio je spušten kako bi okupljena gomila imala što bolji pogled na ugledne goste. Nekoliko pripadnika Crne ruke čekalo je duž rute kojom će proći Franjo Ferdinand. Svakome od njih bilo je zapovijeđeno da ubije Franju Ferdinanda kada dođe do mjesta gdje se nalaze. Prvi zavjerenik Muhamed Mehmedbašić, koji je stajao ispred zgrade Austro-mađarske banke, nije pucao kada je naišlo vozilo. Kasnije na suđenju izjavio je kako je ispred njega stajao policajac te se bojao da će ga uhapsiti prije nego što ispali hitac. Naredni atentator je bio Nedeljko Čabrinović. Oko 10:15 bacio je bombu na nadvojvodino vozilo. Međutim, vozač koji je vidio kako nešto leti prema vozilu ubrzao je te je bomba eksplodirala ispod kotača...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Heinrich Lutipold Himmler (21. veljače 2007. - 2. travnja 2007.)

Heinrich Lutipold Himmler (München, 7. listopada 1990. u 3:30 - Lüneburg, 23. svibnja 1945. u 11:14) je bio zapovjednik SS-a i Gestapa, te jedan od najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke.

Himmler je postao jedan od glavnih organizatora Holokausta. Kao osnivač i nadležni u Nacističkim koncentracijskim logorima i Einsatzgruppen odredima smrti, Himmler je imao svu oblast da implemetira genocid između 6 i 12 miliuna ljudi na industrijskoj skali. Taj genocid odnosio se pretežito na židove, ali i druge rase, nacionalonosti i uvjete s kojima se nije slagala nacistička ideologija, ali za genocid koristio se i "posebni tretman" (Sonderbehandlung) kao ubojstva u plinskim komorama.

Prije invazije Rusije 1941., Himmler je počeo pripremati svoj SS na rat za istrebljenje sila poznatih kao Judeo-boljševizam. Himmler, kojemu je uvijek bilo drago povlačiti paralelu između Trećeg Reicha i sredjeg vijeka, usporedio je invaziju sa križarskim ratovima. Skupljao je dobrovoljce iz cijele Europe, uključujući i Dance, Norvežane, Šveđane, Nizozemce, Belgijance, Francuze i Španjolce, a poslije invazije i Ukrajince, Latvijce, Litvance i Estonce, privlačeći nenjemačke dobrovoljce objaviši paneuropski križarski pohod radi obrane tradicionalnih vrijednosti Stare Europe od „Bezbožnih boljševičkih hordi“. Ti „dobrovoljci“ iz okupiranih sovjetskih teritorija zapravo su bili kolaboracijski policajci pritisnuti u Waffen SS kada je njihovu rodnu domovinu pokorila Crvena Armija. Sve dok su bili zaposleni protiv sovjetskih trupa, ponašali su se fanatično, ne očekivajući nikakvu milost ako bi bili zarobljeni. No, kada su bili zaposleni protiv Zapadnih Saveznika, više su težili predaji. Regruti Waffen SS-a u Zapadnoj i Sjevernoj Europi bili su strašno neuspješni.

Godine 1942., Reinhard Heydrich, Himmlerova desna ruka, ubijen je u Pragu nakon napada Českih specijalnih postrojbi. Himmler je odmah uzvratio udarac, naredivši ubojstvo svih muškaraca u češkom selu Lidice gdje su vojnici pobjegli.

Godine 1943., Himmler je postao ministar unutarnjih poslova. To je u mnogoćemu bila Pirova pobjeda. Himmler je mislio iskoristiti svoju novu poziciju da bi obrnuo aneksaciju civilnih službi od strane stranačkih tijela, tako da ostvari svoj dugoročni san da dobije kontrolu nad ne-Gestapo policijom. Tu beznandnu aspiaciju lako je srušio Martin Bormann, Hitlerov tajnik i partijski kancelar. Taj Himmlerov pokušaj izazvao je malo nezadovoljstva i kod samog Hitlera, čiji je dugotrajni prezir prema tradicionalnim civilnim službama činio temelj nacističkog administrativnog mišljenja. Himmler je učinio i mnogo gore stvari kada je dobio poziciju vođe Ersatzheera (Zamjenske vojske, vidi ispod) i pokušao iskoristiti svoju ovlast i u vojne i u policijske svrhe tako što bi im „smjestio“ automoatsku članstvo u SS-u svim policajcima i onda ih „premjestio“ u Waffen SS. Himmler je u to doba bio na rubu vješanja, no Bromann nije bio dovoljno brz u dodavanju užeta, te je prvobitno tiho prešutio u neodgovornosti, sve dok nisu izbili bijesni protesti, onda uništavajući shemu ostavivši Himmlera bez mnogo zasluga, i uništavajući njegov i SS-ov odnos sa policijom...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 14

Josip Broz Tito (Kumrovec, 7. svibnja, 1892. - Ljubljana, 4. svibnja, 1980.), jugoslovenski političar, jugoslavenski državnik i komunistički vođa. Član KPJ od 1920. Od godine 1937. njen organizacijski, a zatim i glavni tajnik (u nazivlju partije: organizacioni i generalni sekretar). Organizator i neprikosnoveni vođa Narodnooslobodilačkog rata 1941.-1945.. Neprikosnoveni vođa SFRJ tijekom 35 godina.

Hrvatska enciklopedija (2. svezak, 2000.) sažeto prikazuje njegovu povijesnu ulogu: »Iz rata izlazi kao priznati vojskovođa i političar; vođa u antifašističkom ratu, zaslužan za vraćanje Hrvatskoj Istre, Rijeke i otokâ, ali i odgovoran za odmazdu i represiju pri kraju rata i u poratnom razdoblju. (…) Vladao je Jugoslavijom 35 godina hoteći pomiriti neovisnost Jugoslavije, ravnopravnost među njezinim nacijama i komunističku vladavinu.«

Josip Broz je rođen 7. svibnja 1892. u Kumrovcu u Hrvatskom Zagorju. U raznim su se dokumentima pojavljivali razni datumi rođenja, pa se u jednom dokumentu iz vremena kada je služio austrijsku vojsku navodi kao datum rođenja 25. svibnja 1892. Taj se datum već za vrijeme rata počeo slaviti kao Titov rođendan, pa je i Hitler naredio desant na Drvar na taj dan 1944. g. Poslije rata, nastavilo se na taj dan slaviti Titov rođendan i tzv. Dan mladosti...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 15

Tito

John Fitzgerald Kennedy, (Brookline, 29. svibnja 1917. - Dallas, 22. studenog 1963.), američki političar i predsjednik.

Ubrzo nakon njegova stupanja na dužnost došlo je do neuspjele akcije antikastovskih emigranata protiv Kube, a u listopadu 1962. Kennedy objavljuje pomorsku blokadu Kube, zbog raketnih baza koje je SSSR montirao na otoku. Kriza je rješena u neposrednom sporazumu između Kennedya i Nikite Hruščova, koji je pristao na povlačenje sovjetskih raketa. Kennedy se orijentirao na sporazumijevanje sa SSSR u vezi s utrkom u naoružavanju. Ta politika je dovela do sklapanja Moskovskog sporazuma o zabrani nuklearnih pokusa u ljeto iste godine.

Program što ga je predložio Kongresu za stvarno i potpuno provođenje u život građanske ravnopravnosti za Crnce bio je u tom pogledu najrevolucionarniji čin od vremena Abrahama Lincolna, što ga je stajalo života. Postao je žrtvom atentata u Dallasu. Sa šestog kata zgrade ispaljena su tri hica i predsjednik je u otvorenim kolima klonuo, pogođen u glavu i vrat. Preminuo je u obližnjoj bolnici pola sata nakon atentata, ne došavši svijesti. Okolnosti njegova ubojstva nisu do danas razjašnjene. Njegovom smrću umro je čovjek čija bi politička mudrost i snažan utjecaj na ljude, da se bore za ideale slobode i demokracije, možda mogla svladati protuslovlja u američkom društvu, koja su nakon atentata, izbila svom žestinom u vidu oštrih sukoba oko vijetnamske politike i eskalacije nasilja u javnom životu. Zaredala su ubojstva prominentnih osoba, a rasni su sukobi postali kronična boljka američkog društva...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 16

Tito

Alfred Bernhard Nobel (Stockholm, 23. listopada 1833. - San Remo, 10. prosinca 1896.), švedski kemičar, pronalazač, filantrop, mirotvorac, kozmopolit i industrijalac; volio je sebe nazivati dobročiniteljem čovječanstva.

Alfred Nobel rođen je 23. listopada 1833. godine u Stockholmu. Njegov otac Immanuel Nobel bio je pronalazač (izumio je šperploču), ali bez novca da svoje ideje ostvari. Posebno se zanimao za korištenje baruta, u ono vrijeme praktično jedinog poznatog eksploziva, pa je to svoje zanimanje prenio i na sina. Alfredova se obitelj 1842. preselila u Rusiju, gdje su Alfred i njegova braća, s obzirom na to da se materijalno stanje obitelji popravilo, imali najbolje učitelje.

Alfred Nobel, koji je osim švedskog izvrsno govorio ruski, francuski, engleski i njemački jezik, bio je veliki poklonik prirodnih znanosti. Nije se ženio, ali je navodno imao dvije velike ljubavi: barunicu Bertu Kinsky i mlađahnu austrijanku Sophie Hess, koja ga je ostavila i udala se za nekog mladog austrijskog činovnika. Godine 1865. Alfred Nobel je izumio svoj najvažniji izum - detonacijsku kapsulu koja je sadržavala živin fluminat, osjetljiv eksploziv pomoću kojeg se nitroglicerin mogao sigurno paliti u svako doba. Taj upaljač bio je osnova za svu daljnju tehnologiju eksploziva ali ipak nije postigao ništa da bi se nitroglicerin mogao lakše prevoziti ili baratati njime...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 17

Kralj Aleksandar I. Karađorđević, kralj Jugoslavije, poznat i kao Kralj Aleksandar Ujedinitelj (ćirilica Краљ Александар I Карађорђевић, Cetinje, 16. prosinca 1888. – Marseille, 9. listopada 1934.) iz kraljevske obitelji Karađorđevića je prvi kralj Kraljevine Jugoslavije (1929.-1934.), a prije toga i kralj Kraljevine SHS (1921.-1929.).

Aleksandar je rođen 16. prosinca 1888. u tadašnjem crnogorskom glavnom gradu, Cetinju. Njegov otac bio je Petar I. Karađorđević, a majka, bivša crnogorska princeza Ljubica Petrović-Njegoš, kćer crnogorskog kralja Nikole I. Aleksandar se 8. lipnja 1922. oženio Marijom od Rumunjske. Imali su tri sina: Petar II., Tomislav i Andrej.

Djetinjstvo je proveo u Crnoj Gori, a obrazovan je u Ženevi. Aleksandar je 1910. Skoro umro od trbušnog tifusa, no preživio je, ali sa trajnim problemima u trbuhu. Svoje obrazovanje nastavio je u vojnoj akademiji u Petrogradu, no otišao je zbog zdravstvenih problema i nastavio u Beogradu. Aleksandar nije bio prvi na redu za prijestolje, nego je to bio njegov stariji brat princ Đorđe koji je smatran nesposobnim od većina srpskih političkih stranaka zbog dva veća skandala (od kojih je prvi bio 1909. kada je šutnuo svoga slugu u smrt). Zbog toga Đorđe je bio prisiljen na odricanje od prijestolja. ..

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 18

Josif Visarionovič Džugašvili Staljin (gruzijski:იოსებ სტალინი = Iosseb Stalini, ruski: Иосиф Сталин) (Gori, Gruzija, 21. prosinca 1879. - Moskva, 5. ožujka 1953.) sovjetski je političar i državnik.

Otac mu je bio postolar Besarion Džugašvili (gruzijski: ბესარიონ ჯუღაშვილი), rodom iz Gorija, a mati Ekaterina Geladze (gruzijski: ეკატერინე გელაძე), iz kmetovske obitelji, bila je Gruzijka po nacionalnosti.

Gruzijski revolucionarni marksist (kasnije je sam dodao Visarionovič svome imenu) i poslije doživotni diktator SSSR-a (1928. - 1953.) rođen je 21. prosinca 1879. godine u mjestu Gori (Tifilska gubernija) kao sin postolara i bivšeg kmeta. Oba roditelja nisu govorila ruski jezik, ali ga je Staljin (što navodno znači - "čovjek od čelika") naučio dok je pohađao višu vjersku školu u rodnom mjestu. Bio je i student teologije u pravoslavnom sjemeništu u Tifilisu iz kojeg je izopćen 1899. godine jer se godinu dana ranije (1898.) pridružio ilegalnoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci. Za pohađanje sjemenišne škole Soso (to mu je bio nadimak u školi) dobio je stipendiju kao najbolji učenik u cijeloj školi...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 19

Ernesto „Che" Guevara de la Serna (Rosario, Argentina, 14. lipnja 1928. - kod Higuerasa, 9. listopada 1967.), argentinsko-kubanski marksistički revolucionar i političar.

Guevara je porijeklom iz argentinske građanske obitelji. Završivši studij medicine putovao je Južnom Amerikom pri čemu se uvjerio u bijedu radnika i Indijanaca kriveći za to sjevernoameričke kapitaliste i autoritarne režime koje su oni podupirali. Okrenuvši se žestokom antiimperijalizmu i marksizmu, pridružio se Pokretu 26. srpnja koji je pod vodstvom Fidela Castra namjeravao izvrišiti revoluciju na Kubi. 1956. se s ostalima iskrcao na otok i sljedeće dvije godine - s najvišim činom, comandante - proveo u gerilskom ratovanju. Nakon pobjede revolucionara 1959. obavljao je državničke funkcije vezane uz gospodarstvo i bio jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih ljudi na Kubi. Istodobno se bavio teorijom gerilskog ratovanja te planirao širenje komunističke revolucije na ostatak Južne Amerike i zemalja trećeg svijeta.

1965. napustio je Kubu i pošao u DR Kongo odakle je planirao pokrenuti afričku revoluciju. Nakon potpunog neuspjeha operacije, isto je pokušao i u Boliviji no također neuspješno: uhvaćen je i odmah pogubljen. Njegova smrt izazvala je burne reakcije u svijetu: za vrijeme studentskih pokreta šezdesetih smatran je uzornim revolucionarom, a na Kubi i danas ima status nacionalnog junaka kao i među raznim drugim latinoameričkim ljevičarskim pokretima...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 20

Francisco Franco

Francisco Paulino Hermenegildo Teódulo Franco y Bahamonde Salgado Pardo, poznatiji kao Generalísimo Francisco Franco (Ferrol, 4. prosinca 1892. - Madrid, 20. studenog 1975.), španjolski političar i diktator, vođa Španjolske od 1939. do 1975.

Nakon uspješne vojne karijere dobio je čin generala. Borio se u Maroku i ugušio je socijalističke ustanke u Španjolskoj protiv konzervativne vlade. U listopadu 1936., nakon općih izbora na kojim su socijalisti pobjedili, Franco je poveo neuspješni vojni puč protiv republikanske vlade. Puč je prerastao u Španjolski građanski rat u kojem su se sukobili Francovi Falangisti protiv republikanaca. Nakon pobjede u ratu, Franco je postao vođa države. Tijekom Drugog svjetskog rata, Franco je zadržao neutralnost iako je u malom količinama pomagao Trećem Reichu i Fašističkoj Italiji. Od 1947. Franco je de facto bio regent Španjolske, u kojoj je uveo diktaturu u kojoj je ugnjetavao neistomišljenike, a sa političkom opozicijom sukobio se silom. Nekon njegove smrt, Španjolska je postala demokratska zemlja, no sjećanje na Franca i do danas ostaje kontroverza - neki ga pamte kao pravednog i dobrog vođu, dok ga drugi pamte kao strogog diktatora. ..

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 21

Harry S. Truman (Lamar, Missouri, 8. svibnja 1884. – Kansas City, Missouri, 26. prosinca 1972.) je bio američki političar i 33. predsjednik SAD-a (1945. – 1953.) i 34. potpredsjednik SAD-a, nasljednik Franklina Delana Roosevelta. U domaćoj politici, Truman se suočio sa mnogim izazovima: burna pretvorba ekonomije obilježena velikim oskudicama i brojnim štrajkovima, te prolazak Taft-Hartley a pored njegova veta.[1] Nakon iznenađujuće pobjede na izborima 1948.[2], nije bio uspješan u provođenju svog Fair Deal programa.[3] Koristio je izvršne naredbe kako bi započeo desegregaciju američke vojske[4] i kako bi započeo niz testova vjernosti kako bi izbacio stotine simpatizera komunizma iz vlade. [5] No, snažno se protivio mandatornim prisegama vjernosti za vladine zaposlenike[6], stav koji je njegovu vladu stavio na metu kritika koje su je optuživale da je blaga prema komunizmu. Korupcija u njegovoj vladi došla je do njegova kabineta i zaposlenika Bijele kuće. U jednom od mnogih skandala, 166 radnika je dalo otkaz ili je otpušteno naknadno zbog financijskog nepoštivanja u IRS-u.[7] Republikanci su korupciju stavili na vrh liste problema u svojoj kampanji iz 1952.[8]..

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 22

Tito

Henrik VIII. (Palača Placentia pored Greenwicha, 28. lipnja 1491. – Palača Whitehall, 28. siječnja 1547.), kralj Engleske i gospodar Irske.

Rođen je u Palači Placentia pored Greenwicha kao treće dijete Henrika VII. i Elizabete od Yorka. Još kao sasvim malo dijete dobio je titulu vojvoda od Yorka. Njegov stariji brat, princ Artur, bio je službeni nasljednik engleske krune i on je, slijedom sporazuma Henrika VII. i Kraljevine Španjolske oženio šesnaestogodišnju Katarinu Aragonsku 1501. godine. 1502. godine, Artur se razbolio i ubrzo umro. Četrnaest mjeseci kasnije Henrik VII. je, tada trinestogodišnjeg Henrika, koji je i službeno postao nasljednik krune, uz papinu dozvolu, zaručio za tada osamnaestogodišnju bratovu udovicu Katarinu Aragonsku. Kada je 1505, Henrik VII. izgubio interes za savez sa Španjolskom Henrik je bio prisiljen dati izjavu da su njegove zaruke bile dogovorene bez njegove privole.

U travnju 1509. Henrik VII. je umro, a Henrik je naslijedio englesku krunu. 11. lipnja 1509 oženio je Katarinu Aragonsku, a 24. lipnja iste godine oboje su okrunjeni u Westminsterskoj opatiji. Svojim prvim potezima Henrik je kao novi vladar htio ukazati da će se njegova vladavina razlikovati od vladavine njegova oca...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 23

LouisXIV.jpg

Sin Luja XIII. i Ane Austrijske. Luj XIV. bio je kraljem Francuske i Navarre pune 72 godine, od 14. svibnja 1643. do svoje smrti 1715. godine. Krunu je naslijedio kao 5-godišnjak, no vlast je zapravo preuzeo tek nakon smrti svojeg glavnog ministra kardinala Mazarina 1661. godine.

U vrijeme stupanja na prijestolje zbog malog broja godina postojala ja veoma velika opasnost da će mladi kralj postati razmaženi vladar tipa Henrika VI. kralja Engleske , ali sudbina je iznenada odlučila drukčije. Pobuna plemića udruženih s Parizom i nekoliko drugih gradova 1648 . godine rezultira čak i zarobljavanjem mladog kralja koji sljedećih nekoliko godina tijekom građasnkog rata upoznaje glad i bijedu iz prve ruke. Niti konačna pobjeda ostvarena od Mazarina pet godina kasnije nije postigla smirujući učinak na mladog kralja. Luj XIV. tu pobunu i bijedu koja uslijeđuje nikada nije zaboravio. Ona je bila jedan od razloga zbog kojih je dao sagraditi palaču Versailles u kojoj se stalno nastanio i time svoju prijestolnicu preselio iz Pariza...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 24

Ivan Zasche, Portret bana Josipa Jelacica.jpg

Josip grof Jelačić Bužimski (Petrovaradin, 16. listopada 1801. - Zagreb, 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban od 1848. do 1859. Ukinuo je kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski Sabor. Kao vojskovođa je pobijedio u nizu bitaka protiv ustanika u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj 1848. U Hrvatskoj se slavi kao nacionalni junak.

Rođen je u Petrovaradinu u Srijemu, gdje mu je otac Franjo bio zapovjednik slavonske Vojne krajine. Istoga dana 16. listopada kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu.

Prošlost roda Jelačića tijesno je povezana s poviješću hrvatskoga naroda. Četiri stoljeća pripadnici toga roda bijahu ratnici, istaknuti krajiški časnici, visoki vojni zapovjednici, državnici, svećenici, prosvjetitelji, dobrotvori i pisci.

Josip Jelačić s osam godina započinje svoje školovanje u bečkom Therezianumu, najelitnijoj plemićkoj školi svoga vremena, gdje se sinovi plemića i velikaša odgajaju za administrativnu, vojnu službu u Austro-Ugarskom carstvu...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 25

Tito

Mihail Sergejevič Gorbačov (rus. Михаил Сергеевич Горбачёв, Privoljnoje, Ukrajina, 2. ožujka 1931. -), posljednji predsjednik SSSR-a.

Mihail Sergejevič Gorbačov, kako glasi njegovo puno ime i prezime, rođen je 2. ožujka 1931. godine u mjestu Privoljnoje (današnja Ukrajina) na radost oca Sergeja i majke Marije (rođ. Pantelejevna; i što je možda zanimljivo - za razliku od sina i muža pravoslavne vjere). Gorbačovljevi preci doselili su se u Privoljnoje krajem četrdesetih godina 19. stoljeća. O samom mjestu dovoljno govori podatak da Privoljnoje ima jednu jedinu popločanu ulicu i oko tri tisuće žitelja koji žive u kolibama. Gorbačovljevi su mjestu ostavili i svoj pečat. Tako je u mjesnoj knjizi poginulih u 2. svjetskom ratu upisano nekoliko Gorbačova, a jedan od prljavih putova u selu neslužbeno je poznat kao Gorbačovljeva ulica.

U 2. svjetskom ratu je sudjelovao i Gorbačovljev otac koji je ranjen na ruskoj fronti. Poslije rata je radio kao vozač traktora na kolektivnom dobru, a preminuo je 1977. godine. Izašao je ujutro nahraniti stoku i naprosto se srušio i umro, kaže Grigorij Gorlov, bivši pokrajinski sekretar u Krasnogvardejsku i obiteljski prijatelj. Gorbačov je tada već bio pokrajinski sekretar i svi smo bili u Moskvi, neposredno prije početka XXV. partijskog kongresa. Iz ministarstva obrane avionom su ga prevezli na sahranu i vratili iste večeri...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 26

Albert Einstein

Albert Einstein (Ulm, 14. ožujka 1879. - Princeton, 18. travnja 1955.) (Njemački izgovor: Albert Ajnštajn), čuveni njemački fizičar-teoretičar i najistaknutiji stvaratelj novog doba u fizici

Albert Einstein rodio se 14. ožujka 1879. u Ulmu u obitelji njemačkog Židova i trgovca kemikalijama i elektrotehničkim materijalom, a kojima je trgovao najprije u Njemačkoj, zatim u Švicarskoj i potom u Italiji. Sve do svoje treće godine Albert nije progovorio, ali je pokazivao nevjerovatnu radoznalost i brilijantnu moć shvaćanja kompliciranih matematičkih koncepata. U dobi od 12 godina sam je sebe naučio geometriju. Školovanje je započeo u Münchenu. S 15 godina otišao je u Aarau (Švicarska) te studirao matematiku i fiziku na Visokoj Tehničkoj školi u Zürichu. U školskom sustavu mrzio je bešćutno podvrgavanje disciplini, nemaštoviti školski duh i postojeće metode učenja. Često je izostajao s predavanja i koristio to vrijeme učeči fiziku na svoj način te svirajući svoju voljenu violinu. Položio je sve ispite i diplomirao 1900. godine proučavajući zabilješke svog kolege. Možds je suvišno spomenuti kako profesori nisu imali lijepo mišljenje o njemu...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 27

Georgij Konstantinovič Žukov (rus. Георгий Константинович Жуков, 2. prosinca 1894. - 18. lipnja 1974.) je bio sovjetski general i zapovjednik.

Godine 1894. u seocetu Strelkovka jugozapadno od Moskve, postolaru Konstantinu Andrejeviču Žukovu i njegovoj ženi Justiniji, seljanki, rodio se 2. prosinca sin Georgij. Devet godina kasnije (1903.) mladog Georgija poslali su u crkvenu školu u susjednom selu Veličkovu. Tamo je dobivao najbolje ocjene. Kada je 1906. godine završio školu njegovi ponosni roditelji obdarili su ga novom košuljom i parom čizama. Nastavak školovanja bio je luksuz koji njegovi roditelji nisu mogli podnijeti pa je dvanaestogodišnji dječak pošao na zanat imućnom ujaku u Moskvu, krznaru Mihailu Pilihinu. Kada mu je bilo 15 godina Georgije je bio izučeni krznar. Prvi susret s oružjem doživio je s 20 godina, kada je 7. kolovoza 1915. mobiliziran. Obradovalo ga je to što je raspoređen u konjicu jer se oduvijek divio tom romantičnom rodu vojske. Obuka u Žukovljevoj jedinici bila je oštra pa je već u proljeće 1916. Žukov bio jedan od 30 konjanika odabranih iz njegove jednice da pođu na obuku za dočasnika. Početkom kolovoza 1916. raspoređen je u 10. konjaničku diviziju koja je bila na fronti u blizini Harkova...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju}}




Tjedan 28




Tjedan 29




Tjedan 30




Tjedan 31




Tjedan 32




Tjedan 33




Tjedan 34

Jurij Vladimirovič Andropov (rus. Ю́рий Влади́мирович Андро́пов, Nagutskoj, 15. lipnja 1914. – Moskva, 9. veljače 1984.) je bio sovjetski političar koji je služio kao generalni sekretar KP SSSR i vođa SSSR-a od 12. studenog do 9. veljače 1984.

Andropov je bio sin željezničara i vjerojatno je rođen u mjestu Nagtuskoj, gubernija Stavropol. Školovao se do 1930., do priključenja Komsomolu. Andropov 1939. postaje član KP SSSR-a i postaje prvi tajnik Komsomola u Karelo-Finskoj SSR od 1940. do 1944. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Anropov se upleo u partizanske radnje. Nakon rata preselio se u Moskvu i priključio partijskom sekretarijatu. Godine 1954. postaje sovjetski ambasador u Mađarskoj. Andropov je bio jedan od odgovornih za sovjetsku odluku da okupira Mađarsku za vrijeme revolucije 1956. Njegova supruga zvala se Tatjana...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 35

Atelier de Nicolas de Largillière, portrait de Voltaire, détail (musée Carnavalet) -002.jpg

Voltaire (Pariz, 21. studenog 1694. - Pariz, 30. svibnja 1778.), francuski književnik, povjesničar i filozof

Voltaire ili pravim imenom - François Marie Arouet

Pohađao je jezuitsku gimnaziju, počeo studirati pravo ali je uskoro napustio studij. Kao talentiran pisac epigrama, duhovit kozer i satiričar, zarana je ušao u mondene pariške salone. U tom krugu, veselo i bezbrižno provodeći život, kod Voltairea se rano razvila težnja za nesputanim, slobodnim odnosima kao i skeptički pogled na svijet.

Zbog uvrijede regenta Filipa Orleanskog bačen je u tamnice Bastilje, gdje je proveo godinu dana. U tamnici piše tragediju Oedipe, a već njena prva izvedba učinila ga je popularnim. Tada se već o njemu govorilo kao nasljedniku francuskih književnika Corneillea i Racinea...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 36

Denkmal Adenauer Adenauerplatz Berlin.jpg

Konrad Hermann Josef Adenauer (Köln, 5. siječnja 1876. - Bad Honnef-Rhöndorf, 19. travnja, 1967.), je bio njemački političar i državnik. Iako je njegova politička karijera trajala 60 godina, Adenauera se pamti po tome što je bio 1. kancelar Zapadne Njemačke od 15. rujna 1949. do 16. listopada 1963. i predsjednik CDU-a od 1950. do 1966. Adenauer je bio najstariji kancelar koji je obnašao dužnost, napustivši poziciju sa 87 godina.

Konrad Adenauer se rodio kao treće od petoro djece Johanna Konrada Adenauera (1833. - 1906.) i njegove žene Helene (1849. - 1919.) u Kölnu. Bliži rođaci (braće i sestre) su bili August (1833. - 1906.), Johannes (1873. - 1937.), Lili (1879. - 1950.) i Elisabeth, koja je umrla ubrzo nakon rođenja. Godine 1894. počeo je studirati pravo i politiku na sveučilištu u Freiburgu, Münchenu i Bonnu. Bio je član nekoliko rimokatoličkih studentskih udruga, kao npr. K.st.V. Arminia Bonn u Bonnu. Studij je završio 1901. Nakon toga radio je kao odvjetnik na sudu u Kölnu...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 37

Gamal Nasser.jpg

Gamal Abdel Naser (arapski جمال عبد الناصر , Jamāl ‘Abd an-Nāṣir, masri جمال عبد الناصر, Gamāl ‘Abd el-Nāṣir, često trensliterirano kao i Jamal Abd al-Naser, Jamal Abd an-Nasser; Aleksandrija, 15. siječnja 1918. - Kairo, 28. rujna 1970.), egipatski vojnik i predsjednik države od 14. studenog 1954. do njegove smrti 28. rujna 1970.

Naser se danas smatra jednom od najvažnijih osoba novije bliskoistočne povijesti.

Naser je jako poznat po svojoj arapsko-nacionalističkoj i antikolonijalističkoj vanjskoj politici. Panarapska ideologija nazvana po njemu, naserizam, dobila je puno sljedbenika u Arapskome svijetu tijekom 1950-ih i 1960-ih. Naser je i dalje u Arapskom svijetu gledan kao simbol arapske slobode i digniteta.

Gamal Abdel Naser rođen je 15. siječnja 1918. u egipatskom gradu Aleksandriji kao sin poštara, sa Asyutskim korijenima. Za politiku se prvi put interesirao sa 11 godina kada je pohađao aleksandrijsku sekundarnu školu Ras el Tin. Na svoju prvu političku demontraciju išao je dok je još bio "školarac". Tijekom demontracije, Naser je "udaren policijskom palicom poslije lica". Nakon toga je uhićen i odveden u zatvor...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju





Tjedan 38

ZhouEnlai2.jpg

Žu Enlai (kineski 周恩来, Huaian, 5. ožujka 1898. - Peking, 8. siječnja 1976.), ugledni kineski komunistički vođa ,političar, državnik i diplomat.

Rodio se u mjestu Huainan, provincija Jiangtsu. Obitelj mu potječe iz klase obrazovanih znanstvenika. No, unatoč tome nije im dobro išlo. Njegov djed bio je minorni činovnik, uz to i slabo plaćen. Otac mu je padao carske ispite koji su bili potrebni da se uđe u državnu službu. Zbog toga je proveo život obavljajući minorne činovničke poslove. Žua je posvojio njegov ujak koji je bolovao od tuberkuloze. Naime, za obitelj koja ispovijeda konfucionizam i potječe iz takvog staleža bila je sramota da mlađi brat umre bez djece.

Upisao se u škole i dobro učio. Nakon nekog vremena, pošao je kod ujaka i tako mu iduća postaja postaje provincija Mandžurija. Diplomirao je u školi za modele gdje je učio matematiku, prirodne znanosti, kinesku povijest, zemljopis i književnost. U misionarskoj školi koju je financirala SAD, učio je o slobodi, demokraciji, Američkoj i Francuskoj revoluciji...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 39

Official Portrait of President Reagan 1981.jpg

Ronald Wilson Reagan (Tampico, Illinois, 6. veljače 1911. – Bel Air, Kalifornija, 5. lipnja 2004.), američki političar, 40. predsjednik SAD (1981. – 1989.) i 33. guverner Kalifornije (1967. – 1975.)

Prije ulaska u politiku Reagan je radio kao sportski komentator, filmski glumac i predsjednik američkog Ceha filmskih glumaca (Screen Actors Guild). Početkom šezdesetih prešao je iz Demokratske u Republikansku stranku i 1966. pobijedio na izborima za guvernera Kalifornije s konzervativnim gospodarskim i socijalnim programom.

Reagan je na predsjedničkim izborima godine 1980. uvjerljivo pobijedio demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera koji se borio za svoj drugi mandat, a njegova je pobjeda pomogla i drugim kandidatima Republikanske stranke, jer je uspjela povećati broj zastupnika u Senatu za 12, čime je nakon 28 godina povratila senatsku većinu (Demokrati su ostali u većini u Zastupničkom domu)...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 40

Mobutu Sese Seko Kuku Ngbendu Wa Za Banga, znan kao Mobutu ili Mobutu Sese Seko (14. listopada 1930. - 7. rujna 1997.), je bio okrutni autoritarni predsjednik Zaira (danas Demokratska Republika Kongo). Svoju doktaturu kao predsjednik provodio je 32 godine (1965. - 1997.).

Rođen je kao Joseph Desire Mobutu, pripadnik etničke grupe Ngbandi (zbog toga ono Ngbendu). Otac mu je bio kuhar, ali umro je dok je Joseph bio mali. Majka mu je bila pralja, i poslala ga je u razne internate. Jedno vrijeme bio je vojnik u snagama Belgijskog Konga. Nakon toga, sa 26 godina okreće se pozivu novinarstva. Tako se upoznao sa Patriceom Lumumbom, čovjekom koji će voditi zemlju do neovisnosti.

Nakon nezavisnosti, Mobutu je jedno vrijeme mirovao, a onda je prigrabio vlast izvevši vojni udar. Proglasio se predsjednikom na pet godina. Kao predsjednik, Sese Seko je želio diktatorske ovlasti, te se odrekao Lumumbe.

Vladavinu su mu obilježila represija, mučenja, kleptokracija i nepotizam. Formalno je bio pristaša pokreta nesvrstanih. Bio je u dobrim odnosima sa Marokom, a u lošim sa Libijom i Zambijom. Vladao je zemljom sa preko 200 raznih plemena...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 41

Lucas Cranach (I) workshop - Martin Luther (Uffizi).jpg

Martin Luther (Eisleben, 10. studenog 1483. - Eisleben, 18. veljače 1546.), njemački teološki i vjerski reformator, začetnik protestantske reformacije.

Njegova vjerska reformacija duboko je utjecala na političke, ekonomske, obrazovne i jezične prilike u svijetu što ga je učinilo jednom od najvažnijih figura europske povijesti. Martin Luther rođen je 10. studenog 1483. godine u mjestu Eisleben. Osnovno i srednje obrazovanje Martin Luther stjecao je u Mansfeldu, Magdeburgu i Eisenachu. Godine 1501. u dobi od 17 godina upisao se na sveučilište u Erfurtu. Njegov otac Hans Luther, podrijetlom iz seljačke obitelji, bio je rudar u rudniku bakra u podrčju Mansfelda.

Martin Luther namjeravao je studirati pravo, što je bila očeva želja, ali u ljeto 1505. napušta studij, prodaje knjige i pristupa augustinskom redu u Erfurtu. Ta je odluka iznenadila njegove prijatelje i zgrozila njegova oca. Kasnije će taj svoj potez Luther objašnjavati reakcijom na neke događaje iz svoga života koji su ga učinili svjesnim prolaznosti života. U samostanu je promatrao pravila koja se nameću novacima, ali nije našao vlastiti mir kako je očekivao. Ipak 1507. godine je zaređen, a Lutheru je ponuđeno da studira teologiju kako bi postao profesor u nekom od novoosnovanih sveučilišta koje su utemeljili redovnici. Godine 1508...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 42

Eleanor Roosevelt at United Nations.png

Anna Eleanor Roosevelt (New York, 11. listopada 1884. - New York, 7. studenog 1962.), američka socijalna aktivistica, pisac, predavač i predstavnik Sjedinjenih Država u Ujedinjenim Narodima.

Supruga predsjednika SAD Franklina D. Roosevelta. Rođena je u New Yorku, od oca Elliotta Roosevelta i majke Anna Hall Roosevelt, porijeklom iz poznate nizozemske obitelji. Rođakinja predsjednika Sjedinjenih Država Theodore Roosevelta. Eleanorina majka umrla je kada je Eleanor imala osam godina, a otac je umro kada joj je bilo deset godina. Nakon toga živjela je s majčinim roditeljima koji su je, kad joj je bilo 15 godina, poslali na školovanje u Englesku. Nakon što se vratila u New York radila je u službi socijalne skrbi. Godine 1905. udala se za daljeg rođaka Franklina Delano Roosevelta s kojim je imala šestero djece.

Životom bračnog para dominirala je Franklinova majka Sara, a Franklin se nije miješao u vođenje kućnih poslova ili u odgoj djece...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 43




Tjedan 44




Tjedan 45

Nixon 30-0316a.jpg

Richard Milhous Nixon (Yorba Linda, Kalifornija, 9. siječnja 1913. - New York, 22. travnja 1994), američki predsjednik

Bio je 36. (1953.-1961.) potpredsjednik i 37.(1969.-1974.) predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Poznat je kao jedini čovjek kojem je pošlo za rukom 2 puta biti izabran za potpredsjednika i 2 puta za predsjednika; bio je 5. predsjednik Američke Republikanske stranke koji je obnašao dužnost 2 mandata.

Najviše ga se ipak pamti po tome sto je bio prvi i dosad jedini predsjednik SAD-a koji je odstupio s dužnosti. Njegova ostavka bila je posljedica afere "Watergate".

Richard Millhouse Nixon je rođen kao dijete u obitelji siromašnih kvekerskih farmera. Rano djetinjstvo mu je, osim siromaštva, obilježio snažan vjerski odgoj i stroga pravila o zabrani alkohola, psovanja i plesanja. ..

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 46

RamessesIII-KhonsuTemple-Karnak.png

Ramses III. je egipatski faraon XX. dinastije koji je vladao od 1182. do 1151. p.n.e. Kraljevskim imenom Ra-messes Heqa-iunu User-maat-re Mery-amun.

Ramses III je bio zadnji od instinski velikih faraona na egipatskom tronu. On je vladao u trenutku kad je među narodima oko Mediterana proključalo: bilo je to vrijeme Trojanskog rata, pada Mikene i velikih seoba naroda koji su tražili nove životne prostore. Taj veliki val je pokušao preplaviti egipatsku civilizaciju ali se jednostavno razbio o granicu moćnog egipatskog kraljevstva.

Prva četiri godine vladavine Ramsesa III bile su mirne i posvećene stabiliziranju ekonomije i ojačanju vojske. Prvi znakovi nevolja dolaze u petoj godini njegove vladavine na zapadnoj granici. Libijci, skupa s plemenima Meshwesh i Seped iznenada upadaju iz njihovih pustinjskih predjela u plodnu deltu Nila. Egipatska vojska brzo reagira i pokazuje da se napadači ne mogu mjeriti s njom; većina je uništena a preživjeli postaju robovi. Tako su zemlje koje su graničile s Egiptom dobile lekciju da se s mladim faraonom neće moći igrati...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 47

Giordano Bruno.jpg

Giordano Bruno (Nola, siječanj 1548. - Rim, 17. veljače 1600.), talijanski filozof i pjesnik

Talijanski renesansni filozof, materijalist i dominikanac rođen u mjestu Nola. Nižu dominikansku školu i sveučilište pohađao je u Napulju. Osumnjičen zbog hereze, napušta samostan Minerva u Rimu i petnaestak godina luta po Europi. Predaje u Veneciji, Ženevi, Toulouseu, Parizu, Londonu, Oxfordu, Wiesbadenu, Wittenbergu, |Frankfurtu, Pragu. Ponovo dolazi u Veneciju (1591.) na poziv patricija Monceniga, koja ga denuncira Papinskoj inkviziciji, koja ga hapsi i 1593. dovodi u Rim, gdje ostaje pod istragom sedam godina, biva osuđen na smrt i kao heretik spaljen na trgu Campo de' Fiori 17. veljače 1600. godine.

Bruno je imao slobodarski duh i bio je tipičan predstavnik antiskolastičke renesansne filozofije. Poricao je kršćanske dogme smatrajući da su filozofija i teologija nespojive. Suprostavljao se kršćanskom shvaćanju Boga kao ličnosti i nečeg transcendentnog te stvara panteističku doktrinu po kojoj se sve sastoji od vječne i beskrajne supstance. Bog je, prema tome, istovjetan s prirodom: natura est deus in rebus...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 48

Moses041.jpg

Mojsije (hebrejski: מֹשֶׁה‎, Mōšæ; grčki: Μωυσῆς i Μωσῆς, Mō(y)sēs; arapski: مُوسَى, Mūsâ) je prema Bibliji bio veliki vođa židovskoga naroda, zakonoša i utemeljitelj njegove službene vjere, brat Aronov. U Izlasku se pripovijeda kako je Mojsije vodio Židove iz egipatskoga ropstva i kako je od Boga primio Deset zapovijedi. Među starozavjetnim likovima u kojima je Crkva gledala nagovještaj Krista Mojsije čak i od Davida ima veću ulogu, pa su nastale mnoge usporednice između njihovih života.

Bojeći se množenja Izraelaca u Egiptu, faraon naredi da se pobiju sva muška novorođenčad. Mojsijeva mati načini košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke (Nila). Faraonova kći i njezine sluškinje prepoznaše ga kao Židovčića. Mojsijeva sestra, koja je sve to promatrala, rekne faraonovoj kćeri da će joj potražiti dojilju među Hebrejkama da joj doji dijete. Faraonova kći pristade, i tako Mojsije bude vraćen materi...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 49

Confucius 02.png

Konfucije, Konfučije ili Kung Fu Ce (kineski: 孔夫子, doslovno značenje: Učitelj Kung, latinski: Confucius, 28. 9. 551. – 4. 3. 479. prije nove ere) je kineski filozof i socijalni reformator čija su učenja bila i ostala vrlo značajna širom Istočne Azije. Bio je jedan od prvih privatnih učitelja u kineskoj povijesti. Najznačajniji je njegov etički sustav vrijednosti, koji je bio temelj kineske državnosti i socijalne misli tokom cijelog feudalnog razdoblja. Sa razvojem feudalizma tokom Han dinastije u Kini njegova je filozofija instrumentalizirana u cilju učvršćivanja carske vlasti.

U Kini Konfucije se obično naziva: Učitelj Kung (孔子, pin-jin: Kǒng Zǐ, hrvatski: Kung C’; ili 孔夫子, pin-jin: Kǒng Fū Zǐ, hrvatski: Kung Fu C’). Njegovo je prezime bilo Kung (孔, pin-jin: Kǒng), a prvo ime Ćiju (丘, pin-jin: Qiū, bukv. breg), a nadimak Džung-ni (仲尼, pin-jin: Zhòngní).

Neka od Konfucijevih posthumnih imena su: Vrhovni učitelj i mudrac (至聖先師, pin-jin: Zhìshèng xiānshī), Gospodar propagator kulture, vrhovni mudrac i veliki ostvaritelj (大成至聖文宣王, pin-jin: Dàchéng zhìshèng wénxuān wáng) i Uzorni učitelj deset tisuća generacija (万世师表, pin-jin: Wànshì shībiǎo)...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 50

Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain (Cauchy-à-la-Tour, Francuska, 24. travnja 1856. - Île d'Yeu, Francuska, 23. srpnja 1951.), poznatiji kao Philippe Pétain ili maršal Pétain, je bio francuski general, kasnije predsjednik Vichyevske Francuske od 1940. do 1944.

Zbog svojih vojnih dostignuća u Prvom svjetskom ratu u Francuskoj je smatran herojem, no zbog svojih akcija u Drugom svjetskom ratu to herojstvo se pretvorilo u suđenje zbog izdaje i smrtnu kaznu, koja je preoblikovana u doživotni zatvor od strane predsjednika De Gaullea. U modernoj Francuskoj on je uglavnom smatran izdajicom, a riječ pétainizam se smatra francuskim oblikom riječi kvisling.

Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain rođen je 24. travnja 1856. u mjestu Cauchy-à-la-Tour. Pétain je polazio vojnu akademiju i školovao se u Parizu. Kao zapovijednik u Prvom svjetskom ratu, Pétain je poznat po obrani Verduna od Nijemaca 1916. Kasnije, kao zapovijednik u službi uvelike je doprinio povećanju morala u Francuskoj vojci 1917. ..

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 51

Winston Leonard Spencer Churchill (Oxfordshire, 30. studenog 1874. - London, 24. siječnja 1965.) - britanski političar, državnik, pisac i borbeni imperijalist najpoznatiji kao premijer Velike Britanije tijekom Drugog svjetskog rata.

Osvojio je 1953. Nobelovu nagradu za književnost zahvaljujući knjigama u kojima je opisao modernu englesku i svjetsku povijest. Sir Winston Churchill 2002. godine je izabran za najvećeg Britanca u povijesti u anketi 100 najvećih Britanaca.

Sir Winston Leonard Spencer Churchill rođen je 30. studenoga 1874. godine u mjestu Oxfordshire. Godine 1895. završio je vojnu akademiju u Sandhurstu. Kao časnik britanske vojske borio se 1897. - 1898. protiv ustanika na sjeverozapadu Indije, a 1898. pod Kitchenerom, u bici kod Omdurmana (Sudan). Naredne godine napušta vojsku i neuspješno se kandidra kao član Konzervativne stranke za zastupnika u britanskom parlamentu. Kao ratni dopisnik sudjelovao je u burskom ratu kada je (1898.) i zarobljen. Svojim podvizima i dopisima s bojišta stekao je veliku popularnost na osnovu koje je 1900. izabran za zastupnika Donjeg doma...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Tjedan 52

Adolf Hitler in Yugoslavia crop2.JPG

Adolf Hitler (Braunau am Inn (Austrija), 20. travnja 1889. - Berlin, 30. travnja 1945.) je njemački političar, 1933. imenovan njemačkim kancelarom, od 1934. s diktatorskim ovlastima. Vođa (njem. Führer) Njemačke Nacionalsocijalističke radničke stranke i nacističke Njemačke od 1933. do 1945.

Kao predstavnik njemačke ekstremne desnice, Hitler je iskoristio nezadovoljstvo velikog dijela njemačkog naroda gospodarskom krizom i nametnutim reparacijama iz Prvog svjetskog rata te sa svojom strankom pobijedio na dvama uzastopnim parlamentarnim izborima 1932. nakon čega ga je, 1933., Paul von Hindenburg imenovao kancelarom. Godinu dana kasnije, 1934., je, uz potporu svih njemačkih stranaka osim SPD-a, isključio parlament iz procesa donošenja zakona i time praktički zaveo stranačku i osobnu diktaturu koja je kulminirala 1939. pokretanjem osvajačkih ratova i genocidom nad pojedinim europskim narodima, prije svega Židovima (vidi: Holokaust)...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




2008.[uredi]

Mjesec 4

Statue-Augustus.jpg

Car August, lat. IMP·CAESAR·DIVI·F·AVGVSTVS, (Rim, 23. rujna 63. pr. Kr.Nola kod Napulja, 19. kolovoza 14.), pravim imenom Gaj Oktavijan, lat. Gaius Julius Caesar Octavianus, bio je prvi Rimski car, pranećak Julija Cezara (unuk Cezarove sestre Julije).

Bezpogovorno povijesno ocijenjen kao jedan od najvećih rimskih careva. Premda su njegovim dolaskom na vlast očuvane dotadašnje forme Rimske Republike, vladao je autokratski preko 40 godina kao jedini i nikom odgovorni gospodar moćnog Rima. U zasluge mu se, između ostalog, ubraja to što je priveo kraju gotovo stogodišnje razdoblje građanskih ratova i donio Rimu mir (Pax Romana), razvoj i prosperitet, te udario temelje rimskoj imperijalnoj veličini. Imenom Oktavijan, u povijesti je ostao poznat pod imenom August, što je ustvari titula koju mu je dodijelio Senat 27. pr. Kr., a znači Uzvišeni, pa se u povijesti uvriježilo da se tim činom, ta godina računa i kao početak Rimskog Carstva...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Mjesec 5

Nehru1920.jpg

Džavaharlal Nehru (hindi: जवाहरलाल नेहरू, Javāharlāl Nehrū) je bio indijski državnik i političar, nakon Gandhija najznačajniji borac za oslobođenje Indije od kolonijalnog ropstva. Rođen je 14. studenog 1889. u mjestu Allahabad kao sin dobrostojećeg odvjetnika iz Kašmira. U dobi od 16 godina otišao je u Englesku i pohađao Harrow školu i Sveučilišta u Cambridgeu. Na Cambridgeu je studirao prirodne i pravne nauke. Od 1912. član je Indijskog nacionalnog kongresa, a 1918. izabran je u Sveindijski nacionalni komitet pa za tajnika Indijske lige za upravu. Nakon povratka u Indiju, došao je u dodir s Gandhijem i do 1919. aktivno sudjelovao u oslobodilačkom pokretu. Iako Gandhijev sljedbenik, nije dijelio njegovo uvjerenje u pasivan otpor, naprotiv, smatrao je kako treba primijeniti sve raspoložive mjere. Britanske vlasti zatvarale su ga devet puta, a u zatvoru je proveo ukupno 13 godina. Od 1929. generalni je tajnik Sveindijskog kongresnog komiteta, a 1929., 1936., 1937., 1946., 1951. - 1954. predsjednik Indijskog nacionalnog kongresa.

Za razliku od Gandhija koji je prije svega bio vjerski vođa i zasnivao svoju borbu protiv Britanaca na moralnim i etničkim principima, Nehru se kao liberalni socijalist zalagao za nacionalizaciju industrije, agrarnu reformu i demokratsku vladu nezavisne Indije. Javno se suprotstavljao Hitlerovom nacizmu i Mussolinijevom fašizmu...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Mjesec 6

AGMA Hérodote.jpg

Herodot (grč. Ἡρόδοτος; Halikarnas, Grčka, 484. pr. Kr. - Turija, Italija, 424. pr. Kr.) bio je grčki povjesničar prozvan ocem povijesti.

Herodot (484.-424. p.n.e.) je bio grčki povjesničar. Rodio se u imućnoj obitelji u Halikarnasu u Maloj Aziji odakle se preselio na otok Samos. Sa Samosa je krenuo na svoja duga putovanja po Maloj Aziji i egejskim otocima, u Perziju, na obale Crnog mora, u Makedoniju te Egipat. 444.g.pr.Kr. postaje građaninom grada Turija u južnoj Italiji, odakle putuje po Grčkoj držeći predavanja o svojim putovanjima.

Smatra se ocem povijesti jer prvi nastoji provjeriti istinitost i vjerodostojnost podataka koje zapisuje. Nazivaju ga ocem povijesti.

Bio je poznat kao logios koji je deklamirao priče (logoi). Putovao je Grčkom i pričao o bitkama, političkim indidentima i stranim zemljama, za što je bio i plaćen.

U djelu „Povijest” („Historiai”) zabilježio je povijest i običaje naroda istočne obale Sredozemlja, a njegov rad označava začetke povijesnog istraživanja. Bio je velik putnik - tijekom V. st. pr. Kr. obišao je Perzijsko kraljevstvo, Egipat, Libiju, Siriju, Babiloniju, Suzu, Lidiju, Frigiju, Bizantij, Trakiju, Makedoniju i Italiju. Sve što je vidio i doznao postalo je građa „Povijesti”. ..

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Mjesec 7

Bundesarchiv B 145 Bild-F057884-0009, Willy Brandt.jpg

Willy Brandt (Lübeck, 18. prosinca 1913. – Unkel kod Bonna, 8. listopada 1992.), njemački političar i državnik

Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1971. godien za rad na poboljšanju odnosa s Njemačkom Demokratskom Republikom, Poljskom i Sovjetskim Savezom. Njegova kontroverznost u Njemačkoj dosegla je vrhunac kad je poslije špijunske afere morao podnijeti ostavku.

Brandt je pod imenom Herbert Ernst Karl Frahm rođen u njemačkom gradu Lübecku, od majke koja je radila u robnoj kući kao obična radnica. Postao je šegrt brodara F. H. Bertlinga. Pridružio se "Socijalističkoj omladini" 1929. godine, a 1930. godine Socijaldemokratskoj partiji Njemačke...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Mjesec 8

Robespierre.jpg

Maximilien François Marie Isidore de Robespierre (Arras, 6. svibnja 1758. - Pariz, 28. srpnja 1794.), francuski revolucionar, fizički vođa Francuske revoulucije.

Zadojen idejama Rousseaua istupa protiv kraljevskog apsolutizma. U Ustavotvornoj skupštini zalaže se za opće pravo glasa, istupa protiv imovinskog cenzusa, a za ravnopravnost Židova i domorodaca u kolonijama te traži ukidanje ropstva. Član je Društva prijatelja Crnaca. Vjernost revolucionarnim idealima te odbijanje unosnih mjesta i počasti pribavili su mu nadimak - Nepotkupljivi. Od 1791. godine istaknuta je ličnost Francuske revolucije.

Robespierre je smatrao kako se blagostanje naroda ne može osigurati bez obaranja plutokracije: Velika bogatstva kvare one koji ih posjeduju, kao i one koji im zavide...(uz njih) čak se i sam talent smatra sredstvom ne toliko korisnim za domovinu koliko za to da se stekne imetak. ..

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Mjesec 9

Mao-Ce Tung (tradicionalni kineski: 毛澤東, pojednostavljeni kineski: 毛泽东, pīnyīn: Máo Zédōng, Wade-Giles: Mao2 Tsê2-tung1; 26. prosinca 1893. - 9. rujna 1976.) kineski je političar, vojskovođa, revolucionarni vođa i državnik koji se smatra najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj povijesti i jednom od najvećih ličnosti 20. stoljeća.

Kao dijete imućnih seljaka, tokom školovanja uključio se u radikalnu politiku, da bi godine 1921. postao članom KP Kine. Kao jedan od vođa KP Kine izbjegao je "bijeli teror" godine 1927. U planinama jugoistočne Kine započeo je ustanak i stvorio Kinesku Sovjetsku Republiku te razvio vlastitu marksističko-lenjinističku doktrinu koja će se poslije nazvati maoizam.

Njegovo inzistiranje na seljacima kao bazi revolucionarnog pokreta i gerilskoj strategiji dovelo je do sukoba s dogmatima koji su inzistirali na oslanjanju na radničku klasu i borbu u gradovima. Mao je taj sukob izgubio, pa su kineski komunisti, odbacivši njegovu strategiju, poraženi u sukobu s nacionalističkom vojskom Čang Kai-Šeka i prisiljeni na Dugi marš u Yenan. Tamo se Mao ponovno nametnuo kao vođa i iz te baze rukovodio borbom protiv Čanga i japanskih osvajača koji su napali Kinu godine 1937. Nakon japanskog poraza u Drugom svjetskom ratu, komunisti i nacionalisti nastavili su rat, da bi krajem 1949. komunisti odnijeli konačnu pobjedu...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Mjesec 10

Ivan XXIII. (Sotto il Monte kod Bergama, 25. studenog 1881. - Rim, 3. lipnja 1963.), papa.

Papa Ivan XXIII. ili pravim imenom Angelo Giuseppe Roncalli rođen je u zaseoku Brusiccu koji pripada selu Sotto il Monte (ili po hrvatski: Podgora) nedaleko od grada Bergama (Italija). Angelo Giuseppe djetinstvo provodi u rodnom selu. U dobi od dvanaest godina stupa u sjemenište u Bergamu. S devetnaest godina ulazi u Papinsko sjemenište u Rimu. Od 30. studenog 1901. do 30. studenog 1902. služi vojni rok u 73. pješačkoj pukovniji brigade Lombardija.

Za svećenika je zaređen u Rimu 10. kolovoza 1904. godine. Poslije ređenja postaje tajnik novog bergamskog biskupa Giacoma Marie Radinija Tedeschija kojeg će nazvati zvijezdom svog svećeništva. U toj službi bio je deset godina. S ulaskom Italije u Prvi svjetski rat obukao je odoru sanitetskog podnarednika, a zatim je tri godine bio vojni kapelan. Nakon rata radi u sjemeništu u Bergamu...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Mjesec 11

Karl Dönitz.jpg

Karl Dönitz (Berlin, 16. rujna 1891. — Aumühle, 24. prosinca 1980.) je bio zapovjednik podmornice u Prvom svjetskom ratu, u Drugom svjetskom ratu zapovjednik podmorničke flote i admiral flote, a nakon samoubojstva Adolfa Hitlera postao je posljednji predsjednik Trećeg Reicha.

Karl Dönitz je rođen u mjestu Grünau kraj Berlina 16. rujna 1891. godine. Njegov otac, Emil Dönitz, je bio inženjer optike. Gimnaziju završava 1910. godine u Weimaru. Školovanje nastavlja u vojno-pomorskim školama. Od 1. travnja 1910. godine do 31. ožujka 1911. godine stažira na jednoj krstarici. Dana 1. listopada 1912. godine službeno stupa u Njemačku ratnu mornaricu na lakoj krtarici SMS Breslau. Prije početka Prvog svjetskog rata laka krstarica Breslau i bojna krstarica SMS Goeben poslani su na Sredozemno more gdje su formirali Njemačku sredozemnu eskadru.

Na početku Prvog svjetskog rata Goeben i Breslau su pod zapovjedništvom admirala Wilhelma Souchona djelovali u Sredozemnom i Crnom moru. Ti su brodovi kasnije predani Turskoj ratnom mornarici, dok je njemačka posada zadržana...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Mjesec 12

Nikita Sergejevič Hruščov (rus. Ники́та Серге́евич Хрущёв, Kalinovka, 17. travnja 1894. - Moskva, 11. rujna 1971.), sovjetski ruski političar, predsjednik SSSR-a. Nakon Staljinove smrti bio je predsjednik partije, a naslijedio je Malenkova na mjestu predsjednika SSSR-a.

Nikita Sergejevič Hruščov bio je sovjetski komunistički vođa, generalni tajnik sovjetske komunističke stranke u periodu od 1953. do 1964. godine i premijer SSSR-a u razdoblju od 1958. do 1964. godine. Nikita Sergejević Hruščov rođen je u mjestu Kalinovka, kao sin rudara. U mladosti je radio kao pastir i bravar. Nakon služenja u carskoj vojsci (1914. - 1918.) i sudjelovanju u ruskoj revoluciji pridružio se komunističkoj stranci i Crvenoj armiji 1918. godine i borio se u građanskom ratu. Pohađao je visoku školu komunističke stranke 1921. godine i bio aktivan član stranke sve do 1929. godine. Naredne dvije godine pohađao je Industrijsku akademiju u Moskvi.

Hruščov je ubrzano napredovao u stranci, te je 1934. postao član Centralnog komiteta. U razdoblju od 1935. do 1937. generalni je tajnik moskovskog regionalnog komiteta gdje provodi industrijalizacijski program druge petoljetke...

Više ... -- Arhiva -- Predloži i ti biografiju




Reference[uredi]

  1. [http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,869269,00.html članak iz Timea iz 1959. koji se odnosi na Trumanov veto: TAFT-HARTLEY AKT: KAKO RADI I KAKO JE RADIO
  2. Najveće iznenađenje u američkoj političkoj povijesti: Harry Truman i izbori iz 1948., Ken Hechler, George M. Elsey: Studije iz Bijele kuće, zima 2006.
  3. Time iz 1949.: UMJETNOST MOGUĆEG
  4. Izvršna naredba 9981: Desegregacija američke vojske (1948.)
  5. Izvršna naredba 9300 (1947.)
  6. Newman, Roger K.: Hugo Black: Biografija',' Fordham University Press, 1997., str. 382.: Trumanova želja da "zaustavi nešto još gore" provodeći svoj program testa odanosti.
  7. Neovisni sud:pogled iznutra, Georgetown Law Journal, srpanj 1998., Donald C. Smaltz
  8. Time iz 1956.: KORUPCIJSKI PROBLEM: PANDORINA KUTIJA, referira na predsjedničku kampanju 1952.